KREŠIMIR MIŠAK: Mazanje očiju o mazanju kremama za sunčanje
Nedavno sam po ne znam koji put gledao onu fenomenalnu seriju Visitors, koja je imala i jedan smiješan trenutak.
Onaj kad agentica Evans s kolegama (borcima protiv Posjetitelja i ujedno malobrojnima koji znanju njihovu pravu prirodu i naslućuju njihove prave namjere) raspravlja o cjepivima kojima Posjetitelji žele cijepiti ljude, pod krinkom dobronamjernosti, ali agentici jedan od suradnika kaže da se iz toga krije nešto drugo.
„Pa zar bi reklamirali nešto štetno?“, upitala je u čudu agentica.
Ha, ha, pa zar ijedan proizvod koji se reklamira nije štetan?
Ubrzo nakon njene izjave došao je prekid za reklame pa sam, potaknut njenim pitanjem, razmišljao o proizvodima koji su se reklamirali. Neki kemijskih prah navodno pun vitamina. Neki novi lijek. Ili ‘lijek’, kako hoćete, sa navodnicima ili bez. Neko meso, najvjerojatnije od životinja punih antibiotika, stresa i uzgojenih u kontejnerima. Ne sjećam se više detalja, ali svaki pojedini blistavo reklamirani proizvod, bez iznimke u tom bloku reklama, bio je štetan za ljudsko zdravlje.
A među njima su bile i one – kreme za sunčanje.
Preplanula manekenka, neke napomene o čuvanju zdravlja, trla baba lan.
Koji naopaki svijet, kad se opasni kemijski otrovi tolikom silinom preporučuju i konzumiraju. To pas s maslom ne bi pojeo. Netko mi je pričao da u Australiji vlada prava histerija po pitanju opasnosti od Sunca, da klinci kad izađu iz škole nabijaju šilterice i tamne naočale i u sjeni čekaju autobus koji ih vozi kući. Kad stigne, pretrčavaju preko osunčanog dijela tla kao da su na brisanom prostoru ispred snajpera. Bilo bi smiješno da nije tužni pokazatelj u kolikoj je mjeri danas moguće manipulirati ljudima.
ŠTETA LIJEPE NOGE
Doista, ne vidi se često da se Arapi mažu kremama za sunčanje. Ali zato imaju prikladnu odjeću, a osim toga, u vrijeme najvećeg sunca nikada mu se niti nije trebalo izlagati. Da ne pričamo o mnogim drugim vidovima inteligentnog ponašanja, poput postupnog izlaganja suncu, pa odgovarajuće prehrane, a u konačnici i možda nekih potuno prirodnih ulj, od maslinovog nadalje.
Ovaj post, a možda i njegov nastavak i ja ću posvetiiti reklamiranju, kad je to već toliko u modi.
Reklamirat ću opasnosti za zdravlje i okoliš od sredstava za sunčanje.
Mada je o toj temi na stranicama časopisa Svjetlost, a i na ovom blogu prije koju godinu već bilo riječi o toj temi, recimo u intrevjuu s dr. Jacobom Libermanom koji je napisao knjigu o ljekovitim svojstvima sunca, bilo je to davno. Štetne i lažne informacije se stalno ponavljaju, a mi nekako mislimo da ne treba ponavljati što smo jednom rekli. Pa dobro, onda se i nećemo ponavljati.
Ovoga puta kao izvor informacija poslužit će dr. Elizabeth Plourde, klinička laboratorijska znanstvenica i medicinska istraživačica, kao i autorica i međunarodna predavačica specijalizirana za hormone i hormonsku ravnotežu, njena knjiga Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste , web lokacija www.sunscreensbiohazard.com, tekst iz časopisa Nexus…
Počet ćemo sa zaključkom, za one kojima se ne da čitati:
Kemikalije u sredstvima za sunčanje osim što ne pružaju djelotvornu zaštitu od svih sunčevih zraka ujedno djeluju toksično na ljude ali i živa bića u morima i rijekama, a najbolje što možemo učiniti je da odbacimo sredstva za sunčanje i prihvatimo prehranu bogatu antioksidansima.
MLJAC…
U ljeto 2010. dr. Plourde je bila na Mauiu (Havaji) u vrijeme dok su lokalni mediji raspravljali o tome kako koraljni grebeni propadaju zbog globalnog zatopljenja. Naravno, znamo da toga nema, a i dr. Plourde je ustanovila da postoje podaci da je voda na Havajima bila najhladnija u posljednjih 40 godina otkako tamo pliva, pa je, kao zdravstveni radnik, odlučila sam istražiti što bi to moglo uništavati koralje.
Vrlo brzo je otkrila članak objavljen 2008. u časopisu Environmental Health Perspectives (116[4]:441-447) koji je jasno demonstrirao da kemikalije iz sredstava za sunčanje (kreme, sprejevi i sl.) uništavaju koralje. Kad je istražujući došla do brojnih članaka koji su govorili o tome da te kemikalije imaju jako hormonalno djelovanje i da mogu snažno utjecati na sve vrste živih bića kao i na razvoj ljudskih fetusa, odlučila je napisati knjigu upozorenja, za koje je smatrala da može imati samo jedan prikladan naslov: Sredstva za sunčanje – biološka opasnost: tretirati kao opasni otpad (Sunscreens – Biohazard: Treat as Hazardous Waste).
