text prenesen sa www.hrvatski-vojnik.hr

Načiniti leteći automobil, ideja koja se u masovnoj kulturi prisutna od pedesetih godina prošlog stoljeća, dobila je i vojnu inačicu popularno nazvanu Leteći Humvee

Pisci znanstvene fantastike i futurolozi tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća bili su uvjereni da će do 21. stoljeća svi imati leteće automobile i da će se promet za zakrčenih cesta preseliti u nebeske visine. Vjerovali su da je to jasan i razumljiv smjer tehnološkog razvoja masovnog osobnog prometa. No svjedoci smo da su automobili i dalje čvrsto na zemlji i ne kroče prema nebu, već prema električnoj energiji.
Ideja o udruživanju dviju tehnologija nije osobito nova, a ima i uspješnih primjera koji svjedoče da se naprave raznovrsne namjene mogu udružiti.
Razvoj osobnih automobila i brz razvoj zrakoplovstva nagnali su mnoge na predviđanje jednostavnog "letećeg automobila" odnosno letjelice koja će biti toliko pristupačna i jednostavna za uporabu da će u budućnosti moći zamijeniti osobni automobil.
No, to se nije dogodilo, a razlozi su višestruki. Ponajprije, let zrakom je znatno kompleksnija aktivnost od vožnje cestom i traži znatno veću razinu izobrazbe i sposobnosti. Područje zrakoplovstva je pokriveno i strožom regulativom što postavlja određene, često vrlo složene zahtjeve koji u konačnici rezultiraju velikom sigurnošću zračnog prijevoza.
Ali, poteškoće nisu obeshrabrile vizionare te se ideja osobnog zračnog prijevoza i dalje razvija. Jedan od ozbiljnijih pokušaja jest "cestovni avion" ili "leteći auto" Transition američke tvrtke Terrafugia koji je u razvoju od 2006. Pokreće ga klipni motor Rotax snage 75 kW, vozi odnosno leti na obični široko dostupan automobilski benzin. Transition je načinjen od ugljičnih vlakana, najveća brzina u zraku iznosi 170 km/h, na zemlji 105 km/h a dolet je oko 700 km s jednim spremnikom goriva. Prototip je poletio u svibnju 2009.

