Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 13. Feb 2025, 00:29:37
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Na ovom forumu, mozete postavljati teme sa informacijama o glumcima i glumicama, komentarisati ih, hvaliti... 
Ukoliko zelite da postavite novu temu, obavezno proverite da li je ta tema vec postavljena. 
 

Idi dole
Stranice:
1 2 [Sve]
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Ljubisa Samardzic  (Pročitano 32261 puta)
18. Avg 2005, 22:45:55
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Biografija:
Rodjen je u Skoplju 19. XI 1936.godine. Sin rano umrlog rudara, još u gimnaziji povremeno radi da bi izdržavao porodicu. Studirao je prava, a potom je prešao na Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Bojan Stupica mu je pribavio stipedndiju Ateljea 212, ali je - privučen filmom (debi u Igrama Na Skelama, 1961, S.Weyganda) - na sceni igrao tek na samom početku karijejre. Pažnju kritike privlači već sledećom ulogom šarmantnog nespretnjakovića u Prekobrojnoj (1962) B.Bauera, a ugled učvršćuje 1963. Filmovima Peščani Zamak B.Hladnika, Dani A.Petrovića i Desant na Drvar F.Hadžića. Za više reditelja igra glavne uloge u po nekoliko filmova: P. Đorđevića (Devojka,1965; San, 1966; Jutro, 1967, gde je za lik mladog partizana suočenog s tragedijama rata nagrađen na festivalu u Veneciji; Podne, 1968; Biciklisti, 1970.). Nagradu Grand Prix u Nišu dobija za ulogu u filmu V. Bulajića Bitka na Neretvi 1969. Godine. Kroz gotovo trideset godina glumio je glavne i veće sporedne uloge u više od sedamdeset filmova različitih žanrova, najčešće u ratnima i komedijama, ali , u novije vreme, i u delima društvene problematike: Ljubavni Život Budimira Trajkoviča (D. Karaklajića, 1977.), Smrt Gospodina Goluže ( Ž. Nikolić, 1982.), Život Je Lep (B. Drašković, 1985), Kuća Pored Pruge (Ž. Dragojević, 1988., Zlatna arena za epizodnu ulogu u Puli) i dr. Naklonost publike stekao je gotovo isključivo na filmu, kako sam kaže, igrao je kod skoro svih jugoslovenskih reditelja; na televiziji je nastupao relativno malo ( glavne uloge u 4 televizijiskih serija: Kuda Idu Divlje Svinje, Dimitirije Tucović, Vruć Vetar I Policajac S Petlovog Brda ). Na festivalu u Puli 1973 nagradjen je još Zlatnim arenama za glavne uloge u delima Bombasi P.Golubovića i Predstava Hamleta U Selu Mrduša Donja K.Papića, 1980. Godine Za Ulogu U Filmu Rad Na Određeno Vreme M. Jelića I 1982. Godineya Rolu U Filmu Ž. Mitrovića Savamala, A Zlatnim Arenama Za Epizodne Uloge 1975. Godine (Crvena Zemlja, T. Jankovića I Doktor Mladen M. Mutapčića) I 1977.Godine Za Ulogu U Ostvarenju G. Markovića Specijalno Vaspitanje. Za Svoju Najbolju Ranu Ulogu - Karijerista U Štićenicima (1966) V. Slijepčevića - Nagrađen Je Prvom Nagradom ( Ex Aequo ) U Nišu. Uloga Borca Miluna U Boško Buhi (1978) B. Bauera donosi mu Oktobarsku nagradu grada Beograda (1979); dobitnik je i Sedmojulske nagrade SR Srbije 1984. godine za glumačko ostvarenje u proteklih dvadesepet godina, te, tadašnjeg, najvišega priznanja Nagrade AVNOJ - a 1988. godine, inače ova nagrada je prvi put dodeljena jednom filmskom glumcu. Iako godišnje nastupa i u po nekoliko filmova, aktivan je i kao društveni radnik: bio je predsednik skupštine Republičke zajednice kulture Srbije, član Gradskog komiteta Beograda, predsednik SIZ - a kulture Beograda, predsednik " OFK " Beograd. Visok, mršav, naizgled nespretan, simpatičnog nastupa i glumački vrlo koncetrisan, posebno uspešan u stvaranju komičnih efekata, od svih jugoslovenskihglumaca najčešće je nagrađivan na pulskom festivalu, od početka karijere opstaje kao jugoslovenska verzija tipa - momka iz susedstva, mladića (kasnije zrelog muškarca) narodskoga porekla, domošljenog, pronicljivog, u osnovi čestitog, uprkos povremenim kompromisima na koje je u raznim okolnostima bivao prisiljen. Ovakvim karakternim osobinama koje Ljubiša Samardžić očito poseduje i kao ličnost i kao glumac, on sebi i dalje "obezbeđuje" veliku i trajnu popularnost.

Ljubiša Samardžić

Gluma u filmovima:

1961 Igre na skelama
1962 Peščani grad
1962 Prekobrojna kao Mikajlo Nastić
1963 Dani kao Dragan
1963 Desant na Drvar kao Milan
1963 Kozara
1964 Lito vilovito
1965 Devojka
1965 Inspektor
1965 Istim putem se ne vraćaj
1966 Orlovi rano lete kao Nikoletina
1966 San
1966 Štićenik
1967 Bokseri idu u raj kao Reum
1967 Diverzanti
1967 Jutro
1967 Nož
1968 Goli čovik
1968 Podne
1968 Sirota Marija kao Vojislav
1968 U raskoraku
1969 Bitka na Neretvi kao Novak
1970 Biciklisti
1970 Siroma sam al'' sam besan
1970 Žarki
1972 Valter brani Sarajevo
1973 Bombaši kao Kovač
1973 Sutjeska
1974 Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja
1975 Crvena zemlja
1975 Doktor Mladen
1975 Naivko kao Buzga
1977 Ljubavni život Budimira Trajkovića
1977 Lude godine kao doktor Lazović
1977 Specijalno vaspitanje kao Cane
1978 Aller retour (Tamo i natrag)
1978 Boško Buha kao Milun
1978 Stići pre svitanja
1978 Tigar
1979 Partizanska eskadrila
1980 Avanture Borivoja Šurdilovića
1980 Rad na određeno vreme
1981 Gosti iz Galaksije
1981 Kraljevski voz kao Tole
1981 Neka druga žena kao Gvozden
1981 Široko je lišće
1981 Visoki napon
1982 Moj tata na određeno vreme
1982 Savamala kao Lampas
1982 Smrt gospodina Goluže kao Goluža
1983 Medeni mjesec
1983 Šećerna vodica (Zuckerwasser) kao manijak
1983 Timočka buna
1984 Jaguarov skok kao Bogdan
1984 Pazi šta radiš (Maturanti)
1985 Anticasanova
1985 Nije lako s muškarcima kao doktor
1985 Orkestar jedne mladosti
1985 Život je lep kao konobar
1986 Dobrovoljci
1986 Protestni album
1986 Razvod na određeno vreme
1987 Anđeo čuvar
1987 Lager Niš
1987 Na putu za Katangu
1988 Kuća pored pruge
1988 Vanbračna putovanja
1989 Iskušavanje đavola
1989 Poltron
1989 Uroš Blesavi
1991 Mala kao Žika milicioner
1991 Noć u kući moje majke
1992 Policajac sa Petlovog Brda
1993 Kaži zašto me ostavi
1993 Tri karte za Holivud
1994 Magareće godine kao Jovo Skandal
1995 Ubistvo s predumišljajem kao Vidosav, seljak koji traži poginulog sina
1998 Jugofilm kao Bora
1998 Stršljen kao profesor
1999 Točkovi kao vlasnik hotela

