Markiz de Sad :: Religija ~ Filozofija ~ Sociologija

Markiz De Sade

Samo sam pokušao živjeti u skladu s nagonima koji su dolazili iz moje prave nutrine. Zašto je to bilo tako teško?
Tako se opravdavao francuski markiz, jedna od najomraženijih osoba s kraja 18. stoljeća, Donatien de Sade
Fino obučeni mladi plemić dopratio je zgodnu francusku prostitutku u iznajmljenu sobu na drugom katu nekog nepoznatog pariškog prenoćišta. Tijekom svojih posjeta glavnom gradu u listopadu 1763, koji su bili isključivo poslovne prirode, markiz De Sade često je zalazio na takva mjesta u potrazi za užitkom.

Tek što su ušli u sobu, markiz je zaključao vrata i upitao mladu gospođicu Jeanne Testard njeguje li čvrsta katolička uvjerenja. Kad je ona odgovorila potvrdno, iz njega je provalila bujica ponižavajućih i najodvratnijih pogrda, pri čemu je masturbirao u kalež, da bi na koncu u vaginu prestravljene žene stavio dvije hostije prije nego je sam penetrirao vičući: Ako si Bog, obrani se!

Najšokantnije Sadeovo djelo bez sumnje je '120 dana Sodome' čiji je sadržaj i danas šokantan, a govori o grotesknim orgijama prepunim mučenja, zvjerstava i ubojstava!

To je bio samo uvod. Uslijedilo je bičevanje devetorepim bičem dok tijelo markiza nije posve pocrvenjelo, a kad je djevojka odbila podnijeti istu torturu, nastavio se samozadovoljavati s dva raspela. Sljedeći dan u 9 ujutro svodnica je našla Jeanne Testard u krajnje histeričnom stanju, prijavila slučaj policiji i deset je dana kasnije markiz De Sade po prvi put uhićen i zatvoren zbog nemoralnog i razvratnog ponašanja.

Jedna od najkontroverznijih povijesnih ličnosti, čovjek od čijeg je prezimena u mnogim jezicima izvedena riječ za mučenje, ponižavanje i iživljavanje nad drugom osobom, sadizam, još danas potiče na moralne rasprave i inspirira teorije psihoanalitičara.

Njegova djela, neka objavljena za života anonimno, a neka tek stotinu godina nakon smrti, rijetko tko smatra literarno vrijednima. I kritičari i čitatelji gledaju ih kao pornografiju, ne kao književnost, a ponekad i kao filozofski duboke zapise koji se oštro suprotstavljaju Descartesovu racionalizmu, katoličkoj dogmi i općenito etici koja promišlja. Markiz De Sade nije promišljao, on je proživljavao.

Ilustracija iz Justine u izdanju 1797. godine

Rodio se kao Donatien Alphonse François de Sade u Parizu 2. lipnja 1740. Majka Marie Elénore radila je za princezu Condé, a o svom se jedinom sinu nikad nije pretjerano brinula. To je bilo prepušteno ocu, grofu De Sadeu, koji je radio kao diplomat te zbog čestih putovanja morao udomljavati sina kod razne rodbine. Sam je u mladosti bio raskalašen, biseksualno orijentiran, ali što se tiče sina, htio je uvesti strogu disciplinu.

To ne samo da mu nije uspjelo, već mu je tražio ženu samo zato da bi ga se riješio konstatirajući kako dječak nema nijednu vrlinu, samo mane i kako ne postoji previsoka cijena za zadovoljstvo da više nikad za njega ne čuje.

Budući da je bio problematično dijete, prvih je nekoliko godina proveo kod bake, okružen gomilom mladih djevojaka koje su tetošile Donatiena i udovoljavale svakom njegovom zahtjevu. Zatim je poslan k ujaku, svećeniku Jacquesu Francoisu kod kojeg se seksualnosti pristupalo nesputano i slobodno, da bi s deset godina završio u muškom koledžu Louis le Grand gdje počinje vojničku karijeru. Do 18. je godine dogurao do čina kapetana i sudjelovao u Sedmogodišnjem ratu u kojem je više puta bio pohvaljen za hrabrost.

1762. Donatien pristaje na ugovoreni brak s Renée-Pelagie de Montreuil, kćerkom pariškog suca. Nakon prvog incidenta zbog kojeg je zatvoren u tamnicu Vincennes, Pelagie je bila pošteđena razloga zbog kojeg je njen muž završio u zatvoru, a sam markiz ostao je zapanjen jer je smatrao da je njegovo ponašanje uobičajeno za plemstvo onog vremena.

Šest godina kasnije, nakon smrti oca, mnogih konflikata i incidenata, te rođenja drugog djeteta, na uskrsnu nedjelju 4. travnja 1768. na cesti je prosjakinji Rose Keller, nezaposlenoj kuharici i udovici, ponudio posao kućne pomoćnice. Doveo ju je u kuću izvan Pariza, odmah uveo u sobu i naredio da se skine.

Otrovno pero markiza De Sadea s fenomenalnim Geoffreyjem Rushem i senzualnom Kate Winslet

Kako se Rose nećkala i opirala, markiz je podivljao, strgnuo s nje odjeću i bacio je na krevet. Dok ju je bičevao po leđima i stražnjici devetorepim bičem s metalnim završecima, pa na rane kapao vosak, postigao je orgazam. Rose je uspjela pobjeći kroz prozor spustivši se niz nekoliko pričvršćenih plahti, a seljaci su je našli polugolu i krvavu. Međutim, i ovaj je put markiz odležao samo četiri mjeseca.

Najdužu je kaznu izdržao zbog orgijanja sa šest maloljetnih tinejdžerki u obiteljskom dvorcu La Coste. U priređivanju ovih bolesnih zabava pomogla mu je ovaj put i supruga, a dvorac je postao poznat kao laboratorij sadizma. Šestotjedno iživljavanje, masturbacije, homoseksualni i heteroseksualni spolni odnosi, vezivanje i bičevanje, sve je to bilo previše i za ondašnje dekadentno pariško plemstvo.

Nakon godina provedenih u bijegu 13. veljače 1777. inspektor Marais donosi nalog za uhićenje potpisan od samog kralja Luja XVI. Trinaest je godina proveo u raznim zatvorima, uključujući i Bastillu. Na koncu je, siromašan i napušten, umro u ludnici u prosincu 1814.

O njegovom se literarnom radu, djelima uglavnom napisanim u zatvoru, možda najbolje izrazila feministica i autorica filozofskih rasprava Simone de Beauvoir: Sade je još 1795. napisao: 'Seksualni je užitak strast kojoj su podređene sve ostale strasti, a u kojoj se sve spajaju.' Ne samo da je Sade prethodnik pojma panseksualnosti kod Freuda, već je erotiku stavio kao glavni pokretač ljudskog ponašanja. Libido je posvuda i uvijek je više od jednostavne požude.

Markiz De Sade - www.crimelibrary.com

Izvor: Tportal \ AS