Knjiga:
"Kristalno Sunce - Ponovno otkriće izgubljene tehnologije drevnoga doba", autor Robert Temple


Cesto sam se pitao ranije, Svevidece oko, Kiklop, ... da li nisu samo izmenjeni prikaz necega sto je nekada davno postojalo ? Postojalo, a znanje ostalo izgubljeno u vremenu ... a mozda i nije ...

Mozda na ta pitanja i jos mnoga druga, se odgovor moze naci i u knjizi Kristalno sunce.


sir Arthura C. Clark
Od svih ljudskih izuma teleskop je onaj koji je uz najmanje troškova iznjedrio najveličanstvenije rezultate. Danas ga uzimamo zdravo za gotovo, no, je li itko ikada mogao zamisliti da će dva komadića stakla nekim čudom
jednom izbrisati prostor i približiti nam udaljene predmete. Bez teleskopa, bili bismo i dalje posve nesvjesni svoga mjesta u svemiru.
Iako se Galileu s pravom pripisuje zasluga za uvođenje teleskopa u širu uporabu 1609. godine, on ga u svakom slučaju nije izumio. Kao što Robet
Temple iznosi u ovoj knjizi, koja je rezultat iznimno podrobnih istraživanja, izvanredne leće od kvarca bile su poznate prije nekoliko tisuća godina, stoga je teško povjerovati da Arhimedu - ili nekom kineskom ili egipatskom izumitelju davno prije njega - nije nikada palo na pamet da poduzme jednostavan opit i pogleda istodobno kroz dvije leće.
Neki povjesničari tvrde da je cejlonski buntovnik, kralj Kasyapa, koji je u 5. st. po Kr. sagradio kamenu utvrdu Sigiriyu (koju sam uvrstio među "sedam svjetskih čuda", u istoimenoj BBC-jevoj emisiji i u kojoj je smješten
jedan od glavnih rajskih izvora), rabio teleskop kako bi nadzirao svoj harem. Nažalost, nisam mogao pronaći niti jedan dokaz koji bi potvrdio tu zanimljivu priču.
Nadam se da će ova knjiga ohrabriti kustose da preispitaju dio svoga blaga; možda će otkriti kako je jedan od najvećih izuma čovječanstva mnogo stariji - i mnogo značajniji za ljudsku povijest - nego što se do sada smatralo.

Arthur C. Clarke
Colombo, Šri Lanka, svibanj, 1999.

