IN < - Mala škola ekonomije - >LO
<< < (11/11) :: Odgovori!
Autor: mad_max_21 :
nastanak  :ballbounce: :ballbounce:


DOHODOVNA VARIJANTA KLASIČNE KVANTITATIVNE TEORIJE NOVCA (A. Marshall)
-   postoji dohodovna brzina optjecaja novca
-   bazira se na Smithu, Sayu (vrijedi Sayov zakon), tj. klasičarima
-   ako se poveća količina novca u optjecaju, poveća se samo razina cijena
-   Marshall-ova formula: Md = k - Y        (Y =y * P,   y = dohodak po stalnim cijenama)
                                         Md = potražnja za novcem
                                         Y = nominalni dohodak, tj. dohodak u tekućim cijenama
                                          k = Marshallov koeficijent – pokazuje dio dohotka kojeg ekonomski subjekti   
                                                drže u obliku novca; k je obrnuto proporcionalan brzini optjecaja novca, tj. 
                                                k = 1 / V; 0 < k < 1
-     Md = k  Y ili Md = k  y  P ili Md = (1 / V)  y  P  Md  V = P  y         
                                                                                     (Fisherova formula u dohodovnom obliku)
-   u situaciji monetarne ravnoteže (ponuda za novcem = potražnji  Md = Ms)

ŠVEDSKI TEORETIČARI (TEORIJA INFLATORNOG JAZA)
-   Wicksell:
       definirao pojam novčane ravnoteže
-   novčana će ravnoteža po Wicksellu biti ostvarena ako su ispunjena ova dva uvjeta:
1.   prirodni kamatnjak = bankarski (tržišni) kamatnjak
2.   ako su investicije = štednji (I = S)
      - prirodni je kamatnjak jednak bankarskom upravo kada su investicije jednake štednji
-   kada postoji novčana ravnoteža (I = S) cijene su stabilne
   definirao globalnu ponudu i potražnju (danas se zovu agregatne)
-   globalna ponuda (GS) = proizvodnja dobara potrošnje + štednje
-   globalna potražnja (GD) = potrošačka potražnja + investicije
-   kada je novčani kamatnjak ispod prirodnog investicije nadmašuju štednju  GD > GS  inflatorni jaz
(cijene su nestabilne); a ako je GS > GD deflatorni jaz; ako je GD = GS  stabilnost cijena


INFLATORNI JAZ
 Kod cijene P0 ponuda i potražnja su uravnotežene. Kod cijene P1 postoji deflatorni jaz: O1 > D1, razlika među njima predstavlja deflatorni jaz (O1 – D1 = deflatorni jaz). Obratno, kod cijene P2 imamo O2 < D2, te postoji inflatorni jaz (D2 – O2 = inflatorni jaz), koji dovodi do porasta cijena.

Inflatorni jaz se tumači ovako: ako se između raspoloživog dohotka (ukupna potražnja) i ukupne ponude pojavi nesklad (jaz) dolazi do porasta odnosno pada cijena. Inflatorni jaz pojavljuje se kao posljedica takva porasta globalne potražnje koji ne prati odgovarajući porast globalne ponude. Ponuda i potražnja same će se izjednačiti bilo porastom cijena bilo drukčijom upotrebom suvišnog dohotka.


TROJNI GRAFIKON
Grafikon 1 pokazuje prednost likvidnosti – povećanje količine novca N s A na B dovodi do opadanja kamatne stope. Povećanjem kredita povećava se likvidnost svih ostalih subjekata što djeluje na pad kamate.
Grafikon 2: niža kamatna stopa kao posljedica povećane likvidnosti reflektira se na graničnu efikasnost investicija koja se povećava s A’ na B’ i tako dovodi do povećanja investicija jer su investicije opadajuća funkcija kamatnjaka.
Grafikon 3: povećanje investicija s A na B dovodi do nove gospodarske aktivnosti pa se NNP (neto nacionalni proizvod) povećava jer su investicije komponenta agregatne potražnje (povećanjem investicija raste zaposlenost, proizvodnja,…).

