Često se pominje kako komunikacija preko interneta nije "ono pravo", jer nosi najveći rizik "mačka u vreći", uglavnom zbog toga što nikada ne znate sa kim zaista komunicirate. Kako možete da znate da vaš sagovornik govori istinu o sebi? Svako može da se predstavi kao "seksi plavuša" ili "slatki dečko", jer ne vidite ih, ne čujete ih, ne možete zaista znati ništa o njima i znate samo ono što odaberu da vam kažu. Sa druge strane, ne možete uvek znati istinu ni o čoveku sa kojim ste se i fizički upoznali; ne znate sve ni o kome, čak ni o osobama koje poznajete već godinama. Tačno je da vas u neposrednom kontaktu muškarac od 70 godina ne može slagati da je seksi plavuša (to jest, on može da kaže tako nešto, ali će laž biti očigledna), ali prostora za izmišljanje i prikrivanje i dalje ima puno, tako da nikada ne možete biti sigurni da znate ama baš sve o osobi sa kojom ste.
Šta onda reći o poznanstvima sklopljenim preko interneta? Samo to da je internet podjednako dobro mesto za upoznavanje kao i bilo koje drugo. U početku imate čak i veću bezbednost nego ako izađete u kafić sa nekim. Osim toga, ljudi su u razgovoru preko interneta obično opušteniji nego "u stvarnom životu", pa ta komunikacija "lakše ide". Iskustva pokazuju da postoji na hiljade i hiljade priča koje se odnose na upoznavanje na mreži sa srećnim krajem. Pritom, na ovaj način se ne upoznaju samo one osobe koje imaju više od sto kilograma. Na internetu se mogu sresti sasvim normalni ljudi, koji vam mogu postati iskreni prijatelji, a vremenom možete da razmislite i o produbljivanju kontakta sa tim osobama. Naravno, nije dovoljno samo prijaviti se, potražiti srodnu dušu i započeti komunikaciju.
"All the good in the world you can put inside a thimble and still have room for you and me" Tom Waits "If you can't be a good example, then you'll just have to be a horrible warning." Catherine Aird
Tema: 
