Evo, čačkajući malo po netu pronašao sam jedan zanimljiv sajt, pa sam se malo potrudio i preveo tekstove...

Riječ je o čuvenoj Cruijffovoh generaciji iz 70-tih. Meni se čini da je vrlo zanimljivo štivo. Postavit ću prvi dio, pa ako ima zainteresiranih, postavit ću i ostatak...





Sjajna generacija talentiranih nizozemskih nogometaša oduševila je nogometni svijet u 70-tima i na velika vrata uvela nizozemski nogomet na svjetsku scenu. Nizozemci su igrali nogomet na način koji nikada ranije nije viđen, sa vještinom, silinom, inteligencijom i jedinstvenim, tipično nizozemskim stavom.

Uzdizanje nizozemskog nogometa – Ajax i Feyenoord

Priča ovoj nizozemskoj generaciji zapravo počinje 1969. godine, kada je Ajax po prvi put zaigrao u finalu Kupa europskih prvaka. Na putu do finala protiv Milana, Ajax je izbacio Nürnberg, Fenerbahçe, Benficu i Spartak iz Trnave. Za Ajax su igrali Piet Keizer, Wim Suurbier i Johan Cruijff. U finalnu u Madridu pobijedio je Milan rezultatom 4:1, ali taj rezultat na prvi pogled vara, jer je Ajax odigrao jako dobru utakmicu. Ispostavilo se da je to bila samo naznaka budućih uspjeha.

Ajax je igrao u sastavu: vratar Gert Bals, u obrani Suurbier, Velibor Vasović, Barry Hulshoff i Theo van Duivenbode, u sredini Henk Groot i Ton Pronk, i u napadu Sjaak Swart, Inge Danielson, Cruijff i Keizer. Zamjene su bili Ben Muller i Klaas Nuninga. Trener je bio Rinus Michels.

Iduće sezone, novo nizozemsko iznenađenje zvalo se Sport Club Feyenoord, Ajaxov zakleti rival iz Rotterdama. Izbacili su Reykjavik, Milan, Vörwarts Berlin i Legiju iz Varšave. Finalna utakmica igrala se u Milanu, i protivno svim očekivanjima, Feyenoord je s 2:1 (nakon produžetaka) pobijedio vrlo talentiranu momčad Celtica i donio Nizozemskoj prvi europski klupski trofej. Feyenoordova igra nije još uvijek bila ono što bi se moglo nazvati «totalnim nogometom», i bazirala se na držanju lopte, brzim kratkim dodavanjima kako bi se protivniku onemogućilo osvajanje lopte i discipliniranom izvođenju ofsajd zamke.

Bila je to vrlo neuobičajena taktika, ali i vrlo učinkovita. Takav način igre iziskivao je visoku razinu fizičke spreme, što je jedan aspekt nizozemskog nogometa iz 70-tih koji se često zanemaruje. Za Feyenoord su igrali Rinus Israël, Wim van Hanegem i Wim Jansen.

Sastav Feyenoorda bio je: vratar Eddy Pieters Graafland, u obrani Piet Romeijn, Israël, Theo Laseroms i bivši Ajaxovac Van Duivenbode, u sredini Franz Hasil, Jansen i Van Hanegem i u napadu Henk Wery, Ove Kindvall i Coen Moulijn plus zamjena Guus Haak. Strijelci su bili Israël i Šveđanin Kindvall. Trener je bio Ernst Happel.

No, dok su nizozemski klubovi osvajali europske titule, nizozemska reprezentacija nije se mogla pohvaliti ni približno takvim uspjehom. Izbornik je bio Georg Kessler, a za reprezentaciju su igrali Suurbier, Israël, Jansen, Van Hanegem, Cruijff i Rob Rensenbrink (koji je tada nastupao za DWS Amsterdam). Pa ipak, nisu se uspjeli plasirati na svjetsko prvenstvo 1970. u Meksiku. Iz njihove kvalifikacijske skupine plasirala se Bugarska, skromna momčad koja je u Meksiku prošla potpuno neprimjetno.

Ajax je 1970. stigao do polufinala Kupa velesajamskih gradova. U momčadi su sada igrali i Ruud Krol i Gerry Mühren. Iduće je godine u Kupu prvaka Ajax otišao do samog kraja. Domaća titula te sezone pripala je Feyenoordu, a Ajax je u Europi pobijedio Nendori iz Tirane, Basel, Celtic i Atletico Madrid. U finalu na Wembleyju čekao ih je atenski Panathinaikos (kojeg je vodio legendarni Mađar Ferenc Puskas).

