Dosije "Glasa Srpske": Vehabizam i njegovi sljedbenici u BiH (1)
Novosti - 07 Dec 2006 18:00:00

Polako ali sigurno vehabije dobijaju sve više pristalica u islamskom svijetu i nezadrživo se šire. Gdje god su mogli forsirali su svoje vjerovanje na najupadljiviji i najoštriji način...



KADA je jedan od prvih mudžahedinskih komandanata u BiH Šejh Mahmud Abu Abdul Aziz al-Muntesiba u ljeto 1992. godine jednom turskom listu kazao da su islamski sveti ratnici u BiH došli kako bi, prvenstveno, ovdašnje muslimane "naučili islamu", rijetki su oni, koji su mogli i pomisliti šta se, u suštini, krilo iza tih njegovih riječi.

Skoro deceniju i po kasnije, sve postaje mnogo, mnogo jasnije. U odbranu ovdašnjeg učenja islama morala je da stane, ni manje ni više, nego i sama Islamska zajednica BiH, koju, ironije li sudbine, danas vodi čovjek, koji je baš te 1992. godine, kao zagrebački imam na turneji po zalivskim zemljama na sav glas pozivao nove i nove Alahove borce da dođu i pomognu braći muslimanima u BiH.

Danas, međutim, reis-ul-ulema Mustafa efendija Cerić gotovo svakodnevno sluša jadikovke svojih muftija, imama i drugih islamskih vjerskih službenika o nedoličnom ponašanju grupa i pojedinaca, poznatih kao vehabije, koje ne prezaju ni pred tim da usred džamije u toku molitve iskale svoj bijes i neslaganje sa ovdašnjim učenjem islama.

Novinske stupce pune vijesti o prebijanju hodža, nasrtajima vehabija na vjernike u džamijama, mahanju mačevima i noževima. Dobro upućeni krugovi tvrde da je, navodno, sam reis-ul-ulema nepoželjna osoba u džamiji "Kralj Fahd" u Sarajevu, čiju je izgradnju finansirala Saudijska Arabija.

Istini za volju, ovu tvrdnju u nekoliko navrta demantovali su čelnici Rijaseta Islamske zajednice u BiH, navodeći da efendija Cerić slobodno ulazi u sve džamije širom BiH, kao i da je u nekoliko navrata predvodio i molitvu upravo u "Kralju Fahdu". Ali, ako je suditi po onoj narodnoj da gdje ima dima ima i vatre, ne bi bilo čudno kada bi vrata jedne od najvećih evropskih džamija zaista i bila zatvorena za prvog čovjeka Islamske zajednice u BiH.

Koliko su vehabije otišle daleko u svom nastojanju da bosanske muslimane "nauče islamu", najbolje se može zaključiti po posljednjim potezima Rijaseta Islamske zajednice BiH. Krajem marta ove godine Rijaset je objavio Rezoluciju o tumačenju islama, koja je i dopunjena početkom novembra ove godine, kojom se, u suštini, izražava puna spremnost Islamske zajednice BiH da očuva svoju vjekovnu originalnost, ne obazirući se na učestale pokušaje nametanja nečeg potpuno stranog ovdašnjem učenju islama.

Sredinom novembra Rijaset je, pod predsjedavanjem Mustafe Cerića, održao dvodnevnu proširenu i tematsku sjednicu, na kojoj je bilo riječi o duhovnom stanju i perspektivama muslimana, sa posebnim osvrtom na značaj pomenute rezolucije. A koliko je Rijasetu zaista i stalo da se rezolucija u potpunosti sprovede, govori podatak da je formirana i Komisija za praćenje primjene rezolucije, a sva udruženja i organizacije sa islamskim predznakom pozvao je da do 31. marta iduće godine Komisiji dostave svoje godišnje programe rada.

Sve ovo za cilj ima zaštitu samih muslimana i islama, uopšte, koji je, upravo zahvaljujući vehabijama i njima sličnim grupama i organizacijama, u posljednje vrijeme bukvalno postao sinonim za međunarodni terorizam.

Ko su, zapravo, vehabije i zašto je njihovo prisustvo na bilo kom području razlog za brigu?

