Navijanje ili `penzionersko` sedenje na tribini :: Fudbal ~ Kladionica ~ Fantasy ~ Navijaci

Evo jednog zanimljivog teksta:
ULTRASI – grupa najzagriženijih navijača pojedinog kluba, i srž skoro svake navijačke grupe. To su ljudi koji žive specifičan način života, redovno idu na gostovanja, a domaće su im utakmice svakodnevica. Bave se koreografijama i ostalim oblicima organizacije unutar navijačke skupine ...

... (bilo to u grupi navijača ili van nje), izrađuju kvalitetne navijačke rekvizite i na taj način poboljšavaju stanje na tribini, a naročito vizualni izgled skupine.

Navijači koji furaju ultra đir su ljudi kojima je navijačka skupina, njen ustroj i boljitak ispred svega ostalog pa čak i kluba za kojeg navijaju. Ultrasima je najbitnija kvaliteta navijanja, vizualni izgled skupine i reputacija u navijačkom svijetu, oni prate navijačka događanja sirom sveta, čak se i povremeno upoznavaju s ultrasima drugih skupina.

Iskustvo grade na informiranosti, istraživanju navijaštva u domovini i van nje. Fight im kao takav nikako nije prioritet, ali u slučaju izbijanja nekakvih nereda, ultrasi ne podvijaju repove. Navijanje, rekviziti, zastave, transparenti, koreografije i pirotehnika jedini su dio navijačkog mentalnog sklopa svakog pravog ultrasa i oni su kao takvi prepoznatljivi i glavni deo svih navijačkih grupa.

Ultras pazi kako se oblači za utakmicu, jer želi dići svoju skupinu na najvišu moguću razinu, ne nakiti se šalovima i ostalim rekvizitima, a naročito ne onima «sumnjive» navijačke kvalitete.

HOOLSI – iako je danas huliganizam na sportskim terenima zastupljen u mizernom postotku, i huligani su sastavni deo svih navijačkih skupina. Razvili su se iz tzv. engleskog old school-a, koji je iznjedrio brojne «bussines ekipe» huligana kojima je glavni dio navijaštva predstavljala tučnjava s huliganima iz drugih skupina.

Navijačka obeležja im ne predstavljaju ništa, ne nose ih, jer ne žele biti lovina nego lovci, većinom idu neorganizirano na gostovanja s tzv. pitbull trenerkama s kapuljačom, a u posljednje vrijeme su u «navijačku modu» u nas došli iz zapadne Europe (pre svega s ostrva) i raznorazni casual brandovi kao Fred Perry, Burberry, Aquascuttum ili Lonsdale koji hoolsima omogućuju da budu neprimetni casual navijači na tribini.

Brojnost im nije nimalo bitna, pravi huligan napada bez obzira da li je u manjini ili većini. Iako je nekad postojala nekakva «huliganska etika» danas toga više nema. Konflikti i sukobi među huliganima događaju se bez ikakvih pravila ili cenzura, pomodnost huliganizma u poslednje vreme dovela je takvu navijačku frakciju na rub propasti.

Zbog raznoraznih mulaca sa spitkama ili casual dečice koji se oblače u skupe marke, a onda beže glavom bez obzira na prvi znak opasnosti, zbog kvazi-huligana koji razbijaju po svom gradu nakon poraza njihovog kluba, zbog onih koji tuku ljude koji nemaju veze s navijanjem ni sportom, huligani su u Srbiji obleženi u tolikoj meri da je uveden nimalo popularni Zakon o navijačima koji je iznenadio srpsku navijačku scenu.

I dok pravi huligani i dalje «deluju» po svojim poznatim principima, sve se više gomila brojnost klinaca s ninja trenerkama, šalovima oko usta koji razbijaju kola, buseve, tramvaje, dedove, bakice i ljude koji niti nisu navijači.

FANOVI – ovaj internacionalni naziv bi se odnosio na «obične» navijače. To su ljudi koji navijaju celu utakmicu, znaju svoje mesto na tribini, ali za njih utakmica i počinje i završava sudijskim zviždukom. Ne zamaraju se transparentima, koreografijama ili pirotehnikom, ali na tribini znaju navijačku strukturu i njoj se pokoravaju.

Prioritet im je utakmica i glas, nisu zaluđeni navijanjem i vizualnim izgledom kao ultrasi i nemaju agresivne namjere kao hoolsi. Prva «zapoved» za njih je podržati svoj klub, više prate događanja na terenu, u klubu i oko kluba nego ultrasi i hoolsi. Kraj utakmice je za njih kraj «događanja», ne analiziraju navijanje, ne informiraju se vezano uz ultra tematiku, oni su svoj «posao» završili strogo pevajući za svoj klub.

Nije im strano ne pokoravanje navijačkoj hijerarhiji na tribini i rušenje vizualnog izgleda tribine «neukusnim» oblačenjem za navijače. Kako ih ima jako mnogo, daleko najviše u svakoj skupini, vrlo često broje jako puno tzv. indijanaca ili alealeštine koji kvare navijačku koncepciju ultrasima.

SIMPATIZERI – ljudi koji na utakmice prvenstveno dolaze zbog kluba kojeg vole, zbog sporta i zabave. Drago im je videti i čuti lepu atmosferu bilo na stadionu bilo u dvorani, ali ne smatraju se kompetentnima da joj se priključe. Kad cijela dvorana skandira nešto, pokoji put se i oni pridružuju «kolektivnom ludilu», ali im je puno važnije koji je igrač kako odigrao i kakva mu je statistika.

Ti ljudi su sportski znalci, prate i vole sport, a na utakmice idu redovito i godinama. I dok navijači navijaju i rade lepu atmosferu, simpatizeri prate teren, događanja na njemu i oko njega, a na njihovim se tribinama vrlo često mogu čuti raznorazne originalne šale i pošalice na račun protivničkih ili domaćih igrača ili trenera. Kad klubu ide loše, oni su prvi i najveći kritičari, možda zbog toga što nisu u navijačkom điru, a možda zato što su veliki znalci i vole sport.