Knjiga predstavlja ogromnu količinu dokaza o teškim posljedicama prodora kemikalija iz sredstava za sunčanje u ekosustave Planeta kao i u ljudsko tijelo i naglašava hitnu potrebu da se odmah prekine s upotrebom sredstava za sunčanje i da se zaustavi šteta koju nanose svakim danom dok su u primjeni.
I sami vidimo da naslovi u svim medijima šalju skoro paničnu poruku da je potrebno koristiti sredstva za sunčanje prije odlaska u prirodu i obilno njima mazati djecu da bi ih se zaštitilo od raka kože i spriječilo starenje kože pod utjecajem sunca.
To se toliko često ponavlja da više nitko niti ne pomišljamo te teze dovesti u pitanje. No, danas postoji mnoštvo dokaza da sredstva za sunčanje ne samo što povećavaju rizik od raka kože, uključujući melanome, nego ostavljaju kožu izloženu većem postotku Sunčevih zraka koje razgrađuju kolagen i elastin, što dovodi do jačeg foto-starenja kože nego da se sredstava za sunčanje uopće ne koriste.
Istina jest: Melanomi i rak kože češće se javljaju kod upotrebe sredstava za sunčanje.
Od 1960-ih do danas učestalost melanoma u svim dijelovima svijeta u konstantnom je porastu. Studija iz 2009. objavljena u časopisu Clinics in Dermatology otkriva da stopa učestalosti melanoma raste među bijelim stanovništvom diljem svijeta u posljednja četiri desetljeća, piše dr. Plourde. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, godišnje stope učestalosti melanoma u Norveškoj i Švedskoj više su se nego utrostručile u posljednjih 45 godina. Australija i Novi Zeland imaju najveću učestalost s 40–60 slučajeva na 100.000 ljudi. U središnjoj Europi došlo je do porasta s 3–4 slučaja na 100.000 tijekom 1970-ih na 10–15 slučajeva na 100.000 ljudi u 2000. godini. Ti trendovi pokazuju da će se učestalost u sljedećih 20 godina udvostručiti.
U stvari, kaže dr. Plourde, statistike su toliko poražavajuće da su istraživači u jednom članku iz 2008. objavljenom u časopisu Journal of the European Academy of Dermatology and Venereology, ustvrdili: «…s priličnom sigurnošću možemo reći da sredstva za sunčanje koja uglavnom apsorbiraju UVB zrake ne sprječavaju nastanak melanoma kod ljudi.»
Australija ima najveću učestalost raka kože u svijetu s više od 6.000 slučajeva melanoma i gotovo 300.000 novooboljelih od raka kože koji se svake godine dijagnosticiraju. Smatra se da je većina tih slučajeva posljedica toga što ljudi svijetle puti žive na kontinentu koji je izložen jakom Sunčevom zračenju.
Međutim, Australija nije jedino mjesto na svijetu s porastom učestalosti rakova kože, stope raka pločastih stanica i raka bazalnih stanica postupno rastu u posljednjih nekoliko desetljeća. Švicarska, usprkos nacionalnoj kampanji za prevenciju koja se provodi zadnjih 20 godina, ima jednu od najvećih stopa učestalosti raka kože u Europi. Čak i u Hrvatskoj, gdje više od 70% posto stanovništva kaže da koristi sredstva za sunčanje, godišnja učestalost melanoma porasla je za 300% u posljednjih 40 godina. U članku iz 2010. napisanom s ciljem poticanja na korištenje zaštitne odjeće kako bi se smanjio taj rastući problem, tvrdi se: «Učestalost raka kože u Hrvatskoj postupno raste usprkos javnim i vladinim [mjerama]. Jasno je da će uskoro postati važan problem javnog zdravlja.»
Statistike dokazuju porast učestalosti svih tipova raka kože. Plourde piše da liječnici među sobom raspravljaju o toj prividnoj kontradikciji da istovremeno s porastom prodaje sredstava za sunčanje raste i učestalost raka kože.
NA REKLAMAMA NIKAD NEMA LJUDI KOJI BOLUJU OD MELANOMA
Upravo tako, prividnoj kontradikciji, jer tu nema ničeg kontradiktornog.
U knjizi “Svjetlost – lijek budućnosti” dr. Libermana nalazi se podatak da u izvještaju američke Administracije za hranu i lijekove stoji da četrnaest od sedamnaest losiona za sunčanje, koji sadrže preparat imena PABA, može biti kancerogeno kad ih se izloži suncu. Preparat PABA se u mnogim losionima koristi da bi se blokiralo UV- zračenje. Dodatna istraživanja su pokazala da PABA može uzrokovati i genetska oštećenja DNA u koži.
Dr. Zane Kime, autor knjige “Sunčevo svjetlo”, piše da losioni za sunčanje, kad se koriste na suncu, mogu stimulirati stanice raka. On tvrdi da taj problem uzrokuje mast u losionima – tako da nas preparati koji bi nas trebali štiti od sunca možda štite samo od njegovih dobrobiti, a kemijski štete jednako kao i mnogi drugi kemijski preparati.
