Tko to tamo što govori?



Kako 'progovoriše jezicima' nije baš jasno. Znanstvenici su glosolaliju, kada osoba govori nepoznatim i besmislenom jezikom, uhvatili na skenerima moždanih valova.

Već tisućama godina glosolalija - od grčkog γλώσσα (glossa), jezik i λαλώ (lalô), govoriti – plijeni pažnju vjernika, psihijatara, mistika, spiritualista, neurolingvista i sotonista, ali se ne zna gotovo ništa o tome što se zbiva u ljudskom mozgu kada osoba, najčešće u transu, počinje izgovarati jezično smislene, ali značenjski nerazumljive rečenice, nešto samo nalik stvarnom jeziku.

Neki pak misle da glosolaličari govore stvarni jezik koji nisu nikada čuli ili učili, tada se radi o ksenolaliji.

Posebno je vezana uz neke kršćanske obrede, a danas je rasprostranjena u Pentekostalnoj i nekim drugim manjim vjerskim zajednicama. Sljedbenici tih crkava misle da izgovaraju poruke koje im šalje izravno sam Bog, a svoju sposobnost smatraju darom s neba.

Jezikoslovci smatraju da osoba u glosolaličnom stanju izgovara glasove svog jezika, ali potpuno semantički besmislene te sintaktički i morfološki neusklađene.

Nedavno su znanstvenici uspjeli "uhvatiti" glosolaliju na snimkama mozga i povezali smanjenu aktivnost čeonog režnja s gubitkom samokontrole.

YouTube

Psihijatar Andrew Newberg sa Sveučilišta u Pennsylvaniji proučavao je pet pripadnica Pentekostalne zajednice koje već pet godina "govore jezicima" gotovo svakodnevno. Mozak su im snimali dok bi pjevale biblijske pjesme mašući rukama i njišući se uz glazbenu pratnju, a zatim uz iste kretnje ali u glosolaličnom stanju.

Glosolalija je ostavila izrazito drugačiji trag na skeneru u usporedbi s pjevanjem, posebice što se tiče smanjenja funkcije čeonog režnja mozga. "Dio mozga koji je odgovoran za osjećaj samokontrole praktični se ugasio", objasnio je Newberg u posljednjem broju časopisa Psychiatry Research: Neuroimaging.

Još jedna vrlo vidljiva promjena bila je znatno povećana aktivnost u tjemenom području, dijelu mozga odgovornom za "primanje osjetilnih podražaja i stvaranje doživljaja samoga sebe i onoga kako se pojedinac odnosi prema vanjskom svijetu".

Ovi rezultati vrlo su logični, kaže Newberg, jer glosolalija pretpostavlja gubitak kontrole uz istodobni nagli porast "vrlo snažnog doživljaja sebe prema Bogu".

Zanimljivo je kako su rezultati za stanje glosolalije zapravo suprotni onima izmjerenima na pojedincima u dubokom meditativnom stanju. Kada ljudi meditiraju o nečemu svetom aktivnost u njihovom čeonom režnju raste, dok se smanjuje ona u tjemenom dijelu.

To je u skladu s tezom da je kod meditacije osoba usredotočena na neki fokus, da ima kontrolu, dok gubi osjećaj sebe, a kod glosolalije pak raste osjećaj bliskosti s nečim onostranim i nedokučivim.

Izvor: NetPortal