Dimenzije Transitiona su visina 2 m, visina 2,3 m i dužina 5,9 m te masa praznog vozila od oko 440 kg uz nosivost od 210 kg. Osmišljen je tako da se može uvesti u prosječnu američku kućnu garažu. Naravno, to se odnosi na konfiguraciju sa sklopljenim krilima kad je Transition cestovno vozilo.
Kad su krila raširena odnosno u avionskoj konfiguracija, širina odnosno raspon krila iznosi 8,1 metar. Sklapanje i rasklapanje krila je elektromehaničko, aktivira se iz kabine. Kabina je mješavina pilotske i automobilske, prima dvije osobe, a ulaz je riješen bočnim vratima kao kod običnog automobila.
Za kretanje po cesti ima kotače preuzete s motocikla, pogon je na stražnje kotače dok se kod leta snaga motora prenosi na stražnji potisni četverokraki propeler. Cijena je Transitiona oko 200 000 dolara, a tvrtka navodi da budući pilot mora proći tečaj u trajanju od dvadeset sati da bi bio sposoban letjeti.
Kad se sagleda sama ideja Transitiona, tvrtka Terrafugia očevidno je pokušala načiniti laki avion dvosjed, koji vlasnik može sklopljenog držati kod kuće u garaži, a do zračne luke ga može sklopljena po cesti prevesti vlastitim pogonom, istim onim motorom koji služi za let.
Transition je ponovno probudio nadu da je moguć jednostavan hibrid aviona i automobila koji će omogućiti, u jednom proizvodu, osobni automobil i osobni avion. A cijeli paket bi trebao biti jednostavan za uporabu, i na zemlji i u zraku, dostupan, ekonomičan, tih i praktičan. Je li Transition put prema tome pokazat će budućnost i u konačnici prodajni rezultati.
Takav napredak na području vozila koja mogu letjeti ili letjelica koje mogu voziti i po cesti potaknuo je i vojnu industriju da počne razmišljati o sličnom konceptu. Snažan zamah ideji letećeg automobila prilagođenog vojnoj uporabi dala je američka agencija za napredna obrambena istraživanja (DARPA) koja je u jesen 2010. pokrenula program Transformer (TX).
U objašnjenju razloga za pokretanje programa TX, DARPA je navela da vojnici američke vojske u današnjim operacijama najviše rabe dva vozila, lako terensko vozilo Highly Mobile Multipurpose Wheeled Vehicles (ili skraćeno HMMWV ili još jednostavnije Humvee) te helikoptere za vertikalni manevar. Humveeja ima u dovoljnom broju za razliku od helikoptera.
Program TX razmatra mogućnost spojiti prednosti ta dva prijevozna sredstva u jedinstveni hibrid. Taj bi hibrid korisnicima trebao omogućiti jednostavnu odluku, voziti ili letjeti, te odluku odmah i realizirati.
Ideja je ubrzo dobila kolokvijalni naziv leteći Humvee. Koncept koji DARPA navodi kao bitan jest osigurati vojnicima opcije u izbjegavanju tradicionalnih i asimetričnih prijetnji.
Tako taktički transport na bojištu više ne bi bio vezan samo za prometno pogodne smjerove te bi tako protivniku onemogućilo jednostavno predviđanje putnih pravaca i postavljanje zasjeda. Prednosti povećanja mobilnosti su raznovrsne te omogućavaju novu kvalitetu u raznim zadaćama kao što su opskrba postrojbi na terenu, ubacivanje i izvlačenje udarnih skupina, medicinska evakuacija.
DARPA smatra da je ključni element za uspjeh programa TX sposobnost upravljanja i nadzora vozila, uz napomenu da to treba obavljati osoba koja nije kvalificirani pilot. Drugim riječima, TX bi morao biti dovoljno jednostavan za letenje da to može obaviti dodatno obučeni vozač. Time se smanjuje potreba za pilotima, kojih ionako ima premalo.
U konačnici, trebalo bi razviti robusno terensko vozilo koje se može brzo transformirati u letjelicu s VTOL odlikama odnosno sposobnu za vertikalno polijetanje i slijetanje.

Prijedlog iz Lockheed Martina sa zakretnim kanaliziranim propelerima Pri tom mora imati nosivost 450 kg (četiri vojnika s opremom) te operativni doseg 400 km, na zemlji ili u zraku odnosno kombinirano. TX mora imati poluautomatski sustav za upravljanje letom te biti dovoljno jednostavan da njime u zraku može upravljati nepilot u svim fazama leta. Prema nekim procjenama, TX bi svjetlo dana mogao ugledati 2015.
Glavni ugovarači programa TX su AAI i Lockheed Martin, kao primarni integratori sustava; tvrtke koje razvijaju pojedine važne tehnologije unutar programa su Carnegie Mellon University i Pratt & Whitney Rocketdyne te razvojni tehnološki partneri Aurora Flight Sciences, ThinGap i Metis Design Corp.

Kandidati

Iako je program tek na početku i teče prvih 12 mjeseci osnovne razvojne faze koja treba donijeti odgovore o temeljnim strukturama i tehnologijama koje će se primijeniti u programu, tvrtke su predstavile osnovne parametre te prve vizualizacije sustava.
Tvrtka AAI, djeluje u sastavu koncerna Textron Systems, okupila je tim u kojem sudjeluju i proizvođač helikoptera Bell Helicopters, Textron Marine & Land Systems, Carter Aviation Technologies LLC, Terrafugia i Istraživački laboratorij američke kopnene vojske. Popis tvrtki pokazuje da je to mješavina proizvođača letjelica i kopnenih sustava, a s obzirom na prikazanu izvedbu, ako je suditi prema prvim objavljenim ilustracijama, riječ je o hibridu lakog terenskog vozila i helikoptera.
Osnova vozila, kako ga prikazuje ilustracija, jest lako terensko vozilo za četiri do pet osoba, na čijem je krovu postavljen dvokraki nosivi rotor a ispod njega su krila. Na stražnjem je dijelu vozila postavljen kanalizirani potisni propeler s dodatnim upravljačkim površinama.