Napomenimo i to da j 7. kolovoza 1982. britanski medicinski časopis Lancet objavio studiju koja je u potpunosti govorila protiv općeprihvaćene teze o vezi raka kože i UV-zračenja. Istraživanje je provedeno na londonskoj Školi higijene i tropske medicine te na sidneyskom Sveučilištu klinike za melanome u Australiji. Istraživači su ustanovili da je mogućnost pojave malignih melanoma značajno viša kod onih koji rade u uredima nego kod onih koji se redovito izlažu suncu zbog stila života ili posla.
Dr. Helen Shaw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji rizik dobivanja raka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvorenom sunčanje. Dvostruko veći rizik imaju oni koji moraju raditi unutra, pod fluoroscentnim svjetlima. Dr. Shaw je zaključila kako su i u Velikoj Britaniji i u Australiji stope melanoma veće kod onih koji rade u uredima, a manje kod ljudi koji rade na otvorenom. Njihove rezultat potvrdile su dvije pažljivo kontrolirane studije koje su provedene na New York University School of Medicine.
U reklamama se tvrdi da sredstva za sunčanje ljudima omogućavaju da na suncu ostanu 10, 20 ili 30 puta duže nego što bi inače mogli biti. Tp je točno, ali samo zato jer primjena sredstava za sunčanje isključuje naše prirodno zaštitno crveno svjetlo upozorenja – opekline na koži. Takvo reklamiranje daje lažan osjećaj sigurnosti da na suncu možemo provesti duže vrijeme bez posljedica.
Dio spektra Sunčevog zračenja koji uzrokuje opekline je ultraljubičasti B (UVB) pojas. Prva sredstva za sunčanje blokirala su samo taj UVB dio Sunčevog zračenja. Nisu blokirala ultraljubičaste A (UVA) zrake koje prodiru dublje, u niže slojeve kože od UVB i izazivaju kancerozne promjene i foto-starenje kože. To je jedan od razloga zašto se učestalost raka kože povećavala s porastom potrošnje sredstava za sunčanje: tijelo nikada nije dobivalo punu zaštitu premda su korisnici tih sredstava mislili da je dobivaju.
Duži boravak na suncu od normalnog troši prirodne zalihe antioksidansa u koži koje služe za zaštitu stanica kože od oštećenja. Jednom kad se antioksidansi iscrpe tijelo ostaje bez jedne od svojih obrana protiv štetnih Sunčevih zraka i daljnje izlaganje mu šteti. Upotreba sredstava za sunčanje ujedno ometa našu drugu liniju obrane protiv sunca – tamnjenje. Melanin (smeđi pigment koji stvaraju melanociti u epidermisu) koji se stvara prilikom izlaganja suncu prirodno apsorbira Sunčevu energiju i pruža zaštitu od Sunčevog zračenja.
Drugi problem javlja se zato što sredstva za sunčanje blokiraju sposobnost naše kože da obavlja svoju temeljnu zadaću proizvodnje vitamina D kao reakciju na izlaganje sunčevom zračenju. Vitamin D ključan je dio našeg općeg zdravlja. Promicanje masovne upotrebe sredstava za sunčanje uz jasnu poruku da se bez nje nikada ne boravi na suncu dovelo je do porasta učestalosti mnogih bolesnih stanja koja se javljaju zbog niskih razina vitamina D.
Odgovarajuća količina vitamina D nužna je za normalan razvoj kostiju, kao što je nužna za apsorpciju kalcija i regulaciju razina kalcija i fosfata za normalno formiranje kostiju. Blokiranje korisnih sunčevih zraka ima za posljedicu snižavanje razina vitamina D. To uzrokuje ne samo osteoporozu nego i mekane kosti kod novorođenčadi i male djece zbog čega se djeci noge iskrive u oblik slova O ili X (rahitis).3 I u Ujedinjenom Kraljevstvu i u Sjedinjenim Državama ponovno se počeo javljati rahitis zbog toga što ljudi izbjegavaju boravak na suncu.
Dr. Plourde piše da je vitamin D neophodan je mnogim organima u tijelu, a njegove niske razine povezane su s dijabetesom tipa 2 kod odraslih osoba i rađanjem djece s dijabetesom tipa 1, kao i s epileptičnim napadima. Niske razine vitamina D javljaju se kod autoimunih bolesti poput Hashimotove bolesti, kao i kod crijevnih poremećaja poput Crohnove bolesti. Vitamin D također je povezan s metabolizmom mišića. Oslabljeni mišići mogu dovesti do inkontinencije mjehura i slabe zdjelične pregrade kod žena, što može povećati broj poroda carskim rezom.6 Osim toga, nedovoljna razina vitamina D može dovesti do fibromijalgije.
