Najdepresivnija ­zemlja SAD, 'najveselija' Nigerija


Potpuno oprečno očekivanju, istraživanje je pokazalo da je SAD zemlja s najvećim brojem depresivnih ljudi, a Nigerija s najmanje. Stručnjaci smatraju da sve ovisi o kulturi, odnosno društvenom poimanju i prihvaćanju psihički bolesnih ljudi

Sjedinjene Američke Države najdepresivnija su zemlja u svijetu, pokazalo je istraživanje Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) na 14 zemalja.
Iako se očekivalo da će rezultati biti usmjereni na siromašne i zemlje u razvoju, podaci su pokazali upravo suprotno.
Profesor s Harvarda Ronald C. Kessler to objašnjava samom željom Amerikanaca da pričaju o njihovoj depresiji.
- U Nepalu je npr. zakonski zabranjeno biti mentalno bolestan. Naravno, u toj zemlji nitko nije priznao da ima problema pa iz toga proizlazi da se sve radi o tome koliko su ljudi voljni pričati o sebi - izjavio je Kessler.
U nerazvijenim zemljama ljudi nemaju vremena pričati o (ne)ispunjenosti jer su najčešće fokusirani na svakodnevno preživljavanje.
Amerikanci pak više od svih drugih zemalja ulažu i potiču javno obrazovanje o psihičkim bolestima i njihovom liječenju.
- U SAD-u se govori o medicinskom poremećaju dok u većini drugih zemalja društvo jednostavno ne prihvaća one koji priznaju da su pod stresom - smatra Mary Guardino, osnivač američke neprofitne odvjetničke grupe za mentalne bolesti.
U Americi 9,6 posto ljudi pati od bipolarnog depresivnog poremećaja ili kronične depresije. No, u toj se zemlji događa najviše nasilja, ubojstava i prometnih nesreća što djelomično objašnjava i visoki postotak različitih anksioznih i posttraumatskih poremećaja. Kod njih također postoji težnja za ostvarenjem tzv. američkog sna.
No sve zemlje, koje su sudjelovale u istraživanju, pokazale su iste simptome kao što su neraspoloženje, tuga, plakanje, gubitak apetita i problemi sa spavanjem. Tu je značajan i gubitak radne efektivnosti i to od osam do deset dana mjesečno.
WHO-ov koordinator za klasifikaciju i terminologiju bolesti dr. Bedirhan Ustun kaže da je to veliki i važan gubitak ekonomskih faktora te da je to ujedno i najbolji argument za uvjeriti i ljude i države da ulažu u mentalno zdravlje, prenosi Forbes. 



14 zemalja po stopi depresivnosti:

1. Sjedinjene Američke Države - 9,6 posto ljudi pati od različitih oblika depresije i mentalnih poremećaja
2. Ukrajina - 9,1 posto ljudi pati od depresije, a stručnjaci je povezuju s ekonomskim poteškaćama koje su nastale u postkomunističkom razdoblju te eksploziji Černobila 1986.
3. Francuska - 8,5 posto ljudi boluje od nekog mentalnog poremećaja, a 12 posto njih od anksioznosti.
4. Nizozemska - 6,9 posto ljudi pati od depresije što je svrstava u treću po redu najdepresivniju zemlju u Europi.
Postotak anksioznih ljudi je 8,8 posto.
5. Kolumbija - 6,8 posto ljudi je psihički bolesno, a peta je po redu po depresiji u ovom istraživanju. Oko deset posto ljudi pati od anksioznosti.
6. Libanon - 6,6 posto ljudi boluje od depresije. Jedina zemlja sa Srednjeg istoka je treća po broju oboljelih od anksioznosti, 11,2 posto.



7. Belgija - ima približno isti broj onih koji pate od depresije (6,2 posto) i onih koji boluju od anksioznosti (6,9 posto).
8. Španjolska - se nalazi na sredini liste najdepresivnijih zemalja. Postotak oboljelih od depresije je 4,9, a od anksioznosti 5,9.
9. Meksiko - ima najnižu stopu depresivnosti međe američkim zemljama, ukupno 4,8 posto. Od anksioznosti boluje 6,8 posto ljudi, što je također najniži postotak.
10. Italija - je prijavila vrlo nisku stopu depresivnosti ljudi, ukupno 3,8 posto.
11. Njemačka - ima 3,6 posto depresivnih ljudi što je jedna od najnižih stopa u Europi. Od anksioznosti boluje 6,2 posto.



12. Japan - Poput Kine ima vrlo malo prijavljenih depresivnih poremećaja (3,1 posto). Vjeruje se da je to zbog kulturalnih razlika te načina shvaćanja i dijagnosticiranja depresije. Postotak anksioznih slučajeva je 5,3 posto.
13. Kina - postotak depresivnih ljudi u Pekingu je 2,5, a u Šangaju 1,7 što je jedan od najnižih u provedenom istraživanju. Budući da su mentalno bolesni ljudi u toj zemlji stigmatizirani, stručnjaci vjeruju da je stvarni broj puno veći.
14. Nigeria - je unatoč velikoj nerazvijenosti prijavila najnižu stopu depresivnosti, ukupno 0,8 posto. Također ima i jednu od najnižih stopa anksioznosti - 3,3 posto.

Izvor: 24sata.hr

Depresija - vodeći uzrok smrtnosti do 2020.



Poslednji epidemiološki podaci Svetske zdravstvene organizacije procenjuju da će do 2020. godine depresija postati vodeći uzrok smrti i onesposobljenosti žena, ali i drugi po redu uzrok smrti u opštoj populaciji, odmah posle kardiovaskularnih bolesti.

