IN < - Kovilj... - >LO
(1/1) :: Odgovori!
Autor: sanjica_021 :
Kralj rakije



Kovilj, jula

U ataru bačkog sela Kovilja, na brežuljcima, zru dinje i lubenice. Suncokreti razbuktani u žuto, skrivaju usred njive magičnog Van Goga. Na vidovdanskoj omorini čuvari bostana sede pored obnovljenih trščanih koliba i gomila dinja i lubenica, koje nude namernicima na autoputu Beograd – Novi Sad. Iza manastirske šume, međutim, brujala su u žetvi dva kombajna. Kod čarde "Kraj sveta", u rogu Šajkaške, na širokom strnjištu, ljudi su presovali i sedevali na traktorskim prikolicam novu slamu. Tamo je sve odisalo mirisima sena, žita i leta.

Kovilj je lepo mesto sa dve crkve belih baroknih tornjeva. Nigde nema toliko rodinih gnezda kao u ovom podunavskom mestu. U svakoj ulici, bar na po jednoj banderi, stoji rodino gnezdo. Ročići u gnezdu su već poodrasli, mašu krilima k’o pravi poletarci. Kažu da se rode gnezde tamo gde su ljudi dobre ćudi. Prošli smo u Kovilju pored kuće u kojoj je rođen pesnik Laza Kostić. Onaj koji je ispevao prelepu ljubavnu pesmu "Santa Maria della Salute". Doktor Laza, lepo se iskaza...

A na Vidovdan je u Kovilju održana "Rakijada". Dan rakije, parastos dudu i ravničarenje – pešačenje. Dud je i inače ravničarsko sveto drvo. Postoji beli dud, crni dud, dud murga. U prošlosti gotovo da nije bilo druma bez dudovih stabala, kuće bez duda. Ogroman dud u selu, na sokaku, dud u dvorištu, pored đerma i bunara, dud na raskršću. Sva ravničarska sela imala su rasadnike mladih dudova – dudare.

Dud kao hladovina, lišće belog duda kao hrana svilenih buba, dud kao materijal za kace, bačve i burad, slatke dudinje za rakiju, pekmez; dud kao hrana guskama, patkama i ostaloj živini, ali i ljudima. Dudinje su neke šaljivdžije nazivale bećarskim paprikašem!...

2.
U centru sela dimili su kazani. Tamo su pekli rakiju dudovaču. Kovilj je valjda jedino naše mesto u kome ljudi još peku rakiju dudovaču. Na čardi "Tikvara", u blizini manastira Kovilj, čuveni kuvar i rakijaš Pera Subić kuvao je u ogromnim kotlu i oraniji gulaš i čobanac za više stotina duša.

Kod "Tikvare", zaklonjen nastrešicom od sunca, leškario je na daskama suvonjavi ribar Jovan Živanov. Ispod čarde na obali rukavcu Dunava, poređani kao vojnici, čamilo je dvadesetak pocrnelih čamaca daščanika. Na vodi je jedan ribolovac u čunu uporno pecao. Jovan je držao svoj monolog:

– Ja sam ovdašnji... Tu na Tikvari će doveče biti rakijada... Pitaš ima l’ u rukavcu ribe. Slabo. Ja sam radio u ribarskoj zadrugi dvedes’dve godine, pa sve znam. I otac moj, Rada, bio je čuveni ribar i brigadir u zadrugi. Tu na Tikvari je bilo onda bačvi i čuvarki s ribom – sačuvaj Bože!... Mnogo. I zlatnih šarančića je bilo, i štuke je bilo, i manića. Rođen sam pored vode, u čamcu tako reći, i zato to o ribama znam. Mog’o bi ja u starosnu penziju da idem, ali nemam dosta godina. Rođen sam četr’sedme – rekao je ribar Jovan.

Svratili smo bili i do kuće Save Graovaca, koviljskog štampara i proizvođača vina i rakije. On je jesenas napravio dve hiljade litara vina i sve prodao do Božića. Sava je glavni organizator "Rakijade", i veli da je na ovogodišnjoj smotri u Kovilju čak 66 rakidžija prikazalo svoju "vatrenu vodicu".

