Mišković i Todorić u osvajanju Balkana :: Politicki ~ Geopoliticki forum

Portret Mirslava Miškovića, najbogatijega Srbina s Forbesove liste najbogatijih ljudi svijeta

Nakon što je nedavno na godišnjem skupu svoje kompanije Delta Holding Miroslav Mišković, najbogatiji Srbin koji se našao prošli tjedan na listi najbogatijih ljudi svijeta, najavio regionalno širenje i osvajanje liderske pozicije u ovom dijelu Europe, nekolicini hrvatskih gospodarskih novinara poslovodstvo njegove kompanije najavilo je ulazak i na hrvatsko tržište.

Političari i gospodarstvenici daju nam podršku, ali još se uvijek bojimo reakcije hrvatske javnosti koja bi mogla burno reagirati na ulazak srpskog kapitala u Hrvatsku, rečeno je u Delti, čija se uprava nalazi pred svojom prvom akvizicijom u Hrvatskoj, kupovinom manje mesne industrije i klaonice, ali i namjerom da u centru Zagreba, čim pronađe lokaciju, izgradi i najveći shopping centar u Hrvatskoj.

Bogatstvo i BDP

ako bi kao paritet ulaska Ivice Todorića na srpsko tržište prije nekoliko godina kupnjom najveće tvornice sladoleda Frikoma, logično bilo da se Mišković nađe u nekoj krupnijoj privatizaciji i tako probije psihološku barijeru, njegova namjera da kupi, kako se špekulira, Križevčanku ili Improm (ili možda Fiolić), mogla bi biti tek pokusni kunić i probijanje prepreke za srpski kapital.

Nakon toga bi mogao uslijediti jači Miškovićev prodor u Hrvatsku. Ili kako se u Srbiji kaže APP (ako, prođe, prođe). Miroslav Mišković najmoćniji je čovjek u Srbiji prema anketi koju dnevnik Blic provodi već tri godine, jači od premijera Koštunice, predsjednika Tadića, patrijarha Pavla, princa Aleksandra Karađorđevića ili Cece Nacionale. Njegovo se bogatstvo procjenjuje na 1,5 milijardi dolara (prema poljskom Wprostu, koji izrađuje godišnju listu bogatih ljudi istočne i jugoistočne Europe), dok se prošli tjedan našao na 891. mjestu Forbsove liste najbogatijih ljudi svijeta, s još pedesetak bogataša čija se imovina procjenjuje na preko milijardu dolara.

Put najbogatijeg Srbina od 1990. godine do danas može se opisati ostvarenjem “američkog sna”, jer je od 1991. godine, kada je započeo uvozno-izvozni biznis iz iznajmljene sobe hotela Slavija bez tajnice, danas stigao do poslovnog carstva koje je teško prebrojati, a koje će ove godine imati promet od gotovo dvije milijarde eura i ostvariti deset posto srbijanskog BDP-a.

Za razliku od Bogoljuba Karića, srbijanskog tajkuna koji se zamjerio vlasti u Srbiji i danas se nalazi u bijegu, niti jedna srbijanska vlast (ali ni mediji) do sada nije dirala Miškovića i njegovo carstvo. Analitičari u Srbiji kažu da je razlog tome lukavost i mudrost kojima Mišković vodi svoj biznis i komunicira sa svakom vladom, kako onom Miloševićevom, tako i DOS-ovskom ili aktualnom Koštuničinom.

Prošloga tjedna dugogodišnji direktor nekoć najvećeg srbijanskog trgovačkog lanca C Marketa Slobodan Radulović (također u bijegu pred pravosuđem), optužio je premijera Koštunicu da je Miškoviću “namjestio” prodaju tog lanca, no od Miškovića ili srbijanske vlade na te optužbe nije bilo nikakve reakcije. Dimitrije Boarov, kolumnist tjednika Vreme i dobar poznavatelj srbijanske gospodarske scene, kaže kako se Mišković nikada ne oglašava izjavama i intervjuima jer je procijenio da je za njega tako najbolje.