REFORMULIRANA KVANTITATIVNA TEORIJA NOVCA (Monetarizam M. Friedmana)

-   M. Friedman – predstavnik suvremenih monetarnih teorija koje polaze od imovinskog pristupa novcu, tj. promatraju novac kao oblik imovine (novac nije ništa drugo nego oblik imovine koji ima i funkciju plaćanja)
-   postoji pet oblika imovine: 1. Novac – imovina s najvećim stupnjem likvidnosti (dohodak je kamata)
                                               2. Dionica – dohodak je dividenda
                                               3. Obveznice – dohodak = kamata + promjena cijene na financ. tržištu
                                               4. Fizička dobra – dohodak je u naturi
                                               5. Radni kapacitet pojedinca – dohodak je plaća ili nadnica
-   stupanj likvidnosti ovih oblika ovisi o razvijenosti financijskog tržišta
-   odnos između dohotka i imovine Friedman uspostavlja putem kamatne stope (r)
W = Y / r ili Y = W  r    dohodak (Y) je prinos od imovine, a imovina (W) je diskontirana (sadašnja)   
                                        vrijednost dohotka, diskontirana kamatom
-   inflacija je uvijek monetarni fenomen (rast novca utječe na I)
-   osnovna pretpostavka ove teorije jeste da je ona u prvom redu teorija potražnje za novcem
Potražnja za novcem ovisi o više faktora i definira se jednadžbom:
     M = f (P, rb, re, (1 / P)  (dP / dt), w, Y, u)
      potražnja za novcem (M) ovisi od:
          P = opća razina cijena
          rb = prinos od obveznica
          re = prinos od dionica
          (1 / P)  (dP / dt) =stopa promjene opće razine cijena
          w = odnos između fizičkog dijela imovine i vrijednosti radnog kapaciteta jedne ekonomske jedinice
          Y = dohodak
          u = varijabla koja određuje sklonost ekonomske jedinice određenoj strukturi imovine
-   potražnja za novcem (moja želja da držim novce) se smanjuje kada npr. kupujem dionice ili obveznice
-   brzina optjecaja novca je veća što je potražnja novca manja, i obratno (odnos između brzine optjecaja novca i potražnje za novcem je obrnuto proporcionalan)
-   Friedman negira tvrdnju Fishera i Marshalla: tvrdi da je brzina optjecaja novca nestabilna, a da je funkcija potražnje za novcem stabilna
-   postoji stabilan funkcionalan odnos između potražnje za novcem i čimbenika koji je određuju
-   postavka stabilnosti funkcionalnih odnosa koji determiniraju potražnju za novcem, odnosno brzinu optjecaja novca polazi od promjene novčane mase po stalnim stopama
-   novčana masa je varijabla koja ovisi o ponašanju monetarnih vlasti  svaka ponuda novca koja je veća od potražnje za novcem izaziva niz međusobno povezanih procesa kako bi se uspostavila monetarna ravnoteža (MS = MD) – ti procesi predstavljaju transmisijski mehanizam koji objašnjava vezu između promjene u tim kretanjima
-   tu se javljaju 2 vremenska aspekta procesa izjednačenja potražnje i ponude za novcem:
1.   KRATKOROČNI ASPEKT – proces monetarnog uravnoteženja svodi se na promjeni iznosa i strukture imovine ekonomskog subjekta – prodaja ili kupovina određenih oblika imovine dovest će do novih odnosa ponude i potražnje među njima i do promjene njihovih cijena  promjena cijena izaziva nove promjene u strukturi i iznosu imovine što utječe na iznos dohotka (prinos od imovine) i izdataka za potrošnju i investicije i realna kretanja
2.   DUGOROČNI ASPEKT – povećanje ponude količine novca izaziva smanjenje kamatne stope, što povećava potražnju, proizvodnju, zaposlenost, i cijene. Porast cijena vodi ka porastu kamatnih stopa, smanjenju potražnje, proizvodnje, i zaposlenosti. Zbog porasta cijena nominalna količina novca realno će se smanjiti I bit će jednaka početnom realnom iznosu novca, a ponovna ravnoteža ponude i potražnje za novcem ostvarit će se na početnoj razini proizvodnje, zaposlenosti, realnog dohotka, realne količine novca, ali na višoj općoj razini cijena (inflaciji), višoj razini nominalnog dohotka, i nominalne količine novca.

