ne jok ti si. 

Natpisi iz sjeverne i istočne Bosne.

Autor: ĆIRO TRUHELKA    Download: pdf
Detalji
Autor(i):     ĆIRO TRUHELKA
Publikacija:     GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA
Datum izdavanja:     01/07/1895
Tip sadrżaja:     MEDIJSKI SADRŽAJ
Broj stranice:     337
Ključne riječi:     [N/A]
INFOBIRO arhivski materijal broj:     467810
Datum dodavanja u arhivu:     21/06/2008
Kredit(a):     Tekst je besplatan

Tekst članka
U sjevernoj Bosni daleko su rjeđi sredovjeki mramorovi, nego u južnoj ili u Hercegovini. Razlog tomu nije nikako taj, da su ondje u srednjem vijeku kulturne prilike i narodne tradicije bile drugojačije nego u ostaloj Bosni, već treba tome uzrok tražiti samo u odnošajima tla. Dok južna Bosna i Hercegovina obiluju dobrijem kamenitim materijalom, što ga je rodila tercijarna formacija našega planeta, u Posavini toga kamena nema nikako, a istom u Majevici pomilja se kamen, koji međutim nije onaj tvrdi stanac, iz koga istesaše stari Bošnjaci svoje monolite, već mekana pjeskovita miljevina, koja se doduše lako teše ali se i lako istroši. Od tog samorodnog kamena tesani su spomenici u sjevernom dijelu tuzlanskog okružja, a ako ih se razmjerno malo nađe, uzrok je što se je samo u malo majdana mogao vaditi materijal dovoljne veličine. U istočnim stranama Bosne, u starom Podrinju više je tih spomenika. Tu su neka brda od dobroga vapnenca, a gdje je prilika dala, dovažao se materijal i iz odaljenijih krajeva. Statistički prijegled sredovjekih mramorova u tuzlanskom okružju najbolje će pokazati, kako se proizvadjanje tih spomenika vladalo po prilikama okolice. U naplavama Save ih nikako ili vrlo rijetko ima: u Gradačcu 0, u kotaru Brčkom 20, Gračanici 35, Bjelini 209, Maglaju 158. Od Majevice planine pomiljaju se češće, te su sve gušći, što se ide niže vapnenim planinama srednje Bosne: u kotaru Kladnju ih se nabrojalo 1021, u zvorničkom 1023, u srebrničkom 2327, u vlaseničkom 6325. Glede oblika tih mramorova valja nam istaknuti, da se i tuda nahodi oblik sarkofaga ili tumbe, osnovane na ploči, ako i nijesu ti stećci veličinom ravni hercegovačkim. Tek na jug Majevice nanizalo ih se poviše u nekropole, a tu ih je naći i u odličnim veličinama. Prve velike stećke našao sam kod Đurdjevika, blizu razvaline grada Nevrenče, na lijevoj obali Gostilje. Jedan spomennk naoblik sarkofaga veličinom svojom sjećao me sublizu gorostasnih spomenika na Vlaćevini kod Rogatice. Uz spomenute, nama već običajne oblike valja mi istaknuti nekoliko lokalnih, kojima do sada analogije nijesam našao u južnoj i centralnoj Bosni. U Podrinju vrlo se često nalazi oblik četverouglastoga stupa, nalik na stari muhamedanski nišan, samo što je u razmjerju krupniji i niži, a ne završuje se 'tzv'. piramidom kao ovaj. Taj stup, slika 1., čini se, da je došao u Bosnu iz Srbije. Kanic, koji je u „Glasniku bečkog antropol. društva" opisao nadgrobne spomenike prošlih stoljeća u Srbiji, navodi nekoliko, koji imadu isti oblik (1. s. sl. 213., 214.), pri čemu dodaje, da se u Srbiji počesto nalaze i na grobnicama novijega doba (sl. 215., 216.), tako da je sva prilika, da su Podrinjaci s ovu stranu poprimili taj oblik od svojih susjeda s onu stranu Drine. Osobit oblik mramorova nalazi se u onom dijelu bosanske Posavine, koji se