Uspostavljanje odnosa u komunikaciji - II dio

Autor: Božidar Popović, dr. med., konzultant i trener



Misao jednog uspješnog komunikatora kaže: "Dobivate ono na što se usredotočite."

U prošlom broju počeli smo predstavljati temeljne komunikacijske alate kao nastavak priče o vještini komuniciranja u svakodnevnom životu i poslovnom okruženju. Nakon prvog komunikacijskog alata "Uspostavljanje odnosa", slijede preostala četiri.

Osjetilna izoštrenost

Drugi komunikacijski alat koji istražujemo je osjetilna izoštrenost. Još je Aldous Huxley tvrdio da su "naša osjetila vrata percepcije svijeta." Predočavanje vanjskog svijeta, ljudi i događaja započinje zamjećivanjem preko naših osjetila: vida, sluha, dodira i emocija, mirisa i okusa. Uspješni komunikatori su posebnu pažnju posvećivali sposobnosti vlastite osjetilne izoštrenosti te su u svakodnevnim kontaktima sa svojim prijateljima, članovima obitelji i suradnicima postupno izoštravali svoju sposobnost zapažanja sitnih detalja.

Značenje i kontekst signala - Svjesno ili nesvjesno, mi zamjećujemo promjene kod naših sugovornika. Bilo da vas gleda u oči ili ne, napravi pokret ili je u stavu mirno, reagira mimikom, gestikulira, crveni se u licu, ubrzano ili usporeno diše, podiže ili smanjuje ton glasa, govori isprekidano ili kontinuirano, melodično ili ritmično, vaš sugovornik pokazuje neku promjenu u svom ponašanju. Ta promjena, ma koliko bila mala, dovoljno je velika da je naš osjetilni aparat zamijeti na neki naš poseban i specifičan način. Zamjećivanje određene promjene u ponašanju našeg sugovornika ovisiti će o značenju signala, dakle o važnosti i značaju promjene za naš komunikacijski proces u trenutku kada se dogodila, ali i o okolnostima u kojima dogodila. Npr. kada sretnemo prijatelja koji nam je poznat kao uvijek nasmijan, vedar, raspoložen, a sada mu na licu primjećujemo "grč", spuštene kutove usana, pogled usmjeren prema dolje, zamjećujemo drhtanje cijelog tijela, govori isprekidano, tiho i usporeno. Značenje i kontekst ove promjene postaju nam itekako važni znajući koje su to okolnosti dovele do promjene "uobičajenog " ponašanja - npr. umro mu je rođak s kojim je bio blizak. Zamjećivanjem promjene u prvom koraku, nesvjesno si postavljamo temelje za drugi korak, a to je saznati odgovor na pitanje "Što se sada s osobom događa?"

Promjena je stalna - Kroz život se mijenjamo pa i naše crte lica, mimika, pokreti, reakcije, boja glasa i stavovi. Životno iskustvo nas obogaćuje i mijenja. Životni ciklusi djetinjstva, puberteta, mladosti, odrasle dobi i starosti kroz koje prolazimo isto tako nas mijenjaju. Prolazeći kroz iste životne cikluse mijenjaju se i naši roditelji, djeca, sugovornici.
Bogateći se vlastitim životnim iskustvom, osobnim, kroz priče drugih, pohađanjem seminara za osobni rast i razvoj ili na neki drugi način, specifičan za svaku osobu, naš kapacitet zamjećivanja možemo podizati na sve veću razinu i time se senzibilizirati u zamjećivanju i vrlo malih promjena u ponašanju druge osobe.

Podsjećam da je profesor Albert Meharabian znanstvenim istraživanjem iznašao da položaj tijela, geste i pokreti imaju udio u uspostavljanju komunikacije od 93%. Preostalih 7% odnosi se na riječi tj. sadržaj koji nam sugovornik govori.

Važnost osjetilne izoštrenosti još više dobiva na značaju spoznajom da i mi i naši sugovornici svojim ponašanjem iskazujemo i naše misaone obrasce, dakle, naša uvjerenja i vrijednosti, stavove i predrasude, svatko na neki svoj jedinstven i poseban način. Prepoznavanjem tih malih promjena u ponašanju sugovornika dobivamo signal za odgovarajuću akciju u određenoj situaciji. S druge strane povećavamo našu sposobnost predviđanja kako će sugovornik reagirati na našu komunikaciju.