KLJUČNE POSTAVKE MONETARIZMA
1)   postoji skladan odnos između stope rasta količine novca i stope rasta nominalnog dohotka
2)   odnos nije odmah vidljiv jer je potrebno da prođe određeno vrijeme dok promjene u monetarnom rastu počnu djelovati na dohodak
3)   u prosjeku, promjena u stopi monetarnog rasta izaziva promjenu u stopi rasta nominalnog dohotka – otprilike 6 –9 mj kasnije
4)   izmijenjena stopa rasta nominalnog dohotka najprije se odražava u proizvodnji, a gotovo da se uopće ne pokazuje na razini cijena
5)   efekt na razinu cijena pojavit će se otprilike 6 – 9 mj nakon učinka na dohodak i na proizvodnju – ukupno vremensko zaostajanje između promijene u monetarnom rastu i promjene u stopi inflacije iznosi 12 – 18 mj
6)   čak i kada se uzme u obzir zaostajanje djelovanja monetarnog rasta postoje oscilacije u odnosu između monetarne promjene i promjene u dohotku
7)   kratkoročno, 5 – 10 godina, monetarne promjene primarno djeluju na proizvodnju, a promatrano dugoročnije, stopa monetarnog rasta utječe primarno na razinu cijena
8)   inflacija je uvijek i svuda monetarni fenomen u tom smislu što se ona stvara i može se stvoriti samo rastom količine novca koje je brži os stope rasta proizvodnje
 
IS – LM MODEL (Hicks – Hansenov dijagram)

IS – LM modelom grafički se objašnjava učinak budžetske politike i ekspanzivne monetarne politike na investicije(I), štednju (S), kamatne stope (r) I dohodak (Y)
- pretpostavke od kojih se polazi:
  1) kratkoročno promatranje
  2) globalna makroekonomska ravnoteža određena je dvjema parcijalnim ravnotežama:
a)   ravnotežom na tržištu roba i usluga koja je izražena IS krivuljom (I = S)
b)   ravnoteža na novčanom tržištu izražena LM krivuljom (L = M; jednakost ponude i potražnje novca)
- IS prikazuje različite kombinacije dohotka i kamatne stope uz koje se ostvaruje ravnoteža na robnom tržištu, a LM pokazuje različite kombinacije dohotka i kamatne stope uz koje se ostvaruje ravnoteža na novčanom tržištu
- da bi se postigla ukupna gospodarska ravnoteža mora postojati određena kamatna stopa, razina dohotka i količina novca pri kojima će se izjednačiti obje parcijalne ravnoteže
ravnoteža na tržištu roba i usluga postoji kada je I = S 
      ( S je rastuća funkcija nacionalnog dohotka i predstavlja pozitivnu razliku između nacionalnog     
      dohotka i potrošnje C   S = Y – C; C je funkcija nacionalnog dohotka  C = C(Y)  S = Y – C(Y)
      ( I je opadajuća funkcija kamatne stope  I = I(r) )
uzimajući to u obzir jednadžba I = S se može pisati i kao I(I) = Y – C(Y)   za svaku kamatnu stopi r   
- postoji onaj iznos nacionalnog dohotka Y uz koji je iznos štednje jednak iznosu investicija
 ravnoteža na novčanom tržištu postoji kada je M = L (postojeća količina novca = potražnji novca)
potražnja novca prema Keynesu sastoji se od špekulativne potražnje L1 transakcijske potražnje L2
    L = L1 + L2 ; L1 je rastuća funkcija dohotka ( L1 = L (Y) )
                          L2 je opadajuća funkcija kamatne stope ( L2 = L(r) )   M = L1(Y) + L2(r) )
ukupna potražnja za novcem funkcija je nacionalnog dohotka i kamatne stope (to je slučaj i kod štednje i investicije, ali grafički prikaz LM pokazuje suprotan smjer)
- ravnoteža ponude i potražnje novca može se uspostaviti na svakoj točki linije LM uz određenu visinu kamatne stope i nacionalnog dohotka
I(r)= Y – C(Y)                  M = L1(Y) + L2(r)
- budući da se u obje parcijalne ravnoteže javljaju dvije iste nepoznanice, a to su kamatna stopa i nacionalne dohodak, moguće ih je integrirati u jedinstvenu makroekonomsku ravnotežu gdje se linije IS i LM sijeku
- IS – LM model nam pokazuje da postoji samo jedna točka ravnoteže što znači da uz postojanje dviju parcijalnih ravnoteža postoji samo jedan određeni iznos dohotka, kamatnjak, iznos ponude novca, iznos potražnje novca, iznos investicija, iznos štednje koji odgovara ravnotežnom stanju, a promjena bilo koje od varijabli izaziva promjene u ostalim varijablama
-   djelujemo monetarnom politikom: ako M   LM ide  (raste dohodak, pada kamatna stopa) I
-   djelujemo fiskalnom politikom: ako G   IS  (raste dohodak, ali i kamatna stopa  I   IS  
     (efekt istiskivanja, monetarna je politika zato efikasnija od fiskalne)