- Kao i kada je napuštao Miloševićevu srpsku vladu 1991. godine, kao i kada je financirao julovce Mirjane Marković polocinom devedesetih godina, kao i kada je pružio financijsku podršku Đinđićevom DOS-u 2000. godine, ili kada ga je oteo zemunski klan 2001. godine. Za svih tih proteklih 16 godina, koliko se nalazi na glavnoj privrednoj sceni Srbije, samo jednom je sudjelovao u TV dvoboju, dao jedan intervju i dva-tri puta se oglasio kratkim javnim govorima na rođendanima svoje kompanije, opisuje Miškovića Dmitrije Boarov.

Ortaštvo u BiH

Tu šutnju Boarov objašnjava činjenicom da su mu poslovi i planovi takvi da o njima nikad nije zgodno pričati, ili da mu iskustvo govori kako radi u zemlji u kojoj je javnost loš saveznik, a izvrstan neprijatelj. Niti jedan novinar, primjerice prošli tjedan, nije uspio dobiti komentar iz kompanije vezan za Forbsovu listu, čime bi se pohvalio i javno nastupio svaki uspješan čovjek.

Miroslav Mišković danas se nalazi u svakoj pori srpske poslovne scene. Njegova holding kompanija sastoji se od nekoliko dijelova, a najznačajniji je Delta M, trgovački dio, koji bi se do kraja godine trebao spojiti s Konzumom, te bi tako nastao prvi balkanski trgovački lanac s ciljem da se obrani na domaćem tržištu od strane konkurencije (glavna im je meta slovenski Merkator koji je odbio s njima se udružiti), a potom bi trebao ući na tržišta Bugarske, Rumunjske, Albanije, Moldavije i drugih tranzicijskih država.

Ono što se za sada zna je to da će Todorićeva i Miškovićeva kompanija imati sjedište u inozemstvu, udjeli će biti po 50 posto (nakon utvrđivanja vrijednosti kapitala vidjet će se tko će komu morati nadoplatiti), a uspješnost tog “ortaštva” najvjerojatnije će se prvo osjetiti na tržištu Bosne i Hercegovine. Mišković danas, prema procjenama, drži između 20 i 30 posto srpske trgovine. Ono što se kao logično pitanje nameće i ono o čemu novinari često špekuliraju je hoće li Todorić i Mišković spajanjem trgovina stvoriti “pakt o nenapadanju”, budući da im se biznis isprepliće i vrlo se lako mogu naći u sukobu. Obojica osobno vode svoje kompanije, obojici su desne ruke jake žene (Agrokoru Ljerka Puljić, Delti Milka Forca), obojica su snažne osobe koje vrlo laku mogu doći u konflikt. Ako bi uspjelo spajanje u trgovini, kao logičan slijed stvari moglo bi biti spajanje ili “razmjena kompanija” i u drugim segmentima poput mesne industrije, uljarstva, agrara, čime bi, osim najvećeg balkanskog trgovačkog lanca, dvojica najjačih biznismena mogli u budućnosti napraviti i zajedničku multinacionalnu kompaniju.

Talijanski kapital

Da su vizije Miškovića i Todorića dalekosežnije od trgovine govori i zajednička izgradnja tvornice kave u Staroj Pazovi, koja će u prvoj godini poslovanja osvojiti 20 posto tržišta kave u Hrvatskoj i Srbiji i tako ugroziti hrvatski Frank i srpske brendove kave Grand i Don.