Ajax je bez problema pobijedio sa 2:0, a nadmoć nizozemskih nogometaša u svim segmentima igre bila je očita od prvog sučevog zvižduka. Njihova tehnika bila je besprijekorna, kretanje bez lopte zapanjujuće, njihovi startovi beskompromisni. Europom su do tada dominirali talijanski i španjolski klubovi, ali nakon ove utakmice svima je bilo jasno da se Nizozemci nisu na vrhu našli slučajno.

Ajax je u finalu nastupio u sastavu: Heinz Stuy na vratima; u obrani Johan Neeskens, Vasović, Hulshoff i Suurbier, u sredini Nico Rijnders i Gerry Mühren i u napadu Swart, Cruijff, Dick van Dijk i Keizer; zamjene su bili Horst Blankenburg i Arie Haan. Strijelci su bili Van Dijk nakon Cruijffovog centaršuta i Haan na odbijenu loptu. U finalu zbog ozljede nije nastupio standardni prvotimac Krol, pa je vezni igrač Neeskens morao zaigrati na desnom beku, a desni bek Suurbier umjesto Krola na lijevom beku. Kapetan je bio jugoslavenski reprezentativac Vasović.

Rinus Michels bio je izvanredan trener, strog, discipliniran i gotovo opsjednut fizičkom spremom. Njegove metode u kombinaciji sa vrhunskim igračkim talentom pretvorile su Ajax ne samo u najbolju momčad u Europi, nego i momčad koja je igrala najljepši nogomet.

Iako se zasluge za revolucionarni «izum» totalnog nogometa u Ajaxu najčešće pripisuju Michelsu, potrebno je istaknuti da je važnu ulogu odigrala i Ajaxova omladinska škola, a brojni nizozemski komentatori zasluge pripisuju i Englezu Vicu Buckinghamu, koji je trenirao Ajax početkom 60-tih.

Također treba reći da se nakon Michelsovog prelaska u Barcelonu 1971. Ajaxova igra drastično poboljšala  – najbolji su postali još bolji! Igrači su kasnije tvrdili da im je novi trener, Rumunj Stefan Kovács, dao više slobode u igri, i taj novi stil u kombinaciji sa disciplinom i radnim navikama koje je usadio Michels proizveo je još bolje rezultate.

Pod Kovácsevom trenerskom palicom, Ajax je iduće sezone u Kupu prvaka savladao Dynamo Dresden, Olympique Marseille, Arsenal i Benficu (koja je izbacila Feyenoord). Finale se igralo Rotterdamu – što je bio dodatni dokaz europske važnosti i ugleda nizozemskog nogometa. Ajax je u finalu sa dva Cruijffova pogotka jednostavno pregazio talijanskog prvaka Intera. Rezultat 2:0 slabo prikazuje golemu Ajaxovu nadmoć u toj utakmici, kojoj su mogli posvjedočiti oni koji su utakmicu gledali. Ajaxov stil igre bio je jedinstven u to vrijeme. Igrači su neprestano mijenjali pozicije na terenu, svaki od njih je majstorski samouvjereno baratao loptom. Ajaxov trijumf nad zastarjelim, dosadnim i umornim Interovim catenacciom bio je najbolji dokaz nadmoći i superiornosti totalnog nogometa i jasna naznaka da je monotoniji i defenzivi 60-tih napokon došao kraj.

Ajaxova momčad u finalu bila je slijedeća: Stuy – Suurbier, Blankenburg, Hulshoff, Krol – Haan, Neeskens, Gerry Mühren – Swart, Cruijff, Keizer. U ranijim utakmicama igrali su još i Van Dijk, Ruud Suurendonk, Austrijanac Heinz Schilcher i mladi napadač Johnny Rep. Kapetan momčadi bio je Piet Keizer, pošto se Vasović povukao iz profesionalnog nogometa.

Pa ipak, pored ovih fantastičnih klupskih uspjeha, nizozemska reprezentacija i dalje je nizala neuspjehe. Iako su za reprezentaciju igrali Krol, Hulshoff, Neeskens, Gerry Mühren i Keizer, na europskom prvenstvu 1972. Jugoslavija je eliminirala Nizozemsku u osmini finala. Uoči kvalifikacija za predstojeće svjetsko prvenstvo, u reprezentaciji su provedene određene izmjene. Cruijff je postao kapetan – a otprilike u isto vrijeme preuzeo je kapetansku traku i u Ajaxu.

Ajaxov trijumf u Kupu prvaka 1973. bio je sada već posve očekivan. Na putu do finala bez većih poteškoća eliminirali su CSKA iz Sofije, Bayern München i Real Madrid. U posljednjoj utakmici u Beogradu Ajax je pobijedio Juventusa golom Johnnyja Repa na samom početku utakmice. Bio je to najbolji primjer nizozemske taktike «igraj onoliko koliko je nužno». Nakon ranog vodstva, Ajax se zadovoljio udarcima iz daljine i eksperimentiranjem sa novim formacijama. Primjerice, libero Hulshoff (koji je tada nosio gustu bradu) jurišao je kao sumanut prema protivničkom golu, bekovi su mijenjali strane, dodavali se i zatim opet mijenjali strane, Neeskens je bio «po cijelom terenu», uklizavao, dodavao, šutirao, izbijao lopte ispred vlastitog gola – Ajaxova dominacija na terenu bila je potpuna.

