Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Margita Stefanović  (Pročitano 4688 puta)
29. Jan 2004, 20:07:28
Svakodnevni prolaznik


Zodijak
Pol
Poruke 302


- Nikakav novi talas nije ni postojao ! - rekla mi je u sred našeg višednevnog druženja nezaboravna rok heroina Margita Stefanović, jedan od retkih autentičnih svedoka događanja na beogradskoj muzičkoj sceni osamdesetih.  


Završetkom te romantične decenije uglavnom je sišla sa scene i jedna generacija čiji su se ideali osipali i potom urušili zajedno sa zemljom i društvom u kojima su - i o kojima su pevali i svirali. Nadolazeća i sveopšta propast društvena, socijalna i najzad estetska, samo je očekivana i neizbežna posledica čije korene i uzroke ne treba tražiti među onima koji su osamdesetim doneli duh i polet, nego pre među ispisnicima njihovih roditelja.


Možda je istina da su zaista izlišne sve navodne mistifikacije oko tzv. Novog talasa koji se uostalom - ako ga je uopšte i bilo,  šta se osnovano sumnja kao u još jednu nasušnu izmišljotinu revnosne i takozvane nove kritike - i nije ticao samo muzike.


Setimo se za ovu priliku, na primer, generacije filmskih reditelja koja je nastojala da nadiđe svoje nikad prežaljene uzore iz tzv. crnog talasa ili generacije mladih pisaca i književnih kritičara (danas itekako etabliranih ) koji su izmislili nekakvu Novu srpsku prozu i tobožnji postmodernistički obračun sa tradicijom, kao da polemike između negdašnjih tradicionalista i modernista nikada nisu ni postojale.


Otuda nije ni čudo što danas uglavnom niko i ne podrazumeva ništa određeno pod Novim talasom, osim generaciju kreativnih ljudi koji su se različito izražavali u različitim medijima, kao što su to činili i mnogi pre njih, uostalom i posle.


Sasvim je u pravu Margita Stefanović kada kaže da o Novom talasu i njegovim mogućim značenjima i uticaju treba pitati današnje klince koji vežbaju po nekim memljivim podrumima ili slikaju u prokislim potkrovljima.


Jednostavno, bio je to način života, druženja i izraza u okviru tog druženja. Živiš to što radiš, i obratno.

- Novi talas se zapravo nije ni desio. Mogao je da postoji, možda je i postojao pa se izvitoperio. Zaista nisam sve to doživljavala kao neki Novi talas, jer sve mi je bilo novo kao što mi je i danas sve novo.


BEOGRADSKA ZLATNA DECA

Margita Stefanović, ili jednostavnije Magi (kao magična!) relativno je kasno počela da svira sa grupom svojih ispisnika koji su Beogradom i bivšom Jugoslavijom (od Vardara pa do Triglava) pronosili zvuk i vibracije promene i drugačijeg pogleda na život i muziku koju su svirali. Ali je kao mlada baka beogradskog rokenrola - kako sebe pomalo samoironično naziva - u svetu muzike ostala i dan-danas.
- Zaista je tako. Zar "Duran, Duran" nisu bili na vrhuncu slave sa dvadeset šest?! Ja sam počela sa dvadeset četiri.


Sačuvati sebe upravo svim promenama, njeno je životno geslo i posle pet godina od utihnuća sada već kultne grupe Ekatarina Velika, koja je zauvek prešla u legendu smrću svog frontmena i ideologa, gitariste i pesnika izuzetne energije Milana Mladenovića. Ostale su ploče, osam albuma kao osam zaveštanja, desetine velikih i malih koncerata, petnaestak godina brzog i laganog, radosnog i opasnog življenja, sećanja i uspomene koje lagano blede.

- Mi smo bili važni jedni drugima, slušali smo jedni druge, vežbali zajedno u istim prostorima. Skup tih grupa davao je izvesno zakrivljenje mogućim tokovima u muzičkom izražavanju. Zakrivljenje u odnosu na tzv. etabliranu muziku. Ne sviraš na festivalima nego praviš svoje koncerte, a oni se tiču toga kako živiš u međuvremenu i na šta ti život liči. Život nam je ličio na ono što smo svirali.


Margita Stefanović je gradsko dete, kćerka jedinica poznatog reditelja i jednog od utemeljivača danas srušene Televizije Beograd Slavoljuba Stefanovića Ravasija. Rasla je pomalo pod staklenim zvonom, kao i sve mezimice, uz brižno oko majke koja je prestala da radi kad se ona rodila. Pre rokenrola ili bez rokenrola njen život je izgledao ili je mogao da izgleda sasvim drugačije.

 
Odrasla je u jednom od tri solitera preko puta beogradskih grobalja i od ranog detinjstva naučila je da se ne boji smrti. Bio je to kao neki soliter dobrog duha u kome su svi živeli kao jedna složna velika porodica. Njeni roditelji, porodica pesnika i beogradskog dobrog duha Duška Radovića, porodica Mice Orlovića, jedan luckasti pedijatar dr Tasovac, koji je deci crtao penkalom po nogama, ne bi li otkrio lomove i povrede nestašluka, njihovi učitelji, profesori. Ukratko, jedan gospodstveni svet beogradski. Ulazili su jedni kod drugih bez kucanja (vrata se nisu zaključavala), zajedno su slavili rođendane, smišljali jedni drugima poklone, posećivali se o porodičnim slavljima i kumovali na venčanjima. Bile su to godine bezbrižnosti i slobode, radosti prvih ljubavi u parku preko puta, bosonogog gacanja po vlažnoj travi.
 
