Monet kao indikator zagađenja


Claude Monet: Britanski Parlament

Francuski slikar postao je prozor u okoliš, barem za znanstvenike koji vjeruju da njegova slavna slika britanskog Parlamenta može poslužiti kao korisni indikator razine smoga u 19-stoljetnom Londonu.

Monetov, tzv. Londonski ciklus naslikan je za posjeta između 1899. i 1905., a prikazane scene često zadivljujuju sivim i purpurnim magličastim tonovima.

No, mnogi su stručnjaci pretpostavljali da je taj izvanredni efekt bio samo impresionistički dodatak.

Znanstvenici sa Sveučilišta Birmingham koji se bave okolišom analizirali su devet od 19 Monetovih slika britanskog Parlamenta, naslikanih između 1899. i 1901.

Pomoću pozicije sunca izračunali su datume kad su slike napravljene, a otkrili su i točnu lokaciju na kojoj je Monet postavio štafelaj – na uglu bolnice St. Thomas, na južnoj obali Temze, nasuprot Palači pravde.

Datumi i kut sunca poklapaju se s Monetovim opaskama u pismima koja je slao kući supruzi, u kojima opisuje svoj napredak s Londonskim ciklusom, vremenske prilike te daje točne klimatološke podatke za čitavo vrijeme koje je proveo u britanskoj prijestolnici.

Znanstvenici vjeruju da u tome ima jakih dokaza da je Monet vjerno slikao londonsko sunce onako kako ga je vidio. Drugim riječima, malo je vjerojatno da je slikar pri povratku u Francusku umjetnički dorađivao sliku kako bi pojačao atmosferu juhe od graška.

Sljedeći korak znanstvenika bilo je utvrđivanje jesu li u izvanrednim bojama uhvaćenim na Monetovim izmaglicama ostali tragovi čestica i kemijskog sastava zraka, odnosno zagađenja.

Ova je zanimljiva studija objavljena u zadnjem broju magazina Proceedings of the Royal Society, kojeg izdaje Kraljevsko društvo, britanska de-facto akademija znanosti.

U sličnim istraživanjima geometri su već uspjeli otkriti točan datum kada je američki fotograf Ansel Adams snimio krajolik nazvan Jesenji Mjesec, Visoka Sierra s Glacier Pointa, i kad je Van Gogh naslikao Zvjezdanu noć, jednu od svojih najpozantijih noćnih slika.

Smog je postao veliki problem Londona krajem 19. stoljeća, a poticalo ga je sagorijevanje ugljena i čestice iz tvorničkih dimnjaka. Taj je fenomen, ovjekovječen u bezbroj knjiga i filmova, postajao sve veći zdravstveni problem, sve dok nije zauzdan zakonima o čistom zraku iz 1950-ih.

Izvor: NetPortal