Za prirodno stvaranje dovoljnih količina vitamina D važno je razumno uživati u suncu. U knjizi Sredstva za sunčanje – biološka opasnost govori se o tome koliko vremena treba provesti na suncu da biste proizveli dovoljnu količinu vlastitog vitamina D (bez sredstava za sunčanje na koži, inače uzalud vam trud svirači!), kao i o odgovarajućim dozama koje valja uzimati hranom da bi se postigla optimalna razina. Nedostatak vitamina D danas je prisutan diljem svijeta. Dr. Plourde smatra da je od presudne važnosti prestati potpuno izbjegavati sunce i stanovništvu obnoviti zdrave razine vitamina D.
U nastavku za par dana slijede još neki detaljniji podaci o izuzetno opasnim kemikalijama kao i o njihovu katastrofalnom utjecaju na embrije koji su pogotovo osjeljivi na vanjske utjecaje (pa se jednog dana svi pitaju kako je došlo do porasta broja djece oboljelih od raznih autominunih bolesti ili autizma), kao i o nanočesticama koje treba izbjegavati, a i nekoliko zdravorazumskih naputaka.
U prošlom postu zaustavili smo se negdje na pola puta. Tema su bile sveprisutne, a vrlo toksične kreme za sunčanje. Danas ćemo posao dovršiti, slijede još neki podaci koji se ne nalaze u reklama s preplanulim ljepoticama na nekoj dalekoj plaži na Baliju ili Tahitiju. Dr. Elizabeth Plourde, klinička laboratorijska znanstvenica i medicinska istraživačica, autorica knjige „Sredstva za sunčanje – biohazard: Tretirati kao opasni otpad“ pozabavila se i novim formula a u sredstvima za sunčanje koja se predstavljaju kao formule «širokog spektra».
To je zbog toga što proizvođači sada koriste kemikalije koje filtriraju i UVB i UVA zrake. Juhu! No, za stvaranje efekta širokog spektra potrebno je nekoliko kemikalija jer svaka kemikalija pokriva samo jedan dio Sunčevog spektra. A s kombiniranjem kemikalija povezani su problemi. Kemikalije ili metali iz sredstava za sunčanje mogu se deaktivirati prilikom izlaganja suncu u procesu zvanom fotodegradacija. Zbog toga oni više nisu u stanju štititi kožu od Sunčevog zračenja. Kod kombiniranja kemikalija taj se proces odvija brže.
Osim toga, studije su utvrdile, piše dr. Plourde, da iako neke kemikalije mogu imati nisku toksičnost kada se koriste individualno, njihove kombinacije stvaraju nove kemijske spojeve koji su daleko toksičniji. Mnoge studije, citirajući da su kombinacije kemikalija sada uobičajene u formulama sredstava za sunčanje, završavaju zahtjevom da sva buduća istraživanja mogućih toksičnih učinaka kemikalija iz sredstava za sunčanje moraju proučavati njihove efekte u kombinacijama. U međuvremenu, te su kombinacije već na policama, reklama, pa i u i na vašoj koži.
Plourde razborito piše da je „nerazborito je misliti da individualno odobrene kemikalije nisu potencijalno štetne kada se kombiniraju i stvaraju nove kemijske strukture kad je već dokazano da ni te individualno odobrene kemikalije iz sredstava za sunčanje nisu tako sigurne kao što su nas uvjeravali.“
K tomu, UV zračenje pokriva samo mali dio Sunčevog spektra i ono što se sada reklamira kao filteri za Sunčevu svjetlost «širokog spektra» ne pruža svu zaštitu koja nam je potrebna. Od Sunčevog zračenja koje prodre kroz Zemljinu atmosferu na cijeli UVA i UVB spektar otpada samo 4% , vidljivi raspon svjetlosti čini 49%, a blisko infracrveno (NIR) zračenje čini 47%. Ove zadnje, NIR zrake prodornije su, dopiru mnogo dublje od UVA zraka i uzrokuju štetne promjene koje mogu dovesti do raka i fotostarenja kože jer uništavaju kolagen i elastin.
Ne znam bih li zbog toga bio sretan ili ne, ali istražuju se brojne nove kemikalije i metode za sprječavanje šteta od NIR-a na staničnoj razini, no za sada nisu pronađena zadovoljavajuća rješenja.
Zaključak jest da sredstva za sunčanje (ako zanemarimo sve već navedene šteten nuspojave) štite samo od UVA i UVB zraka, dok štetnije zrake bliskog infracrvenog spektra mogu prolaziti kroz kožu i nanositi nevidljivu štetu. Dokazi jasno govore da je tako, pa ipak reklame i dalje uvjeravaju ljude da će ih sredstva za sunčanje «širokog spektra» zaštititi, čime se stvara još jedan lažan osjećaj zaštićenosti.
NARUŠAVANJE RAVNOTEŽE HORMONA
U novije vrijeme objavljuju se mnoge studije koje otkrivaju da kemikalije iz sredstava za sunčanje uzrokuju poremećaje kod svih oblika života, piše dr. Plourde. Kemikalije koje se koriste u sredstvima za sunčanje vrlo su jaki hormoni i, kao takve, klasificirane su kao kemikalije koje ometaju endokrini sustav. (Naziv za takve kemikalije je: endokrini disruptori, EDC-i). Kad se unesu u tijelo mogu djelovati kao estrogeni, antiestrogeni, testosteroni ili antitestosteroni, narušavajući prirodnu ravnotežu hormona.