proteže od Save do Spreče. To su duguljaste ploče, uspravno zasadjene, koje se gore završuju u zabat. Gledajući te ploče s lica, nalikuju na ostale stećke, gledajući ih sa strane, vrlo su uske. Ti stećci nijesu vazda s lica i s leća ravni, već im se cijelom dužiiom od vrha do temelja pružio uzdignuti povor. Ornamentike nalazimo malo u kojeg od ovih stećaka, a razlog je tome bilo materijal, koji se nije vazda mogao vješto dlijetom obraditi a bilo i taj, da su ti spomenici porijetki, te se „kovački" zanat nije onako usavršio u ovim krajevima, kao dalje na jug, pa se ni u natpisima ne spominje pigdje naziv „kovač". Motivi su malobrojni, vrlo jednostavni, a u cjelini lokalnog značaja. Najznamenitiji je kamen s pogledom na skulpture „mramor na Drini" kod Sopotnika, oko 2.5 km od Drinjače pošavši Srebrnici. Taj je mramor četvorasti stup, visok 155 cm iznad zemlje, a širok 85 cm. Čelo, zarubljeno izreckanim ćenarom, ukrašeno je plastičnom ornamentalnom komiozicijom, koja se sastoji od spiralnih zavojaka i zvjezdica, te u cijelosti podsjeća na heraldički krin. Ostale strane ukrasene su vijama iz kojih naizmjence niču spiralne grane i zvijezde. Taj motiv, koji sam češće nalazio, i ako ne onako lijepo izrađen, biće da je u Bosnu unesen takodjer iz Srbije. Kanic je priopćio u slici 208. u navedenom djelu stećak iz Okleca na Drini, koji je uriješen srodnim motivom. Zanimljiv je lokalni motiv simetrička grana, sastavljena od dvije zavojnice, niz koje se spušta po jedan grozd, koji nam svjedoči, da se je i u ovim krajevima njegovalo vinogradarstvo. Taj se motiv često nadje u Hercegovini, gdje se i u prijašnja vremena mnogo loze sadilo, ali nam je po Kanicu poznata slična prikaza i iz Srbije (slika 205 o.c.). U priloženim nacrtima predočuje nam se takav motiv iz Vukosavaca, sa jedne stele od vapnenca, gdje je između one zavojke položen mač sa dugim gvozdacem, slika 2., te jedan jednostavniji motiv na groblju u Sniježnici od prilike sat i po na jug od Lopara, slika 3. Sličan motiv priopćujem iz Zolića kod Prnjavora (Zvornik) u slici 4., gdje ga vidjamo dvostruka a krajevi mu se završuju u cvjetove. Natpisi su vrlo rijetki u ovim krajevima, možda još rjedji nego u južnoj Bosni. Pismo je isto kao u ostalih spomenika, ali se više približilo ćirilici. Uglasto (v) ovuda primjerice nijesam našao. U natpisima naziva se spomenik, ili jekavskim pravopisom. Tekst je obično kratak i jednostavan, no zanimljivo je, da se skoro u svakom navodi, da je pokojnik položen na. Isto vidjesmo i na južnim natpisima. Ova fraza jedini je izraz, koji nam se na kamenim spomenicima sačuvao o bosanskoj plemštini. U Bosni za srednjega vijeka nije označivala samo baštinu, kako je mi shvaćamo(hereditas, das Erbe), već bijaše ono, što se u zapadnoj Evropi označivalo imenom feudum, dakle dobro (dominium.) što ga je načelnik države podjeljivao svojim vazalima uz neka prava i povlastice, dok su ovi bili obvezani na stanovitu, obično vojničku službu. U zakoniku cara Stefana (P. J. Safarik: Pamatky drevniho pismenictvi Jihoslovanuv – Prag 1891) naređuje se o baštinama ovo. U istom smislu razumijevala se „baština" i u Bosni. Taka baština ne stojaše samo u ležećoj zemlji već i u zgradama. Tako darovaše Dubrovčani vojvodi Hrvoji. Kotorani imadijahu svoje baštine