Marsovi vulkani ne proizvode metan
 
 
 
Nova promatranja Marsove atmosfere nisu otkrila tragove sumpornih isparavanja. To je odmah pobilo teoriju o aktivnim vulkanima kao bogatim izvorima metana na Crvenom planetu.
 

No, umjesto davanja nekog konačnog odogovora na pitanje odakle onda toliko metana na Marsu, novo istraživanje je pokrenulo nove teorije.

Metan se raspada na Sunčevoj svjetlosti, zato je njegovo otkriće prije dvije godine u Marsovoj atmosferi značilo da nešto na plaentu stalno proizvodi plin. Većina astronoma mislila je da je njegova pristunost rezultat geoloških procesa, dok su neki čak tvrdili da je metan 'potpis u prošlosti pristunog života'.

Kako bi suzio mogućnost izbora, Vladimir Krasnopolsky, koji proučava planetarne atmosefere na Američkom katoličkom sveučilištu u Washingtonu, okrenuo je prema Marsu snažni infracrveni spektrometar NASA-inog Infracrvenog Teleskopa na Havajima.

Tražio je sumporni dioksid – vulkanski plin kojeg bi trebalo najlakaše uočiti.

Zemaljski vulkani oslobađaju metan, ali generiraju tisuće puta više sumpornog dioksida, koji ima kraći atmosferski život i od metana – samo dvije godine. Zato bi otkriće sumpornog dioksida značilo da se iz vulkanskih otvora na Marsu aktivno oslobađa SO2, pa shodno tome i metan.

No, mjerenja u visokoj rezoluciji nisu otkila tragove sumpornog dioksida, iz čega je Krasnopolsky izračunao da Marsova atmosfera ne može sadržavati više od jedan prema milijardu tog plina.

To znači da Marsovi vulkani mogu oslobađati samo jednu sedamstotinu sumpornog dioksida Zemaljskih vulkana – i kudikamo premalo metana da bi održavao razinu izmjerenu u Marsovoj atmoseferi.

Biološko podrijetlo
"Ne mogu potpuno odbaciti geološki izvor metana, zato jer ima još mnogo zamislivih mehanizama, ali to čini 'biološki' metan prihvatljivijim objašnjenjem", rekao je Krasnopolsky.

I drugi dijele njegovo mišljenje. "Mjerenje sumpornog dioksida izgleda uvjerljivo", rekao Jim Lyons, planetarni znasntvenik na Sveučilištu California.

No, dok izostanak sumpornog dioksida odbacuje mogućnsot postojanja vulkana koji izbacuju metan, istovremeno ostvra druge mogućnosti. Moguće je da vrućina iz magme pokreće reakcije između 'podmarsne' vlage i minerala, što stvra metan, ali ne i sumporni dioksid.

Sushil Atreya sa Sveučilišta Michigan, kaže da se ti hidrološki procesi odvijaju 10 kilometara ispod Marsove površine.

"Reakcija vode i kamena najrpije bi proizvela vodik", kaže on. "Taj vodik bi se spojio s ugljikom ili ugljičnim dioksidom u porama Marsove površine iz čega bi mogao nastajati metan".

"Od svih izvora metana, ljudi bi htjeli da biogeni bude zadnja mogućnost", zaključio je Lyons.


Više:
James Lyons: Formation of methane on Mars by fluid-rock interaction in the crust
New Scientist: Mars Rovers special report
Icarus
 
 
IskonInternet