Same vehabije, koje, usput budi rečeno, ne vole da ih nazivaju ni tim niti drugim imenom, za sebe kažu da su samo Alahovi učenici i Poslanikovi sljedbenici. Vehabizam u suštini zagovara odbacivanje svakog modernizma i vraćanje svetoj prošlosti. Osnivačem vehabizma smatra se teolog Muhamed ibn Abd-ul-Vehab (1703-1792), koji je 1744. godine pokrenuo kampanju za pročišćavanje i obnovu vjere, a javno je isticao da je cilj njegovog učenja povratak čistom i autentičnom islamu, odstranjujući i po potrebi uništavajući sve kasnije dodatke i izmjene.

Vehabijski cilj, zapisao je Bernard Luis u svojoj knjizi "Krize islama, sveti rat i bezbožni teror", prihvatili su saudijski vladari Nedžda, koji su ga uspješno propagirali i snagom oružja. U seriji ratnih pohoda proširili su svoju vlast i vjeru na veći dio centralne i istočne Arabije, ne ustručavajući se da napadnu i područje današnjeg Iraka, koje je tada bilo pod vlašću Otomanske imperije. Na spisku "očišćenih" gradova od 1804. do 1806. našli su se i sveti gradovi Meka i Medina. U tom periodu saudijski vladar otvoreno je izazivao otomanskog sultana, nazivajući ga odmetnikom od muslimanske vjere i posvajačem muslimanskih zemalja.

Iako u raspadu, Otomanska imperija imala je snage da se odupre, kako ga je Luis nazvao, "pustinjskom odmetniku" i uz pomoć egipatskog paše i njegove vojske zadatak je bio završen do 1818. godine. Te je godine saudijski glavni grad okupiran, a saudijski emir uhapšen i upućen u Istanbul, gdje je i pogubljen. Time je saudijska država prestala da postoji, ali je vehabizam preživio. Već 1823. godine jedan drugi član plemena Al Saud uspio je da uspostavi državu Al Sauda, sa glavnim gradom Rijadom. I ovaj put, nesebičnu pomoć pružili su im propagatori vehabizma.

- Postanak vehabizma u Arabiji 18. vijeka je bio, u velikoj mjeri, odgovor na česte promjene stanja tog vremena. Jedna od tih promjena bila je svakako nazadovanje islama i istovremeno napredovanje hrišćanstva - zapisao je Luis.

Polako ali sigurno vehabije dobijaju sve više pristalica u islamskom svijetu i nezadrživo se šire. Gdje god su mogli forsirali su svoje vjerovanje na najupadljiviji i najoštriji način, uništavajući nišane i grobove, omalovažavajući lažna i idolopoklonička mjesta, ubijajući veliki broj ljudi, žena i djece, koji nisu uspjeli da ispune njihove standarde islamske čistoće i autentičnosti...

Ukratko: "Ili ćeš biti vehabija ili ćemo te ubiti, zaplijeniti tvoju imovinu i porobiti tvoju porodicu".

Ovako je još početkom devedesetih godina prošlog vijeka pisao list "Preporod" u tekstu "Šta je vehabizam". Podsjetimo, list "Preporod" izlazi pod okriljem Islamske zajednice BiH.

- Kada jedan takav list napiše takav tekst o vehabizmu i svemu onom što taj pokret predstavlja, onda je suvišna bilo kakva rasprava o tome da li je prisustvo vehabija na nekom prostoru opasnost ili ne - kazao je svojevremeno za naš list profesor religije na beogradskom Fakultetu političkih nauka Miroljub Jeftić.


Obilježja


Profesor na beogradskoj Akademiji za diplomatiju i bezbjednost Radoslav Gaćinović objasnio je da su vehabije prepoznatljive po svom izgledu, običajima i ponašanju. Nose duge brade, kratko su podšišani i pantalone su im obično skraćene do članaka. Rijetko se druže i komuniciraju sa komšijama, koji nisu njihovi sljedbenici. Klanjaju raširenih nogu i laktova, udarajući o pod, čime u suštini simbolizuju odlučnost za borbu i dobrovoljno žrtvovanje za islam. Žene vehabija nose feredže, kojima pokrivaju cijelo lice. Muškarci vehabije sa ženama se ne rukuju. Riječ je o ekstremnim fundamentalistima, koji su spremni da daju život za džihad, ali i da druge odvedu sa sobom u smrt.


Upozorenje


U Rezoluciji o tumačenju islama Rijaset Islamske zajednice u BiH ponovio je u nekoliko navrata da oni, koji na bilo koji način unose nemir u džamije pod izgovorom da sprovode "pravu vjeru", nisu dobronamjerni ljudi. Sve džamije, navedeno je, vlasništvo su Islamske zajednice i niko ne može da radi u džamiji, bez znanja i nadzora imama džamije.