– Pre Drugog svetskog rata, a i do šezdesetih godina, Kovilj je imao između petsto i hiljadu jutara vinograda. Sad je vinograda sasvim malo. Mi držimo vinograd. Od sorti grožđa imamo crvenu plemenku, to je pijačna roba, pa slankamenku, a i grožđe đenđeš. To prispe o Petrovdanu, jako je slatko i miriše... Nekad su ljudi rakiju pekli samo od duda. Ko je imao tri duda u avliji, taj je imao četiri kazana rakije. Dudova je bilo mnogo. Gardinovački drum, šajkaški drum, vilovački drum, sve je to bilo oivičeno dudovima. Sad je dudova u Kovilju – na prste da izbrojiš. Tako je i u drugim selima. Povađeni su i dudovi, a malo je i brestova... Moj Sava je sad posadio dvadesetak dudova – kazivao je Savin otac Branko.

3.
Jedan od najčuvenijih rakidžija u Kovilju je Pera Subić. On nam je u svojoj kući izneo čak 26 vrsta rakija, ali i mnoštvo novinskih napisa o njemu. Rakija od zove, pa lincura, lozovača, rakija od šljive iz južne Afrike, klekovača, lipovača, komovica... rakija od lipe, kamilice, kupusara, od banana, kima, bosiljka, anisa, duda, liker od oraha, pa rakija i od paradajza!... Novinski naslovi o Peri: "Kralj rakije, zakleti trezvenjak". "Ma kakav ,Hilton’". "Rakija od kupusa i tikve"...

– O meni su pisale sve novine, pa sam tako "stig’o" i do Japana! Jedan iz Siriga kod Segedina pravi rakiju od feferona, dao mi je recept za pečenje. Kad sam opet kod jednog u Dublju video rakiju od kima, rekao sam sebi: "Napravićeš, Pero, rakiju i od guščijih jaja!" Nema tog materijala od kojeg ja neću isterati rakiju. Ako treba i iz starih novina!... Ja sam inače kuvar i ugostitelj bio, držao sam dugo godina kafanu "Šumadiju" u Kovilju, ali se sa pićem nikad nisam mešao. Znam dobro da kuvam gulaše. Budi na "Tikvari" pored mene i naučićeš za tili čas da kuvaš i gulaš i čobanac. Samo gledaj šta ja radim, i "kradi". Kuvam gulaš od kima, i od čega god ’oćeš. Moraš prste da ližeš od mog gulaša, ma ga skuvao i od starih cipela! – rekao je domaćin Pera, nekrunisani kralj rakije.

On je ispričao, izneo i kako se pravi rakija od duda, ali i komadara ili ’lebara – od žita i kukuruza.

– Za dudovaču rakiju se kupi dud i stavlja u bačvu da kisne. U bačvi kisne, dižu se klobuci, a kad materijal "sazri" i površina se izbistri da čovek u bačvi vidi "kako se ogleda majmun", to jest vidi svoje lice – masa može u kazan na pečenje. Što se tiče ’lebare, ide ovako: uzme se pedeset kila kukuruznog brašna, zamesi sa pola kile kvasca. U to se doda malo mekinja i šećera. Kad testo uskisne, od njega se naprave hlepčići, koji se peku u domaćoj furuni. Pečeni hlepčići se iskomadaju i izmrve k’o komlov i potope u 50 litara vode. Gotovo istovremeno se na polici ili dasci raširi deset kila pšenice i pokvasio da isklija. Kad se jave klice i žile, to žito se samelje na mašini za meso, pa stavi u bure gde su izdrobljeni oni hlepčići. Odstoji u vrenju i od tog materijala se peče rakija komadara – lebara. Sačuvaj Bože da se čovek na takvu rakiju namami...