TRANSMISIJSKI MEHANIZAM MONETARNE POLITIKE (MTM)

-   to je mehanizam koji objašnjava kako monetarna kretanja utječu na realna kretanja u gospodarstvu
-   on objašnjava funkcioniranje veze između monetarnih kretanja i nemonetarnih varijabli (financijske varijable + realna kretanja)
-   MTM je oslikan IS-LM modelom
-   taj je mehanizam važan segment postizanja monetarne ravnoteže u novim uvjetima
-   monetarna se ravnoteža definira kao stanje u mojemu je MS (ponuda novca) = MD (potražnji novca)
-   ako se uz nepromijenjenu potražnju novca, promijeni ponuda novca, i obrnuto, dolazi do nastanka monetarne neravnoteže, a ponovna će se ravnoteža uspostaviti preko MTM-a
-   on gleda kako narušavanje monetarne ravnoteže djeluje na promjene financijskih i nefinancijskih varijabli
-   narušena monetarna ravnoteža  L = M
-   pretpostavimo da je do narušavanja došlo zbog povećanja ponude novca (M1 raste)—A ako se poveća M1, LM se pomiče u desno, r raste (efekt likvidnosti)  I pada no mijenja se i razina osobne potrošnje C raste i državne potrošnje G raste  (I,C,G – komponente agregatne potražnje zato će doći do porasta nominalnog dohotka AD)
-   keynesianci i postkeynesianci smatraju da je monetarna politika efikasna i u dugom i u kratkom roku
-   monetaristi kažu da je monetarna politika neefikasna u dugom roku



QUASI NOVAC
- monetarni termin koji označava novčana sredstva koja ne obavljaju funkciju prometnog sredstva, ali se svakog trenutka mogu, po volji vlasnika, pretvoriti u prometno sredstvo
- to su visokolikvidna novčana sredstva koja obavljaju funkciju štednje
- ne mogu se izjednačavati s depozitima koji ulaze u novčanu masu premda su istog stupnja likvidnosti kao i komponente novčane mase, jer su to sredstva namijenjena funkciji štednje, ne funkciji prometa (prvenstvena im je funkcija štednje, a ne sredstva plaćanja)
- to je kategorija novčanih sredstava koja ima određena obilježja depozitnog novca  ta su novčana sredstva raspoloživa na zahtjev (a vista novčana sredstva) i prema tome se kao i depozitni novac mogu upotrijebiti kao sredstvo prometa i plaćanja
- štedni depoziti bez roka su najtipičniji primjer quasi novca
- spadaju u nemonetarnu pasivu