Evo jednog primjera: Kad su istraživači štakorima dali kemikalije benzofenon-3 (BP-3), 4-metilbenziliden kamfor (4-MBC) i oktil metoksisinamat (OMC) iz sredstava za sunčanje ustanovili su da se težina maternica ženki štakora povećala, što pokazuje da te kemikalije imaju estrogensko djelovanje.
Zabrinutost zbog dobivenih rezultata izrazili su ovim riječima: «Naša otkrića pokazuju da UV zaštitna sredstva treba testirati na endokrinu aktivnost zbog mogućih dugoročnih učinaka na ljude i divlje životinje.»
Godine 2008. isti glavni istraživač i njegovi kolege utvrdili su da 4-MBC i 3-benziliden kamfor (3-BC) djeluju i na reproduktivne organe i na središnji živčani sustav. Drugim riječima, na te vrlo osjetljive sustave, a pogotovo na njihov razvoj, hormonski aktivne kemikalije iz sredstava za sunčanje djeluju toksično. Njihovim riječima: «Ti podaci pokazuju da izlaganje spojevima 4-MBC i 3-BC prije i poslije rođenja može omesti seksualni razvoj na razini mozga i reproduktivnih organa.» Drugim riječima, ako ste trudni, možda bi bilo mudro u širokom luku zaobići sredstva za sunčanje, a također ne stavljati ih na male bebe.
Spomenuti istraživači su još utvrdili da različite kombinacije kemikalija vrše različite utjecaje.
Dr. Plourde navodi da se u SAD-u upotreba sredstava za sunčanje toliko promiče da se benzofenon-3 sada nalazi u krvi 97% Amerikanaca, uključujući 90% onih koji su izjavili da nikada nisu koristili sredstva za sunčanje. Katastrofa. Ta je kemikalija u toliko širokoj upotrebi da je prodrla u američke vodotokove, a pogoni za filtriranje vode ne mogu je ukloniti iz vodovodne vode. Široko rasprostranjena upotreba te kemikalije u tolikom broju proizvoda dovela je do toga da je kod ljudi prisutna u krvi, bez obzira koriste li sredstva za sunčanje ili ne.
Drugi način na koji ta kemikalija iz raznih mlijeka za sunčanje prodire u tijelo je kroz pluća. Udisanje tih kemikalija štetno je, a njihova obilna upotreba u SAD-u je dovela je do toga da se nalaze i u kućnoj prašini. Postoje i sredstva za sunčanje u vidu aerosoli, u vidu spreja. Plourde piše: „Nemojte ih koristiti na djeci niti ih sami koristite jer stvaraju pare koje se udišu i prodiru u tijelo preko pluća.“
Nadalje, budući da se te kemikalije nalaze u krvi javljaju se i u majčinom mlijeku. Jedna studija koju Plourde navodi pokazala je da su uzorci mlijeka 85% dojilja zagađeni, što znači da djeca piju jake hormone tijekom ključnog, najranijeg razvoja.
Mnoge kemikalije iz sredstava za sunčanje spadaju u klasu spojeva zvanih fenoli za koje je poznato da mogu proći kroz posteljicu i ući u fetus. Mladunci štakora koji su izloženi kemikalijama iz sredstava za sunčanje imaju opću, tiroidnu i reproduktivnu zatrovanost, pa se može zaključiti da se i kod djece javljaju iste štetne promjene.
SREDSTVA ZA SUNČANJE, AUTIZAM I ADHD
Kemikalije iz sredstava za sunčanje mogle bi biti jedan od uzroka porasta učestalosti autizma i poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) zabilježenih diljem svijeta, piše dr. Plourde:
„S obzirom na sve aspekte utjecaja koje kemikalije iz sredstava za sunčanje imaju na fetus u razvoju te na sva obilježja autistične djece, važno je obratiti pozornost na korelacije između toga dvoga. Obilježja autizma zbog kojih je važno istražiti potencijalnu ulogu sredstava za sunčanje u naglom porastu tog poremećaja jesu: spolne razlike, narušena funkcija štitne žlijezde, rasne razlike i porast učestalosti koji je paralelan s porastom upotrebe sredstava za sunčanje. Budući da većina kemikalija iz sredstava za sunčanje djeluje poput estrogena ili antiestrogena, time narušavajući testosteron, jači je potencijalni utjecaj na razvoj muške nego ženske djece. Autizam pogađa više dječaka nego djevojčica u omjeru 4:1.“
Ljudski embrij je izvanredno osjetljiv na narušavanje rada štitne žlijezde za vrijeme trudnoće, pa zagađenja iz okoliša mogu unutar maternice omesti normalno sazrijevanje štitnjače kod embrija. Pokazalo se da kemikalije iz sredstava za sunčanje ometaju razvoj štitnjače kod sisavaca, a autizam je povezan s poremećajima štitnjače, posebno za vrijeme rasta fetusa. Abnormalna funkcija štitnjače utječe na razvoj govora i kognitivnih sposobnosti koji su narušeni upravo kod autističnog spektra. U jednoj se studiji tvrdi: «…moguće je da je narušena funkcija štitnjače uzrok nekih simptoma autizma, posebno nerazvijenog govora i mentalnog zaostajanja.» Nadalje, dr. Plourde nas obavještava da bijelci imaju viši postotak kemikalija iz sredstava za sunčanje u krvi te navodi studiju koja je otkrila da je kod pripadnika bijele rase veća učestalost autizma nego kod crnaca, Hispanoamerikanaca i Azijaca.