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

198_368.jpg
(7.66 KB, 320x240)
311_368.jpg
(3.56 KB, 320x243)
356_368.jpg
(6.55 KB, 320x240)
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
Zdravo!
Sorry for writing in English, I don't yet speak Serbian well.
I'm glad I've found this topic. SerbianFighter, you got cool pics, where did you get them from?:)
I like Ljubisa Samardzic, and I'm a big fan of the series Vruc Vetar, and Surda. I would like to know more about this show, but I could hardly find anything on the net. Who could tell me some good sites?
There is also a slow song in it, not the title song (Adio), but another one which is played through the series, sometimes alone on piano, sometimes with vocals. I think the title is "Broj". It starts out like "Broj, to je zivot moj, ja ostajem sam..." or something like that. Could anyone tell me the full lyrics, and a rough translation to English?
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
Sorry, it's not Broj but Brod...
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Reign in Blood

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 20579
Zastava SRBIJA
Jazz1934  have you tried to search on google? This TV series which you have mentioned was very popular in Bulgaria and one of reason was that in the time many of Bulgarians had lower blood pressure as the Surda in the series. I also hear that a lot swearing in its private life...
IP sačuvana
social share
 
Pogledaj profil WWW Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
Of course, I've tried google, but most I found was in Serbian. I've saved those for later, when I learn the language. But I'm also interested in how people liked the series in outher countries. It was/is very popular here in Hungary too. I don't know how it impacted the coffee input of the people, but we had the same problems and the same attitude of society and the authority, the same grotesque and absurd things, like it was pictured in the series. Now there has been a nostalgy-wave here, and they reprised old tv-series, including Vruc Vetar, for the 4th time, I guess.

In the last episode, Surda makes a very good remark, by which we know why the title is Hot Wind. He says:
"Life can fly away, like a wave of hot summer wind. One moment it goes up, stirs, you think it will do god knows what, but suddenly it stops, and that's it."

I wonder how it is in Serbian? It would be a great sentence to learn:)
And did Ljubisa Samardzic sing the title song in any other language? Because he sang it in Hungarian too:)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Reign in Blood

Zodijak Cancer
Pol Muškarac
Poruke 20579
Zastava SRBIJA
I don't beleive that he know Hungarian... you are from Hungary?
If I found some time I will try to prepare short summary of the above text in English :D
IP sačuvana
social share
 
Pogledaj profil WWW Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 4
Hvala:)
Yes I'm from Budapest, Hungary.
I also don't know whether he speaks Hungarian. By hearing the the song, I don't think he does, or did at that time. He must have just had the text, and had to improvise the pronunciation. But it was a nice idea anyway:)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.20
mob
HTC Smart
Bes zbog osionog Zapada

Zbog mog filma „Nebeska udica” nemački ministar kulture smenio je dugogodišnjeg direktora i selektora Berlinskog festivala Morisa de Hadelna.



Šest „Zlatnih arena” na Festivalu u Puli, nagrada „Gran pri” u Nišu od kolega glumaca, ovacije svuda gde se pojavi i nebrojena priznanja na internacionalnoj sceni – od Karlovih Vari do Venecije i Berlina, „Gran pri” u Monpeljeu, nagrada publike u Palm Springsu, priznanje „Opera primi” u Milanu… Oko 180 filmskih i na desetine uloga u TV serijama, producent i režiser nezaboravnih filmskih kreacija, poput „Kaži zašto me ostavi”, „Točkovi”, „Stršljen”, „Nebeska udica”, „Ubistvo s predumišljajem”, „Noć u kući moje majke”… Njegov film „Jesen stiže, Dunjo moja” bio je pre pet godina srpski kandidat za Oskara…

Ljubiša Smoki Samardžić, kako jednom reče pokojni kritičar Milutin Čolić, uvek srdačan, dobre volje, nasmejan i očiju koje obećavaju… Ovih dana obeležio je 50 godina plodnog umetničkog rada. I to baš u Nišu i u vreme kada srpska kinematografija obeležava jedan vek. A on pola veka. U društvu supruge Mire priča za „Politiku”:

– Kada sam završio gimnaziju u Nišu, zamolio sam Đorđa Vukotića, Nišliju, jednog predivnog čoveka i glumca, vrhunski je igrao Jaga u Šekspirovom „Otelu”, da mi pomogne da čujem njegov monolog, kako bih sutradan na Akademiji dramskih umetnosti, među 365 kandidata za upis, izborio mesto među najboljih dvanaestoro. Od toga dana počinje moj novi svet! Imao sam divne profesore, vrlo brzo dobio sam stipendiju Bojana Stupice i kao student već na trećoj godini akademije dobio i prvu filmsku ulogu. Stigao je poziv iz Zagreba za ulogu u filmu „Igre na skelama”. Tada počinje nova faza mog života! Napuštam daske i posvećujem se filmskoj umetnosti. Nedugo potom Branko Bauer je tražio glavnog glumca za film „Prekobrojna” i poverava mi ulogu Mihajla. Ta dva trenutka bila su presudna za moju ovako dugu filmsku biografiju. Sve kasnije bila je nadogradnja jer sam osećao da iz sebe mogu da izvučem nešto novo i neobično. Zahvaljujući tome pratio me arsenal raskošnih uloga, a reditelji, koji su znali sve moje mogućnosti i vrline, birali su me i za komedije, i za dramu. Možda je i najveći uspeh uloga u kultnom filmu „Hamlet u Mrduši Donjoj” Krste Papića. Ubrzo u moj život ulazi Mira i, ruku pod ruku, gradimo porodicu, kao smisao života, a ja postupno i uporno svoju filmsku karijeru.

Da li ste nekada zažalili što ne radite u pozorištu, ili zbog izbora profesije?