u Dubrovniku i t. d. I sami ljudi ovisni od vlastelina (kmetovi) smatrahu se baštinom, kako navedeni zakonik spominje. Vlasnici takove baštine zvahu se baštinanici. Takve baštine podjeljivao bi, istina, sam vladar, ali one se mogahu i kupiti i prodati; isporedi: U natpisima južnim nalazimo obično izraz, u sjevernim je mjesto toga u porabi izraz, a prelaz tom nazivlju već nalazimo u zakoniku, gdje se spominje… Spominje se takodjer: (Pucić 21.) Na tom odnošaju posjeda, podijeljenog od kralja ili države, osnivalo se bosansko feudalno plemstvo. Ne bijaše vazda onaj plemić, koji je bio od , već onaj, komu je vladar podario neki posjed. Isporedi: Takva plemenština mogla se oteti i vratiti (Mikl. 217.) Odavle se razvila u bosanskom kurijalnom stilu titularura, a davala se i kraljevima i carevima. Koliko se u Bosni cijenila plemenita baština i zemlja, vidi se iz toga, što se na grobnim natpisima vazda spominje, da li je pokojnik na njoj sahranjen. Ako je pokojnik sahranjen van svoje baštine, to će se uvijek istaći, kao n. pr. na onom natpisu u Oprašićima, koji glasi: (napomena: u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). U Boljunima kaže se za plemenitu bagatinu da je „odmirača" maka, blaga, a Radosav Vlahović na Nekuku kod Stoca veli na svom krstu: (napomena: u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). Natpisi, što sam ih imao prilike pribrati u sjevernoj Bosni, važni su također s toga što po njima doznajemo nekoliko imena klesara, koji su nam do sada bili nepoznati. To su dva „dijaka" Prerad Tvrćenoviću Kikaćima, Radosav (Jurjević) u Puškovcu, Gojćin pop u Trnjačkoj, Bratol ili Bartol Radmilović u Peljavama i Mitrović na Glasincu. Peljave. Na putu, koji vodi iz Priboja u Peljave imade „mramor" u obliku tumbe, dug 160 cm, širok 15 cm, a bez podnoška visok 65 cm. Spomenik je od pjeskovite miljevine, te imade na čelu i sa jedne strane ovaj, vrlo razgovijetno uklesan natpis. U tom natpisu zanimljivo je ime pokojnika, gdje se uz ime i prezime (Dragoje Junotić) dodaje prišivak Tupković te ime njegove plemenštine Svibnice. Naročito valja istaknuti staroslovjenski dualni oblik koji je u ostalim bosanskim natpisima istoga doba davno izginuo. Blizu priopćenog natpisa nalazi se oboren stup, visok 2.25 m komu su stranice široke 0.40 m, odnosno 0'62 m. Na dvim stranama nalazi se oveliki natpis. Prva pola njegova odnosi se na pokojnika, druga na donaciju spomenika. Natpis glasi: (u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). Natpis je od iste ruke kao i prijašnji te se lako čita. Na žalost okrnjen je deveti redak, u kojem se poimence spominjalo ime plemenite baštine pokojnikove: ... Na drugoj strani nejasna su slova u pošljednjem retku. Moguće je, ako i nebi ustvrdio, da označavaju godinu (=1403). Na to mnijenje nas navodi, jer je izreka i bez ona četiri zadnja slova potpuno izražena. Natpis iznosi nam i opet ime jednomu skulptoru, sinu Radmilovu, Vratolu ili Bartolu. Sniježnica. U selu Sniježnici blizu Teočaka u kotaru zvorničkom nalazi se na putu, kojim se iz Sniježnice ide u Teočak, u blizini kuće Ibre Hopića spomenik na oblik sarkofaga, dug 120 cm, visok 40 cm., a širok 50 cm osim podnoška. Na njemu je ovaj gore oštećen natpis: (u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). Maškavi