Rješenje TX-a s koaksijalnim rotorom iz tvrtke AVX Druga objavljena ilustracija pokazuje isto vozilo na tlu, pri obavljanju medicinske evakuacije ranjenika. Glavni je rotor sklopljen, sklopljena je i osovina rotora te krila. Sve je to polegnuto uzdužno na krov vozila, a sklopljene su i dodatne upravljačke površine postavljene na kanalizirani potisni propeler. AAI TX u sklopljenoj konfiguraciji ima malo povećane dimenzije, odnosno malo je viši i duži od osnovnih dimenzija školjke vozila.
Zasad nema nikakvih podataka o dimenzijama, pogonskoj skupini, vrsti upravljanja, tipu potisnog propelera, masi ili drugim elementima konstrukcije, ali to ne treba čuditi jer je razvoj na početku. No, AAI navodi da će se glavni rotor zasnivati na Slowed Rotor/Compound Technology. Riječ je o tehnologiji koja omogućava da se glavni rotor pri vertikalnu polijetanju i slijetanju rabi za stvaranje uzgona kao kod klasičnog helikoptera. Kad letjelica prelazi u horizontalni let smanjuje se broj okretaja rotora da se smanji opterećenje letjelice. Za uzgon se tada brinu krila, koja ipak moraju biti manja nego kod klasičnog aviona, a i jednostavnije konstrukcije jer nemaju zakrilca. Tu tehnologiju razvija tvrtka Carter Aviation Technologies LLC.
Tvrtka Lockheed Martin drugi je integrator sustava te surađuje s tvrtkama Piasecki Aircraft Corporation i Ricardo Inc. Lockheed Martin je za realizaciju prijedloga za program Transformer zadužio legendarni odjel Skunk Works koji je tijekom povijesti stekao ugled razvivši brojne uspješne projekte, kao što su izvidnički avioni U-2 ili SR-71.
Jedina dosad objavljena ilustracija Lockheed Nartinova prijedloga rješenja TX-a se tehnološki razlikuje od prijedloga tvrtke AAI. Dio zemaljskog terenskog vozila sličan je kod obadva rješenja, a pretpostavlja se da će Lockheed Martin za zemaljski dio uporabiti iskustva i saznanja nastala u sklopu programa Joint Light Tactical Vehicle (JLTV).
Novina je da je za letni dio odabrano zanimljivo rješenje. Naime, slika Lockheed Martinova TX-a prikazuje dva bočno na krila postavljena kanalizirana propelera koji se zakreću u položaj za vertikalni let kad obavljaju funkciju nosećih rotora kao kod helikoptera. Za horizontalni let se zakreću za 90 stupnjeva te djeluju kao propeleri na avionu.
O Lockheed Martinovu rješenju nema više nikakvih podrobnijih podataka. Za vožnju po tlu izabrano je jedino moguće rješenje - uzdužno zakretanje krila te smještanje iznad vozila. To je slično rješenju primijenjenom na konvertiplanu V-22 Osprey.

