Bogatima (ipak) nikad dosta novca



U novoj studiji, koja se bavila 'centrom za nagrađivanje', otkriveno je da mozak bogatijih ljudi slabije aktiviraju male novčane nagrade, dok je siromašnijima svaki novac velik.

Studija daje biološke i biheviorističke dokaze koji podupiru temeljni ekonomski princip poznat kao "granična korisnost" – ljudi istu svotu novca cijene sve manje što postaju bogatiji.

Philippe Tobler s Cambridgea i njegovi kolege unovačili su 14 studenata s različitim prihodima – koji dobivaju od roditelja ili povremenih poslova – i ušteđevinama.

Moždana aktivnost studenata praćena je funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMRI) dok su gledali apstraktne slike (krugove i kvadrate) na računalnom monitoru.

Tri apstraktne slike uvijek bi prethodile jasnoj slici kovanice od 20 penija, oko 2 kune, dok su sljedeće tri apstraktne slike bile povezane s mutnom slikom iste kovanice.

Kad su studenti točno predvidjeli da će jasna slika kovanice uslijediti apstraktnim slikama prikazanim na monitoru te su svoje predviđanje označili pritiskanjem tipke, dobili su pravih 20 penija, što nije dovoljno da bi se u Velikoj Britaniji kupio paketić guma za žvakanje. Svaki je student imao po 210 pokušaja pogađanja.

Nedovoljna sredstva
Magnetska rezonanca je otkrila da je kod siromašnijih studenata bilo je više moždane aktivnosti u striatumu – "centru za nagrađivanje" – nego kod bogatijih.

Istraživači su otkrili i da je bogatijim studentima trebalo više vremena da uspostave vezu između slika i novčane nagrade.

Tobler kaže da bi rado vidio kako mozak bogatijih studenata reagira na značajnije novčane iznose, no njegov istraživački tim nema dovoljno sredstava za provođenje studije u kojoj bi se potrošilo puno više novca.

No, otkrili su da između bogatijih i siromašnijih studenata postoje statistički značajne razlike o povjerenju u vlastite odgovore, za koje Tobler kaže da su u bliskom odnosu s učenjem.

Na primjer, student koji nema prihoda niti novca u banci tri je puta uvjereniji u svoj odgovor kad pogađa koja slika slijedi od studenta koji ima godišnji prihod od 25.000 funti i 2000 funte na računu.

Subjektivna vrijednost
Tobler vjeruje da rezultati studije daju dokaze koji su kontradiktorni ekonomskoj teoriji Daniela Kahnemana i Amosa Tverskyja, koji predviđaju da bogati ljudi postaju toliko naviknuti na svoje blagostanje da se više ne osjećaju bogatima i počinju cijeniti novčane uspjehe u istoj mjeri u kojoj ih cijene siromašni.

Kaže da skeniranje mozga i bihevioristički testovi, koje su provodili u studiji, idu u prilog starijoj ekonomskoj teoriji granične korisnosti koja govori da se subjektivna procjena financijskog dobitka smanjuje povećanjem nečijeg imovnog stanja.

"Milijunašu dolar vrijedi manje nego nekome tko ima samo 100 dolara na računu", kaže Tobler.

pohlepni, nema šta.

sto si bogatiji to su veci prohtevi.tako da mi to sto su oni ustanovili uopste nije iznenadjujuce