Najnezadovoljniji je vjerovatno bio Cruijff, pozorno praćen od talijanskog beka Morinija, koji se izvlačio sve dalje i dalje od protivničkog gola, i praktično ga se nije vidjelo cijelu utakmicu. Gotovo da je osjetio da njegova momčad može pobijediti i bez njega.

Te sezone Ajax je osvojio i Interkontinentalni kup (protiv argentinskog Independientea) kao i netom ustanovljeni europski Superkup (protiv Rangersa). Ta trofejna momčad bila je «klasična» Ajaxova postava: Stuy – Suurbier, Blankenburg, Hulshoff, Krol – Haan, Neeskens, Mühren – Rep, Cruijff, Keizer. Stuy i Nijemac Blankenburg bili su jedini igrači koji nisu igrali za svoje reprezentacije. Postava se najčešće navodi u formaciji 4-3-3, ali na terenu je to izgledalo puno kompleksnije.

Osim toga, Ajaxovi igrači u ono vrijeme su nosili u svakoj utakmici isti broj na dresu – običaj koji se u europskim ligama uvriježio tek dvadeset godina kasnije:
1 Stuy, 2 Schilcher, 3 Suurbier, 4 Suurendonk, 5 Krol, 6 Arnie Mühren, 7 Neeskens, 8 Swart, 9 Gerry Mühren, 11 Keizer, 12 Blankenburg, 13 Hulshoff, 14 Cruijff, 15 Haan, 16 Rep, 17 Kleton, 18 Wever (pričuvni vratar).

Međutim, kako u nogometu ništa nije vječno, sezona 1973./'74. donijela je određene promjene. Cruijff je postao nezadovoljan u Ajaxu, posvađao se sa klupskim liječnikom koji ga je, navodno, silio da igra ozlijeđen, izgubio je kapetansku traku koju su ostali igrači dodijelili Keizeru (biranje kapetana od strane igrača bilo je ili pak nije bilo Ajaxova tradicija – ovisno o izvorima)… Cruijff je napustio klub i otišao kod svog starog trenera Michelsa u Barcelonu za tada rekordan transfer. Naravno, nakon Cruijffovog dolaska katalonski je ponos sa sredine tablice skočio do samog vrha i titule prvaka Španjolske, a u Ajaxu se stanje pogoršalo.

Ajax je preuzeo novi trener Georg Knobbel, ali momčad je bila skoro identična – umjesto Cruijffa igrao je Jan Mulder. Međutim, domaću titulu osvojio je vječni rival Feyenoord a iz Kupa prvaka izbacio ih je CSKA iz Sofije. U slijedećem kolu, CSKA je izgubio od minhenskog Bayerna koji je na kraju osvojio trofej, najavivši tako trogodišnju europsku dominaciju. Ajax je osvojio europski Superkup pobjedom nad Milanom 6:0 u uzvratu. Bio je to posljednji Ajaxov europski trofej za jako dugo vremena.

Osim domaće titule, Feyenoord je 1974. osvojio i Kup UEFA pobjedom nad Tottenhamom u finalu. U prvoj utakmici finala u Londonu, Feyenoord je igrao u sastavu: vratar Eddy Treytel; Wim Rijsbergen, Joop van Daele, Rinus Israël i Harry Vos u obrani; Wim Jansen, Theo de Jong i Wim van Hanegem u sredini i Peter Ressel, Lex Schoenmaker i Danac Jorgen Kristensen u napadu. Prva utakmica završila je bez pobjednika 2:2 (stijelci za Feyenoord bili su Van Hanegem i De Jong). U uzvratnom meču u Rotterdamu, Wim Rijsbergen (koji još nije zaigrao za reprezentaciju, iako je svjetsko prvenstvo počinjalo za tri mjeseca) je prebačen u vezni red umjesto Van Hanegema, a na poziciji desnog beka zaigrao je jugoslavenski reprezentativac Mladen Ramljak. Iako se utakmica pamti po navijačkim neredima dotad nezabilježenim na europskim stadionima, Feyenoord je pobijedio golovima Rijsbergena i Ressela.

Feyenoordova vezna linija Jansen, De Jong, Van Hanegem odigrala je značajnu ulogu na predstojećem svjetskom prvenstvu. U Njemačkoj su igrali i desni bek Rijsbergen i stoper Israël, a vratar Treytel i lijevi bek Vos također su bili u reprezentaciji, iako nisu nastupili. Vos je imao nesreću da je bio pričuva za Ruuda Krola, pa je morao čekati da ovaj odigra loše. Što, naravno, nije dočekao.