početak lako je popuniti, a valja primijetiti, da je klesar po svoj prilici zaboravio da ukleše prezime, te svoju pogrješku opazio, pošto je dovršio posao i naknadno sitnijim slovima umetnuo izmeću prvog i drugog reda. Prema tomu čitaćemo: U blizini ovog stećka leže u tikarju dva druga, od kojih je jedan slomljen te na čelu uriješen crtežom, što ga prikazuje slika 3. Lipovica. U selu Lipovici, koje se nalazi na putu u Lopare, ima kod kuće Mile Stipića starinsko groblje sa nekoliko sarkofaga i stela od mekane miljevine. Jedan od tih mramorova (dug 160 cm, visok 70cm, širok 72 cm) imade na čelu i s jedne strane ovaj natpis: Pošljednja riječ nije možda krivo čitana, jer je nađoh i u drugom jednom natpisu, ali značenja joj ne mogu naći. Moguće da je lokalni izraz za svast . Vukosavci. U selu Vukosavcima, na putu, koji prolazi medjom sela Tobuda i Vukosavaca, nalazi se blizu sadanjeg groblja, u ogradi kraj puta staro groblje sa 12 mramorova. Jedan od tih, danas oboren, bijaše uspravna stela od vapnenca, ukrašena zavojkama, grozdovima, a po srijedi mačem. Klesarija je vrlo pomna i ako priprosta. Blizu ovoga imade druti maleni mramor, položit, koji se po vrhu završuje u šljeme. Na pročelju mu i s jedne strane nalazi se dosta rastrošen natpis. Kamen je krhak, te se na vremenu oljuštio, tako da od prva dva reda ne osta gotovo ništa. Mislim da taj natpis valja ovako čitati: Uzdužna strana tog stećka razdijeljena je u osam udubljenih polja, a natpis je tu samo u jednom redu po vrhu ispisan. Drugi jedan stećak znatno je veći: 180 cm dug, 90 cm širok, 90 cm visok, a imade natpis u pročelju, koji je također u gornjem dijelu oštećen, tako da nema imena. U oba natpisa spominju se članovi iste obitelji, Stakovići, a to porodično ime našao sam i danas ondje, slučajno baš u svog vođe. Trnjačka. Blizu sela Trnjačke, na međi općine bogutske, a na putu, koji vodi iz Peljava preko Janje uz brdo te odanle u Bogutovo selo, bijaše nekoliko mramorova, koje je narod razbio, te ostade samo jedan sa ovim na žalost posve loše sačuvapim natpisom: Stećak mjeri po duljini 190 cm, a po širini 80 cm, visok je 50 cm. Ime Gojčina popa još je danas živo u onoj okolici, a cijeli jedan šumski kraj na jutu od Prnjavora (kotar Zvornik) zove se Gojčin. Košarići. Natpis je na steli, visokoj 130 cm, širokoj 85cm, debeloj 35 cm. Stela leži u njivi Laze Laziva u Košarićima. Ime je pokojnikovo Rado, jer se o donatoru Raškoji veli da je… Natpis je važan, jer se u njemu spominje, da je taj bio gost. Pošto se sin jamačno ne će zvati očevim gostom, nema sumnje, da tu naziv gost valja shvaćati u smislu časti, dakle da je to bno redovnik narodne crkve bosanske (bogumilske). Uz ovaj natpis lakše nam je protumačiti i onaj na Puhovcu kod Zenice. Nedaleko od ovoga spomenika, na Mićinom brdu u Vučjak-mahali ima drugi pisani spomenik, golema na prosto otesana tumba, dugačka 160 cm, visoka i široka oko 90 cm, koja je na pola utonula u zemlju. Natpis usječen na jednoj uzdužnoj strani glasi: Zanimljiva su tu narodna imena Lubjan (Lubljan) i Medoš, na koje ovdje prvi put nailazimo, dok su imena ostale braće Vuka, Pribila i Branka ili možda Brajka češća. Slova vrlo su razgovijetno i duboko urezana te se natpis sasvim lako čita. U istom selu Bogutovu, a u samoj mahali