Ovo je sjajan dodatak za SNES koji je omogućavao igranje Game Boy igara na SNES-u. Uz SGB dolazio je screen saver, jednostavan program za crtanje i još nekoliko sitnica. Uređaj se pojavio na sva tri velika tržišta (Evropa, SAD, Japan) s tim što se kao i sama konzola, američka varijanta razlikovala po izgledu od evropske i japanske. Početna cena uređaja bila je oko 60 dolara, a kasnije je prodavan u kompletu sa SNES-om. Super Game Boy 2 koji možete videti na slici je, logično, njegova nova verzija koja je osim lepog dizajna donela i neke bitne stvari poput podrške za Game Link, što je omogućavalo igranje Game Boy igara sa podrškom za 2-4 igrača. Providna plava varijanta SGB2 prodavana je samo u Japanu, u SAD-u uređaj je imao drugačiji izgled, a u Evropi se verovatno nije ni pojavio. Prelepi providni SGB2 prodavan je samo u Japanu.
Ova čudni dodatak za Super Famicom pojavio se samo u Japanu marta 1995, i omogućavao je skidanje igara, demoa, varanja i sličnog sadržaja preko digitalnog satelitskog programa nazvanog St GIGA. Bitno je napomenuti da je St GIGA bio takođe normalan TV kanal, i da je preuzimanje podataka moglo da se vrši samo u tačno određeno vreme u toku dana. Svi preuzeti podaci smeštani su na kertridž koji se ubacivao u konzolu i koji je imao 1MB flash RAM-a. Sam Satelliview imao je 512kb memorije koja je dodavana već postojećoj konzoli kao i ROM čip sa 1MB memorije koji je opsluživao operativni sistem, odnosno 256kb flash memorije kao zamena za memorijsku karticu koja je takođe mogla da se kupi. Početna cena uređaja bila je oko 14000 jena, odnosno 150$ plus troškovi plaćanja TV pretplate za St GIGA kanal. Sam softver je bio potpuno besplatan, a Nintendo je to želeo da nadoknadi kroz reklamiranje. Jedine dve kompanije koje su radile igre za Satelliview bile su Nintendo i Square, a među par objavljenih igara bila i Legend Of Zelda rimejk prvog dela ovog serijala sa NES-a, naravno sa daleko boljom grafikom. Međutim, Satelliview nikada nije stekao veliku popularnost i zbog toga i nije dugo opstao. Evo i spiska objavljenih igara: The Legend Of Zelda, Treasure Conflict, Radical Dreamer, Dynamai Racer, Tatoeba K-kun no Tabou na ichinichi, BS F-Zero Grand Prix 2 i Excite Bike Bum Bum Mario Battle. Najambiciozniji dodatak za SNES, Satelliview nije ispunio očekivanja.
Svega nekoliko meseci nakon izdavanja Gamecube-a u Japanu i Severnoj Americi, objavljena je i Panasonicova varijanta ove konzole nazvana Q. Startna cena bila je veoma visoka i iznosila je 349$ i već tada je najavljeno da će biti prodavana samo u Japanu. U osnovi u pitanju je proširenje za GameCube koje omogućava gledanje DVD filmova i ima još nekoliko sitnijih hardverskih i softverskih izmena u odnosu na originalnu konzolu. S obzirom da je reč o sistemu pravljenom samo za jedno tržište, Q može da pokreće samo japanske verzije igara i region 2 NTSC DVD-ove. Ipak moguće je naknadno je modifikovati tako da čita i igre za američko područje kao i svih 6 PAL i NTSC zona za DVD-ove. Što se tiče samog puštanja DVD-ova, Q nadmašuje i XBOX i PS2 po kvalitetu slike, a modifikovane verzije imaju isključenu makrovizijsku zaštitu pa čak i mogućnost puštanja VCD zapisa i MP3 muzike! Iako su svi meniji logično na japanskom, moguće ih je jednostavno prebaciti na engleski. Bez obzira na to, ovo će definitivno uvek biti retka zverka u našim krajevima, a i mnogo šire.
Kada pomislimo na legendarni Nintendo danas, pomislimo na modernu kompaniju koja se uvek trudi da donese neke novine i inovativne stvari u svet konzola i video-igara, ali malo kome padne na pamet koliko dugu tradiciju zapravo ima ova kompanija, daleko, daleko dužu nego što je to istorija industrije video-igara.
Ova kompanija je, verovali ili ne, osnovana 23. septembra 1889. godine, pre neverovatnih 129. godina! Osnovao ju je Fusajiro Jamauči, japanski preduzetnik koji je u vreme kada ja japanska vlada zabranila karte za igranje zbog kockanja, otvorio radnju Nintendo Koppai (na slici iznad), koja je prodavala specijalne Hanafuda karte koje jedine nisu bile zabranjene od strane japanske vlade, pa je prodavnica videla ogroman uspeh i biznis je vrlo brzo proširen na još jednu prodavnicu u Osaki. Posao je nasledio njegov zet 1929. godine, i kompanija se bavila svojim originalnim poslom sa kartama sve do 1956. godine, a ime kompanije grubo se prevodi kao “Ostavite sreću nebesima”.
Negde oko 1963. godine, praunuk osnivača Hiroši Jamauči, je uvideo da u poslu sa kartama nema rasta biznisa, pa je rešio da poslovanje proširi na druge sfere, te je tako Nintendo jedno vreme imao taksi službu, TV mrežu, prehrambenu kompaniju, pa čak i lanac “ljubavnih” hotela, čiju ulogu verovatno možete da zamislite. Ipak, svi ti poslovi su u manjem ili većem obimu propali, pa je krajem tog perioda Nintendo upao u jednu od najvećih kriza u svojoj istoriji, kada su im akcije neverovatno propale i izgubile na vrednosti.
Nintendo kakvog danas znamo je nastao 70-ih godina, najpre su 1974. godine počeli da uvoze i prodaju konzolu Magnavox Odyssey, a zatim su po prvi put u istoriji napravili svoju konzolu – Color TV-Game iz 1977. godine, u isto vreme kada se legendarni Mijamoto pridružio kompaniji i njegov prvi zadatak je bio upravo da dizajnira vizuelni izgled ove konzole, koji možete videti ispod.
Od tog trenutka ostalo je svima nama poznata istorija, u 1979. godini dizajnirana je ručna konzola Game & Watch, zatim 1983. Famicom i onda 1985. legendarni NES i Super Mario Bros, kada Nintendo ulazi u savremenu eru koja je proslavila kompaniju širom sveta. Nintendo je danas kompanija bez koje ne možemo ni da zamislimo svet video-igara, i koja je zaslužna za mnoge ključne momente u ovoj industriji koju svi volimo i na tome smo im večito zahvalni. Srećan rođendan Nintendo!