Ciljevi

Netko je jednom rekao: "Moraš znati kamo ideš da bi znao jesi li tamo stigao." "Što je to što želim postići u životu i odnosu?", "Što želim napraviti s određenom skupinom ljudi?",  "Kolike su moje mogućnosti u ostvarenju željenog cilja tog projekta?", samo su neka od pitanja na koja odgovaramo kroz život, svjesno ili nesvjesno, kako bismo definirali svoje ciljeve. Ukoliko kreiramo naše ciljeve sa sobom i našim sugovornicima komunikacije (u obitelji, skupini vršnjaka u kvartu, u poduzeću ili nogometnom klubu...), stvaramo pretpostavke za njihovo ostvarenje u budućnosti kroz naše akcije u sadašnjosti. Ciljevi nam služe kao zvijezda vodilja u odnosu s našim sugovornikom za ostvarenje zajedničkih planova. Kako napreduje ostvarenje našeg cilja tako možemo prilagođavati naše akcije okolnostima koje nas okružuju.
 
Komunikacija - proces dogovaranja - Komunikacijski proces dvaju sugovornika (npr. liječnika i pacijenta, muža i žene, trgovca i kupca ) je proces dogovaranja u kojem oba sugovornika, svatko sa svojim sposobnostima odgovaranja, sudjeluju u ostvarenju željenog cilja. Na tom dugotrajnom putu prate se promjene koje se događaju (npr. kod šećerene bolesti su to GUK, OGTT, profil glukoze u krvi i drugi) i prema tome se prilagođavaju akcije koje će voditi željenom cilju (npr. liječnik daje nove terapijske smjernice, a pacijent ih provodi na vlastitu dobrobit).

Različita odgovornost u komunikaciji - Ukoliko odgovornost definiramo kao sposobnost odgovaranja u određenoj situaciji, tada možemo zaključiti da u različitim životnim situacijama, u kojima se odvija komunikacijski proces, sugovornici imaju različitu sposobnost odgovaranja. Npr. kada je dijete u dobi dojenčeta od roditelja se očekuje mnogo veća odgovornost za to dijete nego kada to dijete odraste. Tijekom života sposobnost odgovaranja se razvija kao plod procesa životnog učenja ili učenja života, kroz koji svaka osoba prolazi na svoj specifičan način.

Sposobnost rješavanja problema - Vještina komuniciranja blisko je povezana sa sposobnošću rješavanja problema i kreiranja rješenja u životu. Ponekad zadivljuje sposobnost kako znamo stvoriti problem, ali još više zadivljuje sposobnost kreiranja najneobičnijih rješenja u životu. O sposobnosti rješavanja problema psihoterapeutkinja T. Mandić piše: "Rješavajući svoje životne probleme neki ljudi su razvili takve vještine i mudrost da možemo govoriti o njihovoj umjetnosti življenja. To nikako ne znači da oni nemaju problema niti da su ih riješili jednom zauvijek. Način na koji rješavaju probleme omogućava sve veću integraciju ličnosti, a mnogi problemi, čak i kada su jako teški, mučni i zaštrašujući u principu postaju rješivi. Ne radi se o pukim, površnim stilskim vježbama. Njihova rješenja pronalaze i vode računa o onom duboko ljudskom u sebi i u drugim ljudima, a sama rješenja u nekim fazama sadrže predivne elemente individualnog stvaranja i zadovoljstva. Umjetnost življenja se, vjerojatno iz iskustva prethodnih izbora, izgrađuje i vježba, a tolerantna je prema nekim izvanjskim i unutarnjim ograničenjima i devijacijama."
I za kraj, misao jednog uspješnog komunikatora: "Dobivate ono na što se usredotočite."

Fleksibilnost

Uspješni komunikatori su se rukovodili uvjerenjem da "osoba s najvećom fleksibilnošću kontrolira sustav." Što osoba ima veću fleksibilnost, to ima veću sposobnost odabira željenog ponašanja, u tom trenutku najbolje moguće akcije. Fleksibilnost je nužno povezana s ciljevima koje želimo postići. Možemo biti dovoljno fleksibilni samo onoliko kako bismo ostvarili željene ciljeve. Kao i prethodni alati, tako je i fleksibilnost podložna promjeni, a samo o nama ovisi kako ćemo je tijekom života razvijati.

(...)

Izvor: Vaše zdravlje