ERIC LINDAHL
- predstavnik Švedske škole
  E(1-s) = P Q
E = raspoloživi dohodak       s = dio dohotka koji se ne troši (štednja)
P = razina cijena                  Q = ponuda robe
- E (1-s) predstavlja potrošnju, dakle, potražnju robe
- ako je ponuda robe Q neizmijenjena, tada će, što je veća potražnja za robom, i cijene P biti veće   
      P = {E(1-s)} / Q
- što određuje kretanje raspoloživog dohotka E pa prema tome i štednju s, ili što određuje ponudu Q  Lindahl kaže kamatna stopa
 pad kta povećava E; zbog sniženih kamatnjaka povećavaju se zalihe što dovodi do smanjenja ponude Q
-  po Lindahlovom stavu cijene rastu kao posljedica sniženja kamatne stope koje na njih djeluju putem promjene u odnosu ponude i potražnje, a ne količine novca u cirkulaciji
- sve teoretičari Švedske škole smatraju da je kamatna stopa odlučujući faktor
- Lindahlovo tumačenje proizlazi iz Wicksellove teorije: dio ukupnog nacionalnog dohotka koji nije ušteđen uvijek je jednak količini dobara potrošnje pomnoženoj s nivoom cijena 

ECB se u reguliranju količine novca u optjecaju služi sljedećim instrumentima monetarne politike:
1) OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU
a)   glavne operacije refinanciranja
- najvažnije su u okviru operacija otvorenog tržišta te igraju glavnu ulogu u usmjeravanju kretanja financijskog tržišta
- operacije se izvode svaka dva tjedna,a provode ih članice ESCB-a (Europskog sustava središnjih banaka na čelu s ECB)
b)   dugoročne operacije refinanciranja – imaju rok dospijeća 3 mj., a cilj im je dodatno poboljšanje likvidnosti financijskog tržišta u dugom roku; za razliku od glavnih operacija refinanciranja, one ne signaliziraju tržištu nove smjernice monetarne politike
c)   operacije finog prilagođavanja
- poduzimaju se u cilju ublažavanja i sprečavanja iznenadnih oscilacija kamatnih stopa i napetosti na financijskom  tržištu
- to su brze i pravovremene akcije koje usmjeravaju trend tržišta u željenom smjeru sa što manjim odstupanjem (zato se i zovu fino prilagođavanje)
- raspored aukcija nije unaprijed određen već se postupa u skladu s tendencijama na tržištu
d)   strukturalne operacije
- emisije zadužnica, reversne transakcije i izravne transakcije
-   poduzimaju se kada ESCB želi prilagoditi strukturnu poziciju ESCB prema financijskom tržištu

2)   USTALJENE POGODNOSTI KREDITIRANJA OD STRANE ECB-a
- cilj: upravljanje likvidnošću
- provodi se putem prekonoćnih kreditiranja uz unaprijed određenu kamatnu stopu
- ako banka završi radni dan s minusom na računu kod ESCB platni sustav je odmah registrira, a ESCB je tretira kao tražitelja kredita, a odobreni kredit banka je obvezna vratiti sutradan
- ESCB koristi:
a) standardne ponude: one koje se nakon objave ESCB izvršavaju unutar 24 sata, a koristi se kod glavnih operacija refinanciranja, dugoročnih i strukturnih operacija
b) brze ponude: izvršavaju se u roku sat vremena od objave ESCB i koriste se kod operacija finog prilagođavanja
3)   POLITIKA REZERVI LIKVIDNOSTI
- ECB nalaže depozitnim institucijama držanje minimalnog iznosa novca na računu kod nacionalne SB
- minimalne rezerve likvidnosti zapravo su OR koje se obračunavaju na prosječan iznos depozita na računima depozitnih institucija u proteklih 30 dana, a koje se moraju održati također 30 dana
- na te izdvojene OR nacionalna SB plaća kamate (tzv. stopa remuneracije)
- minimalne rezerve imaju dva cilja: stabiliziranje kamatne stope na novčanom tržištu + kreiranje ili proširenje strukturnih likvidnosnih manjkova
- baza za obračun OR uključuje prekonoćne depozite, depozite i vrijednosnice s rokom dospijeća do 2 g. i instrumente novčanog tržišta s dospijećem do 1 g.