Košarići ima jedna ploča od pjeskovite miljevine. Pokazuje nam ovaj natpis, koji se posve lako čita: Puškovac. U puškovačkom groblju, koje se nalazi uz cestu, što vodi iz Čelića u Bijeljinu, jedno četvrt sata od Koraja, imade veliki stećak od miljevine, dug 180 cm, širok 70 cm, visok 85 cm na širokom podnošku, istesanom iz jedne stijene sa ostalim spomenikom. Stećak izdjelan na oblik tumbe, to jest gornja mu je ploha ravna, a do je oštećen. Osobito gornji rubovi okrhani su mu na sve strane, je i ornamentalna skulptura s jedne i natpis s druge uzduž strane uslijed toga oštećen. Skulptura prikazuje dva zanimljiva motiva: u donjem redu ponavlja se osam puta stilizovana palmeta, dok je gornji rub uriješen vijom sa grančicama, koje pravilno iz nje niču.Ta vija vrlo je oštećena (slika 13.). U natpisu je s druge strane okrhan prvi red, a ostala jro četiri razgovijetnim i lijepim su pismom urezana u mehak kamen. Ime pokojnikovo odbijeno je; ispustivši to ime čitaćemo: U pročelju spomenika bijaše zabilježeno ime skulptorovo, ali od tog natpisa ne osta više nego nekoliko znakova: (u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). Da je ime tomu dijaku bilo Radosav, možemo zaključiti po ulomku jednog natpisa, koji se nalazi na ploči nekoliko minuta udaljenoj od tog groblja na takozvanoj Crkvini u Koraju: (u pdf formatu slijedi natpis na izvornom pismu). Lipik mahala. U seoskom groblju u Lipiku, od prilike 10 km uz cestu, pošavši iz Bijeljine prema Koraju, imade uspravna stela od šupljikavog vapnenca, visoka nad zemljom 1.50m , široka 70cm, a debela 35 cm. Gore završuje u zabat, a spreda i straga imade cijelom dužinom po srijedi povor. S jedne strane uklesan je po duboko natpis, koji je mjestimice sasvim oštećen, te se tako zatrlo ime pokojnikovo i donatorovo. Kikaći. Lijevo od ceste iz Tuzle u Zvornik nalazi se između sela Kikači i Čaklovići (kotar D. Tuzla), kod mjesta, zvana „Čitluk" nedaleko od hana Čoršulića jedna tumba, dugačka 190 cm, široka 90 cm, visoka 59 cm. Natpis na njoj uklesan je s duže strane, obrnute cesti, te ga je gosp. V. Vuletić priopćio po jednoj fotografiji, koja mu je radi kolacioniranja poslata, u „Glasniku" od god. 1889., sv. 2., str. 78. do 80. GBegovo čitanje bijaše vrlo nepotpuno, te je bilo nužno u bilješci uredništva to čitanje popuniti, koliko se moglo na osnovu fotografije. Imajući priliku da vidim taj kamen, revidirao sam natpis, koji je na originalu posve razgovijetan i lako čitljiv: Time doznajemo pouzdanije ime „dijakovo"; zove se Prerad Tvrdjenović. Đurđevik. S desnu stranu ceste, kojom se ide iz Tuzle u Kladanj, kod petnaestog kilometra, leži u selu Đurđeviku u donjotuzlanskom kotaru pod jednim mlinom na rijeci Gostilji stećak na oblik sarkofaga. Mjeri po dužini 2.06 m (na osnovi), a 2*23 m (na šljemenu); visok je 84 cm, a širok 70 cm. U čelu stećka uklesan je stojeći konj okružen izreskanim okruglim ćenarom. Na strani je poduboko i razgovijetno uklesan ovaj natpis: Da ga bolje pročitamo, valja odijeliti signaturu darovatelja spomenika, koja je dodana drugoj polovini prvog reda: Štrijepci. U selu Štrijepcima (općina Zovik, kotar Brčka), imade „Starinsko groblje" sa kapelicom sv. Roka, gdje su grobovi označeni malim kamenicama. Jedna je od istijeh plosnatog oblika te je samo