Maturalna večer - večer za pamćenje!   
   
Priča kaže da se dvije večeri u životu zauvijek pamte, ona maturalna i ona svadbena. Kako je teško da će vam se svadbena zvona oglasiti u skoroj budućnosti (i zato pazite što radite da ne bi bilo torte po moralnoj dužnosti), a sezona je maturalnih večera, mislili smo da bi bilo zgodno reći ponešto o toj posebnoj noći...   
   
   
Konačno je došao i taj trenutak...   
   
   
Ipak je to vjerojatno posljednje okupljanje srednjoškolske ekipe, jer poslije norijade i maturalne večere svijet postaje velik i stvaran, bez kolege iz klupe od kojeg ćete prepisati zadaću ili raske kojoj ćete kupiti čokoladu da ne kaže tati za izostanke. Jedan lijep, pošten oproštaj. Pa eto onda...

O DUGIM ŠETNJAMA GRADOM

Sve počinje davno prije tog velikog dana. Mjesec, dva unazad, nakon što razrednik/ica uspije pokupiti dečke s igrališta i cure s kave objašnjenjem da se ovaj 'sat razredne zajednice' zbilja mora održati, 'večera' dobije svoje mjesto, vrijeme i, nezaobilazno, cijenu, na koju velika većina ima ponešto za reći (tipa - 'pljačka!'). Cure se nezaobilazno naježe od pomisli da će napokon moći s nekim ciljem isprobavati sve one prekrasne svečane haljine dok dečki ko dečki, kako ne bi izgubili svoj 'zvjezdani status', zakolutaju očima da bi dali do znanja svoj 'baš me briga' stav i vrate se na igralište.

Sada kad je stvar i službeno krenula, red je na curama da ispune sve svoje djevojačke snove. Dečki će odijelo kupiti dva dana ranije, cipele će pasti u roku 'sad' po principu 'ove nisu najružnije koje sam vidio, uzimam', a neko posebno dotjerivanje svest će se na malo sapuna, gela i after shawea. Djevojke će zato sređivanje izdići na status znanosti. Pod satom se crtaju haljine, raspravlja se o aktualnim bojama, u roku mjesec dana postaje se stručnjak za materijale, frizerka je 'bukirana' još od prvog razreda, solarij postaje njihov novi dom, par tjedana prije se ne pere suđe kako se nokti ne bi oštetili, a cipele... ah, cipele.

Prva na popisu je haljina (odijelo?!). Svaka djevojka otprilike zna što traži, a ako ima neke posebne želje, vrijeme je da se obrati teti šnajderici. Ukoliko je riječ o nekim čistim, nekopiranim idejama, koje su ravno iz snova sletjele na papir, treba imati na umu da možda neće sve to stajati baš onako kako je zamišljeno, ako se pak kopira neko holivudsko izdanje veće su šanse da baš sve ispadne kako spada.


   
Cure su na mukama...   
Ostale dušice, mamu pod ruku i pravac u grad. Ulazi se u sve one dućane čiji su maštoviti izlozi oduvijek izazivali strahopoštovanje, a krinoline više ne djeluju tako staromodno iako većina stvari za kojima se do sada uzdisalo više jednostavno nije dovoljno dobra. Traži se savršenstvo!

Kada se napokon dobije dobitna kombinacija i neko malo čudo od tkanine sleti u ormar (a mamina kartica ostane bez pokrića), slobodno možemo reći da je glavni dio posla gotov, ali ne i najveći. Cipele su posebna priča na koju nećemo trošiti puno riječi.

Jasno je da se moraju savršeno stapati sa oblekom, biti u kompletu sa torbicom, ogrlicom, naušnicama i narukvicom te naravno, i same biti savršene. Još jedna epizoda o dugim šetnjama gradom i maminoj kartici. Sada na red dolaze torbice i nakit, dok je veseli kraj rezerviran za 'dušu i tijelo'.

O JEDNOM VELIKOM SPREMANJU


   
... ali na kraju se sve sretno završi!   
OK, nalazimo se u vremenu neposredno prije dana D. Time to panic! Kao što smo već spomenuli, dečkima je odzvonilo i natjerani su da protegnu noge do prvog salona. One 'last minute' ptičice se motaju oko krojačice zazivajući sve svete kako nešto ne bi pošlo po zlu, a ostale se posvećuju 'blagoslovljen koji ih je sve izmislio' tretmanima. Dobar dio je već pošteno iskvarcan (boja 'mjesec dana na Bačvicama'), pa se prelazi na manikuru, pedikuru, depilacije, frizure...

