Nuklearni zrakoplov - zvuči kao izum Q iz serije filmova o Jamesu Bondu, ali može postati i realnost. Ian Poll, profesor na Sveučilištu u Cranfieldu i voditelj projekta Omega, koji je pokrenula britanska vlada, uvjeren je da će uskoro biti proizveden avion, i to za prijevoz putnika, koji će pogoniti nuklearno gorivo.

Projekt Omega velik je razvojni program koji bi trebao pomoći zrakoplovnoj industriji da se preorijentira s fosilnih goriva na nuklearnu energiju.

Ako se projekt realizira, to će, s jedne strane, značiti da putnici sjede nekoliko metara od atomskog reaktora, ali istodobno će to značiti da avion može letjeti od Londona do Australije bez zaustavljanja jer neće biti potrebe za dolijevanjem kerozina. Napuštanje klasičnih goriva znači i veliko smanjenje emisije ugljikova dioksida, zagađenja atmosfere i na kraju, ne i najmanje važno – to će biti doprinos usporavanju globalnog zatopljenja.

Govoreći u Kraljevskom aeronautičkom društvu, profesor Poll je rekao da su eksperimenti s nuklearnim gorivom za avione započeli još u vrijeme hladnog rata i tada se pokazalo da nema nepremostivih zapreka da se razvije tehnologija potrebna za zrakoplov na nuklearni pogon.

SAD i SSSR su još 50-ih godina prošlog stoljeća razvijale tu tehnologiju u želji da stvore bombardere koji mogu vrlo dugo krstariti nebom bez slijetanja. SAD je čak obavio neke testove s mlažnjakom B-36 iznad Teksasa i New Mexica. B-36 je tada ipak pogonio kerozin, ali je na zrakoplovu bio ugrađen nuklearni reaktor koji je samostalno radio. Cilj pokusa je bio da se vidi je li posada u takvim uvjetima sigurna od zračenja.

Pokusi ove vrste su napušteni ranih 60-ih godina prošlog stoljeća.

U intervjuu koji je profesor Poll dao za današnji Times on potvrđuje da je pitanje sigurnosti posade i putnika od zračenja ključno za uvođenje nove tehnologije jer su mali motori na nuklearni pogon već razvijeni za pokretanje nuklearnih podmornica.

- Mislim da ćemo letjeti u nuklearnim avionima prije 2050. godine – uvjeren je prof. Poll.


Izvor: Vecernji list

Ово је апсолутно нетачно, један од разлога зашто је цела идеја напуштена јесте зато што је цео систем лош, захтева заштиту од радијације, која чини авион све тежим. Ако се авион сруши, онда ће то подручје бити контамирано. Ако заштита пропадне посада и путници ће бити озрачена, итд.