Kažu da je završetak ljeta dobar termin za krstarenje. Ako niste stručnjak za jedrenje ili ako vam boravak na manjem jedrenjaku ili sličnom brodu nije baš nešto o čemu sanjate, preostaje vam turistička varijanta koju sam prije dva tjedna izabrao i ja sa svojom obitelji: sedmodnevno krstarenje na motornom jedrenjaku poput broda Planka dužine 27 meta-ra sa 11 kabina

Kažu da je završetak ljeta dobar termin za krstarenje. Ako niste stručnjak za jedrenje ili ako vam boravak na manjem jedrenjaku ili sličnom brodu nije baš nešto o čemu sanjate, preostaje vam turistička varijanta koju sam prije dva tjedna izabrao i ja sa svojom obitelji: sedmodnevno krstarenje na motornom jedrenjaku poput broda Planka dužine 27 meta-ra sa 11 kabina.

Planka je tipični drvenjak kakvih je nekada bilo puno na Jadranu, a zadnjih se desetak godina brojni obnavljaju upravo za turističke potrebe. Tako je i ovaj, sagrađen 1957. godine, u potpunosti obnovljen 2005. s klimatiziranim kabinama i salom za jelo, jedan od tridesetak sličnih brodova u floti kompanije I. D. Riva, članice grupacije adriatica.net. Oni već godinama od travnja do sredine listopada iz Rijeke, Zadra, Trogira i Dubrovnika voze duž obale i otoka.

Naša ruta bila je obilazak otoka sjevernog Jadrana s ciljem da odemo do Kornata i vratimo se u matičnu luku Rijeku. Uživanje u kupanju i sunčanju u brojnim valama na otocima i noćenje u otočnim lukama bila je osnovna ideja putovanja, uz sam užitak krstarenja, dakako. Kapetan Planke Jure vlasnik je broda, a njegov glavni pomoćnik je Toni, momak od 22 godine koji na brodu radi već 5 godina.

U subotu nešto poslije 13 sati iz Rijeke smo krenuli nakon što smo odradili onaj prvi, tehnički dio posla: unošenje prtljage na brod (u čemu su nam pomogli dečki s broda), ključevi kabina (mi smo dobili onu pomalo klaustrofobičnu, u potpalu-blju, bez prozora, ali ionako nismo planirali duže boraviti u njoj) i osnovne informacije o putovanju i boravku na brodu.

O smještaju automobila u garažu pobrinuli su se ljudi iz I. D. Rive. Krenuli smo put grada Cresa, dan je bio težak, poluoblačan i sve je nagovje-štavalo mogući neverin (koji je nježno i protutnjio te noći) nakon dugog niza toplih, sparnih ljetnih dana. Ali more je bilo mirno i plovidba uz obalu otoka Cresa bila je za većinu putnika prva prilika, usprkos škrtom suncu, za sunčanje i razgledavanje.
Mladi bračni par iz Austrije opustio se na pramcu broda, ona u ljetnoj haljinici, ali on još uvijek u kratkim karakterističnim kožnim hlačicama. Lederhose na brodu, bilo je očito da momku još treba dati malo vremena za prilagođavanje na novu situaciju. Društvo inače raznoliko, Nijemci, Slovenci, Talijani, Francuzi... Nakon nekoliko sati vožnje pristali smo na prvo kupanje.

Navečer grad Cres - dobro rasploženje, ali najsimpatičnije su mi bile dvije male butige Sretan grad i Sv. Marko sa suvenirima poput maslinova ulja u keramičkim posudama koje vode Sebastijan Lužina i njegova majka Lina. Drugog jutra, uz dosta bure i nemirnog mora, krenuli smo prema Malom Lošinju, ali smo najprije stali u živopisnom mjestu Martinščica na Cresu, a poslijepodne, nadomak Malog Lošinja, u lijepoj uvali Artatori. Nakon noćenja u Malom Lošinju u ponedjeljak ujutro i doručka koji je svako jutro bio u 8 sati, krenuli smo uz mirnije more južnije, prema Silbi.
Ondje smo u uvali Sv. Ante, nasuprot Premude, ručali i proveli 4-5 ugodnih sati na sada već vrućem suncu s malo vjetra. Put nas je preko Ista vodio prema otoku i malom mjestu Zverincu, gdje smo došli oko 18.30 sati. Zverinac je, nažalost, bio jedno od rijetkih mjesta koje smo na ovom krstarenju mogli izbjeći: neugledna i neatraktivna lučica poslužila je samo da u njoj prespavamo na proputovanju za Kornate.

No zato je idući dan bio posebno atraktivan, najprije plovidba uz Dugi otok, Iž i Pašman sve do prolaza Mala Proversa i Proversa, koji dijeli Dugi otok i Kornate, zatim veliki krug kroz kornatski arhipelag koji smo polako razgledali u svoj njegovoj ljepoti, da bismo onda pristali na otoku Aba. Ručak i ponovno kupanje, ali ubrzo nas je jak sjeverozapadni vjetar potjerao i morali smo se premjestiti sjevernije, u uvalu Ćušćica na Dugom otoku koja spada pod Park prirode Telaščica.
Tu smo u miru uživajući proveli cijelo poslijepodne, da bismo poslije krenuli put Zadra u koji smo stigli oko 19 sati, nakon 2,5-satne plovidbe. Zadar smo odradili i idući dan čekao nas je dugi put prema Rabu. Na pola puta stali smo na otoku Maunu, gdje smo se zasluženo pržili na vrućem suncu. Prije samoga grada Raba još jedno poslijepodnevno stajanje i kupanje s lijepim pogledom na prekrasne gradske zidine.

Stari Rab, u koji mi je uvijek drago doći, bio je lijepa večernja pozornica za obilazak. Ujutro još nas je samo otok Krk dijelio od matične luke. No ubrzo nakon polaska, oko 10 sati, stali smo na Rabu u uvali Kristofor, gdje smo proveli većinu dana polako se pripremajući za odlazak u grad Krk.
Posljednje jutro sličan scenarij, uživanje u kupanju u uvali, sada već tek nešto više od dva sata vožnje od Rijeke u koju smo stigli oko 16 sati. Hrana je na brodu bila solidna, možda malo preteška za “morski život” s obzirom na to da je većinu obroka činila svinjetina s povrćem, ali kuharica Katica znala je napraviti najbolje od onog što je imala. Malo više ribe i lakše, mediteranske hrane ne bi škodilo.

Ali navečer uvijek imate priliku skočiti do nekog od restorana, ako ostanete gladni. Na iskrcaju srdačno smo se pozdravili s posadom Planke, kapetanom Jurom, Tonijem, Mariom i Katicom, kao i sa svim suputnicima s kojima smo se družili tih ugodnih sedam morskih dana. Sedam dana za pamćenje.


Izvor: B92