Voyager 1

Voyager 1 svemirska sonda je 815 kilograma teška sonda koja je bila namjenjena proučavanju vanjskih plinovitih planeta i dalje, lansirana 5. rujna 1977., i tijekom 2006 još uvijek aktivna. Posjetila je Jupiter i Saturn i pružila detaljne slike mjeseca ovih planeta.

Sad je najdalji objekt koji je čovjek napravio od zemlje. Voyager 1 je prešao u područje gdje utjecaj sunca polako prestaje, a zamjenjuje ga utjecaj ogromnog međuzvjezdanog prostora.

Primarni ciljevi Voyagera 1 su bili planet Jupiter, Saturn i njihovi mjeseci i prstenovi. Trenutna misija mu je mjerenje čestica solarnog vjetra, kao i istraživanje međuzvjezdanog područja. Obe sonde Voyager imaju generatore na bazi termalne energije radijacije izotopa, koji su daleko premašili zamišljen životni vijek. Očekuje se da će stvarati dovoljno energije za komunikaciju sa Zemljom do 2020. godine.

Sadržaj
1 Planiranje misije i lansiranje
2 Istraživanje
2.1 Voyagerovi instrumenti
2.2 Jupiter
2.3 Saturn
2.4 Daljnje Istraživanje Sunčevog sustava
3 Proputovane udaljenosti

Planiranje misije i lansiranje

Voyager 1 prvo je bio planiran kao Mariner 11 Mariner programa. Bio je dizajniran da iskoristi tada novu tehniku gravitacijske pomoći. Sretnom slučajnošću razvoj interplanetarnih sondi dogodio se kad i položaj planeta zvan Grand Tour. Grand Tour je povezana serija gravitacijskih utjecaja, koja je omogućila da sa minimalnim gorivom potrebnim za ispravke kursa bude omogućen posjet svim četirima plinovitim divovima (Jupiter, Saturn, Uran i Neptun). Identične sonde Voyager 1 i Voyager 2 su bile dizajnirane s tim na umu, a njihovo lansiranje je bilo tempirano da se iskoriste te okolnosti.

Voyager 1 je bio lansiran 5. rujna 1977. od NASAe iz Cape Canaverala na raketi Titan "IIIE Centaur", nešto kasnije nego njegov sestrinski brod Voyager 2. Unatoč tome što je lansiran poslije Voyagera 2, Voyager 1 je poslan na bržoj putanji pa je dostigao Jupiter i Saturn prije.

Voyagerovi instrumenti

Jupiter

Voyager 1 je počeo s fotografiranjem Jupitera u siječnju 1979. Njegov najbliži prelet Jupiteru je bio 5.3.1979., na udaljenosti od 349,000 kilometers od njegovog središta. Zbog veće rezolucije omogućene blizinom, većina promatranaj mjececa, prstena, magnetskih polja i radijacije Jupiterovog sustava je napravljena u dvodnevnom preiodu najbližeg preleta. Fotografiranje planeta je završilo u travnju.

Sonde Voyager su otkrile mnoga važna saznanja o Jupiteru i njegovim satelitima. Najiznenađujuće je bilo otkriće o postojanju vulkanske aktivnosti na mjesecu Io, koja nije bila primjećena sa Zemlje i sondama Pioneer 10 i Pioneer 11.

Saturn

Uz gravitacijsku pomoć Jupitera sonda je krenula na posjet Saturnu. Voyageov prelet Saturna bio je u Studenom 1980., sa najbližim prilazom 12.11. kad je došao na blizinu od 124,000 kilometara od planetinih najviših oblaka. Sonda je primjetila kompleksne strukture u Saturnovim prstenima i proučila atmosfere Saturna i mjeseca Titana. Zbog prijašnjih otkrića o tankoj atmosferi na Titanu kontrolori misije u "Jet Propulsion Laboratory" odlučili su da Voyager 1 napravi bliski prilaz Titanu i prekine Grand Tour. Titanova gravitacija je izazvala dodatni gravitacijski zamah koji je odveo Voyager 1 eliptičnom putanjom, time završavajući znanstvenu misiju o planetima.

Daljnje Istraživanje Sunčevog sustava

Voyager traga za heliopauzom, područjem u kojem sunčev vjetar biva zaustavljen od međuzvjezdanog materijala.

Proputovane udaljenosti

U siječnju 2006. Voyager 1 je bio na udaljenosti od 14,651 milijardi kilometara od Sunca. Na ovoj udaljenosti svjetlosti treba oko 13.8 sati da dođe do Zemlje. Prema podacima iz studenog 2005. sonda je putovala brzinom od 17.2 kilometara u sekundi relativno prema suncu. (3.6 AU u godini), 10% brže od Voyagera 2. Sonda ne ide prema nekoj određenoj zvijezdi.

Izvor: Wikipedia