Da holivudski režiseri trenutno nisu okupirani ratovima zvijezda i nemogućim misijama, vjerovatno ne bi odoljeli da snime film o srpskim ženama koje su odabrale stranputicu i krenule putevima kojima nježniji pol rijetko kreće u životu. Čarobna kombinacija oružja, heroina, seksa, slave i otrova, sa koje god strane i koliko god detaljno posmatrali portrete srpskih žena sa aktuelnih potjernica, slika koja se dobija djeluje prilično živopisno: na jednom mjestu skupljene su tu folk dive, sponzoruše, supruge i snahe bivših funkcionera, misteriozne i preduzimljive supruge, bivše i sadašnje, kriminalaca i opasnih momaka, advokati, sudije, blagajnice, obične penzionerke iz komšiluka...
U policijskoj akciji koja je organizovana ljeta prošle godine razotkriveni su akteri ozloglašene bilećke grupe, za koju se sumnja da je prokrijumčarila više od 500 kilograma marihuane. Ovaj događaj ostaće zapamćen po spektakularnom privođenju poznatog banjolučkog advokata Marice Ćulum, koju policija dovodi u vezu sa kriminalnim grupama i aktivnostima na području Istočnog Sarajeva i Trebinja. Vijest da je Marica uhapšena za Banjolučane je bila pravi šok, jer je ova žena godinama važila za jednu od najekstravagantnijih, ali i najmoćnijih žena u javnosti Republike Srpske.

Njene kolege advokati imali su običaj da kažu da je Ćulumova advokat opasnih momaka, što se kasnije protumačilo kao razlog zbog kojeg je završila u zatvoru. Još jedan šok naši sugrađani doživjeli su kada je u julu prošle godine uhapšena bivša blagajnica banjolučke filijale Rajfajzen banke Sanja Meseldžija. Javnost se zgražavala kada je Sanja osuđena na osam godina i četiri mjeseca zatvora zbog pronevjere 2.206.000 KM, jer, kažu, mnogi kradu više pa izigravaju biznismene, a jedna blagajnica mora da ide u zatvor, jer pravda očito za sve nije ista i ne mjeri se jednakim aršinima.

Presudom je Meseldžija obavezana da Rajfajzen banci vrati cjelokupan iznos prisvojenog novca, što je, ako je suditi po komentarima koji su se mogli čuti u javnosti, posebno maliciozno i nepravično.

- Kada me pitate za žene kriminalce, nije neobično što su lijepe i mlade. Jer, većina ovih žena su upravo zbog svog atraktivnog i poželjnog izgleda privlačne ljudima koji se bave kriminalom, i u stvari one od svojih momaka preuzimaju određenu vrstu ponašanja koja je svojstvena za ljude sklone bezakonju i kriminalu - rekao je načelnik Uprave kriminalističke policije Gojko Vasić.

On smatra da su žene mnogo opasnije od muškaraca i pažljivije planiraju i organizuju zločin. O njihovim motivima, kaže Vasić, nezahvalno je govoriti jer postoje različiti profili žena ubica, žena lopova, poremećenih ličnosti koje u stanjima šizofrenije i povremenog ludila naprave neke jako loše stvari, kojih se kasnije ni ne sjećaju.

- Problem je što u Srpskoj, a ni na području cijele BiH, nemamo dovoljno zatvora za smještaj osuđenica. Kaznionice za žene jedino nude zatvori Kula i zatvor u Tuzli. Uočavamo problem i kada je riječ o utvrđivanju psihičkog stanja zatvorenika, jer bez detaljnih ljekarskih posmatranja ne možemo utvrditi da li je neko zaista lud ili samo glumi da je lud - rekao je Vasić.

Dodaje da je u dugogodišnjoj policijskoj karijeri imao priliku da se uvjeri da najčešći motiv za zločin kod žena nije novac, nego patološka ljubomora i osveta zbog preljube koju je počinio njihov partner.

Sadržaj SMS poruka koje su putem mobilnih telefona razmjenjivali pokojni Saša Ilić, 31-godišnjak iz Banje Luke i Jelena Tegel, 19-godišnjakinja, otkrili su okrutno ubistvo u kojem je Jelena označena kao glavni saučesnik. Jelena Tegel je zbog ubistva Ilića osuđena na 15 godina zatvora, a naivna dječija igra i snovi o životu na visokoj nozi, skupim automobilima i neiživljenoj mladosti, biće oplakani u zatvorskoj ćeliji. Plakala je Jelena i u sudnici, klela se da nije znala šta radi, ali tijelo mrtvog Saše ipak je imala snage da sa svojom drugarom, takođe ubicom, sunovrati u kanjon Vrbasa. U Zavodu za liječenje duševnih bolesnika "Jakeš" u Modriči kažu da su na liječenju imali nekoliko bolesnica koje su osuđene za čedomorstvo.

