Miris koji izluđuje

Ako ste mislili da je cijela priča s parfemima počela s Chanelovim brojem 5, gadno ste se prevarili. Industrija koja danas broji milijarde i milijarde dolara, korijene vuče iz starog Egipta, a zahvaljujući besmrtnoj opsjednutosti ljepotom, pogoni se još dugo neće ugasiti



Za osjetilo njuha kažu da je najfascinantnije od svih ljudskih osjetila budući da je priroda zračenja, koja osjete tjera na aktivnost, još uvijek nepoznata. Mirisi kod ljudi potiču nervozu, osjećaj gađenja ili neugode, ali isto tako smiruju i nerijetko liječe.

Posljednjih godina znanstvenici su došli do zanimljivog zaključka kojim tvrde da je osjetilo njuha jedan od glavnih elemenata i 'inicijatora' pri zaljubljivanju. Naravno, čuli ste za feromone koji dolaze do dijelova mozga koji kontroliraju nagone za hranom i seksom. Eto zašto se kaže da ljubav dolazi iz trbuha! Što god mislili o tome, činjenica je da se ljudi međusobno privlače, između ostalog, na temelju 'dobrog mirisa'.

Parfemi, naravno, nisu 'izmišljeni' ni iz kakvog drugog razloga do estetskog, iako je njihova prvotna namjena bila posve drugačija. Ako pogledamo daleko u povijest, primijetit ćemo da se kao prvi narod, koji je u svoju kulturu usadio upotrebu parfema, spominju stari Egipćani. Međutim, od religijskih rituala i ceremonija, koje su uključivale paljenje tamjana i balzamiranje mrtvih, mirisi su bili dio egipatskog života.


Coco Chanel

Egipćanke su počele koristiti parfimirane kreme i ulja, najčešće od cimeta i meda, a kasnije pripremane i od cvijeća, radi ljepote, ali i kao uvod u ljubavnu igru. Oni bogatiji su koristili finije mirise, s cvjetnim ekstraktima, i jednako su bili popularni kod muškaraca kao i kod žena.

Perzijancima je, između ostalog, parfem bio statusni simbol. U palačama i kućama bogataša mirisi i arome širili su se svakom prostorijom, počevši od pažljivo uređenih vrtova. Posebno je na cijeni bila ruža koja će kasnije postati jedan od najljepših mirisa u svijetu parfema. Osim toga, ovaj je narod svladao tehniku očuvanja mirisa; ružine su latice pohranjivali u zemljane posude da bi ih kasnije otvarali u specijalnim prigodama. Muškarci su od mirisa najviše koristili cimet, stavljajući ga na bradu nakon kupanja.

Neke od tih običaja Aleksandar Veliki je iz pokorene Perzije donio u Egipat i staru Grčku, iako su Grci već imali određeni odnos prema parfemima. Naime, vjerovali su da su ih izmislili bogovi pa su iz tog razloga smatrali da je svaki božanski doticaj sa Zemljom i bogova sa smrtnicima popraćen snažnim mirisom zbog njihove prisutnosti. Mirisi su se, kao i kod drugih naroda starog vijeka, koristili u pogrebnim obredima.

Prije osvajanja Grčke i drugih europskih prostora, Rimljani su imali poseban praznik koji se svake godine održavao 28. travnja, a koji je slavio miris, božicu Floru i prvu pojavu cvijeća. Kasnije, u poznatim rimskim kupeljima muškarce bi masirali mirišljavim uljima i mastima, a Konstantin Veliki prenio je upotrebu mirisa u crkvu.


Kao i uvijek, parfeme koriste i žene i muškarci...


Istok u čitavoj priči zauzima posebno mjesto, budući da u muslimanskim narodima, Kini i Indiji kultura korištenja mirisa postoji još puno duže. Gotovo uvijek je bila povezana sa svadbenim ili pogrebnim običajima, ali istovremeno su žene orijenta kupaonicu ili neko drugo mjesto za uljepšavanje smatrale vrlo bitnim.

Kako je broj stanovništva rastao, svijet se mijenjao, vjere su se širile, a tehnološka dostignuća pomicala granice, tako je i parfem našao svoje mjesto u modernom svijetu. Iz 1190. sačuvan je prvi zapis o prodavaču parfema u Parizu, a čiju je 'distribuciju' odobrio sam Henry VI. Zbog ljudske taštine ili ne, parfem je ostao važan dio kozmetike, nešto kao 'zmija za njuh'.

Veliki boom parfema i mirisa, nakon Rimskog carstva, dogodio se u 17. stoljeću da bi 1656. u Francuskoj otvorili prvi obrt proizvođača rukavica i parfema. Krug poklonika novog modnog trenda polako se širio, a dvor Louisa XIV čak su prozvali 'mirisnim dvorom', premda se mi ne bismo kladili u njegovu korist, budući da je općepoznata stvar da su se u ono vrijeme dvorjani rijetko prali, a često mirisali intenzivnim mirisima. To se sigurno ne može nazvati dobrom ili mirisnom kombinacijom.



Parfumerija u pedesetima


Značajnu promjenu razvoj parfema 'doživio' je u 19. stoljeću, prvenstveno zahvaljujući velikom znanstvenom napretku, a razvoj moderne kemije udario je temelje industriji parfema kakvu danas poznajemo. Grasse u Provancei, u Francuskoj, postao je središte uzgoja cvijeća i trava za čitavu parfemsku industriju, posebno jasmina, ruže i naranče.

Uz stvaranje finog mirisa jednako važna postala je i ambalaža. Već poznati proizvođač parfema Francois Coty udružio se s Reneom Laliqueom te su zajedno dizajnirali staklene bočice raznim imenima u svijetu mode, a kasnije i jednom od najpopularnijih ikad – Chanelu No. 5, kojeg je 1921. stvorio Ernest Beaux za Couturier Gabrielle Chanel.

Danas se u prodaji nalazi preko 20 tisuća mirisa koji više ne predstavljaju privilegiju bogatih, već štoviše svaki od tih vrsta mirisa ima svoju publiku. Što se Europe tiče, Francuska je ostala centar proizvodnje, a u novije vrijeme i dizajna parfema.

Povijest parfema

Tportal \ AS

muskarci koji mirisu na cimet... mmm ....