Veličina je bitna!
   
Netko je jednom rekao da se znanost svodi na fiziku ili na skupljanje maraka! Nije istina! Da smo znali kako statistika može biti zabavna i, još bitnije, o čemu razmišljaju znanstvenici, možda bismo se i mi odlučili za bijelu kutu!

Čak i relativno dug ljudski život traje samo oko 650.000 sati.

Prilikom rođenja dodijeli vam se oko stotinu milijardi stanica, i to je sve što ćete ikada imati.

Stanice postoje u raskošno velikom rasponu veličina - nigdje toliko upadljivo kao u trenutku začeća, kada se jedan pulsirajući spermij suočava s jajetom koje je 85.000 puta veće od njega (što daje pravi uvid u pojam muškog osvajanja).

Dvodihalica, jedna od najnerazvijenih složenih životinja, ima 40 puta više DNK od nas.

Ako ste odrasla osoba prosječne visine, vučete više od 2 kg mrtve kože, od čega se svaki dan oljušti nekoliko milijuna sićušnih fragmenata. Potegnete li prstom po prašnjavoj polici, crtat ćete uglavnom starom kožom.

Ako prođete 100 metara kroz običnu maglu, koja, uostalom, i nije ništa drugo nego oblak koji nema volje da leti, bit ćete u kontaktu sa samo 8 kubičnih centimetara vode - što nije dovoljno ni da se pošteno napijete.



   


U svakom trenutku diljem globusa odvija se 1800 oluja - kojih 40.000 dnevno.

1 kg freona može zarobiti i uništiti 70.000 kilograma atmosferskog ozona.

Udaljenost od površine do središta Zemlje iznosi 6370 km, što nije veoma daleko. Kako je izračunato, kada bismo probili bunar do središta i u njega bacili ciglu, trebalo bi joj 45 minuta da stigne do dna...

Ljudsko tijelo ima 206 kostiju, ali mnoge se ponavljaju.

Amerikanci danas u krvi imaju otprilike 625 puta više olova nego njihovi zemljaci prije sto godina.

Naši pokušaji da se probijemo do središta Zemlje bili su vrlo skromni. Jedan do dva južnoafrička rudnika zlata dopiru do dubine veće od 3 km, ali većina rudnika na Zemlji ne prostire se dublje od 400 m ispod površine. Da je planet jabuka, još joj ne bismo probili koru. Nismo tome ni blizu.

Na Zemlji ukupno ima oko 10.000 vidljivih vulkana.



   


Prosječna dubina oceana je 3,86 km. Tihi je u prosjeku 300 metara dublji od Atlantskog i Indijskog oceana.

Kada bi se sva vaša DNK isplela u jednu tanku nit, bilo bi je dovoljno da se protegne od Zemlje do Mjeseca i natrag, ne jednom ili dvaput, nego opet i opet. Sve skupa, prema jednom proračunu, u vama bi moglo biti smotano čak 20 milijuna kilometara DNK.

Najdublja točka u moru je Marijanska brazda u Tihom oceanu. Tamo, na kojih 11,3 km dubine tlak raste do skoro 12 kg po kvadratnom milimetru.

Apsolutna granica ljudske tolerancije za trajan boravak kreće do oko 5500 metara, ali to ne mogu dugo podnijeti čak ni ljudi prilagođeni životu na visinama. Osim toga, iznad 5500 m čak ni najprilagođenije žene ne mogu opskrbiti fetus dovoljnom količinom kisika niti roditi.



   


Bez pomagala, najdbulje što je itko zaronio još 1995. bilo je 72 metra - podvig je izveo Talijan Umberto Pelizzari - zaronio je do te dubine, zadržao se nanosekundu i onda se munjevito vratio na površinu. Trenutni rekord u apnei bez utega drži Carlos Coste sa 102 m.

Ispostavilo se da je preko 60 posto ljudskih gena zapravo isto kao u voćnih mušica. Najmanje 90 posto na nekoj je razini srodno s onima u miševa.

60 posto površine planeta je ocean dublji od 1,6 km. Kao što je primijetio Philip Ball, bilo bi logičnije da svoj planet zovemo Voda, a ne Zemlja.

Mjesec nam izmiče brzinom od oko 4 cm godišnje. U sljedeće dvije milijarde godina odmaknut će se tako daleko da nas više neće držati u ravnoteži pa ćemo morati smisliti neko drugo rješenje. U međuvremenu, u Mjesecu ne bismo trebali vidjeti samo zgodan ukras.

(Izvor: Kratka povijest gotovo svega Billa Brysona u izdanju Biovege)