============================================================

Zamislite svijet u kojemu ne postoje brodovi i u kojemu nije moguće putovati vodom. U drevno doba u takvom svijetu jedini mogući put bio je kopneni. Pa ipak, arheolozi i povjesničari sučeljeni su s problemom. Naime, postoje dokazi da su ljudi putovali u udaljene krajeve i međusobno trgovali. Ovo bi bilo lako objasniti da su imali brodove, a budući da nisu, stvorene su zamršene teorije o kopnenim putovima, koje su imale objasniti osebujne kulturne veze među narodima.
Zamislite zatim da su pronađeni različiti dokazi koji upućuju na to da su brodovi ipak postojali. Međutim, sve su te dokaze stručnjaci odbacili. Slikanje na starim posudama koje prikazuju brodove, samo su primjeri poetičke fantazije ili opisi mitoloških događaja. Olupine pronađene na obalama mora zapravo su "stijene neobična oblika", a stari brodovi zapravo nisu brodovi nego "žrtve bogovima". Drevni zapisi o plovidbama, poput putovanja Sredozemnim
morem, samo su priče o izmišljenim događajima. Kakvu bismo iskrivljenu viziju povijesti imali da smo u to povjerovali! Sva drevna putovanja pripisala bi se mitologiji, baš kao i let na Olimp, a mi bismo živjeli u uvjerenju da u davnim vremenima ljudi nisu plovili morima.
Nedvojbeno bi se razvila teorija koja bi dokaze za tu postavku pronašla u drevnim religijama: božica zemlje štovala se zato što su se, putujući kopnom, ljudi mogli međusobno posjećivati. Učeni profesori svoje bi studente neumorno
uvjeravali da je doista bilo tako, a nitko se ne bi usudio izazvati standardno ili ortodoksno gledište. Oni koji bi se drznuli pretpostaviti da su drevni narodi ipak imali brodove, bili bi prozvani luđacima, a sav pošten i ugledan svijet držao bi se podalje od njih. Jer, svi znaju da u drevno doba nije bilo brodova. Nažalost, suviše je mnogo ljudi sklono takvom ponašanju, a ništa nije teže nego suprotstaviti se "konvencionalnom mišljenju" stručnjaka.
Pitate li bilo koga od njih jesu li u drevno doba postojala povećala, najvjerojatnije će odgovoriti: "Naravno da nisu. Za to ne postoje nikakvi dokazi. Takvo što nisam nikada vidio. O tome nije poznato ništa. Ne postoje zapisi
o tome."
Pa ipak, u ovoj ćemo knjizi pokazati da je naše viđenje povijesti iskrivljeno na način sličan gore navedenom primjeru. No, umjesto da smo povjerovali kako u drevno doba ljudi nisu poznavali brodove, povjerovali smo da nisu poznavali optičku tehnologiju. Zbog nedostatka osnovnih informacija, kao i zbog našeg čvrstog uvjerenja da takva tehnologija nije postojala, pogrešno smo protumačili brojne činjenice iz ljudske prošlosti. Povijest, tehnologija, arhitektura, religija, mitologija, pismenost, filozofija, teologija, obrtništvo, manufaktura - sve je to bilo pod utjecajem iskrivljenoga gledišta, izobličeno kao što to čine zrcala u zabavnim parkovima pa izgledamo nerazmjerno
visoki ili zdepasti.
Vrijeme je da se takve pogreške isprave i da se razotkrije istina, uz predočenje čvrstih dokaza. Saznat ćemo da su drevni narodi poznavali više od 450 optičkih naprava, što je ipak nešto više od "nijedne", kako vjeruje
većina ljudi. Postoje brojni drevni zapisi koji nas posve eksplicitno i nedvosmisleno izvješćuju kako je optička tehnologija bila u uporabi u davnim vremenima. To čini dokazna građa. Slijede tumačenja koja, potkrijepljena
dokazima o postojanju optičke tehnologije, daju novo značenje nekim poznatim motivima. Primjerice, je li moguće da jednooki Kiklop iz Odiseje posjeduje stanovitu optičku konotaciju, ili je to čudovište samo plod pjesničke mašte? Takvih je mogućnosti doista mnogo i njima ćemo se pozabaviti dalje u knjizi.
Podaci s kojima ćemo se susretati i nova tumačenja koja oni omogućavaju, otvorit će nam posve nov pogled na drevni svijet. Malo povijesnih aspekata ostat će nedirnuto tim novim pristupom. Pronaći ćemo odgovore na razna pitanja i riješiti mnoge nejasnoće. S druge strane, ono što nam se činilo jasnim i nedvojbenim smatrat ćemo nepotpunim i varljivim.
Izvrnuto je tkanje povijesti i pojavili su se novi uzorci, usuđujem se reći, još ljepši nego dosadašnji. Nikada ne smijemo pomisliti da nas naši preci nemaju čime iznenaditi. Jer, oni su ovdje, u trećem tisućljeću, i nose naočale.
Pokazat ćemo, također, kako su se neke učene glave zavaravale vjerujući da mogu prepraviti povijest redigiranjem drevnih tekstova. Većinu će ljudi ta činjenica zaprepastiti. No, mnogi su krivci već odavno mrtvi, pa ne moraju strahovati za svoje sinekure. Među onima koji su još živi, neki su priznali svoje pogreške i prihvatili novo gledište: profesor Eichholz, koji je prevodio
Plinijeva djela, oduševljeno me izvijestio o nekim odlomcima koji se bave optikom. Da je profesor (s kojim sam razgovarao u staračkom domu) znao da su u Plinijevo doba postojale leće te da o tome svjedoče i arheološka otkrića, zasigurno ne bi niti pokušavao, "u skladu s njihovim nepostojanjem", mijenjati značenje teksta.
Priča koja slijedi vrlo je neobična. Budući da je djelomice i osobna, najprije ću ispričati kako je sve za mene počelo. U toj sam se zbrci našao posve slučajno, te sam, poput bilo koga drugoga, dugo vremena bio slijep za očite činjenice. Naime, priča o drevnoj optičkoj tehnologiji toliko je zadivljujuća, da bi svatko isprva pomislio kako je nemoguća! Inače, to ne bi bila nikakva novost!