Izvor: http://www.glassrpske.com/

Dosije "Glasa Srpske": Vehabizam i njegovi sljedbenici u BiH (2)
Novosti - 10 Dec 2006 18:00:00

Treba li uopšte i pominjati ko se među prvima odazvao Bin Ladenovom pozivu da podrži borbu u ime Alaha? Otuda i znak jednakosti između vehabija i "Al-Kaide". Početkom devedesetih, ruku pod ruku, vehabije i "Al-Kaida" došli i na Balkan



BIVŠI američki izaslanik za Balkan Ričard Holbruk priznao je jednom prilikom da je za Sjedinjene Američke Države dozvola dolaska mudžahedina na Balkan bila svojevrsni "pakt sa đavolom".

Koliko je taj pakt zaista koštao Ameriku, najbolje se može zaključiti po bilansu crnog 11. septembra 2001. godine. Istražnim organima nije dugo trebalo da utvrde da su bar trojica od ukupno 20 otmičara aviona, koji su se obrušili na ciljeve u Njujorku i Vašingtonu, prošli kroz BiH. I to ne samo prošli, već su učestvovali u borbama protiv srpskih i hrvatskih jedinica, kao pripadnici zloglasnog "El Mudžahedin" odreda u sastavu Trećeg korpusa bošnjačke Armije BiH.

Koliko god to ružno zvučalo, tek 11. septembar pomogao je u razotkrivanju čitavog niza sumnjivih, čudnih i opasnih rabota na teritoriju cijele bivše Jugoslavije. Centralno mjesto, ipak, zauzimala je BiH, tačnije ratni sukob koji se na njenoj teritoriji razbuktao u proljeće 1992. godine.

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka rat protiv nevjernika u Avganistanu uspješno je privođen kraju, što se s pravom smatra prvom velikom pobjedom organizacije "Al-Kaida", buduće svjetske glavobolje broj jedan, koju je predvodio saudijski milioner Osama bin Laden. Pobjeda nad ruskim trupama i avganistanskom komunističkom vladom Bin Ladenu je otvorila apetit - borba u ime Alaha biće nastavljena sve dok cijeli svijet ne bude obojen u boju islama!

Treba li uopšte i pominjati ko se među prvima odazvao Bin Ladenovom pozivu da podrži borbu u ime Alaha? Otuda i znak jednakosti koji se i danas stavlja između vehabija i "Al-Kaide". Ruku pod ruku, vehabije i "Al-Kaida" došli su i na Balkan početkom turbulentnih devedesetih godina.

Već smo pomenuli da je u jesen 1992. godine tadašnji imam zagrebačke džamije Mustafa efendija Cerić na turneji po zalivskim zemljama zavapio za pomoć u naoružanju i ljudstvu, koje ratom zahvaćena BiH očekuje od svojih spasilaca. Nekako u to vrijeme i ratni vođa bosanskih muslimana Alija Izetbegović, koga će istorija pamtiti i po odluci da žrtvuje mir za nezavisnost zemlje, došao je u prvu zvaničnu posjetu Iranu, što analitičari smatraju početkom organizovane pomoći "Al-Kaide" BiH. Iran je Izetbegoviću obećao pomoć u ljudstvu i naoružanju, što je i ispunio. Krenule su isporuke naoružanja i municije i to preko zagrebačkog aerodroma. Detalje je znala i američka Centralna obavještajna agencija, kao što je znala i to da su pripadnici iranske tajne službe VEVAK stvorili bošnjačku tajnu službu AID. Svi su znali sve i svi su mudro ćutali...

Dalje, preko Zagreba nisu stizali samo avioni puni oružja, već i sami Alahovi ratnici. Većina kasnije uhapšenih pripadnika "Al-Kaide", koji su sticali ratno iskustvo u BiH, priznali su da su do ove bivše jugoslovenske republike došli preko Zagreba. Veza im je bila zagrebačka džamija i navodno humanitarne organizacije "Agencija za pomoć trećem svijetu" i "Tajbah internešnel". Sa njihovim iskaznicama, koje je potpisivao današnji zagrebački muftija Šefko Omerbašić, mudžahedini su hrlili ka Bosni, ali kao humanitarni radnici sa zadatkom da "sagledaju mogućnosti" za dopremanje pomoći napaćenom bošnjačkom narodu.