Porast učestalosti autizma paralelan je s porastom primjene sredstava za sunčanje. Sredstva za sunčanje pojavila su se na tržištu 1970-ih, njihova upotreba povećavala se tijekom 1980-ih. Rast učestalosti autizma započeo je 1980-ih. Prema novim istraživanjima, toksična tvar odgovorna za narušavanje formiranja živčanih stanica u kombinaciji s nedostatkom vitamina D identificirana je kao uzrok ADHD-a ili autizma, ovisno o tome u kojem je stadiju bio neurološki razvoj kad je fetus, beba ili dijete bilo izloženo toj toksičnoj tvari.
Te veze pokazuju, piše dr. Plourde, da je prijeko potrebno istražiti bi li raširena upotreba kemikalija iz sredstava za sunčanje, u mogućoj kombinaciji s mnogim drugim estrogenskim kemikalijama (npr. pesticidima) koje su uvedene u zadnjih 30 godina, mogla biti povezana s eksponencijalnim rastom učestalosti autizma do kojeg je također došlo u posljednjih trideset godina.
OPASNOSTI OD NANOČESTICA
Velik problem s dalekosežnim posljedicama u tome je što se u sredstvima za sunčanje koriste materijali poput nanočestica koji su relativno novi za čovječanstvo. Malo je kvantitativnih analitičkih tehnika kojima se mogu mjeriti te čestice u prirodnim sustavima. Metalni oksidi titanijev dioksid (TiO2) i cinkov oksid (ZnO) koriste se u sredstvima za sunčanje zato što blokiraju UVA i UVB zrake. Prirodno se javljaju kao gusti, bijeli, neprozirni prahovi, prerađuju se u bijele paste koje se mogu mazati po koži, posebno nosu (što običavaju činiti spasioci na plažama). Kako bi ti oksidi bili prozirniji oku proizvođači ih usitnjavaju do čestica nanometarske veličine.
Upotreba nanočestica u formulama sredstava za sunčanje odobrena je bez testiranja zato što se smatra da su ti spojevi bezopasni u njihovom punom, prirodnom stanju ili krupnijim oblicima. Međutim, znanstvenici otkrivaju da radikalno smanjena veličina dovodi do radikalno drugačijih ponašanja tih oksida.
Istraživači s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu utvrdili su da potomci miševa koji su bili izloženi TiO2 imaju izbrisane velike dijelove DNK.9 Budući da to pokazuje da nanočestice prolaze kroz posteljicu, vjerojatno je da se oštećenja mogu javiti i kod ljudskih beba koje su u maternici izložene tim metalnim oksidima mikroskopske veličine. Drugi su znanstvenici utvrdili da nanočestice TiO2 ne samo što prolaze kroz staničnu membranu nego ulaze i u jezgru stanice gdje uzrokuju štete na DNK i ometaju normalnu diobu stanica. Jednako važno otkriće predstavlja rad drugih koji su otkrili da su te nanočestice toliko sićušne da prolaze kroz zaštitnu krvno-moždanu barijeru tako da mogu uništavati neurone u mozgu.
UBIJANJE MORA SREDSTVIMA ZA SUNČANJE
Istraživači sada tvrde da su te sićušne čestice puštene u masovnu upotrebu prije nego što su obavljene studije koje bi utvrdile da ne nanose štetu slatkovodnom i morskom životu. Recimo, fitoplankton je od ključne važnosti za naš planet. Ne samo što je početak morskog prehrambenog lanca nego se procjenjuje da je odgovoran za stvaranje 50–90% svjetskog kisika. Jedna studija iz 2010. utvrdila je da nanočestice ZnO ubijaju plankton, dok su druge utvrdile da su nanočestice ZnO izuzetno toksične, a nanočestice TiO2 štetne za morski život. Istraživači su izračunali da općenito danas u svjetskim oceanima ima 40% manje fitoplanktona u usporedbi s podacima iz 1950. Budući da je dokazano da nanočestice cinkovog oksida ubijaju fitoplankton, nužno je da prestanemo zagađivati oceane kemikalijama iz sredstava za sunčanje.
Brojne studije u današnje vrijeme otkrivaju da su te nanočestice toksične za ribe i da ih se može naći u njihovim škrgama, jetri, srcu i mozgu. Osim toga, kemikalije u sredstvima za sunčanje toliko su hormonski aktivne da ribe koje su im izložene daju potomke s mješavinom muških i ženskih reproduktivnih organa, toliko velikim oštećenjima da se neke čak prestaju mrijestiti. Istraživači su skovali naziv «međuspol» za to kemijski pogođeno potomstvo.