Treći prijedlog

U traženje pogodnih tehnologija za program TX uključila se i američka tvrtka AVX Aircraft Company iz Fort Wortha u Teksasu. Rješenje AVX (TX) je, prema njihovoj izjavi za medije, prilagodljivo za raznovrsne zadaće ali i dimenzije te tip vozila. Pri razvoju se vode temeljnim načelima koje nastoje ugraditi u mogući budući stvarni funkcionalni model, a ta su da se na zemlji njime upravlja kao običnim terenskim vozilom; da se vozilo može brzo prenamijeniti između zemaljske i zračne namjene i obrnuto; sposobnost vertikalnog polijetanja i slijetanja; letna brzina slična brzini lakog aviona; automatizirano polijetanje i slijetanje.
AVX je objavio i ciljne veličine koje se nada postići.
AVX TX za vožnju na tlu sklapa krakove rotora unatrag Tako je nosivost specificirana na 470 kg, dolet na 463 km, najveća visina leta 3300 metara, brzina na tlu od 50 do 120 km/h (ovisno o kvaliteti podloge), letna brzina trebala bi iznositi 224 km/h a rekonfiguriranje između kopnene i zračne izvedbe vozila trebalo bi se obaviti za 60 sekundi.
Na ilustracijama koje je AVX pustio u javnost vidi se da vozilo ima koaksijalni rotor te dva potisna kanalizirana propelera na stražnjem dijelu vozila. Koaksijalni se rotor (dva kontrarotirajuća rotora, jedan iznad drugoga) za vožnju na zemlji preklapa unatrag.
Ustvari, rješenje AVX-a je vrlo slično, i vjerojatno preuzeto i prilagođeno s njihove inačice moderniziranog helikoptera OH-58D/AVX (više o tom rješenju vidi u tekstu Nova generacija helikoptera, HV 328 od 21. siječnja 2011., str. 26).
Na kraju, recimo još jednom da je sve još uvijek u ranoj razvojnoj fazi. Zasad ne postoji ni jedan od opisanih primjeraka. Tvrtke su još uvijek u prvoj razvojnoj fazi u kojoj se traže najbolja rješenja, tehnologije, materijali i pogodan dizajn. Nakon završetka prve faze slijedi druga koja bi na temelju prikupljenih saznanja trebala rezultirati detaljnim dizajnom. Prema objavljenom planu, ta bi faza mogla biti pokrenuta potkraj 2011., a ako sve bude uspješno teklo prvi bi se prototip mogao pojaviti i poletjeti 2015.
U ovom je trenutku prerano reći ima li program Transformer odnosno TX šanse uspjeti i doista u operativnu uporabu uvesti lako terensko vozilo sposobno za let. No, popis tvrtki i agencija koje sudjeluju u programu jamči dovoljnu količinu znanje i resursa za njegovu provedbu.
Dosta tehnologija postoji i treba ih samo prilagoditi novom konceptu, ali dio će ipak trebati razviti. No, stvarni će izazov biti, ako TX doista zaživi, kako će se takvo vozilo snaći na suvremenom bojištu. Tu se osim pitanja tehničke izvedivosti postavljaju i druga poput iskoristivosti te izdržljivosti takvog hibridnog vozila u borbenim uvjetima.
Posve je otvoreno i pitanje razine oklopne zaštite jer je ona proporcionalna masi vozila. To kod zemaljskih vozila nije prevelik problem, no kod letjelica je odlučujuće kad je riječ o performansama, osobito brzini, nosivosti i doletu. U slučaju TX-a bi, ako program dosegne razinu operativne sposobnosti, staro pitanje veća zaštita (masa) ili bolja pokretljivost moglo dobiti sasvim novu razinu.

maa jeeeesteeeeee.... 

Ja se ne bih podsmevao tim idejama, tek tako!

kad bih vam pokazao crteze "kosmickih: tankera,dizalica,automobila,nebodera" ,pa letecih zgrada(ogromnih aviona),pa letecih podmornica...