OPĆI SPORAZUM O POSUĐIVANJU – GAB
- omogućava MMF-u posudbu određenog iznosa konvertibilnih valuta od 10 industrijsku najrazvijenijih zemalja, uz sudjelovanje Saudijske Arabije, po tržišnim uvjetima
- potencijalni iznos kredita koje MMF može odobriti unutar GAB-a iznosi 18,5 mlrd SPV-a
- ukupno je od dana uspostavljanja GAB-a pa do danas sustav bio aktiviran 10 puta, a uvjet za to je suglasnost svih sudionika GAB-a
- obnavlja se svakih 4-5 godina

NOVI ARANŽMAN O POSUĐIVANJU – NAB
- povod osnivanja = Meksička kriza 1994. (osnovan od strane G-7)
- ideja = razviti takve financijske aranžmane koji će udvostručiti iznos sredstava dostupan MMF-u preko GAB-a
- NAB predstavlja skupinu kreditnih aranžmana između MMF-a i 25 zemalja ili institucija članica
- njime se osiguravaju dodatna sredstva koja MMF može koristiti u iznimnim situacijama prijetećim za stabilnost međunarodnog monetarnog sustava
- ne predstavlja zamjenu za GAB, ali je prvi i glavni izbor dodatnog financiranja MMF-a
- ukupan iznos sredstava kojima MMF danas raspolaže u sklopu NAB-a i GAB-a = 34 mlrd SPV-a
- sredstva iz NAB-a mogu se aktivirati ako odluku prihvate svi sudionici GAB-a + Izvršni odbor

SUVREMENE FINANCIJSKE OLAKŠICE MMF-a
- sustav financijskih olakšica koje je MMF kreirao prije svega za zemlje u razvoju mijenjao se tijekom vremena
- zemljama članicama osigurano je korištenje MMF-ovih financijskih izvora kroz niz financijskih olakšica
- mehanizma korištenja funkcionira tako da svaka članica ima mogućnost kupovanja (vučenja) potrebnih rezervnih sredstava (konvertibilnih valuta ili SPV-a) odgovarajućom svotom vlastite valute; na takva vučenja MMF obračunava kamate i zahtijeva od članica da tijekom vremena otkupe vlastite valute (odnosno otplate kredit) od MMF-a pomoću rezervnih valuta; ovaj mehanizam vrijedi za sve financijske olakšice osim za PRGF i ESAF
financijske politike MMF-a kojima on upravlja oblicima kretanja svojih financijskih sredstava su:
1)   POLITIKA REZERVNE TRANŠE
- svaka članica MMF-a ima rezervnu poziciju čija veličina ovisi o rezervnim sredstvima koje je pojedina članica transferirala Fondu. Mjera rezervne tranše je iznos za koji uplaćena kvota prelazi količinu valute određene zemlje koju posjeduje MMF. Zemlja u bilo kojem trenutku može iskoristiti svoju rezervnu poziciju do punog iznosa, ali samo u svrhu uravnoteženja bilance plaćanja. Takvo vučenje predstavlja oblik kredita MMF-a te ne zahtijeva ispunjenje obveze otkupa vlastite valute
2)   POLITIKA KREDITNE TRANŠE
- u sklopu uobičajenih olakšica krediti se odobravaju u iznosu od 25% kvote. Postoji nekoliko kreditnih tranši. Za odobravanje prve tranše članice moraju pokazati određeni trud u provođenju mjera za uklanjanje ravnoteže u bilanci plaćanja. Daljnje kreditne tranše odobravaju se s obzirom na ispunjenje uvjeta “Kriterija o izvršenju”
3)   POLITIKA IZVANREDNE POMOĆI
- kod pojave deficita u bilanci plaćanja koje je rezultat iznenadne i nepredvidive prirodne katastrofe ili poslijeratnog razdoblja, MMF je spreman pružiti izvanrednu pomoć. Odobravanje takve vrste pomoći zahtijeva izravnu kupovinu 25% uplaćene kvote pod uvjetom da zemlja članica surađuje s Fondom. U slučaju da se zemlja nalazi u poslijeratnom razdoblju MMF može osigurati dodatnih 25% od uplaćene kvote