- Šta je Pariz prema svima vama - pisao im je sa jednog putovanja Miloš Radović.
Magi je kao i svaka devojčica želela da postane balerina, ali ju je fizička konstitucija omela u tome.
Gde ćeš ti da budeš balerina, tako bucmasta i kratka - zadirkivali su je.
Onda je odlučeno da to, ipak, bude muzička škola. Klavir, naravno.Tata se raspitao, i uskoro se obrela u učionicama škole Josip Slavenski u klasi profesorke Miroslave Petrović Lilike, koja će joj postati kao druga majka. Margita se i inače u životu često vezivala za svoje učitelje, prvi među takvima bio je naravno otac, a potom Lilika. Njeni đaci bili su naši danas istaknuti pijanisti Aleksandar Šandorov, Nataša Veljković, Saša Popović.


Prvi klavir u zgradi imao je Zoran Radetić, a potom je i ona u desetoj godini dobila svoj Stenvej od koga se odvojila tek pre nekoliko godina, kada se u ovoj zemlji radilo za nekoliko maraka, kada su penzije jedva dostizale za tri paštete, kada se sa autorskih prava prešlo na pirateriju i kada su pošteni građani svoje dužnosti izmirivali krčmljenjem stilskog nameštaja, biblioteka, klavira ili umetničkih slika.

DRUGARICA IVA POGORELIĆ

Kao apsolutni sluhista, bila je jedna od najtalentovanijih u klasi. Onda je u Beograd došao profesor Timakin iz Rusije, na čije časove su odlazili samo odabrani. Tamo je srela i Ivu Pogorelica, ambicioznog, samosvojnog i samouverenog kakvog ga je Bog već dao. Umesto da joj se udvara, on ju je često zadirkivao i kinjio, jednako željan nadmetanja. Ne samo da je znao maestralno da svira nego je i umeo jedan otkačeni trik jezikom koji je naša krhka junakinja morala da nauči ne bi li parirala furioznom Ivi. Stalno su se takmičili, ko će biti bolji na času, ko će odneti više nagrada, ko će se više puta pojaviti na televiziji.


Časovi kod profesora Timakina mogli su da izmene Margitin život. Dobila je ponudu da kao izuzetno talentovana nastavi školovanje u Moskvi na prestižnom konzervatorijumu. Njeni roditelji, ipak, nisu bili tako ambiciozni kao Pogorelićevi, a i ko da pusti kćerku jedinicu da se još nezrela i ranjiva odvoji od kuće toliko daleko i tako dugo. Ivo je otišao.

Umesto u Moskvi, sledećih pet godina provela je na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. Između ostalih, i na lekcijama Bogdana Bogdanovića. Arhitektura je postala njena druga životna izvesnost.

 Ipak, muzike se ni tada, a ni do danas nije oslobodila. I dalje je vežbala nekoliko sati dnevno i nastupala sa kamernim orkestrima koji su ostali njena trajna fascinacija isto koliko i Nemo kolo, taj idealni spoj tela i muzičkog ritma, koji sve ove godine teče kroz njene vene i bubnja u njenim opnama poput genetskog koda sa kojim se rađaš i umireš. To je ta pesma koju samo jednom doživiš, a onda ti čitav život protekne u sećanju ne bi li to još jednom ponovio.

Još se živo seća turneja po bivšoj Jugoslaviji, a posebno Šostakovićevog klavirskog koncerta koji je krajem sedamdesetih svirala u Kolarčevom univerzitetu sa Beogradskom filharmonijom i engleskim dirigentom Hofkinsom.

Seća se i kada je prvi put svirala Stonse na klaviru. Bilo je to nešto pre Šostakovića, u Sloveniji na rođendanu kod porodice Havlina, koji su bili prijatelji njenih roditelja.

Na arhitekturi, na smeru projektovanja, nisu je preterano zanimala neiskrena naklapanja oveštalih predavača. Zaronila je u forme, u čiste forme za kojima i danas traga i u arhitekturi i u muzici. Uglavnom je na tome radila sa istomišljenicima koji su formirali izdvojene grupe i tragali za nepoznatim u arhitekturi. Tih godina često je srećemo sa ispisnikom i istomišljenikom Miletom Prodanovićem, danas etabliranim multimedijalnim umetnikom.

Već kao diplomac, sa još nekoliko svojih kolega, osvojila je treću nagradu na arhitektonskom konkursu u Japanu za projekat Reževići, selo u Crnoj Gori:

- Arhitektura je genetski urođena u svakom čoveku. Još kao deca zabavljamo se pravljenjem zamkova u pesku, kao tinejdžeri uređujemo svoj radni i životni prostor. Velika gradnja je druga strana priče. Oni koji se bave arhitekturom imaju makar tu šansu da im se jednog dana ostvari ta druga strana priče.

 Imala je svoju šansu i Margita. Ponekad je to mučno traženje, ne retko nerazumevanje od strane onih sa kojima si do juče radio i živeo, često mimikrija kojoj možeš ili ne moraš da se predaš.

Muzika je nešto drugo, nju ili osećaš ili ne osećaš. Za muziku su ti potrebni drugi, ali često si sa njom sam.

- Samo se osećaš, i ništa više i ništa drugo nije ni važno, ni potrebno.
IP sačuvana
social share
There is nothing “paranormal” in the Universe, except our limited understanding of Nature.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.083 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.