Moglo bi se reći da je prekretnica za nizozemsku reprezentaciju bilo imenovanje Rinusa Michelsa izbornikom uoči svjetskog prvenstva u Njemačkoj. František Fadrhonc, Čeh koji je vodio momčad u kvalifikacijama, prema ondašnjoj tradiciji ostao je kao Michelsov asistent. Fadrhonc je zadržao titulu Bondscoach (glavni trener), dok je Michels formalno bio «supervizor».

Leteći Holanđanin

Postoji samo par igrača koji su zaslužili da se njihovo ime može ravnopravno izgovoriti uz imena Pelea, Maradone, Di Stefana i Puskasa. Jedan od njih je Johan Cruyff. Leteći Holanđanin je i službeno proglašen najboljim europskim igračem 20. stoljeća.
Johan je s loptom mogao učiniti bilo što. Upošljavao je suigrače, prebacivao se na krilo, utrčavao u protivnički šesnaesterac gdje je i lijevom i desnom nogom podjednako dobro matirao protivničke vratare. Posjedovao je izuzetnu brzinu kao i perfektno igranje glavom, jednom riječju - sve.

Dijete Ajaxa
Hendrik Johanes Cruyff je rođen 1947. godine Weidstraatu, dijelu Amsterdama udaljenog samo 500 metara od Ajaxovog stadiona. Otac Hermanus i majka Petronella bili su vlasnici prodavaonice u kojoj je pomagao i Johanov brat Henny, dok je Johana od malih nogu zanimalo samo jedno - nogometna lopta. Od sedme godine počinje trenirati u obližnjem klubu, a sa deset godina Ajaxovi skauti ga biraju između 300 djece i od trenutka kada se pridružuje kopljanicima Cruyff zaboravlja na sve ostale obveze tako da u trinaestoj godini odustaje od daljeg školovanja i posvećuje se samo nogometu. U dvanaestoj godini ostaje bez oca, tako da je majka primorana da proda radnju, a Johan i brat Henny moraju prehranjivati obitelj.

Njegova karijera u Ajaxu kreće uzlaznom putanjom, tako da sa 15 godina unatoč svojoj krhkoj građi ravnopravno igra sa svojim par godina starijim kolegama. Godinu kasnije premijerno nastupa za prvi tim Ajaxa u utakmici protiv Groningena. Sa devetnaest godina postaje glavni kotačić momčadi, što za Ajax nije nimalo neuobičajeno, pošto znamo da kopljanici svoju igračku i poslovnu budućnost baziraju na najboljoj europskoj omladinskoj školi. Sa Cruyffom Ajax osvaja tri puta za redom nacionalno prvenstvo ('66, '67, '68), a 1969. godine dolaze do finala Kupa prvaka gdje nalijeću na raspoložene Milaneze od kojih gube 4:1. Ipak to biva početak europske vladavine kopljanika, jer zatim tri puta u nizu (71., 72. i 73.) postaju europski prvaci, a ujedno tih godina se pojavljuje i rivalstvo sa tada jednako moćnim Bayernom, ali i između reprezentacija Nizozemske i Njemačke. U istom periodu još dva puta osvajaju nizozemsko prvenstvo (72. i 73.).

Za Oranje je debitirao 1966. godine. Svoj vrhunac doživljavaju na SP 1974 u Njemačkoj, ali totalni nogomet koji su prezentirali igrači Rinusa Michelsa i neosporna superiornost koju su demonstrirali tijekom čitavog turnira ipak nije bila dovoljna da bi se u finalu nadvisili, od sudaca protežirani domaćini. Tulipani ostaju bez titule, rezultat 2:1 za Nijemce ne daje ni najbliže realnu sliku onoga što se dešavalo na terenu. Prvi zgoditak (i jedini) za vodstvo Nizozemaca postigao je Neeskens iz jedanaesterca kojemu je prethodila fantastična akcija. Cruyff je izveo početni udarac sa centra, i nakon 14 dodavanja narančastih, lopta opet stiže do Cruyffa koji biva oboren od strane Hoenessa u kaznenom prostoru, tako da igrači Elfa nisu niti jednom uspjeli dotaći loptu. Do poluvremena primaju dva zgoditka (jedan iz jedanasterca) i unatoč ofenzivi u drugom poluvremenu njemački golman Sep Maier ostaje nesavladiv do posljednjeg sučevog zvižduka. lako je ostao bez željenog zlata, Johan Cruyyf je proglašen najboljiom igračem SP 1974. Frustriran neuspjehom on najavljuje odlazak iz reprezentacije prije narednog Svjetskog prvenstva, ali i malo čudnu odluku o nenastupanju u sportskoj opremi njemačkog proizvođača Adidas zbog čega dolazi u sukob sa čelništvom nizozemskog nogometnog saveza.

