Koliko je važno što drugi misle?


Od djetinjstva nas uče da trebamo voditi računa da ne povrijedimo druge, no briga o tome što drugi misle lako se može pretvoriti u zatomljivanje vlastitih želja i pogleda na svijet samo zato da ne bismo bili crne ovce među bijelima


Ej, netko bi mogao naići...

Cure ne bi trebale izaći van bez šminke i neuređene, pristojne cure ne žvale se na javnim mjestima, ona je čudakinja – nitko se tako ne oblači… Sve su to etikete i poopćavanja kojima nas svakodnevno zasipaju, no nije im se lako ni oduprijeti.

Najveći problem može se javiti upravo zbog konzervativne okoline koja smatra da dobre cure ne rade ovo ili ono… Ti znaš da si dobra osoba, željela bi usrećiti roditelje, ali te guše pretjerani prohtjevi i norme koje ti nameće okolina. Gotovo da i nema cure koja nije doživjela da joj starci kažu – znaš, mi imamo povjerenja u tebe i mi bismo te pustili, ali… Nije red.

Nije red da petnaestogodišnjakinja ide sama s dečkom na more, nije red ostajati vani od tri ujutro, nije red ljubiti se pred ulazom u kuću da te drugi vide…

Ovo su slučajevi koje bi tvoji roditelji uglavnom trebali raščistiti sami sa sobom, ali ponekad to nije jednostavno, a možda ni najbolje za tebe, jer okolina zna biti gadna kad se na nekog 'namjeri'. Osudu okoline ne može svatko izdržati, a nije to uvijek ni potrebno, pa je ponekad mudrije i lakše učiniti pokoji kompromis.

Na primjer, ako tvoji roditelji misle da si dovoljno zrela da odeš s dečkom na more i da nećeš učiniti nešto što oni ne bi odobrili, moguće ogovaranje okoline i nije neki razlog za odbijanje. Odluke o tome što će ti roditelji dopustiti, a što ne uglavnom bi se trebale zasnivati na povjerenju te na njihovoj i tvojoj procjeni što je u redu raditi, a što ne.

No, zanimljivo je da to što ne radiš nešto loše nije uvijek kriterij za odluku da je to dozvoljeno raditi bilo gdje i bilo kad. Evo primjera: golotinja nije sramota, ali jasno je da se nitko od nas neće presvlačiti pred kućom, jer bi i drugima i nama samima zbog toga moglo biti neugodno.


Ako netko 'gura nos' u tvoj život, to je njegov problem

Iskazivanje emocija, pogotovo ako nekoga iskreno voliš, također je sjajna stvar. No, je li u redu u razredu se žvaliti usred sata? Ako si dovoljno zrela za seks ili ozbiljnije dodire, vjerojatno u tome uživaš i nisi jednom bila tako 'napaljena' da bi najradije dečka istoga trena pustila da ti se uvuče pod košulju. Seks na javnim mjestima ista je priča. Ništa od toga nisi napravila jer ti nije drago da drugi gledaju tvoju intimu niti je u redu druge dovoditi u neugodne situacije.

Sve ovo ispričali smo da bismo ti olakšali odluku o tome kada treba popustiti uvriježenim normama koje nam nameće društvo, kada se ponašati kako misliš da je ispravno. Glavni kriterij trebao bi biti da uvijek budeš svjesna zašto nešto radiš te da razmisliš o tome hoćeš li svojim ponašanjem povrijediti nečije osjećaje - nije svejedno čije.

Ako će se uvrijediti lokalna tračara koja virka kroz prozore da bi saznala kako žive susjedi, nije važno. Ako susjedi misle da si loša zato što se kasno vraćaš kući, a ti se ponašaš kao većina vršnjaka i znaš da se nemaš čega sramiti, također nije važno. Međutim, ako se draga susjeda, koja te sto puta čuvala kad si bila mala i koja te voli, zacrveni od nelagode, nećeš umrijeti ako pričekaš sa 'skakanjem na dečka' dok ona i njena unučica prođu, iako se svijet neće srušiti ni ako te vide.

Ponekad će se dogoditi da misliš kako je tvoje ponašanje u redu, ali se zbog njega srame ljudi koje voliš, pa i tada nije pogrešno učiniti kompromis: živiš li u maloj sredini u kojoj će tvoje roditelje poprijeko gledati zbog tvog ponašanja, bez obzira na činjenicu da ti oni vjeruju, drži se svojih kriterija, ali ipak ponekad popusti iz ljubavi prema roditeljima. Naravno, normalno je da u takvim situacijama popuštaju uglavnom oni, jer je važnije što ti vjeruju i što ti ne činiš nešto loše, nego što će misliti susjedi.




Izvor: Tportal \ Trigon

   

Ma zivi i pusti druge da zive...

Jesam pogodio temu?

mislim da jeste vazno ziveti u skladu sa samim sobom i svojim zeljama i htenjima,ali ne mozemo zanemariti da zivimo okruzeni ljudima i da je potrebno se prilagodjavati okolini.
nije dobra ni jedna krajnost u zivotu,ni potpuno podredjivanje okolini,a ni furanje fazona-meni je dobro,sta me briga za druge...
sve se svodi na zlatnu sredinu i uspesno balansiranje,sto nije uvek lako...