Povezanost :: Psiholog online ~ Burek savetovaliste

Povezanost

“Dio sam svega sa čime sam se ikada susreo”
Alfred Tennyson

Tijekom života ponekad imamo osjećaj da smo odrezani od ostatka svijeta. Umor od svakodnevnih obaveza, iscrpljenost rutinom, konstantna borba s vjetrenjačama…Uronjenost u vlastite životne poteškoće često nas može navesti na to da zaboravimo da vani postoje i drugi ljudi sa sličnim problemima, strahovima, željama i nadanjima, da postoji cijeli jedan svijet povezan s nama. U društvu koje naglasak drži na individualnom taj je osjećaj sveprisutan, iako često prikriven.

Na površinu on najčešće izlazi u situacijama prekida veza ili odnosa. Kad se kroz prekid veze pred našim očima manifestira osjećaj prolaznosti kojeg obično svi uspješno držimo u dubinama podsvijesti, često se osjećamo kao da nešto u nama umire.

Za nas ljudska bića prekid odnosa doista može biti poput male smrti. Sa svakom osobom, prijateljicom, prijateljem ili partnerom dijelimo jedinstven odnos, neponovljiv i neuhvatljiv. Svaki je takav odnos pravi mali svemir za sebe – sadrži sao naše razgovore, šale, strahove, nade i ideje, jezik koji samo mi razumijemo. Martin Buber rekao bi da značenje u životu pronalazimo upravo u takvim malim univerzumima.

No neizbježno je iskustvo tijekom života i raspad takvih odnosa, ponekad i unatoč svim našim suprotnim nastojanjima. Od nekih se prijatelja udaljimo radi tijeka života, s nekima nikako ne uspijemo pomiriti razlike, a neizbježno iskustvo s kojim se susreće svako ljudsko biće je i smrt drugih ljudi.U takvim trenucima, imamo osjećaj da u tom (a i ovom velikom) svemiru ostajemo sami. No ostajemo li zaista?

Mnogi zen majstori često naglašavaju kako je baš sve na ovom svijetu povezano (pritom se služe engleskom riječi interconnectedness). Prema tom vjerovanju, cijelog svog života u konstantnoj smo vezi sa svime što nas je u životu dotaklo, pa čak i ako taj netko ili to nešto trenutno više nije kraj nas. Iako zvuči mistično, povezanost to zapravo i nije. Za osjetiti je nije potrebno vjerovati u neke magične sile ili nadnaravne pojave, dovoljno je samo upotrijebiti zdravu logiku.

Recimo, možda ste prekinuli s partnerom ili partnericom pred pola godine. No je li on/a doista izgubljen/a za vas? Nije li u vama ostalo nešto njegovo, a u njemu/njoj nešto vašeg? Možda vam je pokazao/la svoja omiljena mjesta u gradu koja su tako postala i vaša. Možda je on od vas “pokupio” omiljeni band čije pjesme sluša prije spavanja? Možda ste se radi nje ili njega naučili više smijati, ili više plakati. Ako je riječ o ovom drugom, možda ste baš radi nje ili njega odlučili promijeniti neke stvari u svojem životu.

Ako pokušamo odvojiti bilo koju stvar na svijetu, uskoro ćemo shvatiti da je povezana sa svime u svemiru.
John Muir

U socijalnoj psihologiji postoji jedan koncept koji i doslovno predočava povezanost: koncept “osobe-okoline”. To znači da osoba ni u jednom trenuku nije osoba-za-sebe, već je spoj individualnih tendencija i situacije u kojoj se u tom trenutku nalazi. Situacija utječe na njeno mentalno stanje, i na njene postupke. Koliko ste puta čuli rečenice poput: “Da me taj dan nije razljutio, ne bih to napravila”. “Da je nisam upoznao, ne bih otišao na to putovanje”? Ponekad je čak i jedna rečenica potpuno nepoznate osobe poticaj koji nam je trebao da stanemo, zamislimo se, i odlučimo promijeniti tijek svog života. Naše je ponašanje u nekom trenutku određeno i ponašanjem naše okoline, i na taj smo način također povezani s ostatkom svijeta.

Napokon, čovjek je jednako toliko vanjsko biće koliko i unutrašnje. Bez onog vanjskog ne bismo u prvom redu ni imali građevne jedinice za ono iznutra. Odakle bismo gradili vlastito iskustvo, ako ne iz susreta s drugim ljudima i situacijama tijekom života? Krenuvši od roditelja čije su riječi, ideje i slike u djetinjstvu bile prvi građevni materijal kroz koji smo ulazili u svijet, nastavili smo se kretati kroz život upijajući stvari od ljudi koje smo susretali, zauzvrat isto tako ostavljajući dio sebe drugima.

Upravo su ti utjecaji oblikovali osobu koja smo danas. Iako nekih prijatelja iz osnovnih škola više nema, sjećamo se pjesmi koje smo skupa pjevali. Iako više nema ni bake, sjetimo je se svaki put kad osjetimo miris sarme ili kad dolazi Božić. ..Sve te ljude i događaje koje smo s njima dijelili nosimo u sebi. Iako odlaze, oni ostaju dio nas.

Pritom bi bilo suludo reći da je riječ samo o pozitivnim iskustvima. I ona negativna su nas jednako tako oblikovala. Neki od nas su u nekom trenutku donijeli odluku da će u životu napraviti sve da zarade novac baš zato jer ga u djetinjstvu nisu imali. Neki su odlučili da će plesati na pozornici baš zato jer u djetinjstvu nikad nisu bili vidljivi. Neki su se zatvorili jer su ih drugi povrijedili.

Svako od tih iskustava ostaje uz nas u obliku lekcija koje smo naučili ili odluka koje smo radi njih donijeli.U onome što smo danas sadržane su odluke iz prošlosti o tome što ćemo postati, radi iskustava koje smo imali. Znajući to, možemo to znanje i primijeniti. Ono što se dotad činilo kao pogreška ili loše iskustvo, odjednom postaje koristan građevni materijal. Postaje potencijal kojeg imamo u budućnosti.

Jer, u svijetu u kojem živimo sve je povezano. I iako to možda u trenucima ljutnje, umora ili iscrpljenosti zaboravljamo, i mi smo dio njega.

by Iva

Povezanost je nešto što se teško prenosi riječima. Zato, probajte ga osjetiti gledajući video Matta Hardinga koji je obišao svijet, a za koji mnogi tvrde da povezuje:

Izvor: Psiha