Mesec je živ!


Zagonetna Ina

Ljudi obično kažu da je Mjesec mrtav. Ljudi ponekad i griješe. U novom broju magazina Nature tim znanstvenika objavio je dokaze o nedavnoj geološkoj aktivnosti na Zemljinom prirodnom satelitu.

Iako se vjerovalo da su vulkanske aktivnosti na Mjesecu prestale prije više milijardi godina, postoji najmanje jedno mjesto gdje se ispuštanje plinova dogodilo u posljednjih 10 milijuna godina – i možda se još uvijek događa, objavio je znanstveni tim pod vodstvom profesora Petera Schultza sa Sveučilišta Brown.

Mjesto s čudnovatim geološkim karakteristikama nazvano Ina nalazi se u području Lacus Felicitatis, u jezeru drevne, stvrdnute lave.

"Inu su prvi primijetili astronauti iz misije Apollo", kaže Schultz. "Oblikovana je kao slovo D, široko dva kilometra."

Tri stvari koje ukazuju na nedavnu aktivnost:

Ina ima zagonetno oštre rubove. "Nešto tako izuzetno oštro ne bi smjelo ostati tako oštro jako dugo vremena. Da je mrtvo, trebalo je biti uništeno u posljednjih 50 milijuna godina", kaže Schultz.

Uništavač oštrih rubova na Mjesecu je stalna kiša malih meteoroida, koji vremenom satiru planine i kratere. Inina oštrina ukazuje na njenu ranu mladost.

Dok mali meteoroidi pretvaraju teren u finu prašinu, veći meteoroidi i asteroidi prave kratere. Što je starija površina, to je više izudarana.

"Ina gotovo da i nema kratera", kaže Schultz. "Na 8 kilometara kvadratnih pronašli smo samo dva jasna udarna kratera veća od 30 metara." I opet Ina djeluje mladoliko.

Ina je svijetla i čudnih boja. Stijene i prašina na površini Mjeseca su sve tamniji što su stariji. Za tamnjenje je odgovorna svemirska klima: stalna kiša kozmičkih zraka, Sunčevo zračenje i meteoroidi koji padaju po Mjesecu.

Ina je, pak, svijetla, kao da je prašina nedavno preokrenuta. Nadalje, Inine boje, mjerene spektrometrom s letjelice Clementine, nalikuju bojama mladih Mjesečevih kratera. No, Ina nije udarni krater.


Kompozitna fotografija Ine i obližnjeg mladog kratera. Plavo su nedavno izloženi titanijevi bazalti, dok je mlado tlo zelenkasto

Sve to ide u prilog tvrdnji o ispuštanju plinova. "Vjerujemo da je tamo bilo brzih ispuštanja plinova, koje je odnijelo površinske naslage i izložilo manje ozračene materijale", kaže Schultz.

No, to nije nužno dokaz vulkanske aktivnosti. "Pojave na površini Ine ne ukazuju na eksplozivna izbacivanja magme, što bi stvorilo vidljive zrake lave koja bi okruživala središnji krater", objašnjava Schultz.

Umjesto toga, plinovi su najvjerojatnije zarobljeni u unutrašnjosti milijunima ili čak milijardama godina, a oslobađaju se zbog nedavnog Mjesečevog potresa.

Ta interpretacija je zgodna zbog toga jer se Ina nalazi na križanju dviju linearnih dolina ili rila – kao mnoga geološki aktivna područja ne Zemlji.

"Tijekom godina", kaže Schultz, "astronomi amateri izvještavali su o oblačićima ili bljeskanju koje je dolazilo s površine Mjeseca". I dok su profesionalci tvrdili da je Mjesec neaktivan, amaterska promatranja ostavljala su otvorena vrata sumnji.

Schultz misli da je vrijeme da počnu ozbiljna promatranja. "Koordinirana promatračka kampanja, koja bi uključila i profesionalce i amatere, bila bi jedan od načina za izgradnju dodatnih dokaza o aktivnosti."

Sama ispuštanja plinova ne bi se vidjela dulje od sekunde, ali bi prašina koja bi se tom prilikom podigla ostala visjeti 'u zraku' i do pola minute. Sa suvremenim mrežama uzbunjivanja, to je sasvim dovoljno vremena da se na to područje usmjeri veliki teleskop i provjeri što se događa.

Tamo se može naći pregršt meta za promatranje. Istraživači su otkrili najmanje četiri područja slična Ini, i sva su povezana s istim sustavom rila, kao i sa susjednim sustavima rila.

Mogu li ti plinovi biti korisni budućim istraživačima Mjeseca? Schultz misli da mogu. "Iz tih ispusta može izlaziti CO2, a možda čak i H2O."

"No, najprije", upozorava, "moramo utvrditi događa li se ispuštanje plinova i koji su to plinovi". To od Ine čini zanimljivo mjesto za buduće ljudske i robotske istraživače.

Izvor: NetPortal