Srbijanski analitičari kažu da je do 2000. godine i dolaska DOS-a na vlast Miškovićevu kompaniju malo tko poznavao. Kompanija se iz hotelske sobe sa Slavije, nakon zarađivanja prvog novca prema principu poslovanja nekadašnjih divova Genexa, Astre i sličnih kompanija, preselila u stan u kojem je nekada živio Slobodan Milošević. Nakon toga uslijedio je prvi val ekspanizije - brojna ekskluzivna zastupstva u Srbiji, ali i Rusiji u kojoj je Mišković donedavno bio ekskluzivni zastupnik Nika i imao dvije tvornice celuloze. Uslijedilo je osnivanje Delta banke koja je prije dvije godine prodana talijanskoj Intesa banci za preko 300 milijuna eura, ili kako je izračunao jedan slovenski novinar, Mišković je za kapital banke dobio od Talijana koliko vrijedi osam Fruktala, tri Perutnine Ptuj i jedna i pol Podravka.

Uspon i “boom” kompanije Delta Holding uslijedio je nakon pada Miloševića i dolaska DOS-a na vlast, kada je i počeo proces privatizacije u Srbiji. Samo u posljednje četiri godine Mišković je kupio trgovačke lance Pekabeta, C Market, uljaru Sunce, mesnu industriju Juhor, te kompanije PZP Beograd, Autokomandu, Podunavlje, Bazar, Seme, Obuću, poljoprivredna dobra Napredak, Jedinstvo, Sombor, a suvlasnik je i PIK-a Bečej i još niza drugih tvrtki.

Zemljoposjednik

U Vojvodini je već, s kupljenih ili zakupljenih oko 25.000 hektara zemlje, jedan od najvećih zemljoposjednika. Sve njegove kompanije danas upošljavaju 17.000 ljudi, a ove je godine najavio investicije u vrijednosti 264 milijuna eura. U planu razvoja do 2010. godine je i izgradnja preko milijun kvadrata trgovačkog, poslovnog i stambenog prostora, u što planira uložiti preko jedne milijarde eura. Primjerice, pored brojnih shopping centara u Srbiji namjerava izgraditi najveći poslovni neboder sa 39 katova s hotelom i sjedištem kompanije u Beogradu. Posljednja njegova investicija koja je najavljena ovih dana je ulazak u telekomunikacijski biznis u Crnoj Gori, a mediji su posljednjih mjeseci najavljivali i mogućnosti da postane vlasnik nogometnog kluba Crvena zvezda te pojedinih uglednih srbijanskih medija.

Za razliku od dinastije Karić, koja je posljednjeg desetljeća punila srbijanske tabolide, Mišković i njegova obitelj vrlo se rijetko pojavljuju u medijima i o njihovom se privatnom životu gotovo ništa ne zna. Njegova kći Ivana udana je za jednog od sinova suprotstavljene dinastije Karić, Sretena Karića, a ta svadba i brak gotovo nisu ni zabilježeni u medijima. Nešto se više u tabolidima pojavljuje sin Marko koji se spominjao posljednjih dana kao mogući investitor u nogometni klub Crvena zvezda. Mlađahni nasljednik Miškovićeva carstva, prema pisanju srbijanskih tabloida, pravi je playboy koji je bio u ljubavnoj vezi sa srbijanskom bivšom misicom Sanjom Papić. Nju je, kako su pisali tabolidi, Mišković junior napustio zbog pjevačice Emine Jahović (srbijanski je mediji nazivaju novopazarskom Penelope Cruz), koja je opet bila u vezi s turskom pop zvijezdom Mustafaom Sandalom. Tijekom prošle godine Mišković i njegov nasljednik bili su tema i londonskog Sunday Timesa koji je pisao da je srbijanski tajkun svom sinu studentu u elitnom dijelu Londona kupio vilu u vrijednosti od 36 milijuna eura

Imovina u Londonu

Taj londonski list tada je naveo da je to bila trenutno najskuplje plaćena nekretnina u Velikoj Britaniji i da su je prije Miškovića razgledavali i bogataši kao što su Richard Branson, Elton John i Mick Jagger. Navodno se Mišković nadao da će kupovinom te vile pomoći svom 26-godišnjem sinu da se uozbilji i svoj mondeni život na relaciji Beograd - Crna Gora - London zamjeni poslom u novom lancu supermarketa svog oca u istočnoj Europi. U tom tekstu spominjalo se također da je Mišković godinu dana ranije kupio još dvije kuće u Londonu za 21 milijun i 16 milijuna eura, od kojih ovu jeftiniju za kćerku koja se udala u obitelj Karić.