Statistika psihijatrijskih poremećaja svedoči da svaki dvadeseti stanovnik planete ima barem jednu depresivnu životnu epizodu, prenose „Večernje novosti“.

„Istina je da je najveća duševna tegoba na svetu depresija, ali zbog uslova u kojima živimo poslednjih petnaestak godina, verujem da će ova bolest mnogo pre 2020. kod nas stići na čelo po uzroku smrtnosti“, smatra neuropsihijatar Bratislav Petrović, dugogodišnji načelnik Instituta za mentalne bolesti VMA.

U depresiji preovladava jaka tuga, dominacija crnih misli, potištenost, pesimizam, beznadje, bespomoćnost...

Ovaj sindrom slomljenog srca uzrokuje čak tri odsto svih srčanih udara. Arterije osoba koje boluju od depresije duplo su oštećenije nego krvni sudovi mentalno zdravih ljudi.

„Depresija čini podlogu mogućih samoubistava, a u psihijatriji se svako stanje ove duševne bolesti smatra potencijalno suicidnim, dok se ne dokaže suprotno“, objašnjava Petrović.

Novija istraživanja pokazala su da oni koji se odlučuju na samoubistvo imaju od četiri do pet ozbiljnih nerešenih problema.

Žene češće pokušavaju da se ubiju, dok kod muškaraca to ima fatalan ishod. Mnogi životni neuspesi, gubici i razočaranja pretvaraju u takozvane spore samoubice, koje se ubijaju alkoholom, drogom.

Takvih osoba je sve više medju mladima. Medju potencijalnim mladim samoubicama, sve je više onih koji žele da okrive što više ljudi za situaciju u kojoj su se našli, ali i da nesvesno drugima pruže priliku da im pomognu, pa često biraju mesto gde ima mnogo ljudi. Takav je slučaj, recimo, sa samoubicama koji skaču sa mosta.

Osoba koja je u depresiji povlači se u sebe, sve redje razgovara sa okolinom, gubi apetit, smanjuje joj se telesna težina, boluje od nesanice, nezainteresovana je za seksualne odnose...

„Postoji i takozvana depresija bez depresivnosti“, objašnjava Petrović. „U ovom slučaju dominiraju telesni simptomi, kao što su glavobolje, lupanje srca, stomačne tegobe, sklonost prehladama... To je maksirana depresija i lekar ako ne posveti pažnju pacijentu, može da ga leči od drugih bolesti, ne obraćajući pažnju da je u pitanju poremećaj duševnog stanja“.

„Depresija mora da se leči medikamentozno i psihoterapijski Izlečene osobe, medjutim, mogu opet da obole od depresije, što zavisi od same ličnosti, osetljivosti osobe...“, upozorava Petrović.

Stručnjaci ukazuju da se depresija češće javlja kod odraslih ljudi koji su kao deca bili fizički zlostavljani ili zanemareni. Čak 59 odsto zlostavljnih, pokazala su istraživanja, može da oboli od depresije već u detinjstvu i da ih ova bolest prati do kraja života.

Izvor: MTS-Mondo

moguce je moguce

Milijardu ljudi pati od neuroloških bolesti



U svetu blizu milijardu ljudi pati od neuroloških oboljenja, od epilepsije do Alćajmerove bolesti, ističe se u izveštaju Svetske zdravstvene organizacije (SZO) koja upozorava da će taj broj samo rasti sa daljim starenjem stanovništva.

Stručnjaci predvidjaju da će se broj ljudi koji pati od Alćajmerove bolesti i drugih vrsta demencija, a kojih danas ima oko 24,3 miliona, ubuduće udvostručavati svakih 20 godina, a da će taj trend najviše pogoditi razvijene zemlje, stoji u izveštaju pod naslovom "Neurološki poremećaji: izazovi za zdravlje ljudi".

U neurološke bolesti naučnici ubrajaju i poremećaje moždane cirkulacije koji izazivaju glavobolje, neuroinfekcije, Parkinsonovu bolest, moždane udare, multipleks sklerozu, od kojih svake godine umre 6,8 milion ljudi.

U svom izveštaju agencija Ujedinjenih nacija naglašava potrebu da lečenje neuroloških bolesti postane deo osnovnog zdravstvenog lečenja kako bi ova vrsta poremećaja mogla da budu otkrivena i lečena na vreme.

Neurološke bolesti predstavljaju pretnju za osobe svih starosnih doba, nezavisno od pola, stepena obrazovanja ili visine prihoda svuda u svetu. Medjutim, primetan je značajan broj obolelih u zemljama u kojima je veći deo populacije stariji od 65 godina, a to su najčešće razvijene zemlje, navela je Rita Levi-Montalčini, dobitnica Nobelove nagrade za medicinu 1986.

Neke od ovih bolesti izazivaju paralizu, druge gubitak pamćenja i ostale kognitivne probleme, probleme u ponašanju poput nemogućnosti kontrole besa kao i probleme u govoru.

Medjutim, nedovoljno razvijeni zdravstveni sistemi, nedostatak obučenog osoblja i osnovnih lekova, kao i tradicionalna verovanja koja stigmatizuju mnoge bolesti, produbljuju jaz u pogledu medicinske pomoći izmedju bogatih i siromašnih zemalja.

Stanovništvo u zemljama u razvoju ima "ograničen ili nikakav pristup terapeutskim službama", ističe se u izveštaju.

Tako na primer oko 50 miliona ljudi u svetu boluje od epilepsije, a najveći broj njih živi u zemljama u razvoju gde ne dobijaju nikakvu negu uprkos postojanju efikasnih načina lečenja koji nisu preterano skupi. Ti ljudi najčesće imaju podršku samo od članova svojih porodica koji im pomažu u svakodnevnom životu.

Izvor: MTS-Mondo