Ništa nije ostavljeno slučaju, sve mora biti na svom mjestu. Sam taj veliki dan prolazi u nekom tihom iščekivanju. Cure provode sate i sate na frizerskim stolicama, dečki se izležavaju na kauču, u svima tinja neka lagana nervoza...

Kad će više?! I onda dođe večer, djevojke uskoče u svoje 'izabranice', mladići se malo zaliju s kolonjskom i... to je to. Zvuči tako jednostavno. Let the party begin!

O GLAMURU, VESELIM PROFESORIMA I ROCK&ROLLU

Vrijeme, mjesto: maturalna večera. Cure se pomahnitalo okreću u nadi da nitko drugi neće imati istu haljinu, dečki se šepure u svojim 'odraslim odijelima'. Osjeća se neki glamurozan ugođaj, zvijezda do zvijezde, digitalci svijetle sa svih strana, profesori u novim ulogama običnih, normalnih ljudi, roditelji s ponosom i nostalgijom u očima promatraju svoje mezimce: 'Zar smo toliko ostarili?'

Ovisno o ceremonijalnom dijelu, na početku je većinom par 'možemo li ovo preskočiti' obraćanja naciji i glazbenih točaka školske etikete, da bi se poslije veselo zasjelo za stolove i navalilo na hranu (ovaj, alkohol). Ponudom OH pića maturanti su redovito oduševljeni, posebno ako se događaj odvija u nekom zvučnom hotelčiću, jer se po osobi može dobiti cijela čaša vina ili čak pola limenke pive. U biti je malo kome stalo do toga da od cijele svečane sale zapamti (a i to je diskutabilno) samo WC školjku, pa se nekako pregrmi preko nedostataka i krene na plesni podij.

Jedan brzinski tečaj plesa tipa 'jedan korak naprijed, jedan nazad' i mladići su osposobljeni za cjelovečernje njihanje lijevo desno. Za one s nešto malo više takta u nogama djevojke se otimaju kao lešinari, no neovisno zna li netko plesat ili ne, podij je krcat svima željnima dobre zabave.

I tako u dobrom ritmu i raspoloženju svane jutro, tako neželjeno jutro. Bend odsvira posljednju pjesmu, a mladi ljudi zagrljeni ostanu još neko vrijeme, pjevajući a capella pjesme svoje mladosti ne želeći se suočiti s činjenicom da je gotovo, kraj, the end.

O BOLNIM NOGAMA I RANOJUTARNJOJ KAVI

Ono što sad izbija na površinu, a bilo je zakamuflirano stalnim skakanjem i plesanjem, u prvom redu su žuljevi, natekle i bolne noge, i to ne samo kod onih sretnica sa Kilimandžaro potpeticama nego i kod gotovo svih dečkiju. Friške cipelice dale su svoj doprinos cijelom spektaklu i nakon što ljubazni domaćini izbace svoje zvjezdice u rane jutarnje sate na gradske ulice, rijeke umornih ali upornih mladih ljudi jako polaganim korakom, s noge na nogu, krenu prema prvom otvorenom bircu želeći se samo što prije izuti i popiti kavu.

Česte su i usputne stanice po parkićima kad nekome stopala jednostavno otkažu poslušnost. Na kraju, zavaljena u naslonjače, bosa i željna kreveta, ekipa se još malo zabavi na svoj račun, polaže se svečana zakletva za paljenje cipela, a onda je odjednom već dovoljno sati da se osobni vozač - tata - digne iz kreveta.

ZAKLJUČAK?

Maturalna večera je istinski poseban trenutak u životu mladog nemirnog duha. Dolazi kao šećer na kraju mukotrpnih godina robovskog rada, odaje počast generaciji koja je skupa prošla sito i rešeto te posljednji put zauvijek briše sve razlike među ljudima - svi su isti, svi su zajedno, svi se vole i svi se dobro zabavljaju.

Na kraju možda zasuzi i pokoje oko, jer ipak jutro donosi novi dan, novo vrijeme, nove ljude, novi život. Uživajte u svome danu, pošteno ga iskoristite i nemojte previše žaliti što prođe u trenu. Najbolje stvari kratko traju, ali zato uspomene ostaju za cijeli život.   
   
   
Maja ŠIMUNJAK
utorak, 31.05.2005.