Mladi - rizična populacija
U razdoblju adolescencije, između djetinjstva i zrelosti, mladi, u potrazi za svojim odraslim identitetom, sve više izmiču kontroli roditelja, suprotstavljaju se njihovu autoritetu, prkose, ne žele poštivati roditeljska pravila i imperativno žele sve više uvažavanja i slobode u svojim postupcima. Rizična ponašanja nisu samo sklonost uzimanju psihoaktivnih tvari-droga, nego rizična mogu biti i seksualna ponašanja, delinkventne devijacije, neoprezna vožnja i dr. 

Zašto su mladi osobito rizična populacija?
Što pokazuju istraživanja u mladih u Hrvatskoj?
Riječ roditeljima


Zašto su mladi osobito rizična populacija?

Zbog mogućih teških pa i fatalnih posljedica kako za mladu osobu tako i za obitelj, opasnost od zlouporabe droga je ono što se često prepoznaje kao dominantno. Nisu roditelji pritom posve u krivu, jer su istraživanja pokazala da je sklonost jednom problematičnom ponašanju rijetko izolirana, te su tako djeca koja pokazuju jedan oblik problematičnoga ponašanja rizičnija i za nešto drugo što je također problematično (mladi koji uzimaju droge rizičniji su i za neoprezno seksualno ponašanje, mladi koji su skloni delinkvenciji često prekomjerno piju alkohol itd.). U određenog se broja mladih zlouporaba droga i rizično ponašanje razvijaju do te mjere, da počinju ometati školovanje, obiteljske odnose, društveni život i produktivnost općenito. No ovisnost ili ponašanje ne nastaju odjednom i u tijeku tog procesa ima prostora i vremena za djelovanje, kako za obitelj tako i za užu i širu okolinu i okruženje mladog čovjeka u rizičnoj situaciji.



Što pokazuju istraživanja u mladih u Hrvatskoj?


Svaki treći srednjoškolac svakodnevno puši.
Do kraja srednje škole vjerojatno će svaki treći (a u nekim sredinama i svaki drugi) učenik probati marihuanu.
Mladi koji su napustili školu rizičniji su za uzimanje sredstava ovisnosti.
Prosječna dob prvog kontakta sa psihoaktivnim drogama je 15-17 godina.
Među liječenim ovisnicima je od prvog uzimanja do intravenskog uzimanja u prosjeku prošlo 2-2,5 godine.
Droge su dostupne u kafiću, u disku, na ulici, u školi, u parku ...
Droga se prvi put proba zbog znatiželje, zbog želje da se "dobro osjeća", da se ne razlikuje od grupe, da se zaborave problemi ...
Uzimanje jednog sredstva potiče i uzimanje nečeg drugog - među redovitim pušačima je nekoliko puta više konzumenata marihuane no među mladima koji ne puše ili puše samo povremeno.
Mladi koji konzumiraju droge (uključujući alkohol) imaju i rizičnija seksualna ponašanja (ranije stupaju u seksualne odnose, imaju pod utjecajem droge češće slučajne i neplanirane seksualne odnose, manje koriste kondome, imaju nižu percepciju rizika, ne treba zanemariti da ponekad imaju seksualne odnose u zamjenu za drogu).




Riječ roditeljima

Roditelji, odgajatelji - obratite pozornost:
Nisu sva djeca u jednakim fazama tjelesnog i spolnog razvoja - treba pripaziti u ponašanju i odnosima da se dijete ne povrijedi i ne izvrgne nenamjernoj poruzi.
Iako se smatra da su mladi uvijek bezbrižni i veseli, razdoblje sazrijevanja nosi i osjećaje usamljenosti i stidljivosti koje treba prepoznati.
Smatra se da je sve više mladih sklono depresivnim simptomima.
Za izgradnju samopoštovanja koji put je nužno i buntovništvo te neopravdana samouvjerenost koju valja prepoznati i na nju ne uzvraćati agresijom.
Pružanje otpora nije uvijek negativno, no agresija koja graniči s antisocijalnim ponašanjima zahtijeva djelotvorno i brzo reagiranje.
Ako ste se suočili sa sumnjom da je vaše dijete kušalo neku od psihoaktivnih droga (najvjerojatnije marihuanu ili ecstasy), prve reakcije su vjerojatno nevjerica, šok, razočaranje i gnjev. Sve te reakcije dijete treba vidjeti i doživjeti, vi imate pravo iskazati svoje osjećaje i pokazati svoju odbojnost prema drogama. Iako vam nije lako, razgovor treba voditi otvoreno, nastojeći ne vrijeđati ali i ne biti impresioniran maštovitim pokušajima opravdanja. Nemojte situaciju pokušavati zataškati, ni pred sobom ni pred djetetom, pokušavajući naći neko jednostavno opravdanje i vjerovati da je to samo usputna epizoda. Nemojte ni misliti da će se sve riješiti samo od sebe, iako trebate pokušati odvagnuti istinsku težinu situacije.
Budite im na usluzi, pomozite im da pronađu pravi put. Ukoliko zamijetite simptome bilo kakvog poremećaja (prehrane, bolesti i sl.), ne osuđujte ih i ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka. Posavjetujte se s obiteljskim liječnikom, školskim psihologom pa čak i stručnim centrima za pomoć mladima.




Odrasli bi, usprkos povremenim i privremenim nesporazumima, trebali, u životu s mladima, osjećati nostalgiju za obiljem njihovih svježih, mladalačkih osjećaja i za njihovim beskompromisnim buntom. Možda bi tada i sukobi i nesporazumi bili manje značajni.





prim. dr. sc. Marina Kuzman
Hrvatski zavod za javno zdravstvo