Na privatnom planu susreće ženu svog života, Danny Coster, kći nizozemskog businessmana, s kojom stupa u brak 1969. godine i s kojom ima troje djece: kćeri Chantal i Susila i sina Jordia za koje kaže da su mu jedino oni važniji od nogometa.

Barcina era
Kao europski nogometaš godine (1971. i 1973.) dolazi u prijestolnicu Katalonije - Barcelonu, gdje su ga dočekali kao spasitelja, što je i bio, jer je prekinuo dotadašnju dominaciju pro-frankovskog Reala. Kada je došao u klub Barca je zauzimala pretposljednje mjesto na tablici, ali sa Cruyffom u momčadi do kraja prvenstva nisu doživjeli niti jedan poraz i bez problema su osvojili titulu prvaka. Ta sezona je ostala urezana u pamćenje i srca svih Katalonaca zbog Barcine pobjede nad Realom od 5:0 pred 100.000 gledatelja na Realovom Santiago Bernabeu. Nakon desetljeća madridske dominacije Johan je vratio izgubljeni prestiž u katalonsku prijestolnicu. Tjedan nakon toga dobiva sina kojem daje ime Jordi - po zaštitniku grada Barcelone i ponovno biva izabran za europskog nogometaša godine (74.).

Zbog lošeg investiranja u farmu svinja u Lleidi u koju je uložio gotovo sav svoj novac, odlučuje krenuti stopama Pelea i Beckenbauera na put preko velike bare u SAD, gdje se tada europske zvijezde bile izvrsno plaćane. Nastupa za Los Angeles i Washington, nakon čega se vraća u španjolski Levante u kojem ostaje samo par mjeseci. Unatoč godinama (34) Cruyff je zadržao svoju vještinu kao i fizičku spremu i nakon sukoba sa predsjednikom Ajaxa koji je tvrdio da je Cruyyf prestar da bi bio dobar za njih, on odlazi u suparnički Feyenoord s kojim osvaja nizozemsko prvenstvo i Kup koje posvećuje predsjedniku Ajaxa.

Te iste godine (1984) vješa kopačke o klin i uplovljava u trenerske vode s jednakim uspjehom kao i igrač. Sa Ajaxom osvaja Kup pobjednika kupova i dva nizozemska Kupa, a sa Barcelonom ispisuje najljepše stranice povijesti katalonskog kluba. Prvak Europe ('92.), Kup pobjednika kupova ('89.), europski Superkup ('93.), španjolski prvak četiri godine u nizu ('91., '92., '93., '94.) i osvajač španjolskog Kupa ('90.).

U pedesetdevetoj godini, nakon infarkta, Johan Cruyff živi mirnim obiteljskim životom u uglednoj četvrti Barcelone. Zaljubljenici u nogomet su mu zahvalni zbog napadačkog stila igre koji je gajio i kao igrač i kao trener. Johan je osnovao i Univerzitet Johan Cruvff kao i Fondaciju za pomoć hendikepiranim ljudima.


Sportin.ba

Kvalifikacije za svjetsko prvenstvo 1974.

Kada se govori o nizozemskoj reprezentaciji na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine, često se zaboravlja da se nizozemska reprezentacija zamalo nije plasirala na završni turnir! Pod vodstvom češkog trenera Fadrhonca, Nizozemci su imali velikih problema u svojoj kvalifikacijskoj skupini u kojoj su im jedini ozbiljniji suparnici bili susjedi Belgijanci; Norveška je u 70-tima bila puno slabija momčad nego danas. Na kraju kvalifikacija, plasman u Njemačku određen je gol-razlikom. Ključni su bili nizozemski golovi Norveškoj kod kuće i Islandu kod kuće i u gostima, te teška pobjeda 2:1 protiv Norveške u Oslu, pojednički zgoditak postigao je Barry Hulshoff dvije minute prije kraja utakmice.

U to vrijeme nije bilo play-offa, majstorice ili razigravanja. Na prvenstvo se plasiralo 16 momčadi, i to samo one koje su bile prvoplasirane u svojoj kvalifikacijskoj skupini. Svi ostali gledali su svjetsko prvenstvo kod kuće na televiziji.