UOBIČAJENE OLAKŠICE MMF-a
a)   STAND – BY ARANŽMANI
- prvobitno su uvedeni radi skraćivanja i izbjegavanja procedure odobravanja kredita za svaku novu tranšu, a rok trajanja bio im je 6 mjeseci
- danas se njihov rok dospijeća kreće od 12 do 18 mj. tj. aranžmani traju od 12 do 18 mj
- povlačenje sredstava odvija se kvartalno, a otkup vlastite valute odvija se u roku 2-4 g. nakon povlačenja
- cilj = pružanje kratkoročne pomoći pri uklanjanju privremenog, cikličkog deficita bilance plaćanja
b)   DOPUNSKE OLAKŠICE
- oblik srednjoročnih financijskih programa koji uglavnom traju do 3 g.
cilj = rješavanje problema vezanih za bilancu plaćanja koji nastaju kao rezultat makroekonomskih i strukturalnih problema
- valuta se otkupljuje u razdoblju 4-7 g.
c)   DODATNA POMOĆ
od sredine 80-tih cilj MMF-a je uravnoteženje bilance plaćanja zemalja u razvoju te onih najsiromašnijih
- rješenje: koncesijsko financiranje SAF (olakšica za strukturalno prilagođavanje) što je ubrzo nadopunjeno efikasnijim ESAF-om (olakšice da dodatnu strukturnu prilagodbu)
- ESAF = glavni instrument pomoći zemljama s niskim dohotkom
- 1996. prestaje biti privremena i postaje trajna olakšica
- osnovna svrha korištenja ESAF sredstava – makroekonomsko prilagođavanje i strukturna reforma, čiji je cilj visok i održiv gospodarski rast te sposobnost podmirenja deficita u platnim bilancama
- aranžmani su dostupni svim zemljama koje se ocjene prikladnima za njihovo korištenje te onima koje su se obvezale na ispunjenje 3godišnjeg plana i programa makroekonomskih i strukturnih prilagodbi, a koji se odnose prema dogovornoj suradnji MMF-a i Svjetske banke
- efikasnost korištenja ESAF aranžmana očituje se u povećanju realnog per capita dohotka te u povećanju nekih socijalnih/društvenih indikatora jer su ESAF programi omogućili povećanje javne potrošnje u segmentu zdravstva i školstva
- ESAF sustav financira se većinom od sredstava zemalja članica i to u obliku zajmova i donacija ESAF zaklasi koje je registrirana pri MMF-u
d)   PRGF (POVERTY REDUCTION & GROWTH FACILITY) - olakšice za smanjenje siromaštva i   
     poticanje rasta
- utemeljen 1999. kao zamjena za ESAF
- fokusiran na smanjenje siromaštva
- glavni cilj: održivo jačanje pozicija bilance plaćanja, poticanje dugotrajnog gospodarskog rasta te pomoć strukturnim promjenama i makroekonomskim prilagodbama što bi trebalo dovesti do rasta životnog standarda i smanjenja siromaštva
- prikladnost se utvrđuje prema dohotku per capita i to prema uvjetima IDA-e (International Development Agency) gdje per capita dohodak u 1999. mora iznositi najviše 885US$ da bi se članica mogla koristiti programima IDA-e
- u sklopu PRGF-a MMF omogućuje dobivanje 3godišnjeg zajma u iznosu i do 140% uplaćene kvote, a u posebnim okolnostima može iznositi i 185% kvote
- zajmovi unutar PRGF sustava odobravaju se uz kamatnu stopu 0.5% uz grace – period od 5 i pol godina; otkup valute obavlja se polugodišnje od pete do desete godine nakon isplate zajma
e)  PROGRAM ZA VISOKO ZADUŽENJE SIROMAŠNE ZEMLJE (HIPC)
- oblik pomoći određenim zemljama za smanjivanje njihova vanjskog duga, te smanjivanja dužničkog iznosa na održivu razinu i to bez potrebe daljnjeg zaduživanja za otplatu postojećeg duga; ova financijska olakšica ograničena je na zemlje koje su prepoznate kao one koje su udovoljavale određenim kriterijima izvršenja i pridržavale se predviđenih programa IDA-e, te PRGF-a

OSTALE FINANCIJSKE OLAKŠICE MMF-a
a) olakšica za kompenzacijsko financiranje (CFF): članice suočene s privremenim padom vrijednosti izvoza ili povećanjem troškova uvoza mogu kod MMF-a koristiti CFF
b) dodatno rezervno financiranje (SRF): pružanje financijske pomoći za uklanjanje iznimne neravnoteže bilance plaćanja nastale zbog kratkoročne potražnje za financiranjem zbog uništenog tržišnog povjerenja
c) kreditne linije za iznenadne događaje (CCL): koristi se za sprječavanje širenja kriza te se daje zemljama članicama sa zdravim ekonomijama, ali kojima prijeti opasnost od financijskih kriza u njihovu okruženju.