Odlazak iz politike bio je početak uspjeha

Miroslav Mišković rođen je u Kruševcu 1945. godine, a nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, radio je u deviznom odjelu Jugobanke u rodnom gradu. Iz banke je nakratko prešao u kompaniju Trajal, a potom u Kemijsku industriju Župa, u kojoj je ubrzo izabran za generalnog direktora (1982. godine). Kao uspješan privrednik 1989. godine dobio je prestižnu jugoslavensku Avnojevu nagradu. Mišković se kratko bavio politikom - oko šest mjeseci - kada je 1990. bio postavljen na mjesto potpredsjednika vlade Srbije, na čijem je čelu bio Stanko Radmilović. Na to mjesto došao je na poziv Slobodana Miloševića. Vladu je napustio i počeo se baviti privatnim biznisom osnovaši tvrtku Delta M za uvoz, izvoz i financijske usluge, u koju je zaposlio pet ekonomista sa zavoda za zapošljavanje, koji su još uvijek u njoj. Telegraf je 2002. pisao kako je Mišković platio 1,6 milijuna eura poreza na ekstraprofit, a postoje i tvrdnje da je uspjeh Delte povezan s propadanjem Geneksa, kao i one da je u jednom razdoblju novac srbijanskog Zdravstvenog fonda išao preko njegove kompanije. Poznat je po kritici vlasti na svom godišnjem skupu, a ostao je upamćen po izjavi iz 2004. godine koju često ponavlja: “Bilo bi dobro da u Srbiji postoji Bill Gates, ali mi takvog nemamo. Takvi smo kakvi smo, ali bolje od nas nemate”. Ta je izjava bila upućena vladi s namjerom da više uvažava mišljenje biznismena.

Poslovno carstvo od trgovine do investiranja

Delta Holding danas 70,64 posto svog prihoda ostvaruje u maloprodaji (16 posto u agraru, a 12 u distribuciji) kroz tri trgovačka lanca Maxi, Pekabate, C Market ili 410 objekata odnosno 263.800 kvadratnih metara prodajnog prostora, ali I kroz brojna ekskluzivna zastupstva robnih marki poput španjolske Zare (druga po prometu u Europi), Fiata, Lancie, Alfa Romeea, Nivea, Intersport, Speedo, Ferrero, Nike itd.

Pored toga ima lanac sportskih trgovina Delta Sport, suvlasnik je osiguravateljske tvrtke Delta Generali (prodano 50 posto udjela), posjeduje tvornicu bicikala u Subotici, tvornicu detergenta u Zrenjanjina, tvornicu mineralnog gnojiva I stočne hrane.

Osim spomenute mesne industrije Juhor, Delta je vlasnik I tvornice tjestenine Danaubis u Novom Sadu, spominjan je I udjel u Jaffi, a namjera im je širenje u konditorsku industriju, vodu, sokove I dr. Moto kompanije je da se Delta razvija u agraru, što ih je usmjerilo na kupovanje vojvođanskih PIK-ova, poljprivednih zadruga, a zastupnici su I brojnih kompanija namjenjenih poljoprivredi poput Pioneer, te proizvođača svjetske poljoprivrdne mehanizacije. Nedavno su osnovali građevinsku kompaniju koja će graditi brojne trgovačke centre I stambene zgrade na već zakupljenim lokacijama u Beogradu I drugim gradovima. Ono što u kompaniji posebno ističu su financije I trgovanje na burzi, a s tim ciljem su osnovali I Delta Broker (namjera širenja u Hrvatsku), te Delta Plus prvi investicijski fond u Srbiji.

Izvor: Jutarnji.hr