Nikada nisam zažalio za pozorištem, iako sam često na mnogim pozorišnim predstavama, niti što sam izabrao glumu kao životno opredeljenje. Mira i ja izuzetno volimo i uživamo u umetnosti kao smislu života. To je naš obostrani osećaj prema uzvišenom i dostojanstvenom, i svemu što pripada estetici i ukusu.

Koji su Vam najbitniji trenuci u životu?

Jedan od važnijih trenutaka u mom životu je kada smo Mira, sin i ja odlučili da osnujemo porodičnu producentsku kuću, sa konceptom da se bavimo temama koje su žive, aktuelne i uzbudljive. Tako je došlo i do moje prve režije, do „Nebeske udice”. Taj film napravljen je kada je moj sin Gaga bio teško bolestan, i kada smo svi u kući nastojali da stvorimo uslove za njegovo ozdravljenje. To je bio više inat i prkos, jer sam bio besan zbog bombi NATO-a, koje su bile uzrok njegove ponovne bolesti i stresa. Po svaku cenu sam želeo da napravim filmsku priču koja govori o svima nama, o dramatičnim trenucima odnosa osionog Zapada prema nama i nemoćne politike naše zemlje. Taj film otvorio je Berlinski festival 2000. godine, na kojem sam bukvalno doživeo ovacije. Tada mi je Andžej Vajda, kao predsednik žirija, rekao: „Alal ti vera, ovo je najčasnije delo koje se pojavilo u Berlinu”. Na žalost, zbog mog filma nemački ministar kulture smenio je dugogodišnjeg direktora i selektora festivala Morisa de Hadelna!

Bavite se i produkcijom i režijom, ali za Vaše Nišlije uvek ste bili i ostali glumac.

Niš je grad koji poštuje moju karijeru od prve godine kada sam dobio i Gran pri za ulogu Novaka u filmu „Bitka na Neretvi”.

Da li postoji recept za uspeh i dugovečnost?

Ne znam. Sebe sam stavljao u date okolnosti, prilagođavao se liku koji igram, tražio u njemu ono što ja nosim osobeno u sebi, i iz sebe izvlačio nešto što se ne može otkriti na prvi pogled. I uspevao sam u tome. Nikada nisam išao ka banalnosti, uvek sam težio iskrenosti kao smislu stvaralaštva, verujući da je iskrenost preduslov svake umetnosti. Ono što sam uvek u životu i karijeri pružao, sada tražim od mladih glumaca. Nikada ne organizujem probna snimanja i ne mrcvarim glumce. Idem na kratke razgovore, psiho-testove, otkrivanje njihovih mogućnosti – i nikada se nisam prevario.

Za Vas se tvrdi da uvek prvo smislite šta ćete, pa onda uradite.

U mojoj glumačkoj karijeri nikada nisam lutao, uvek sam znao šta me čeka. Imao sam privilegiju u odnosu na ostale da budem pozivan i iz Zagreba, i iz Sarajeva, i iz Ljubljane… Sada, u novim vremenima, kada ulazim sa produkcijom i režijom, to je malo drugačije. Velika muka. Ali, nastavljam onako kako sam uvek do sada radio, uz poštovanje reda i procedure. Zahvaljujući verovatno toj mojoj upornosti, ali i autoritetu, uspevali smo mnogo Mira i ja da predstavimo svoja dela na pravi način. Dolazili do filmova koji predstavljaju moj stav o umetnosti i životu.

Mnogi ocenjuju da je film „Miris kiše na Balkanu” veliki podvig.

Svi me pitaju kako sam našao roman… Nisam ja našao roman, roman je našao mene. U vreme kada se posledice prethodnih zbivanja ovde još vide, kada i dalje ima razorenih porodica, serija i film okupljaju celu porodicu kraj ekrana. To je ono što nam je nedostajalo. To je čin pomirenja na ovom području. Za mene je prijatno iznenađenje da je Hrvatska nacionalna TV uzela seriju i prikazuje je u udarnom terminu. To je, a to se mora samo tako shvatiti, svetkovina za sve nas. Nažalost, beogradska štampa nikada nije o tome ništa napisala. Nije nigde zabeleženo da su građani Srbije srećni zbog toga što je HRT uzeo i prikazuje našu seriju. Zašto? Nas dvoje, Mira i ja, mirno šetamo Zagrebom, Dubrovnikom, Sarajevom, ljudi nas prepoznaju, odaju počast, pozdravljaju. Znaju nas, pamte u celoj bivšoj zemlji. Svi nas poštuju. A mi volimo ceo svet, nemamo mrlje na savesti... Ostavili smo dubok trag i u stvaralaštvu i susretima sa ljudima.

Izvor: Politika
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.22
mob
HTC Smart
Ljubiša Samardžić: Kad pružite maksimum to vam se dvostruko vraća

Nakon brojnih festivala i priznanja novi film reditelja i producenta Ljubiše Samardžića stiže pred bioskopsku publiku, sutra u velikoj dvorani "Sava centra".

Miris kiše na Balkanu“, film koji kroz priču o zabranjenim i nametnutim ljubavima i lutanju jedne porodice govori o važnosti suživota sa drugima, biće premijerno prikazan sutra, 14. septembra u 20:30, u Sava centru.

Reditelj i scenarista je Ljubiša Samardžić, filmski autor koji je na proteklom Niškom filmskom festivalu obeležio pola veka stvaranja, a u filmu igraju Ljiljana Blagojević, Predrag Ejdus, Kalina Kovačević, Mirka Vasiljević, Tamara Dragičević, Milan Vasić, Goran Navojac, Aleksandra Bibić, Siniša Ubović, Marija Vicković, i drugi.

„Miris kiše na Balkanu“ nastao je na osnovu popularnog romana spisateljice Gordane Kuić. Izvršna producentkinja je Mirjana Samardžić. Ova priča o sefardskoj porodici Salom, koja se iz Beča doselila u Sarajevo, najpre je ekranizovana kao uspešna, istoimena serija.
 
- Uspeh smo priželjkivali. Na sreću, složile su se kockice i dobili smo seriju za ponos i poštovanje. Činjenica da se serija prikazuje na nacionalnoj televiziji Hrvatske, HRT-u, znak je da niko nije ostao imun na njenu ubedljivost,emociju i iskrenos. Na pragu su potpisivanja ugovora sa Slovenijom, Poljskom, Mađarskom, Izraelom i čekamo definitivnu potvrdu "HBO Latino" iz Amerike - kaže Samardžić za "Blic".


Ljubiša Samardžić sa suprugom Mirom

Od obilja snimljenog materijala u produkciji je nastao film "Miris kiše na Balkanu", a potom još dva njegova nastavka.

Samardžić trdi da je za veliki uspeh serije i filma treba da zahvali i odličnoj glumačkoj ekipi koja je kao i on vredno radila na tome da joj publika veruje.