Osim toga, TiO2 i ZnO, te kemikalije iz sredstava za sunčanje, čak i u vrlo niskim koncentracijama (recimo onim kao kad tušem sperete sredstvo za sunčanje) potpuno izbijele (tj. ubiju) koralj za 96 sati. Kemikalije koje uzrokuju ugibanje već su spomenuti BP-3, OMC i 4-MBC kao i konzervans butil paraben (BP).
Izbjeljivanje koralja postalo je globalni problem za koji se okrivljuje globalno zagrijavanje (zijeeeev), ali pitanje je kad se počeo javljati. A započelo je naglim rastom broja turista u zahvaćenim područjima. Ni u koraljnom grebenu u Belizeu ni u australskom Velikom koraljnom grebenu nije bilo bijeljenja koralja sve dok ih nije počeo posjećivati veliki broj turista. Stres koji uzrokuju kemikalije iz sredstava za sunčanje smanjuje sposobnost koralja da se prilagodi blagim promjenama temperature vode.
Budući da su svjetski oceani važan izvor hrane, svakako bi bilo mudro ili barem nesuicidalno posvetiti pažnju nestanku morskih živih bića. Možda o tome treba razmisliti kad slijedeći put zakoračite u vodu obilno namazani mlijekom za sunčanje
ČUVAJTE SE PROIZVODA NA KOJIMA PIŠE DA SU PRIRODNI ILI BEZOPASNI
Postalo je moderno da proizvođači sredstava za sunčanje tvrde da su njihovi proizvodi «prirodni» ili «bezopasni». Svakako ne očekujem da na svoj proizvod napišu da je neprirodan ili opasan, no možda bi bilo sportski barem pristojno šutjeti. Jer, čak i ako na njima piše da nisu štetni za koraljne grebene, ti proizvodi često sadrže kemikalije za koje je dokazano da uništavaju koralje. Neki proizvođači tvrde da koriste samo «krupni» oblik titanijevog dioksida i cinkovog oksida i da ne koriste nanočestice, što bi njihove proizvode trebalo učiniti sigurnima. U stvari, nema načina da se sitnije čestice odvoje i osigura da dobivate samo krupnije čestice, piše dr. Plourde.
Izbjegavanje štetnih kemikalija iz sredstava za sunčanje koja se danas proizvode prva je linija obrane vlastitog zdravlja i naše drage prijateljice, biosfere Planeta. Barem preko ljeta.
Knjiga Sredstva za sunčanje – biološka opasnost sadrži cjelovite popise svih kemikalija iz sredstava za sunčanje, prema zemljama u kojima su odobrene, pa se može provjeriti sadrži li neki proizvod štetne kemikalije. Nažalost, postalo je nužno čitati sve deklaracije na svim proizvodima za njegu kože jer većina kozmetike, losiona za tijelo i šampona sadrži kemikalije iz sredstava za sunčanje. Titanijev dioksid najčešća je kemikalija i dodaje se čak i u razne prehrambene proizvode koji se prodaju u prodavaonicama mješovite robe kao i u prodavaonicama prirodne hrane. Kemikalije iz sredstava za sunčanje nalaze u ogromnom broju proizvoda u rasponu od parfema pa sve do pudinga.
ANTIOKSIDANSI IZ HRANE I PRIRODNA ZAŠTITA KOŽE
I što sad?
Postoji li neko rješenje da se ipak na moru ne trebamo stalno skrivati u hladu?
Bar ako ste vlasnik neke posebno osjetljive kože. (To navodim zato jer poznam ljude koji kažu da imaju osjetljivu kožu ili su jako bijeli, pa mi to navode kao razlog zašto se mažu kad se u razgovoru dotaknemo te teme, a ja u vezi nje mogu samo reći da nisam na sebe stavio ni kap nikakvog sredstva za sunčanje već barem tri desetljeća, a nikad nisam niti izgorio niti imao opekline. Istina jest da se nisam baš ni pržio na suncu po cijele dane – to mi je čak malo neugodno jer mi je prevruće – ali nisam se baš ni čuvao, sve je uvijek nekako išlo spontano i postupno, dok na kraju ne bih postao ‘crnac’. Neki kažu da je to zato jer imam nešto tamniju kožu. Ok, može bit’, mada sam vidio i neke bijelje ljude, poput mog starog, koji se baš nisu mazali – ili jesu tek dan ili dva – pa nisu ni izgorili. U svakom slučaju, ima nas raznih pa isti recepti ne vrijedi za svakoga).
Dobra je vijest da su tijekom godina objavljene brojne studije koje dokazuju da su antioksidansi vrlo djelotvorni kao prirodna zaštita kože od Sunčevog zračenja.
Ako je u prošlosti bilo mnogo razloga da jedete hranu koja je bogata antioksidansima, zbog tih otkrića danas ih ima još i više. Antioksidansi ne štite samo od ultraljubičastog zračenja, kao što to čine sredstva za sunčanje, nego i od bliskog infracrvenog zračenja, čime tijelu pružaju daleko veću zaštitu od uske pokrivenosti UV spektra koju pružaju individualna kemijska sredstva za sunčanje.