Odlučujuća utakmica bila je ona s Belgijom u Amsterdamu, koja je završila 0:0. Na toj utakmici Belgijancima je poništen potpuno regularan gol. Pošto je i druga utakmica ta dva protivnika završila bez golova, Belgija na kraju kvalifikacija nije primila niti jedan gol, ali Nizozemska je imala bolju gol-razliku

1. studeni 1972. Rotterdam: Nizozemska - Norveška 9:0
Nizozemska: Van Beveren – Schneider, Hulshoff, Mansveld, Krol – De Jong, Neeskens, Van Hanegem – Pahlplatz (66. Brokamp), Cruijff, Keizer
Strijelci: Neeskens (21. 51. 63.), Cruijff (55. 82.), De Jong (70.), Brokamp (76. 87.), Keizer (11 m; 80.)

19. studeni 1972. Antwerpen: Belgija - Nizozemska 0:0
Nizozemska: Van Beveren – Suurbier, Hulshoff, Mansveld, Krol – De Jong, Neeskens, Van Hanegem – Brokamp, Cruijff, Keizer

22. kolovoz 1973. Amsterdam: Nizozemska - Island 5:0
Nizozemska: Van Beveren – Suurbier, Neeskens, Hulshoff, Krol (32. Schneider) – Haan, Brokamp (60. G. Mühren), Van Hanegem – Rep, Cruijff, Keizer
Strijelci: Van Hanegem (6.), Cruijff (8. 57.), Haan (17.), Brokamp (29.)

29. kolovoz 1973. Deventer: Islan - Nizozemska 1:8
Nizozemska: Schrijvers – Suurbier, Schneider, Hulshoff, Krol – Haan, Neeskens, Van Hanegem – R. Van de Kerkhof, Cruijff, Brokamp
Strijelci: Brokamp (15. 75.)., Cruijff (18., 28.), Neeskens (24.), R. Van de Kerkhof (46.), Schneider (11 m; 48.), Van Hanegem (71.)

12. rujan 1973. Oslo: Norveška - Nizozemska 1:2
Nizozemska: Van Beveren – Schneider, Drost, Hulshoff, Krol – Jansen, Van Hanegem (81. Haan), G. Mühren – R. Van de Kerkhof, Cruijff, Brokamp
Strijelci: Cruijff (7 min.), Hulshoff (87 min.)

18. studeni 1873. Amsterdam: Nizozemska - Belgija 0:0
Nizozemska: Schrijevers – Suurbier, Hulshoff, Mansveld, Krol – Haan, Neeskens, G. Mühren – Rep, Cruijff, Rensenbrink

Završni poredak:
1. Nizozemska 10 bodova 24:2
2. Belgija 10 bodova 12:0
3. Norveška 4 boda 9:16
4. Island 0 bodova 2:29

Od igrača koji su nastupili u kvalifikacijama, nekoliko ih nije otputovalo u Njemačku. Dvojica ključnih braniča bila su ozljeđena: libero (i kultna figura reprezentacije) Aad Mansveld iz Den Haaga i britki Ajaxovac Barry Hulshoff. Od reprezentativnog nogometa su se oprostili veterani Epi Drost i Theo Pahlplatz iz Twente i Willy Brokamp iz MVV-a. U Njemačku nije otišao ni branič Feyenoorda Dick Schneider, dok je ljevonogi veznjak Gerry Mühren iz Ajaxa bio spriječen zbog bolesti u obitelji. Standardni vratar u kvalifikacijama, Jan van Beveren iz PSV-a također nije pozvan u Njemačku, službeno zbog ozljede ali navodno zbog svađe sa Cruijffom.

Добри текстови.


Само мислим, да си требао отворити тему у којој би могли уопштено говорити о историји фудбала и појединим догађајима.

Mislio sam otvorit takvu temu, ali rekoh da prvo stavim ove tekstove pa ako se kasnije razvije diskusija, možemo nastavit ovdje, a može se otvorit i posebna tema


Sada moram ići, a nastavak teksta postaviti ću sutra...

Pozdravljam!!!! 

Samo cu reci da su Holandjani sedamdesetih igrali najbolji fudbal od kad ova igra postoji

A kako ti to znas kad nisi bio rodjen? 

Meni su pricali da je svojevremeno Madjarska ''laka konjica'' igrala najbolji fudbal, ali licno u to nisam mogao da se uverim.

Gledao sam ih

Sigurno ih nisi gledao toliko da bi mogao da das sud kako je neko igrao najbolji fudbal otkad on postoji.
Sta reci onda za Brazil iz 1970? I ja sam njih gledao preko video kaseta, ali to nije to, jer se tu prikazu samo najbolji momenti i najbolji potezi 

Nastavljamo...

