Lica od Belmeza       

Sve je pocelo 23.Avgusta 1971 u jednom malom andaluzijskom selu pod iimenom Belmez. U kuci Marije Gomez Pereira se jednog dana na kuhinjskom podu pojavila slika lica jednog covjeka. Zena je prvo pokusavala da opere te konture. Ali umjesto da nestane izraz lica covjeka je samo potamio. Preplasena od tog pogleda familija je odlucila da izmjeni pod. Ali jednu sedmicu kasnije se ponovo pojavilo jedno drugo lice na istom mjestu. Novi pod od betona je stalno stvarao nova lica. Neka su ostajala danima, neka sedmicama ili cak mjesecima. Uglavnom je izgledalo da su se uvijek pojavljivala tri glavna lica okruzena od vise malih. Ta lica su mjenjala svoj izraz.
Ta vijest se procula po svijetu i uskoro su dolazili razni parapsiholozi i naucnici da bi rijesili ovu enigmu. Lica su bila slikana i cak hemijski analizirana. Pocelo se je kopati i dva metra ispod zemlje su pronadjene ljudske kosti koje su zatim sahranjene na drugom mjestu. Ispostavilo se je da je kuca izgradjena na jednom groblju iz srendjeg vijeka.
Mislilo se da ce tad doci kraj tim fenomenima. Novi postavljen beton je zasticen sa foliom ali se dvije sedmice poslije ponovo pojavilo lice jednog drugog covjeka i poslije toga jos lice jedne zene okruzeno od drugih malih lica. Jedan naucnik i dva novinara su cak bili svjedoci pojavljivanja jednog lica.
Mislilo se je da gazdarica kuce, Marija de Pereira, ima veze sa pojavama, da je medijalno nadarena ili mozda da se njezine emocije manifestiraju u slikama, jer su se izrazi lica cesto mjenjali sa njezinim osjecanjem.
Pokusali su se uraditi magnetofonski snimci. Na njima su se mogli cuti cudni zvukovi i glasovi.
Do danas nije pronadjeno objasnjenje za ovaj fenomen.