s lica otesana, a na krajevima okrnuta. Ona imade natpis, dosta razgovijetno uklesan. Ploča je visoka oko 1m, široka 57cm, nadesnoj strani odlomljena. Natpis glasi: Zadnja riječ nije mi jasna. Seljani. Kod vrela „Turska voda" u Seljanima, 6 km od Rogatice kraj višegradske ceste imade sredovjeko groblje, a u njem veliki dvostruki stecak, to jest spomenik, postaljen dvojici, što se izražavalo i u obliku stećka, koji naliči dvim stećcima, složenim u jedan. Veći stećak imade šljeme, manji je gore ravan. Duljina mu je 2'40 m, visina, odnosno širina većemu 77 cm i 64cm, manjemu 40 cm i 56cm. Podnožak imade veličinu 1.50X2.80m. Natpis nalazi se na gornjem rubu sa tri strane većega stećka te glasi: Muža Grubačina, vojvodu Miotoša s Lužina, poznajemo iz natpisa u Vlađevini, koji se nalaze jedno 2 sata na zapad od Seljana. Po tim natpisima možemo sublizu ustanoviti i vrijeme postanja natpisa u Seljanima te ga odrediti na prvu četvrt XV. vijeka. Karakter pisma posve je srodan, a natpis, inače razgovijetan, oštecen je u prvom redu na trećoj strani. Manjkavo mjesto možemo nopuniti ili kako sam to u transkripciji učinio ili sa ili slično. Ime Grubačine kćeri Dejane neobično je te ga prvi put nalazimo. Od ostalih spomenika u toj nekropoli spomena je vrijedna jedna mala, prosto otesana ploča sa primitivno prikazanim ljudskim likom (sl. 19.). Nuzgred spominjem i jedan stari turski nišan, što sam ga našao pred selom Šatorovićima, pošav iz Rogatice u Dumaniće sa stilizovanim ljudskim likom (slika 20.). Pošto su Muhamedancu zabranjene slike, zanimljiv je taj spomenik, a znam samo još jedan sličan, na koga sam se u Varvari kod Prozora namjerio. Kovani. U groblju u Kovanima, jedno 4 km uz staru cestu, koja vodi iz Rogatice na Glasinac, imade kraj puta mramor, dug 162 cm, visok 74 cm, širok 60 cm, a na njemu je natpis. Mramor je vrlo oštećen, ali se natpis ipak može po smislu posve dobro popuniti. Natpis urezan je duboko i razgovijetno, gdje kamen nije okrhan. Čita se: Crkvina na Glasincu. Na starom velikom groblju, što ga narod na Glasincu Crkvinom zove, ima medju onom silom stećaka i jedan, na kojem se razabiru neka slova. Vrijeme je vrlo zatrlo ta slova, te sam se, i ako često dodjoh onamo, uvijek uzalud mučio da natpis pročitam. I ljetos sam se bavio tim razorenim natpisom, a mislim, da mi je pošlo za rukom pročitati ga. Natpis sadržaje ovu majstorovu signaturu: Natpis bar je u toliko vrijedan, što njime dobivamo na novo imena dvdjice narodnih skulptora Vladimira i Mitrovića. Bitoraj. U Bitoraju, općina Mrežica, kotar fočanski, imade uspravni nišan ovim doduše okrnjenim, ali ipak lako čitljivim natpisom. Zadnja fraza sjeća nas one, što ih već nađosmo na starim bosanskim natpisima.

NAPOMENA: U pdf formatu su dostupne slike opisanih stećaka i drugih predmeta; izvorni natpisi sa istih; fusnote.

http://www.idoconline.info/digitalarchive/public/serve/index.cfm?fuseaction=form&ElementId=467810##

 

Sve je to lijepo sto si napisao "Rendzer82" i bio sam na nekim lokalitetima u tekstu navedenima, ali ovdje u ovom tekstu se ne pominje groblje "Spasine" o kome ovdje pricamo...

ne znam, bice onda da je novije datuma to roblje...jer ciro truxelka je obisao svaki djelic zemlje bosne i xerceovine, a da  to ne uoci i ostavi pisani trag...