...koji ili nisu nikad makli dalje od makete ili prototipa,a neki cak ni od crteza,
shvatili biste zasto sam skeptican.

a i pokazacu vam uskoro,kad otvorim temu o tome. mislim,ne da bih se pravio pametan(planiram tu temu vec nedeljama unazad),nego da bih vam pokazao zanimljivu kolekciju futuristickih crteza i slika koje sam nasao na netu i koji pokazuju kako se nekad davno razmisljalo,i kako se videla buducnost.

to ti je,dragi moj @papalu,izmedju ostalog,jedan od razloga,sto je moj stav bio onako sirov prema onim (zaista tupavim) predlozima Kineskih vozova koji nikad ne staju i autobusa koji prolaze iznad saobracaja.
zato sto znam kolko ljudi,a pogotovu dizajneri,umeju da budu nerealni,pogotovu kad se previse udube u svoje planove i uverenja,i potpuno zaborave na razum i realnost.    


i,da,naravno-sve sto sam rekao se odnosi na sam tekst i slicne teme,nista tu nije protiv autora teme. 

Tu si u pravu, mnoge stvari izgledaju smesne kasnije, ali u pitanju su ideje. Mnoge od tih stvari koje su tada izgledale smesne u nekom drugom obliku postoje danas. Ideja o letecem autu postoji odavno, ali se danas polagano primice realnosti. Bice interesantno gledati i dalje taj razvoj, a nikada se ne zna da li ce nesto zaziveti ili opet potonuti u obilni svet ideja, crteza, eksperimenata. prototipova itd. Tesko se prihvataju nove stvari, ali kada se desi nesto kardinalno - recimo pronalazak novog pogona, ili novog goriva, ili oskudica i nestanak necega (na pr. nafta), ili jednostavno ekonomska neodrzivost necega starog, stvari se nenadano promene. Ideja leteceg automobila je interesantna jer se jednim udarcem ubijaju dve muve - pitanje je razrade, uspesnosti i ekonomske racunice.

Recimo da se na kraju krajeva uvidi da se to ne isplati, ali mozda se isplati u kosmosu (jednog dalekog dana), negde gde je sila teze daleko manja (na Mesecu, Marsu, ...).

Ko zna, ako bi nekoj vojsci nekakav heli koji moze u trenutku da shiba po terenu na 4 tocka, bila isplativa ideja, oni bi ga razvili, a koliko vidim iz teksta ideja je tu i vise raznih firmi (i grupacija firmi) radi na svojim varijantama. Znaci, neko trosi lovu na to - daje pare da se stvari istrazuju, mozgovi da rade, ideje da se roje i realizuju. Kakvi god rezultati bili, to znanje se talozi. Mozda od toga nista i ne bude, ali nemoguce je ljude zaustaviti u istrazivanju.

Svaka njima cast sto uopste daju pare za to - a rekao bih, da nisu ludi. Kod nas ce svako pre dati pare na neki utopijski fudbalski klub (ili neki vec razvikani, ali koji svejedno katastrofalno igra), ali za razvoj necega novog - taman posla. A ovi, malo po malo, pa cemo se jednom samo cuditi.

hkj, slazem se sa tobom da ima dosta takvih projekata, ali ovaj ce isterati do kraja, velike su sanse...
Njegov civilni parnjak uveliko leti
Po meni su ovakve letelice jako zanimljive i mogu biti jako korisne (civilna upotreba).
Sto se vojne price tice opet moze biti veoma korisno, ali se bojim da je ipak u nekim ratnim uslovima ovakva letelica ovako koncipirana poprilicno nezna.

Vec sama Terafuga u svom predlogu (ali, zapamtimo to su tek predlozi i umetnicke vizije - stvar se uvek posle racionalnije razvija) predvidja robusniju napravu:

link0vi:
http://www.allaboutauto.us/wp-content/uploads/2010/12/military-flying-car-to-be-built-by-terrafugia-2.jpg

http://www.popularmechanics.com/cm/popularmechanics/images/Wn/DARPACopterdiagram_500_0710.jpg

(uklonite sliku pa cete uci na sajt - ne znam kako da napravim da bude direktno )

SAD vojska je ocigledno napravila zahtev za "leteci vojni automobil".