- Svaki član ekipe je znao da mora da unose neophodno strpljenje, istrajnost, upornost na rađanju ove zamašne i tematski veoma značajne teme. A, pošto je ovo porodična produkcija, moja Mira se domaćinski odnosila prema poslu i ljudima i trudila se da atmosfera na setu bude izuzetno prijatna. Kad pružate maksimum, to vam se dvostruko vraća. Dobijate odličan rezultat. I tako, ruku pod ruku, stigli smo do cilja - kaže naš proslavljeni glumac i reditelj.

Izvor: Blic
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.22
mob
HTC Smart
MONDO intervju: Ljubiša Samardžić

Režiser za MONDO otkriva svoje utiske o radu na filmu "Miris kiše na Balkanu", čija je premijera 14. septembra u Centru "Sava".



Ljubiša Samardžić priča o radu na filmu, glumcima, ljubavi, ali i tome sa koje strane kamere se više oseća kao na "svom terenu".

Serija "Miris kiše na Balkanu" već je osvojila srca gledalaca, a reditelj je siguran da će film postići i više od toga. Neiscrpna tema o ljubavi koja ne poznaje ni veru ni zabranu ni osudu, priča o ratu i stradanju, o porodici kao stubu svakog vremena i društva, o "mestu" gde se sreća i tuga susreću i prepliću, dirnuće publiku na jedan sasvim poseban način, siguran je reditelj.

Kako ste se odlučili da snimite film baziran na stradanju Jevreja, da li je za to zaslužan roman Gordane Kuić ili vas je ponukala sama tematika?

"Roman nam je pružio mogućnost,da se temeljitije pozabavimo istorijom kao nemani. Izvukao sam u neku ruku dokument o jednom svetu koji nestaje, o sefardskoj jevrejskoj zajednici koja se iz rata u rat osula i rasula. 'Miris kiše na Balkanu' po meni je značajan doprinos dijalogu civilizacije a pošto su to prelomni trenuci u istoriji njihovih života, a u isto vreme su i prelomni trenuci za celu našu zemlju, te ovaj roman prerasta uske granice takvog određenja i njegov značaj postaje znatno širi i uzvišeniji", kaže Samardžić.

Ovaj film je, kao i "Bledi mesec", pre svega emotivna priča o porodici, ljubavi, ratu, ljudskom žrtvovanju i stradanju. Da li mislite da pored toga on nosi i neku istorijsku poruku - značaj?

"On donosi ono što nam nedostaje! Poštovanje porodice, dijalog civilizacije i smisla suživota sa drugima, bez obzira kojoj veri i naciji pripadali. Ljubav ne bira, a strast pobeđuje! Pa, zar to nije smisao dobrog zdravlja i lične sreće"?

Koliko je lako ili teško snimati film o jednoj sasvim drugoj epohi i načinu života dijametralno suprotnom od današnjeg?

"Sve zavisi od ozbiljnosti autora. Mi smo se već 'iskalili' snimajući trilogiju filmova 'Jesen stiže, Dunjo moja' koja je svojom iskrenošću osvojila i mlado i staro. 'Miris kiše na Balkanu' govori o brojnoj porodici, o pet kćeri koje treba poudavati, a u multikulturnom i multiverskom miljeu Sarajeva. Njihove ljubavi, životno vezivanje sa pravoslavacima, katolicima i muslimanima, nailaze na jeres i osudu ostalih jevrejskih shvatanja. Na sreću, pamet pobeđuje jer ljubav ne pita za veru, a na stranu ljubavi svoje dece, ponosno staju roditelji".



Kako ste se odlučili za glumačku podelu i da li ste zadovoljni svojim izborom? Da li je postojao neki lik za kojeg ste teško odabrali glumca ili glumicu, ili lik za kojeg ste tačno znali koga želite?

"Izbor glumaca zavisi od njih samih. Dugim razgovorima otkrivam sve ono neophodno, životno što nose sa sobom. Ukoliko me ubede u iskrenost kazivanja svojih ispovesti, siguran sam da će tu iskrenost ponoviti i u igri. Svi koje sam birao i izabrao, ostavili su na gledalište zaista ubedljiv utisak! Mirka Vasiljević koja dolazi iz Francuske na premijeru, Kalina Kovačević koja se nedavno porodila, tu je Marija Vicković, o Ljilji Blagojević i Predragu Ejdusu da i ne govorimo, tu je Siniša Ubović, Milan Vasić i sjajni debitanti. Uz autore, svi će se pokloniti gledalištu na premijeri u Beogradu, kao i dan kasnije, na premijeri u Novom Sadu. Film igra i u svim gradovima Srbije i Republike Srpske".


Čovek koji iza sebe ima možda najdužu filmografiju, koji je odigrao neke od antologijskih uloga u domaćoj kinematografiji i neosporno obeležio jednu epohu srpskog filma, sada je rešio da svoje znanje i umeće prenese sa one strane kamere - možda i trajno. Kolege i saradnici o njemu kažu da je strpljiv i da ume da sa glumcima, ljudima uopšte, kao i da se ne štedi u tome da prenese svoje znaje novim generacijama, a to je upravo ono što on želi.

Da li mislite da su stradanje i ljubav neiscrpna filmska simbioza i neka vrsta garanta za uspeh?

"Od filma 'Prohujalo sa vihorom' do danas, ta vrsta priče uvek je donosila gledalištima najveće radosti i suze!"

Kakva je bila reakcija Gordane Kuić na seriju i film? Da li je reditelju važan doživljaj pisca, način na koji je njegovo delo prenešeno na platno?

"Kuićeva je nekoliko puta bila na snimanju, i u svim svojim intervjuima od Beograda, Zagreba, preko Opatije, izjavila je da je zadivljena načinom na koji sam radio sa glumcima, na koji režiram i pristupam poslu, kao i načinom na koji smo dočarali epohu i sam roman, i učinili ga uzvišenim."



Ljubišu Samardžića ljubav inspiriše, smatra da je ljubav, i to ona prava, pa čak kada je i prožeta patnjom i bolom, esencija života, a da od pamtiveka na filmskom platnu izaziva najjače emocije i reakcije publike. Ali priznaje i da se "zasitio" ovakvih tema i da se sprema za jednu dobru komediju!

Vaša poslednja uloga bila je u filmu "Bledi mesec", koji ste i režirali. Da li će publika ponovo moći da vas vidi sa one strane kamere?

"Glumom nisam prestao da se bavim. Sada svojim kolegama ukazujem na put kako da osvoje nove karaktere u mojim filmovima i serijama. Znači, glumim i danas".

Svi Vaši filmovi su prožeti ljubavnom tematikom, ljubav je nekako baza, esencija, svake Vaše priče. Da li je to generalno žanr koji Vi intimno volite ili Vam takve priče "dolaze pod ruku"?