. Tijelo je stvoreno tako da proizvodi prirodne kemikalije za zaštitu od sunca koje su mu potrebne da se zaštiti pod uvjetom da ima na raspolaganju neophodne sirovine. Sredstva za sunčanje budućnosti najvjerojatnije će sadržavati antioksidanse u kombinaciji sa savjetom potrošačima da konzumiraju velike količine antioksidansima bogate namirnice.
LEKCIJE IZ AUSTRALSKOG PROGRAMA SUNSMART
Može se učiti i iz nekih dijelova australskog programa SunSmart i njegovih medijskih poruka koje potiču zdravorazumsko zaštitno ponašanje i korištenje posebne odjeće za zaštitu od Sunčevih zraka, samo ako bi se uspjelo izbjeći tendencije prema histeričnom strahu od Sunca. Recimo, taj je program ponovno uveo u modu stil odijevanja koji pokriva veću površinu kože, uključujući ogrtače za djecu. Budući da naša koža mora stvarati vitamin D nije dobro potpuno se zaštititi od sunca. Osim toga, ten koji se dobije izlaganjem suncu koristan je kao zaštita stanica od štetnog Sunčevog zračenja. Može se početi tako što će se nositi odjeća dužih rukava te suknje ili hlače, pa i kape, kao što su radili naši preci prije samo pola stoljeća. Rekao bih da se postupno može smanjivati količina odjeće, osim u onim najžešćim sunčanim satima dana, no nikad se niti nije trebalo u te sate luđački izlagati suncu
Međutim, kad smo kod odjeće. dr. Plourde navodi da je potrebno čuvati se tekstila ili odjeće koja je dizajnirana i proizvedena za zaštitu od UV zraka, jer je impregnirana nanočesticama titanijevog dioksida ili cinkovog oksida (mada osobno nisam niti čuo da postoji takva odjeća. Možda nisam dovoljno napredan.) Koža apsorbira nanočestice iz materijala koji je s njom u dodiru. Uz to, te nanočestice ispiru se u tolikoj mjeri da ta odjeća poslije otprilike 20 pranja više ne pruža zaštitu. K tomu, nanočestice iz vode kojom se pere odjeća završe u rijekama i narušavaju naše vodene ekosustave.
No, program SunSmart nije baš potpuno ‘smart’ jer njegova cjelovita poruka glasi: «Obuci! Namaži! Pokrij! Pobjegni! Zaštiti!» pa tako promiče upotrebu sredstava za sunčanje kao dijela procesa zaštite. Osobno mi se i ovi histerični uskličnici čine viškom Ja bi ga sročio ovako: „Obuci. Pokrij. Skedni u hlad. Jedi namirnice pune antioksidanse.“
Svakako, elementarna je stvar – ne treba ostati na suncu duže nego što to tijelo može podnijeti, ovisno o tipu vaše kože. Može se provesti i razumna količina vremena na suncu, a ne svo vrijeme. Može se sjeditu u hladu. Koristiti gusto tkane tekstile i materijale koji blokiraju Sunčeve zrake; što je tkanje gušće bolje je za zaštitu vašeg tijela i, na kraju krajeva, cjelokupnog života na Planetu. Kemikalije iz krema za sunčanje štetno djeluju na svjetske ekosustave, otkriveni su u svim testiranim slatkovodnim i morskim vrstama i dolazi do njihovog koncentriranja u hranidbenim lancima obaju sustava. Jedna europska studija otkrila je kemikalije iz sredstava za sunčanje u jezerima i rijekama, što pokazuje da su te kemikalije već zagadile svjetske vodene sustave.
Ako se želi biti ekološki osviješten i aktivan, može se reći da će već samo prestanak upotrebe sredstava za sunčanje, osim osobnog zdravlja, uvelike pomoći ne samo koraljima, planktonu i ribama nego i djeci, uključujući onu koja još nisu rođena. Budući da su antioksidansi jednostavna zaštita nema potrebe za tim silnim zagađivanjem.
Vjerujem da postoje djelotvorni proizvodi za zaštiti od sunca ako nam je baš gušt ležat na plaži ili ako smo na jedrenju, a siguran sam da su poznati od davnina, samo su zaboravljeni. Vidio sam da se neki ljudi mažu maslinovim uljem, što je samo po sebi sigurno dobro jer većina ulja su ljekovita i hranjiva, a staro pravilo i glasi – nemoj stavljati na kožu što ne bi stavio u usta. No, ne znam je li baš maslinovo ulje prava zaštita ili postoje i neke druge biljke koje nam je priroda dala u tu svrhu, kao što nam je kantarionovo ulje dalo za liječenje opeklina. Svakako, trebali bismo moći raditi i igrati se na suncu bez brige da će kemikalije koje se nanose na kožu učiniti više štete nego koristi.
Prvi korak je vjerojatno poboljšanje prehrane i prestanaka vjerovanja da se može boraviti na suncu 10, 20 ili 30 puta duže nego što naše tijelo može podnijeti. Razumno je poštovati granice onoga što tijelo može podnijeti bez opasnosti i s njim surađivati kako bismo mu omogućili da se prirodno zaštiti.
Tema: 