@obojca-ok,vidim da sam za ovaj malo omanuo.tj-desio/desice se mnogo pre nego sto sam ocekivao.

No,to ipak ne menja cinjenicu da je danas sve vise i vise nerealnih projekata.covek kad vidi neke,stvarno mu dodje ono "da nisu oni duvali kad su smisljali ovo?  "  (ne mislim na ovaj,naravno,nego na neke druge)

I,da,ja ipak mislim da bi klasican helikopter ovde opet bio bolji.
Jeste da trosi vise,i da je skuplji,i komplikovaniji,ali je on bas pravljen za to.

Ima ona izreka "Kad radis dve stvari odjednom,obe radis lose".Ja mislim da se to moze donekle primeniti i na masine.Ako je u pitanju helis koji je i transportni,i jurisni,i(na primer) izvidjacki,to moze da radi.i radi,kao sto znamo.
Ali ako je u pitanju helis,koji je istovremeno i automobil(na primer),to teze.jer je to sasvim druga "grupa" zadataka i rezima rada.
A i sto kaze @Samuraj-obo ce biti previse nezno za ratne uslove.Iskreno,ja mislim da je i ovako vec dosta nezan,a kamoli da bi bio za rat. 

Al,aj,videcemo.mozda i bude nesto od svega toga.

Ova vozila koliko mogu da procenim NISU namenjena da se njima ozbiljnije leti zamisao je da se prelete u letnom rezimu neki ne pristupacniji predeli (neki kanjon, reka gde nema mosta) zatim minska polja i slicno. 

Woburn, MA – November 30, 2010:  The Defense Advanced Research Projects Agency (DARPA) has launched a $65M program to develop a four person flyable and roadable vehicle.  Terrafugia, Inc., developer of the Transition® Roadable Aircraft, or “Flying Car”, is the largest subcontractor to one of two winning teams, led by AAI Corporation and comprised of other Textron companies.

The vehicle, known as the Transformer, or TX, would function like a Humvee on the ground while also providing helicopter-like mobility.  The result will be “unprecedented capability to avoid traditional and asymmetrical threats while avoiding road obstructions,” according to a DARPA announcement.  Intended missions include medical evacuation, avoidance of improvised explosive devices, remote resupply, and Special Forces insertion.  The vehicle will be able to travel 280 miles by land and air, using vertical take-off and landing to increase access to difficult terrain, and automating flight controls to enable operation by non-pilots.

Phase I of the five year, three-phase program will focus on conceptual design of both a prototype and a production vehicle.  Phases II and III will focus on the design and manufacture of the prototype, which could be ready as early as first quarter 2015.

The work calls for Terrafugia's expertise in drive and flight integration, deployable flight surfaces, and automotive crash safety for an aircraft.  Chief Executive Officer Carl Dietrich says, "This DARPA program effectively leverages Terrafugia's core competencies and enables us to grow from a pure GA company to an emerging aerospace company with both general aviation and defense development programs.  Our strong team of Terrafugia engineers with recent experience designing and building a dual purpose vehicle will bring a unique perspective to the TX program that is highly valued by DARPA and the other contractors on our TX team."

The TX program represents an opportunity for Terrafugia to rededicate members of its engineering team as its primary business, the Transition(R) Light Sport Aircraft Program, moves forward on schedule from detailed design to fabrication, testing and production in the second half of 2011.

Terrafugia (terra-FOO-gee-ah), based in Woburn, MA, is comprised of a team of award-winning engineers who have been advancing the state of personal aircraft since 2006.  Founded by five pilots who are graduates of MIT and supported by a world-class network of advisors and private investors, Terrafugia’s mission is the innovative expansion of personal mobility.  "Terrafugia" is Latin for "escape from land."

http://www.terrafugia.com/newsreleases.html