Prva faza natjecanja

Nizozemska - Urugvaj 2:0

Strijelci: Rep (16. i 86.)
Nizozemska: 8 Jongbloed – 20 Suurbier, 17 Rijsbergen, 2 Haan, 12 Krol – 6 Jansen, 13 Neeskens, 3 Van Hanegem – 16 Rep, 14 Cruijff, 15 Rensenbrink
Urugvaj: 1 Mazurkiewicz – 2 Jaregui, 3 Masnik, 4 Forlán, 6 Pavoni – 18 Manegazza, 8 Esparrago, 5 Montero-Castillo, 10 Rocha – 7 Cubilla (19 Millar), 9 Morena

Prvi protivnik bio je Urugvaj, dvostruki svjetski prvak i polufinalist sa prethodnog svjetskog prvenstva. Urugvajska momčad bila je fizički snažna, sa dobro organiziranom obranom koja se odlikovala britkim, žestokim startovima. Na vratima je bio proslavljeni golman Ladislao Mazurkiewicz, jedan od najvećih u povijesti nogometa, a kapetan Pedro Rocha i napadač Luis Cubilla bili su veterani sa svjetskog prvenstva 1962. godine. Vezni igrači Julio Montero-Castillo i Victor Esparrago nastupili su na prvenstvu '70. kada je Urugvaj izbačen tek u polufinalu, u sjajnoj utakmici protiv veličanstvene brazilske momčadi. Prema tome, Urugvajcima nije nedostajalo međunarodnog iskustva, a niti talenta: Fernando Morena navodno je bio jedan od najboljih svjetskih centarfora (iako na utakmici nije pokazao previše toga).

Urugvaj se na svjetsko prvenstvo kvalificirao zahvaljujući gol-razlici, a u (navodno) prijateljskoj pripremnoj utakmici protiv Australije brutalno su premlatili australske amatere. Kao i kod većine tadašnjih momčadi, urugvajsku igru karakterizirao je gotovo paničan strah od poraza, i ta kombinacija grubih startova i defenzivne igre nije bila nimalo privlačna za oko.

Ova utakmica imala je i jedan «povijesni» aspekt. Naime, europski klupski prvak Ajax je 1971. odbio igrati utakmicu za Interkontinentalni kup protiv urugvajskog kluba Nacional, za koji je tada igralo nekoliko sadašnjih urugvajskih reprezentativaca. Uvreda urugvajskom prvaku bila je pojačana iduće godine kada je Ajax pristao igrati protiv argentiskog Independientea.

Nizozemska je bila daleko kvalitetnija momčad. Individualno su Nizozemci bili puno nadmoćniji, bili su uigraniji a iznad svega su bili fizički daleko spremniji. Nizozemci su slobodne udarce izvodili puno brže (a imali su puno slodobnih udaraca!) i doslovno su «letjeli» oko zbunjenih Urugvajaca koji su im jedino mogli uklizavati s leđa. Izgledalo je kao da se Nizozemci na terenu zabavljaju, a Urugvajci muče. Iako je nizozemska obrana bila neoprezna i previše se oslanjala na ofsajd-zamku, Jongbloed je istrčavanjimaa pokrivao sve Rijsbergenove i Haanove greške. Urugvajci, koji su prije ove utakmice figurirali kao pritajeni favoriti, napustili su teren poraženi i poniženi.

Od prve minute igralo se samo na urugvajskoj polovini, a jednako tako Urugvajci su od prve minute pokazali kako misle igrati protiv Nizozemaca. Prvi udarac na gol uputio je Suurbier, a ubrzo nakon toga na lijevom krilu Pablo Forlán je udario nogom u glavu Neeskensa kojem je trebalo nekoliko minuta da se osovi na noge. Na ovoj utakmici pa i tijekom cijelog turnira Neeskens je čak više od Cruijffa bio cilj najbrutalnijih protivničkih startova.

Prvi gol pao je 15 minuta nakon početka utakmice. Suurbier, od kojeg su kretale skoro sve nizozemske akcije, probio se po desnoj strani i primio jednu okomitu loptu koju je uputio Cruijff, koji je po običaju prethodno na sebe privukao kompletnu protivničku obranu. Urugvajci su možda pomislili da Suurbier ne može uputiti upotrebljiv centaršut lijevom nogom, ali on nije imao nikakvih problema i idealno je nabacio Repu koji je loptu glavom proslijedio u gol, tik uz prvu stativu. Iako je Rep bio niži od urugvajskih braniča, Suurbierov centaršut bio je milimetarski precizan.

Prvi žuti karton na utakmici dobio je Manegazza, koji je usprkos javnoj opomeni nastavio sa grubom igrom sve do kraja utakmice, dok puno grublji Pavonijev start bez lopte na Jansenu uopće nije sankcioniran. Bez obzira na grubosti, Nizozemci su biloi nezaustavljivi i trebali su postići barem deset golova. Najviše su imponirali pokretljivošću, otvaranjima prostora kada su bili u posjedu lopte i zatvaranjem prostora kada je loptu imao protivnik. Njihovi startovi izgledali su jednostavni pošto su u svakom trenutku bar tri nizozemska igrača bila oko lopte.