"Svaki čovek je u svom nedovoljno dugom životu, siguran sam, nesrećan, ako se nije sreo sa iskrenom ljubavlju! Ovaj roman u sebi krije čarolije nepoznatog, egzotičnog, neobičnog, privlačnog, poneo nas je i postali smo 'robovi' njegove teze. Teze da je čovek kovač svoje sreće! U životu, a i u ljubavi".

Kakva je razlika u mogućnosti umetničkog izražavanja glumca i režisera? Da li jedna od te dve uloge nudi nešto što drugoj manjka? I šta od ta dva, nakon bezbroj odigranih uloga i nekoliko sjajnih režiserskih ostvarenja, radije birate?

"Režiju, verujući da sve dolazi u svoje vreme! Gluma je bila hod iznad zemlje, a režija hod na zemlji. Prija i jedno i drugo. Hvala svima koji su u meni prepoznali i otkrili ove darove".

Roman "Miris kiše na Balkanu" ima još tri nastavka. Da li je u planu, i kako napreduje snimanje nastavka serije/filma?

"Ne! Eh, da mi je dođem do scenarija kakav je napisao Siniša Pavić za 'Vruć vetar'...Uželeo sam se komedije, tragam za komedijom! Videću dokle ću stići...", zaključuje Samardžić.

Izvor: Mondo
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.23
mob
HTC Smart
Hod po zemlji

Glumac i reditelj Ljubiša Smoki Samardžić dobio je nagradu za najbolju režiju na novoosnovanom Festivalu domaćih igranih serija (FEDIS) na osnovu odluke tročlanog žirija TV kritičara Branislave DŽunov i Branke Otašević i glavnog urednika Danasa Zorana Panovića. Pre rediteljskih, Ljubiša Samardžić je zaplivao i producentskim vodama, pa su tako kao proizvod ovog njegovog rada nastali filmovi poput „Bulevara revolucije“ i „Ubistva s predumišljajem“.



Njegov rediteljski prvenac bila je „Nebeska udica“, usledili su „Nataša“ i „Ledina“, a zatim i TV serije iz kojih su nastajali filmovi (ali, i obrnuto), u kojima su tematizovane porodične i ljubavne priče smeštene u prošlost, romantizovanu i obojenu nostalgijom, poput „Mirisa kiše na Balkanu“ (nastalom na istoimenom bestseleru Gordane Kujić), za koji je i nagrađen na FEDIS-u. Pre toga bio je viđen kao reditelj Balaševićevog „Vase Ladačkog“, po istoimenoj čuvenoj Balaševićevoj pesmi i scenariju koji je ovaj kantautor trebalo da napiše, ali su se usled nikad do kraja definisanog neslaganja, dvojica autora razišli i svako je napravio svoju „verziju“.

Razliku između glumačkog i rediteljskog poziva Samardžić je jednom prilikom opisao kao lebdenje nad zemljom i hod po njoj. U istoriji ovdašnje kinematografije i televizije Samardžić će ostati upamćen pre svega po svojim „glumačkim radovima“. Na filmu se pojavljuje početkom šezdesetih i postaje prepoznatljiv i voljen zbog lika nezgrapnog i blentavog smotanka velikog srca u „Prekobrojnoj“, nastavljajući i kasnije da igra slične uloge. U serijama je igrao Dimitrija Tucovića, Crnog Roka (još jedan nadimak koji je „zaradio“ na filmu), neprevaziđenog Borivoja Šurdilovića... Nagrađen je u Veneciji za film „Jutro“ Puriše Đorđevića, najviše je od svih jugoslovenskih glumaca nagrađivan na Pulskom festivalu, okitio se priznanjima i na jedinom filmskom festivalu posvećenom glumcima, u Nišu, dobivši Gran pri za ulogu u „Bici na Neretvi“, kao i nagradu „Pavle Vujisić“ za životno delo. Od svih mu je ipak, izjavio je, najdraža nagrada AVNOJ-a, koju je dobio 1988, postavši prvi glumac kome je dodeljena. Jedan zagrebački pank bend zove se po njemu.

Ljubiša Samardžić rođen je 19. novembra 1936. u porodici rudara u Skoplju. Završio je Akademiju dramskih umetnosti u Beogradu. Sa suprugom Mirjanom, sa kojom poslednjih godina sarađuje i na filmskim poslovima, u braku je od 1960. Imaju troje unučadi.

Izvor: Danas
« Poslednja izmena: 16. Okt 2011, 22:42:18 od monk13 »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.27
mob
HTC Smart
"Grešio jesam, ali sam se menjao"

Popularni glumac i priznati reditelj Ljubiša Samardžić nikada ne miruje. Razmišlja o radu na novom projektu i čeka potvrdu „HBO Latino“ iz Amerike u vezi s prikazivanjem njegove serije „Miris kiše na Balkanu“. Sa istoimenim filmskim ostvarenjem imao je premijeru u Španiji, u Avanci, i podelio je Gran pri sa jednim španskim filmom.

Njegova filmska trilogija je krenula ka Duresu (Albanija), preko celog australijskog kontinenta, od Melburna do Kambere, ka Goi (Indija) i sada se našla na Sofija film festivalu. Uskoro će imati projekcije u Fort Lauderdalu i Majamiju. Pre nekoliko dana Samardžića je obradovala vest da je ovogodišnji dobitnik nagrade za životno delo u oblasti humora i satire Kulturnog centra Kruševca, koja će mu biti uručena 15. marta.

- Prijatno sam iznenađen, s obzirom na to da je Kruševac rasadnik sjajnih komičara i grad u kojem se smeh negovao, počev od velikog i neponovljivog Čkalje, s kojim sam igrao u „Vrućem vetru“, preko Rade Savićević, Đuze Stojiljkovića, Rade Živković... Za tu svoju ljubav prema komedijama dugujem zahvalnost Branku Baueru za ulogu Mikajla u filmu „Prekobrojna“. On je u meni prepoznao smisao za komiku, koju sam kasnije razvijao, često prihvatao i negovao. Setite se samo Šurde. Ni dan-danas ni serija ni lik ne blede - priča za „Blic“ Ljubiša Samardžić.

Dobitnik ste brojnih nagrada. Postoji li nešto što ste silno želeli kao glumac, a niste ostvarili?

- Ne žalim ni za čim. Ali one glumačke zalogaje koje sam dobijao trudio sam se da valjano odigram, da uloge odišu srcem, iskrenošću, šarmom i da na krilima njihovih uspeha sagradim svoju životnu sigurnost i skrenem pažnju drugih reditelja na svoj dar i umeće. Zato danas mogu da kažem da nema reditelja s kojim nisam radio.

Na šta ste ponosni?

