IN < - Narodne umotvorine - >LO
(1/15) > >> :: Odgovori!
Srpske narodne ženske pesme za pevanje
Narodne priče
Narodne pesme
Sadržaj
Basne
U buduće ćemo sve narodne umotvorine: basne, poslovice, pesme, priče i slično postavljati u ovom thread-u.
Opazila lisica kokoške zatvorene u kafezu pa se svakojako mučila da ga otvori i pojede ih, ali nije mogla. Onda reče: '' Videla sam i pojela mnoge kokoške, ali ovako slabe kokoške, kao što su ove u kafezu, nisam videla. Neka ih još koji dan, dok se malo bolje ugoje, pa ću ih potražiti opet.'' I ode žalosna.
Udruže se tri vola, te otidu u planinu veliku dje je bilo dosta trave i vode. Dodje vuk da ih pokkolje, ali oni se pribiju jedan uz drugoga, pa dočekaju vuka na rogove, te im vuk ne mogne ništa. Vuk se domisli, pa se privuče blizu Bijelonje, te ga zovne i reče mu: '' Dogovorite se ti i Rudonja, te mi izdajte Galonju, nemojte ga braniti, pa će ostati sva paša vama dvojici''. Bijelonja pristane, pa još Rudonju nagovori te vuku izdadu Galonju. Pošto vuk smiri Galonju, opet Bjelonju i posavetuje ga da mu ovaj izda Rudonju, pa da za njega samoga sva paša ostane. Bijelonja pristade i Rudonju smiri, onda kidiše put Bijelonje. Bijelonja mu reče: '' Zar ćeš pogaziti vjeru, vuče? '' A vuk mu odgovori: '' Nije vjera tvrda u jačega! ''
Falila se zvijezda danica:
"Oženiću sjajnoga mjeseca,
"Isprosiću munju od oblaka,
"Okumiću Boga jedinoga,
"Djeveriću i Petra i Pavla,
"Starog svata svetoga Jovana,
"Vojevodu svetoga Nikolu,
"Kočijaša svetoga Iliju."
Što se fali zvijezda danica,
Što se fali, to joj i Bog dao:
Oženila sjajnoga mjeseca,
Okumila Boga jedinoga,
Odjeveri i Petra, i Pavla
Starog svata svetoga Jovana,
Vojevodu svetoga Nikolu,
Kočijaša svetoga Iliju.
Stade munja dare dijeliti:
Dade Bogu nebesne visine,
Svetom Petru petrovske vrućine,
A Jovanu leda i snijega,
A Nikoli na vodi slobodu,
A Iliji munje i strijele.
(iz gornjeg primorja)
Pade magla po Bojani,
Sitna rosa po livadi,
Nitko rosu proć' ne može,
Noga joj se popljužnula,
Prsten joj je oskočio,
Mare Marka potvorila:
"Ti mi, Marko, prsten nađe."
Marko joj se kunijaše:
"Nijesam ti prsten naša'.
No sam sinoć s vojske doša',
Puštah hrte i ogare,
Puštah hrte niz livade,
A ogare uz dubrave,
Do Dunava dohodiše,
Nad Dunav se nadzirahu,
Al' su u grad devet bratah,
Devetina sestru 'maju,
No ih sestru sunce prosi,
Ni jedan je brat ne daje,
Najmlađi je brat davaše,
Ona braća govorahu:
"A ne, brate, jedan brate!
"Jer je sunce ognjevito,
"Sestru će ni izgoreti."
S druge strane mjesec prosi,
Ni jedan je brat ne daje,
najsrednji je brat davaše,
Sva ga braća poslušaše;
Jer se mjesec promjenjuje,
Ona ima svojte dosta:
Sve zvijezde za jetrve,
Prehodnicu drugaricu,
A danicu zaovicu.
(Narodna pesma)