Među prvima u BiH je stigao Mahmud Abu Abdul Aziz al - Muntesiba, zvani Barabaros ili Riđobradi, koji je sa rođakom Osame bin Ladena Abu Zubairom al - Madanijem iz Zagreba stigao u BiH, kako bi organizovao prvi mudžahedinski kamp u selu Mehurići kod Travnika. Poslije toga sve je istorija. BiH je širom otvorila svoja vrata ratobornim bradonjama, koji se nisu libili čak ni toga da neposlušnim Bošnjacima pokažu kako se bori u ime Alaha i islama...

Koliko je zaista mudžahedina došlo u BiH, teško je reći, jer se podaci kreću od nekoliko stotina pa do 30 hiljada. Primjera radi, izraelski list "Jediot Arhaniot" prije nekoliko godina objavio je da su bošnjačke vlasti dozvolile ulazak u BiH nekoliko desetina hiljada islamskih svetih ratnika, a da je za zasluge u ratu protiv Srba i Hrvata državljanstvom BiH nagrađeno tri hiljade islamskih ekstremista, mahom pripadnika "Al-Kaide". Šta je i gdje je istina, pokazaće vrijeme i istraga treće po redu Komisije za reviziju odluka o prijemu u državljanstvo BiH, ukoliko to zaista bude u interesu vlasti u Sarajevu.

Jer, nije nikakva tajna da je upravo bošnjački politički vrh, predvođen Strankom demokratske akcije svojevremeno dijelio državljanstva BiH kapom i šakom, tako da su se u knjizi državljana našli i neki od najtraženijih terorista današnjice, poput bivšeg komandanta odreda "El Mudžahedin" Abu al - Ma'alija, zatim ubijenog šefa saudijskog krila "Al-Kaide" Ibrahima Muhameda Junuza al - Hajarija i brojnih drugih. I ne samo to - mnogo je i onih, koji su u BiH živjeli pod nekoliko imena, imali isto toliko ličnih karata i pasoša sa oznakom BiH i sve uz znanje predstavnika vlasti. Abu al - Ma'ali je, primjera radi, u prijavi boravka naveo da živi u ulici Čekaluša 16, gdje je, inače, smještena ambasada Španije. I to, naravno, nikom nije bilo ni najmanje čudno ni sumnjivo...

A onda je došla 1995. godina i Dejtonski mirovni sporazum. Vlasti u Sarajevu, ponajprije Alija Izetbegović, našli su se u dilemi - kako ne uskratiti gostoprimstvo braći po vjeri, a istovremeno ispuniti jedan od najvažnijih uslova iz sporazuma, koji se odnosi na otpust "stranih elementa iz vojnih struktura". Ma šta mislili o njemu, i u ovom slučaju Izetbegović se pokazao izuzetnim majstorom - jednostavno je legalizovao mudžahedine i to sklapanjem brakova sa državljankama BiH, na osnovu čega im je dao državljanstvo i na osnovu čega su oni postali punopravni državljani BiH, a ne "strani elementi".

Izetbegović je u svom životnom djelu "Islamska deklaracija" jasno naveo kakvu on BiH želi i vidi u budućnosti. Ratne devedesete su ga dovele na korak do toga. Previše je toga bilo u igri da bi odustao 1995. godine poslije Dejtona. Zar sve ovo što se danas dešava sa vehabijama u BiH ne govori dovoljno o svemu?

 D. MAJSTOROVIĆ

(O poslijeratnom djelovanju vehabija u BiH,

u petak, 15. decembra)


OSAMDESETE


Profesor Fakulteta islamskih nauka doktor Adnan Silajdžić nedavno je u intervjuu sarajevskom "Oslobođenju" kazao da se vehabizam dobro raširio u BiH i da glavnu riječ danas vode domaće vehabije. Po njemu, vehabizam je u BiH počeo da prodire osamdesetih godina prošlog vijeka, kada su mladi ljudi sa ovih područja počeli da odlaze na školovanje u arapske zemlje, a odatle se vraćali kao mudžahedini.


AGIĆ


Prije četiri godine glavni imam u Americi Senad efendija Agić upozorio je da će prisustvo vehabija u BiH same muslimane koštati glave. Prema njegovim riječima, prije četiri godine u BiH je jedan odsto muslimana pripadao vehabijskom pokretu. S obzirom na to da se ova ideologija brzo i agresivno širi, s pravom se strahuje da je taj procenat danas daleko veći nego prije četiri godine.

Izvor: http://www.glassrpske.com/