- Ponosan sam na to što nisam prihvatio ponudu najveće producentke kuće iz Engleske, braće Roberta i Rejmonda Hakima, 1967. godine, posle dobijenog Zlatnog lava u Veneciji, da nastavim karijeru u Velikoj Britaniji i Americi. Postojala su dva presudna razloga. Prvi i najznačajniji je ljubav prema Miri, s kojom sam više od 45 godina i koja mi je u to vreme donela na svet sina Gagu, a ljubav i poštovanje ni do danas nisu presahli. A drugi razlog je taj što nisam želeo da budem večiti epizodista u stranoj zemlji jer sam bio siguran da nikada neću tako dobro naučiti i usvojiti engleski jezik s kojim bih gradio likove, i nisam pogrešio. Nisu me uljuljkali čak ni dolari.

Poslednjih godina posvećujete se režiji iako vam to nije vokacija. Koji je momenat bio presudan da uđete u taj svet autora?

- Nisam pristao da pošaljem sina u rat 1992. godine, protiv mojih komšija s kojima sam godinama delio parče neba, hleba, radosti i suza. A prijateljstvo je nenadan, spontan dogovor osećajnih osoba, zar ne?! Formirali smo porodičnu firmu, bavili se filmom, umetnošću koja ima moć da hrabri, oplemenjuje ljude, popravlja međuljudske poljuljane odnose i čini ih čestitijima i boljima. Mnogi od njih nisu živi, ali mi je uz njih, verujte mi, bilo lakše.

Na tom putu, da li ste prema nekome bili grešni?

- Grešio jesam, ali sam se na ovom svom dugom radnom putu menjao. Menjajući sebe, menjao sam i druge kraj sebe. Ponosan sam što sam bio među ljudima koji su želeli dobro jedni drugima. I nikada nisam uspeo da nađem potpun i smislen odgovor na to od čega je čovek sazdan? Znam da su geni i nasleđe osnov, ali tu su i životne prilike i neprilike, sociološki status, okoliš, vreme i život koji se iz dana u dan menjaju. Priznajem da su mnogi glumci i reditelji uticali na moju filmografiju, ali i da su u mom životu knjige i profesori imali veliki uticaj i značaj, ostavljajući otiske na moje stvaralaštvo. Priznajem i da je moja Mira uticala na mene.

Da li ste jedan od osnivača PUPS-a s Jovom Krkobabićem?

- Jova i ja se znamo 45 godina, bili smo zajedno u Penzijskoj zajednici samostalnih delatnosti. Pre šest godina videli smo da je vrag odneo šalu, pa je nas nekolicina, s Jovom na čelu, formirala PUPS kao branu interesa penzionerske populacije u parlamentu, i održali smo prvi skup 4. februara 2006. godine pod geslom „Partija časnih namera“.

Ali vi se niste uključili u politiku?

- Ne, ostao sam svoj i nisam pogazio reč. Nastavio sam umetnički hod kroz šipražje stvaralaštva, snimio „Miris kiše...“ i tako ostao u umetnosti, čemu se Mira najviše radovala.

Da li ste dobili potvrdu „HBO Latino“ iz Amerike u vezi s prikazivanjem serije „Miris kiše na Balkanu“?

- Za njihove odlike veoma je važno strpljenje! Našli smo distributera, čekamo odgovor od HBO, a dok čekamo, i dalje pokrećem mehanizme zatvaranja kalkulacije o „Travničkoj hronici“, čemu se Mira opire i zna da kaže: „Kud ćeš grlom u jagode, čoveče? Zar ne vidiš kakvo je vreme?! Daj prostora mlađima.“ I možda je u pravu.

Izvor: Blic

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

222396_zab-ljubisa-fotos-ljubisasamardzic01_f.jpg
(27.12 KB, 470x270)
222397_zab-ljubisa-fotos-mira-i-ljubisa-sjaja_f.jpg
(28.22 KB, 470x270)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.27
mob
HTC Smart
Ljubiša Samardžić: Mladost je danas bez hrabrosti

Zlatni pečat, najviše priznanje koje Jugoslovenska kinoteka dodeljuje za doprinos filmskoj umetnosti, ove godine uručen je reditelju Dušanu Makavejevu i glumcu, producentu i reditelju Ljubiši Samardžiću. Tako je popularni junak više od sto filmova i TV serijala došao u isti red sa velikanima kao što su Đuzepe de Santis, Liv Ulman, Harvi Kajtel, Teo Angelopulos, Peter Bačo, Jirži Mencl, Nikita Mihalkov, Milena Dravić, Puriša Đorđević... koji su do sada dobili ovo priznanje.

- Ući u red velikih imena svetskog i srpskog filma, u Jugoslovensku kinoteku, ne znači ništa drugo već da će sva dela koja smo napravili nadživeti naše živote - kaže Ljubiša Samardžić u razgovoru za „Novosti“. - U ovom značajnom trenutku ne mogu da zaboravim i da ne zahvalim prvo svojoj supruzi Miri za nemerljivu pomoć, kao i mnogim kolegama, rediteljima i producentima sa kojima sam osvajao i gradio šarolik i bogat svet interesovanja, u sva tri roda filmskog stvaralaštva. Veliku zahvalnost dugujem i reditelju Branku Baueru, za podršku mom prvom rediteljskom filmu, „Nebeskoj udici“. Otvarajući premijeru u zagrebačkoj kinoteci, Bauer je rekao: „Uvek sam se ježio kad vidim glumca iza kamere, a ovu prvu Ljubišinu režiju u celosti potpisujem!“

* Ako biste morali da izaberete samo jednu odrednicu, onu koja najviše čini „vaše srce“, kako biste sebe danas predstavili - kao glumca, reditelja ili producenta?

- Teško je reći gde mi je srce. Dok sam bio glumac, i dok sam do duboko u noć učio napamet tekstove uloga, da ne bih crveneo pred ekipom i kolegama ako ih ne znam, trudio sam se da razumem i osetim sve te likove, i da im se uvučem pod kožu. A kada sam mnogo godina kasnije odlučio da uz podršku mog sina Gage i porodice promenim kolosek, da se posvetim produkciji i režiju što je takođe vrlo uzbudljivo iskustvo, pitao sam se kako otkriti taj novi „stvaralački put“. Vremena su tada bila, kako bi narod rekao, „pričalo se, ne ponovilo se“. Nenadano sam našao inspiraciju u romanu „Ubistvo s predumišljajem“ velikog Slobodana Selenića. Napisao sam tritment koji je on s divljenjem prihvatio, i snimio sam film koji je krasio našu produkciju. Selenić, nažalost, nije dočekao premijeru, ali smo film posvetili njegovom velikom imenu. Tako je počela moja „druga karijera“.

* Filmovi koje ste potpisali kao producent i reditelj fokusirani su na sudbine „malih ljudi“, koji se ne snalaze i koji su gotovo uvek gubitnici. Šta želite da pokažete pričama o intimnim stradanjima?