- Prije nekoliko godina kod nas je na liječenje primljena 20-godišnjakinja iz okoline Broda. Ubila je dvogodišnjeg sina, udavila jastukom i bacila u bunar pored kuće. Kod nje su ljekari utvrdila najteži oblik paranoidne šizofrenije. U stanju kada dobije takav napad, ona apsolutno nije svjesna svojih postupaka. U takvim stanjima držimo je vezanu za radijator, jer nikakva terapija ne može da je smiri. Takvi bolesnici su izuzetno opasni po okolinu, lako mogu naškoditi sebi i drugim ljudima. Ljekari znaju da prepoznaju napad po nekim simptomima koji nisu karakteristični za bolest, ali mi ih vremenom uočimo. Kod ove žene napad počinje tako što se odjednom krene smijati. Znamo odmah da je trebamo vezati - rekla je psiholog u "Jakešu" dr Mirjana Pejčić.

Od žena mafijašica zaziru i advokati, pa predsjednik Advokatske komore RS Jovan Čizmović na pitanje šta misli o tome da brani ženu kriminalca, kaže: Sačuvaj me bože da nikad ne branim muškarca koji je sklon nasilju u porodici i ženu kriminalca. Žene su opasne, a posebno ove što su u mafiji - kaže Čizmović.

Kada se 20. marta 2003. na TV ekranima pojavila fotografija 62-godišnje Ibojke Suvajdžić, stanari njene zgrade u Gagarinovoj ulici u Novom Sadu bili su šokirani. Žena, koja će tokom sljedećih nekoliko dana biti opisivana kao domaća "mama Dalton" ili "mama Bejker", do tada je u svom komšiluku bila poznata kao penzionerka koja jedva sastavlja kraj s krajem, koja da bi se nekako "skrpila" od prodaje jaja sa svog imanja i kojoj su se svi trudili da nekako pomognu. U trenutku kada je kod skromne Ibojke pronađeno 15-ak kilograma heroina i količina oružja dovoljna za jednu prosječnu privatnu vojsku, a na salašu Banstol pravi pravcati privatni zatvor, priča o tipovima žena u kriminalu obogaćena je do tada nepoznatim modelom. Pored već znanih fatalnih žena, žena iz sjenke, žena spremnih na sve, pojavom Ibojke Suvajdžić srpski kriminal dobio je i ženu – požrtvovanu majku.

Za razliku od domaće mame Bejker, sve ostale žene sa potjernica (ili iz Centralnog zatvora) koje su osumnjičene da su na ovaj ili onaj način bile povezane sa ozloglašenim "zemunskim klanom", najšire bi mogle da se definišu kao fatalne: sve su, naime, bile u ljubavnim ili bračnim vezama sa opasnim momcima i sve su zahvaljujući tim vezama stekle novac ili moć. Međutim, nešto detaljniji pogled na likove i djela što privedenih, što traženih, Svetlane Cece Ražnatović, Aleksandre Šekularac Bibi, Ljiljane Buhe i Milice Gajić, pokazuje da u kategoriju zaista fatalne spada samo udovica Željka Ražnatovića.
Ceca

Kada se u februaru 1995. udala za jedno od najviđenijih lica sa potjernice, prosječna pjevačica prosječnih medijskih nastupa i prosječnog imidža, Ceca Ražnatović postala je otjelovljenje onoga što se obično naziva "američkim snom": nastupi i imidž dosegli su svjetski nivo, a popularnost je počela da se mjeri sa nekadašnjom slavom Lepe Brene ili Zdravka Čolića. Fudbalski klub "Obilić", nekoliko mjenjačnica i pekara, SDG kompanija, "Grand kazino", dvije građevinsko-stambene zadruge, lanci butika, brojne nekretnine i mnoge firme o čijim se pravim vlasnicima samo šuškalo.
Otrov

Najmisterioznija žena na spisku traženih ili privođenih svakako je Ljiljana Buha, supruga jednog od surčinskih bosova Ljubiše Buhe Čumeta i žena koja je osumnjičena da je pomagala ubicama pokojnog premijera Srbije Zorana Đinđića. Čume će se u jednom trenutku povjeriti bliskim prijateljima da mu je pozlilo pošto ga je supruga poslužila čašom soka, a tome u prilog išla je i činjenica da se Ljiljani Buhi u međuvremenu izgubio svaki trag. Isti "bliski prijatelji" tada će ispričati da je Ljiljana svog supruga otrovala zbog njegove vanbračne afere i vanbračnog djeteta.

Izvor:Glas Srpske