Novac i ja, ja, ja



Čak i suptilni nagovještaj gotovine, kao što je gledanje screensavera s dolarima, ljude dovodi u egocentrično stanje svijesti: teže će tražiti pomoć, a neće biti ni oduševljeni idejom pomaganja drugima.

Često se kaže kako novac mijenja ljude. Sada je skupina eksperimentalnih psihologa otkrila da samo razmišljanje o novcu mijenja ljude. S novcem na pameti, sudionici pokusa postajali su sve egocentričniji, i u pozitivnom i u negativnom smislu.

Psihologinja Kathleen Vohs kaže da je počela razmišljati o psihologiji novca čim je nakon postdoktorata prihvatila prvi posao na fakultetu.

Veliko povećanje plaće značilo je da će za selidbu unajmiti profesionalce, umjesto da se osloni na pomoć prijatelja. "To je znatno olakšalo seljenje", kaže Vohs, "ali mi je nedostajalo druženje uz komad pizze i pivo nakon zajedničkog grupnog rada".

To ju je iskustvo dovelo do teorije da novac čini ljude neovisnijima, ali i da istovremeno može igrati ulogu društvene barijere.

Kako bi provjerili teoriju u kontroliranijim uvjetima, Vohs, trenutno zaposlena na Sveučilištu Minnesota u Minneapolisu, i njezini kolege regrutirali su nekoliko stotina studenata za sudjelovanje u različitim eksperimentima.

Istraživači su u svakom pokusu suptilno potaknuli polovicu sudionika da misle o novcu – tako što su im dali čitati esej u kojem se spominje novac ili tako da su ih posjeli ispred postera na kojem su bile prikazane razne vrste novčanica – prije nego su ih stavili u razne društvene situacije.

U jednom su eksperimentu istraživači dali dobrovoljcima tešku zagonetku i rekli im da u svakom trenutku mogu tražiti pomoć. Osobe koje su prethodno podsjetili na novac čekale su gotovo 70% vremena duže da zatraže pomoć u odnosu na one koji prije pokusa nisu razmišljali o novcu.

Ljudi koji su prije pokusa bili suočeni s razmišljanjem o novcu također su proveli 50% vremena manje pomažući onima koji su ih tražili pomoć, a podigli su i manje olovaka onima koji su ih ispuštali.

Antisocijalno ponašanje tu nije prestalo. Sudionici s novcem na pameti radije su radili sami iako je podjela zadataka sa suradnikom značila značajno manje posla.

Oni su u upitniku birali i pojedinačne slobodne aktivnosti – više njih je biralo privatne satove kuhanja nego, primjerice, večeru u četvero.

"A kad smo tražili od dobrovoljaca da postave dvije stolice za razgovor za upoznavanje drugog sudionika studije, osobe koje su gledale screensaver s novcem postavljale su stolice na većoj udaljenosti od sudionika koji su gledali screensaver s ribama", objavili su Vohs i suradnici u magazinu Science.

"Ukupno gledajući", kaže Vohs, "rezultati govore da razmišljanje o novcu stavlja ljude u stanje svijesti u kojem ne žele ovisiti o drugima i ne žele da drugi ovise o njima".

"To je provokativni niz rezultata", kaže Tom Gilovich, psiholog sa Sveučilišta Cornell. "Fascinantna je činjenica da možete napuniti ljude, čak i podsvjesno, i dobiti takve učinke".

"Studija može imati utjecaj na rutinske odluke kao što je hoćete li svojoj djeci dati džeparac", misli Stephen Lea, ekonomski psiholog s britanskog Sveučilišta u Exeteru.

"Džeparac može pothranjivati samodovoljnost", kaže Lea, "ali istovremeno može i voditi u manje suradnje. To nije laka odluka, ali morate prepoznati kada unovčavate odnose i to promijeniti".

Izvor: NetPortal