- Baveći se filmskom umetnošću toliko godina, shvatio sam da istinske umetnike zanimaju prevashodno poraženi, uniženi, unesrećeni, posrnuli, oni koji žive u teskobi, čemeru i jadu sopstvene sudbine, koji ne mogu da zaustave točak istorije, i ne umeju da spasu svoje živote. Posle svega što sam otkrio i osetio u ovim mojim dugogodišnjim tokovima života, jeste da je sve sitno i beznačajno, osim Čoveka. Taj Čovek bio je i ostao svet mojih interesovanja, i svašta sam naučio od filma. Pre svega, da i sam budem bolji, i da na svet gledam toplijim očima. Nagradom „Zlatni pečat“ Kinoteka je potvrdila čestitost i dostojanstvo tih mojih filmova. Na tome sam najzahvalniji.

* Kažete da stvaralaštvo ne može bez motiva, povoda, bez heroja, protagonista i antagonista. Ko su oni danas?

- Puk i politička elita koja grabi bez srama i stida, sigurno nisu heroji! A svaki normalan čovek ovde zapitan je šta nam se to „obija o glavu“, pa nas niko ne poštuje i ne voli, a život u Srbiji postao je nesnošljiv! I mada ne pretendujem da odgovoram na to pitanje, moram da naglasim da oni koji su nas vodili poslednjih deset godina, nisu imali moćne „prijatelje“ po svetu, odnosno, nisu iznajmili i platili lobiste i moćne organizacije koji bi na pravi način stvarali pozitivnu sliku o našoj zemlji. Smešan iznos para bio je potreban da bi se u svetu obezbedili branioci interesa Srbije. Obama je od donatora prikupio milijardu dolara da sačuva tron Amerike, a mi smo iz državne kase odvojili trideset pet miliona evra da bi partije promovisale same sebe u izbornoj trci!

* Kada ovaj razgovor bude pred čitaocima, vi ćete već biti u Češkoj, kao glavni gost festivala na kojem se predstavlja srpski film. Najavljeni ste kao zvezda naše i nekadašnje jugoslovenske kinematografije - jeste li zaista zvezda?

- Ne znam kako zamišljate zvezdu u Srbiji? Moja „pozicija“ je mnogo više plod popularnih filmova i serija, koje se i dan-danas „vrte“ na mnogim televizijama zemlje i sveta. Setite se, recimo, samo Šurde iz „Vrućeg vetra“! Malopalanački luzer, zanešenjak, pomalo folirant, čija životna „filozofija“ seže do malih ljudskih radosti. Velika popularnost, kakvu sam doživeo, stiče se likovima koji imaju šarm, toplinu, duhovitost, i zato sam i danas na ovim prostorima prisutan kao glumac. Tu su i sjajni ratni filmovi, koji se, za neverovanje je, još prikazuju i gledaju - te „Bitka na Neretvi“, te „Valter brani Sarajevo“, te „Diverzanti“, te „Partizanska eskadrila“... Na sreću, i moj rediteljski i producentski rad se uvećavao, tako da su i ovi filmovi ostavili upečatljiv utisak na gledalište bivše domovine, ali i Evrope. Zato sam sada na festivalu u Češkoj. Ova izuzetno ozbiljna zemlja filmske umetnosti Nedelju srpskog filma otvara mojim ostvarenjima „Miris kiše na Balkanu“, „Nebeska udica“, „Nataša“, „Točkovi“ i „Ledina“. A izbor je napravio veliki kritičar Jirži Fiala.

* Hrvatska nacionalna televizija priprema omaž Ivanu Hetrihu i vama, povodom kultne serije „Kuda idu divlje svinje“. Da li je i to velika nagrada?

- Za nekoliko dana, HTV počinje snimanje dokumentarca o rađanju tog remek-dela, koji će, u neku ruku biti omaž reditelju i scenaristi Ivi Štivičiću, i glumcima, Ivanu Hetrihu i meni. Tako će se obeležiti četrdesetogodišnjica premijere serije, koja je rađena u vreme „hrvatskog proleća“. Sa velikim Ivanom Hetrihom bio sam prijatelj sve do njegovog odlaska sa ovog sveta - dirljiva su bila njegova brižna pisma kad je Srbija ostala sama, pod sankcijama, odsečena od svega...

* Pored Zlatnog lava u Veneciji, vi ste i jedini glumac koji ima najveće priznanje velike Jugoslavije, nagradu AVNOJ.

- To jeste bila najprestižnija nagrada u nekadašnjoj domovini, jer su za svakog kandidata morale da budu saglasne sve republike i dve pokrajine. Te 1988. kada sam je dobio, laureati su bili Danilo Kiš i Milan Konjović, što za mene ima „dodatnu težinu“. Sledeće godine, nagradu AVNOJ dobio je Emir Kusturica.

* Zanimljivo je da je jedino Slovenija, pre tri godine, svečano obeležila pedesetogodišnjicu vašeg uspešnog rada na filmu.

- Ljubljana je prva i jedina obeležila taj datum, čime sam bio iskreno iznenađen i dirnut. Na projekcijama mojih filmova bio je slovenački kulturni i umetnički „krem“ - od velikih Mihe Baloha i Milene Zupančič, do tadašnjeg gradonačelnika Ljubljane Zorana Jankovića i ministarke za kulturu Majde Širca. Posebno me je obradovalo što je u gledalištu bilo mnogo mladih ljudi, koji su pokazali poštovanje za sve ono što sam kao autor i čovek stvorio.

* Da li današnja produkcija u novim državama koje su stvorene,može da se meri sa ostvarenjima iz „zlatnog doba jugoslovenskog filma“, ili možda gubi tu „trku“?

- Nijedan film iz Srbije poslednjih dvadeset godina nije zakoračio u sale najvećih fimskih festivala u svetu, osim ostvarenja Emira Kusturice u Kanu, i mog filma „Nebeska udica“, koji je otvorio jubilarni festival u Berlinu, rame uz rame sa filmom Vima Vendersa. Ma ko šta danas mislio o nekadašnjoj Jugoslaviji, u njoj su cvetali svi cvetovi - rađali su se veliki ratni filmovi, kao što je „Bitka na Neretvi“, koja je bila u glavnoj trci, među pet kandidata za Oskara, a paralelno sa njima nastajao je i novi stvaralački pokret smelih i hrabrih filmova. Oni su svojom tematskom svežinom, čistotom i hrabrošću osvajali najveće nagrade u svetu. Najuspešnija filmska godina te velike domovine bila je 1967. U Puli, da čovek ne poveruje, počasni krug ka uspehu trčali su „Skupljači perja“ Saše Petrovića, „Jutro“ Puriše Đorđevića, „Breza“ Ante Babaje, „Buđenje pacova“ Živojina Pavlovića, „Na papirnatim avionima“ Matjaža Klopčiča... U novije vreme, mladi reditelji shvataju sva iskušenja vremena kome pripadaju, ali mi je žao što nijedan od njih nije dokučio mrak nad Srbijom, kao da im za to fali hrabrost!

