Odavno se zna da neke namirnice pomažu koncentraciju, a neke toj koncentraciji smetaju, što znači da se spretnim korišćenjem tih sredstava može okoristiti. U vrijeme stare Grčke i Rima postojalo je uvjerenje da se konzumiranjem mozga životinja može postati ''oštroumniji'', pa je, primjera, na cijeni bila pečena teleća glava, što se kao običaj zadržalo sve do današnjih dana.

       "Pokazalo se da voće u svježem i suvom stanju može najbrže osigurati energiju za rad mozga. Upravo zato teniseri konzumiraju banane za vrijeme svake pauze."
       Sva su ta tradicionalna nagađanja, naravno, pogrešna, jer se mozak ne hrani proteinima već – glukozom. Za dobro su funkcionisanje mozga, dakle, potrebni ugljenohidrati koji se brzo pretvaraju u glukozu. Osim hrane, za bolje korišćenje moždanih kapaciteta koriste se i razni energetski napici koji mogu, ali ne moraju, sadržavati i stimulativna sredstva, kao što je, primjera, kofein. Naime, kofein, teofilin, teobromin i neki drugi alkaloidi iz kafe, čaja, kakaa i čokolade djeluju blago stimulativno.
          Posebno mjesto zauzima guarana, tropska biljka čije sjeme sadrži smjesu alkaloida, među kojima ima oko 5% kofeina (guaranina). Zapaženo je da guarana djeluje znatno bolje nego čisti hemijski kofein zato što postoji sinergističko djelovanje više vrsta stimulativnih sredstava.
          Za poboljšanje pamćenja koristi se i ekstrakt biljke ginkgo biloba, čija djelatna materija ginkgozidi stimulišu cirkulaciju krvi kroz sitne kapilare mozga. Naravno, što je bolja opskrba mozga hranjivim materijama i kiseonikom, to je bolja memorija i proces razmišljanja.



          Dok kofein i drugi alkaloidi djeluju centralno, podražujući mozak i prisiljavajući srce na ubrzani rad i budnost, druge materije djeluju na sasvim drukčiji način. Ako, primjera, umjesto vazduha udišete čisti kiseonik, vaša će se krv obogatiti kiseonikom koji će biti dopremljen do mozga. Time će se podstaknuti oksidacijski procesi i mozak će dobro raditi. Ako se tome dodaju ugljenohidrati koji relativno brzo prelaze u glukozu, učinak je dvostruk, jer, kao što je poznato, za dobar rad mozak mora biti besprijekorno opskrbljen energijom i kiseonikom. Ovome se može dodati da za dobar rad mozak mora biti odmoren, tj. iz njega moraju biti odstranjeni svi produkti metabolizma, a sinapse (veze između nervnih ćelija) relaksirane.
         Prof. dr. Paul Gold, šef katedre za fiziologiju i psihijatriju Instituta Illinois, na bazi cijelog niza pokusa ustanovio je da ništa ne može popraviti pamćenje i brzinu razmišljanja kao brza dostava glukoze. Ali, postoji problem kod procjene koju hranu ugljenohidratnog tipa treba konzumirati kako bi se energija što brže oslobodila. Pretvaranje ugljenohidrata u glukozu može potrajati od 1-2 sata, što jasno daje do znanja da se stalno mora obnavljati. A pretvaranje proteina u glukozu može potrajati i do 6 sati, pa je na takvu opskrbu bolje ne računati.
         Pokazalo se da voće u svježem i suvom stanju može najbrže osigurati energiju za rad mozga, i upravo zbog toga teniseri konzumiraju banane za vrijeme svake pauze. Prof. dr. Gold kaže da kod povećanog uzimanja glukoze postoji faza poboljšanja pamćenja, ali nakon određene granice dolazi do faze usporavanja, tj. doza više ne igra nikakvu ulogu. Iz toga nije teško iščitati da je mehanizam konverzije (pretvaranja) prilično složen i da se ne može ubrzavati ''do mile volje''. Dalje, očito je da jedna doza predstavlja granicu nakon koje nastaje slabija mogućnost memorisanja, tj. "premor“, kada mozak više nije u stanju prihvatiti glukozu.



          Za poboljšanje koncentracije važnu ulogu imaju i drugi činioci, kao što su stres, umor i količina hrane. Primjera, pun želudac ne dopušta koncentraciju, već, naprotiv, izaziva pospanost, jer krv "pobjegne“ iz mozga u probavni sistem kako bi se obavila važna funkcija apsorpcije hrane.
          "Za dobro funkcionisanje mozga potrebni su ugljenohidrati koji se brzo pretvaraju u glukozu."
          Prema tome, uoči događaja koji zahtijevaju dobru koncentraciju nikada se ne jede mnogo, već malo, i ne jede se meso i masna hrana, već lagani, kombinovani obrok od žitarica, voća i meda. Preskakanje jutarnjeg obroka slabi pamćenje i sposobnost koncentracije, dok, suprotno tome, dobar doručak od mlijeka i žitnih pahuljica, pa čak i obrok od jaja, poboljšava koncentraciju.
         Dužina dobre koncentracije direktno zavisi od izvora glukoze koji stalno pristiže u krvotok. U te svrhe sportisti koriste razna pomoćna sredstva, tj. dodatke prehrani (suplemente). Među njima su najvažniji omega-3 masne kiseline, vinpocetin, ginseng i holin. Koncentracija se, naravno, može podstaknuti fizičkim treningom, jogom i tehnikama relaksacije.