Van Hanegemov slobodan udarac prozujao je pored stative, a zatim je Krol u solo-prodoru ušao u šesnaesterac, ali je i njegov udarac bio neprecizan. Cruijff je idealno uposlio Repa, koji je centrirao do Rensenbrinka. Ovaj je glavom loptu proslijedio Suurbieru koji opet ne pogađa u okvir gola. Nakon brzo izvedenog slobodnog udarca Cruijff je gurnuo u priliku Rensenbrinka, koji je oklijevao i izgubio loptu. Zatim je Rijsbergen oduzeo loptu na sredini terena i dodao Neeskensu koji je šalje do Cruijffa čiji snažan udarac prolazi iznad prečke.

Drugo poluvrijeme započelo je u nešto mirnijem ritmu, ali bez većih promjena. Forlán je dobio žuti karton za nastraj na Krola, nakon serije grubih prekršaja kojima su Urugvjaci jedino mogli i zaustaviti razigrane Nizozemce. Zatim je uslijedio start sa dvije noge na Van Hanegema. Cruijff je dugom loptom u šesnaestercu pronašao Neeskensa, koji je uputio nizak centaršut prema Repu, Forlán je nespretnom intervencijom zamalo loptu skrenuo u vlastitu mrežu, ali Mazurkiewicz je uspio izbiti. Zatim su Jansen i Suurbier brzom akcijom stvorili priliku za još jedan Neeskensov udarac preko prečke. Uslijedio je jedan od rijetkih urugvajskih napada, u kojem su Nizozemci zakasnili sa ofsajd-zamkom pa je skoro cijela nizozemska momčad kolektivno uklizala Rochi. Nakon toga, Jansen je gurnuo u priliku Cruijffa na lijevom krilu, ali je sjajni Mazurkiewicz opet zaustavio njegov udarac.

Urugvajski trener odlučio je sve karte baciti u napad, pa je osvježio napad – izišao je Cubilla a ušao treći napadač Denis Millar. Međutim, Nizozemci su ubrzo iskoristili jednu grešku urugvajske obrane i riješili utakmicu u svoju korist. Urugvajski kapetan Juan Masnik dobio je žuti karton jer je nakon faula na Neeskensu «slučajno» nagazio nizozemskog igrača koji je ležao na travi. Bio je to jedini nesportski potez čovjeka koji je cijelu utakmicu držao urugvjasku obranu na okupu. Zatim je urugvajska radilica na sredini terena Montero-Castillo dobio crveni karton zbog grubog faula đonom na Rensenbrinka nakon što je ovaj već uputio loptu. To definitivno nije bio najgrublji prekršaj na utakmici, ali je ipak bila kap koja je prelila čašu, i sudac više nije bio spreman gledati kroz prste Urugvajcima.

Iako utakmica još nije bila riješena, Michels nije mijenjao svoju momčad. Rep je nabacio sa lijevog krila, Van Hanegem i Neeskens pripremili su priliku za Rensenbrinka koji opet puca preko grede. Zatim je Cruijff na svoj karakterističan način «okrenuo» Baudilia Jareguija i uputio dubinsku loptu za Suurbiera ali Mazurkiewicz brani njegov udarac. Suurbier zatim uzvraća uslugu Cruijffu, ali ovaj čini faul u napadu. Krol visokom loptom prebacuje kompletan urugvajski vezni red i dodaje Cruijffu, ali iako sudac prekida akciju zbog Cruijffove visoko podignute noge, Mazurkiewicz faulira nizozemskog kapetana. Jansen iz slobodnog udarca pogađa stativu, dok Rensenbrink za djelić sekunde kasni na odbijenu loptu a Cruijff iz trećeg pokušaja pogađa vratara.

Nekoliko minuta prije kraja utakmice Nizozemci napokon postižu odlučujući zgoditak, i to nakon jedne njihove karakterističke akcije. Rep na svojoj polovini presjeca jedno vratarevo izbijanje, dodaje Suurbieru i hita u napad. Lopta preko Van Hanegema dolazi do Rensenbrinka na lijevom krilu. Nakon dva driblinga Rensenbrink ubacuje loptu u šesnaesterac gdje je neometano prima Rep i desnom nogom plasira u mrežu.

Nizozemci su mogli postići još jedan gol. Neeskens je nabacio sa desnog krila do Cruijffa koji je pokušao lobovati vratara, ali nije bio dovoljno precizan. Zatim Cruijff kreće u dugački solo-prodor, ali Rep nije očekivao dodavanje petom. Posljednju šansu imao je Neeskens, ali njegov udarac bio je preslab. Utakmica je završila rezultatom 2:0.

Nizozemska igra bila je briljantna (iako je realizacija bila na nešto nižoj razini) a Urugvajci su dobili točno ono što su zaslužili svojih grubim i negativnim pristupom.