Svakodnevnu igru skupine djece iz Cankareve ulice danas je prekinuo čudnovati mjauk i mljackanje ispod obližnje žičane ograde.

Dvanaestogodišnji Grgur Polančec prvi je čuo glasanje životinja, no približivši se ogradi ništa nije vidio. No, pažnju mu je privukla svježe utabana zemlja ispod voćke.  Dječak je u pomoć pozvao prijatelje, te nakon što su razgrnuli humak, pred njima se ukazala mala mačja šapa.

Nastavili su kopati, te ugledali dvije bespomoćne mačkice stare jedva tjedan dana, koje su posljednjim snagama pokušavale doći do zraka.
 – Brzo smo ih otkopali i stavili u kartonsku kutiju, dali im vode i nešto hrane kako bi mačkice došle k sebi. Tada smo primijetili da je jednoj od njih teško ozlijeđena jedna noga, no sada smo, unatoč tome, sigurni da će obje preživjeti – rekao je mali Grgur. 

Premda još nisu odlučili tko će od njih udomiti mačiće, nadaju se kako će netko od njihovih roditelja ipak na to pristati.
Inače, djeca su ostala zgrožena bešćutnošću, jer su mačkice bile žive zakopane jedva dvadesetak centimetara ispod zemlje.  Sve to ovisi o tomu kakav je tko čovjek - kažu mališani, upitani što misle o takvu činu.

Mali Jakov Šarić dodaje kako ne može shvatiti da neki ljudi iz njegove ulice, koje smatra dobrima, mogu biti tako okrutni prema bespomoćnim životinjama.
Djeca pripominju kako su u njihovoj ulici već nekoliko puta svjedočili neljudskim postupcima u rješavanju prekobrojnih kućnih ljubimaca. 

No potonjim činom, mali Grgur, zvani Grga, Matej, Kristijan, Jakov, Klara, Mišo, Mate, te ostali iz družine, sigurno su se prometnuli u sigurne čuvare odbačenih životinja u svome naselju.
Potvrđuje to i njihova čvrsta odluka  kako će ovi mačići sigurno pronaći svoje sigurno utočište.

Izvor: Vecernji list

 

Браво 

pa da ipak zive zkopati...mogao ig je bar ubiti pre pokopa

Jel to jos ljudi vjeruju da se prvi macici bacaju ili to bjese kucici 

taj ko je to uradio je ocigledno bolesnik,a deci svaka cast