Izvor: Novosti

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

kul-Ljubisa S.jpg
(95.84 KB, 800x572)
Ljubisa-S.m.jpg
(35.57 KB, 300x426)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.28
mob
HTC Smart
"Kristalna koala" za Smokija

Nakon što je nedavno serija "Miris kiše na Balkanu" u režiji Ljubiše Samardžića (75) ušla u trku za najprestižniju TV nagradu nagradu Emi, proslavljeni glumac i reditelj dobitnik je još jednog vrednog priznanja. Samardžiću je u Ministarstvu vera i dijaspore uručena nagrada "Kristalna koala" i 1.000 evra za film "Miris kiše na Balkanu" koji je u konkurenciji od osam srpskih ostvarenja proglašen za najbolji na 11. filmskoj smotri održanoj u australijskim gradovima Sidneju, Melburnu i Pertu.

Ljubiši je nagradu uručio Vukman Krivokuća, pomoćnik ministra vera i dijaspore i Jasna Čupić Popović, potpredsednik Srpskog filmskog festivala iz Australije.

- Ova nagrada sama po sebi ima dodatnu energiju i dodatni značaj zahvaljujući celoj ekipi sa kojom sam radio. Mi smo sa velikim poštovanjem odlučili da film "Miris kiše na Balknau" obiđe Australiju gde žive Srbi, Hrvati i Muslimani, jer treba promovisati u svakom trenutku ono što nas interesuje, što nas okupira i uzbuđuje - kaže za "Vesti" Samardžić. On najavljuje da će publika u Australiji imati prilike da vidi i drugi i treći nastavak ovog ostvarenja, koji je prošle godine na festivalu u Soputu dobio nagradu publike.

Zašto niste radili seriju "Cvat lipe na Balkanu" koja je svojevrstan nastavak "Miris kiše na Balkanu"?

- Odbio sam da radim "Cvat lipe..." zato što smatram da je to slabiji tekst od "Mirisa kiše na Balkanu". Napravio sam kvalitativnu razliku. U "Mirisu kiše..." grejala me je priča koja sama po sebi nosi ono što je najinteresantnije - emociju kao temu, simbiozu i dijalog civilizacije, mogućnost suživota sa drugima, koji je neophodnost našeg vremena. Ne možemo da živimo učaureni, usamljeni, već moramo da živimo sa drugima. Jako je zanimljiva i ta porodica koja ima pet kćeri koje se opredeljuju za drugu veru, iako su iz jevrejske porodice. Gordana Kujić je to sjajno napisala i meni dala krila da napravim film.
 
Kako se odlučujete za glumačku ekipu?

- Tu sam previše zahtevan, pravim duga probna snimanja. Nisu to snimljeni materijali, već je više razgovor sa svakim glumcem da vidim da li je dosegao ono što sam mu dao da pročita i da li će, eventualno, uzvratiti na pravi način na sve moje zahteve, koji su zapravo veoma jednostavni. Tražim da glumci budu životni, prirodni, spontani, da budu jednostavni. Ukoliko postignu taj elemenat eto nje ili njega u mojoj ekipi.

Da li očekujete Emi nagradu?

- Ne verujem da ćemo dobiti nagradu, ali za mene je veće iznenađenje što smo uopšte ušli u krug 20 najboljih TV serija na svetu. U oktobru ćemo znati da li smo ušli u prvih deset, a ako uđemo, onda ćemo u Los Anđelesu imati priliku da iščekujemo nagradu. Ali, ono što mene sada greje je da sam pre par minuta saznao da će jedna velika svetska kompanija možda otkupiti seriju "Miris kiše na Balkanu", što je za mene svetkovina posebne vrste. Ali, za sada još ne želim da otkrivam o kome se radi.

Kako vidite današnju srpsku, ali i kinematografiju u regionu?

- Duga je to tema. Sve zavisi od ekonomskog stanja. Evidentno je da politička i ekonomska opcija u Srbiji nije bog zna kakva, zato mi se čini da danas ne možete ništa da planirate. Zato nisam mogao da napravim jedno veliko delo za koje smatram da pripada meni i mom nekom senzibilitetu, a to je "Travnička hronika", gde su i 1807. godine u Travnik došli mnogi špijuni, ambasadori raznih zemlja da uznemiravaju bosansku tišinu.

U poslednje vreme sve više se repriziraju ratni filmovi u kojima i vi glumite?

- Oni su napravljeni na krilima pobede 1945. godine, kada je zemlja bila u euforiji. Tito je imao smisla da se ovekoveči datume i bitke, kao što su Kozara, Neretva, Sutjeska, "Valter brani Sarajevo"... Ti filmovi odišu iskrenošću pred kojom je svet pao na kolena. "Bitka na Neretvi" je, recimo, ušla u konkurenciju za Oskara, ali ga nije dobila, jer je film dolazio iz komunističke zemlje. Koliko vidim, mladi i danas obožavaju te filmove, verovatno zbog uzbudljivosti koju nose - kaže Samardžić.

Izvor: Vesti online

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

248297_adc9830_f.jpg
(24.42 KB, 480x290)
248298_adc9763_f.jpg
(30.89 KB, 480x290)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Before all else, be armed.

Zodijak Scorpio
Pol Muškarac
Poruke 33603
Zastava Beograd, Mirijevo
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.28
mob
HTC Smart
Ljubiša Samardžić u Trebinju

Poznati srpski glumac i režiser Ljubiša Samardžić je sa suprugom Mirom posetio Trebinje, kada su se neoficijelno susreli sa prvim čovekom tog grada dr Dobroslavom Ćukom.

- Trebinje nam je ostalo u srcu, posebno meni, jer sam 1968. godine ovde radio jedan izuzetan film sa italijanskim režiserom Đan Frankom de Bosijem. Ovde sam upoznao svet koji nikako ne mogu da zaboravim. U gradu na Trebišnjici se prijatno osećam jer ono ima veliko srce i nadaleko čuvenu gostoljubivost - rekao je popularni Smoki.

Samardžić nije siguran da li će se iz ove posete izroditi i neki njegov novi projekat:

- Bilo bi lepo da realizujem neki novi filmski projekat na ovim prostorima, možda neku temu vezanu za ovo podneblje, odnosno za Trebinje i Dubrovnik - dodao je kroz čuveni svoj osmeh Ljubiša Samardžić.

Izvor: Novosti

Fajlovi prikačeni uz poruku (kliknite na slike za punu veličinu)

spek-ljubisa.jpg
(91.49 KB, 800x513)
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 2 [Sve]
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 13. Feb 2025, 00:29:37
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.785 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.