Postoje neka preklapanja s naslovnom cjelinom monetarno kreditna politika....ali repetitio est mater studiorum
(Ako sam dobro napisao...daleko je ta srednja bila) 
Autor: Bo-Yaa :
Pozdrav,

U skoli sam dobio zadatak da napisem nesto vise o funkcijama platnog bilansa, ali nazalost na internetu nisam pronasao nista kao ni u knjigama koje se koriste na fakultetu, te sam dosao ovdje da zatrazim pomoc od onih koji se razumiju u platni bilans i njegove funkcije.

Ne treba mi mnogo teksta, samo osnovne funkcije i njihovo objasnjenje.


Unaprijed zahvalan,

Bojan
Autor: Bo-Yaa :
Evo sastavio sam jedan rad. Da li bi sada neko mogao da ga provjeri tj. da li su sve informacije tacne.


Pod platnim bilansom podrazumjevamo potpuni pregled svih novčanih primanja i izdavanja koji nastaju u transakcijama države sa inostranstvom u određenom vremenskom periodu iz koji proističu plaćanja i primanja bez obzira da li su prispjele ili ne.

Zadaci bilansa:

1. Primarni cilj je zastita poverilaca, pribavljanje dodatnog kapitala se vrsi tako sto su se trazili krediti kod banaka tako da su trazioci sredstava prezentovali svoje poslovanje i imovinu koju poseduju.

2. za kontrolu ocuvanja kapitala i uspeh firmi, sa razvojem korporacija, fin. Izv. Dobijaju sve vise na znacaju a javljaju se i investitori. Dolazi do razdvajanja vlasnistva i upravljanja. Kontrolu preduzeca vrse i drzavni organi i to preko fin. Izvestaja.

3. Bilans pruza osnovu za donosenje odluka o raspodeli rezultata. Raspodela ne zavisi samo od rezultata vec i od fin. Polozaja i ciljeva. Preduzeca sa gubitkom ne mogu celu dobit raspodeliti vec zadrzati deo za poboljsanje strukture sopstvenog kapitala i likvidnosti.


Platni bilans ima 5 funkcija, a to su:

1. Utvrđivanje rezultata poslovanja – ima zadatak da izrazi uspješnosti upravljanja državom na temelju praćenja svih poslovnih promjena unutar jednog obračunskog perioda. Rezultat može biti pozitivan, negativan i jednak nuli, zavisno od razlike između prihoda i rashoda.


2. Informaciona funkcija  - ima značajnu ulogu u funkcionisanju preduzeća jer pruža informacione usluge ostalim poslovnim funkcijama.

3. Funkcija polaganja računa – pod ovom funkcijom podrazumjevamo sastavljanje izviještaja o stanju, uspjehu i promjenama u finansijskom položaju države u toku jednog obračunskog perioda koji se podnosi svim članicama Europske Unije

4. Sigurnosna funkcija – zadatak ove funkcije je održanje uloženog kapitala u zemlji u inflatornim uslovima. Ova funkcija veću pažnju posvećuje održanju realnog za razliku od nominalnog kapitala, tj. održanju kupovne moći prvobitno investiranog kapitala.

5. Dokumentacijska funkcija – cilj dokumentacijske funkcije je pružanjem objektivnih, tačnih i pravodobnih informacija osigurati:

•   stručnu podršku državi u procesu stvaranja finansijskog izvještaja;
•   pristup informacijama i dokumentima nužnima za funkcioniranje privrednog sistema države;
•   brz i jednostavan pristup bazama podataka Službe za sve njezine interne i vanjske korisnike.

> Odgovori
^ Povratak na viši nivo
<< Prethodna strana
> Verzija za PC