Bogdan Ibrajter

Obavestenje: Poruka je preseljena od strane moderatora Anea (Vreme: 12. Jul 2008, 14:11:14)

Autor: sanjica_021 :
Smešten u blizini Dunava, jugoistočno od Novog Sada, sa gradom je povezan autoputem E-75 Subotica – Beograd. Ima oko 6.000 stanovnika, a nastao je spajanjem Starog i Novog, odnosno Donjeg i Gornjeg Kovilja. Kao stalno naselje postoji od 18. veka. Po verovanju meštana ime je dobilo po cveću kovilju (Stipa pennata). Kovilj je poznat po pravoslavnom manastiru koji je nastao na mestu katoličkog iz 15. veka. U turskom periodu oko 1665. u Kovilju su postojale četiri muslimanske bogomolje, a danas dve pravoslavne crkve gornjokoviljska iz 1828. i donjokoviljska iz 1845. godine. Od 17. veka (1651., ali verovatno i ranije) postoji srpski pravoslavni manastir koji je po predanju nastao na mestu susreta Save Nemanjića i mađarskog kralja Andrije II, oko 1235. godine. Između Kovilja i Dunava nalazi se prirodni rezervat – Koviljski rit, koji se prostire na preko 5.000 hektara, sa čuvenom čardom „Na kraj sveta”.


Autor: sanjica_021 :
U bačkom selu Kovilj održan peti festival dobre kapljice

Koviljska rakijada - parastos dudu

Zanimljiva i omamljujuća turistička atrakcija. Degustatori pod stolom
- Sad ćete, derani, da probate rakiju kakvu u životu niste probali. S njom sam vam ja pre tri godine osvojio prvo mestu u Srbiji. Ta vid'ćete, nije to rakija neg' lek, samo klizi, reče nam čika Pera Subić, čovek čija se reč na "Koviljskoj rakijadi" izuzetno poštuje i Koviljčanin koji u ovom bačkom selu važi za najvećeg majstora u pečenju rakije.

- Ovu našu priredbu smo nazvali "Parastos dudu". Nekada je ovaj kraj bio poznat po dudu. Naša sirotinja nije znala za drugu rakiju osim dudovače. Čekao se samo dud da bi se ispekla rakija. Ih, kol'ko je samo dudovače ispečeno u Kovilju. No, dođoše neka "pametnija" vremena pa posekoše dudove, a narod šta će, mora pit' rakije pa je poče peći i od onoga što je im'o. Evo ja sam danas doneo 24 različite vrste rakije. Imam rakije od gotovo svih vrsta voća, pa čak i od povrća. Ispek'o sam rakiju od paradajza, kupusa, zatim "egzotične" rakije od lipe, oraha, bosiljka...


 I bure pije

Na "Parastos dudu" došao je i Radomir Mitić, ekolog iz Beške, koji se organizatorima požalio na jedan nesvakidašnji problem. Naime, Mitić je 1969. godine nasuo 75 litara rakije od kajsije u bure i zapečatio ga. Sada je hteo tu kajsijevaču da donese na rakijadu, ali kad je otvorio bure, u njemu je bilo svega 17 litara rakije. Tako ispada da mu je bure za 31 godinu popilo 58 litara rakije.
 
 
 

Na očigledno "provokatorsko" pitanje komšije pecaroša "koja ti je najnovija rakija koju si proizveo i koje je boje" (aluzija na ceo spektar boja čika Perinih rakija, od crvene i plave, do zelene i ljubičaste), ovaj u šali, ali možda ozbiljno, odgovori: "Za pecaroše pravim rakiju od glista. Ne moraju ni ići na pecanje, dovoljno je samo da popiju dve - tri čašice i riba će im sama doći".

Interesantno je da čika Pera, i pored toga što je do sada proizveo više od 30 vrsta "vatrene vode", uopšte ne pije.

- Dugo sam radio kao ugostitelj, držao sam kafanu i video mnogo toga šta pijan čovek može da uradi. Najviše mi je smetalo kad' vidim da neko, za koga znam da mu deca kući sede gladna, daje pare za rakiju. Uh, to me zdravo dobro ljutilo. Ondak ja tog bećara dobro izmarišem, uzmem mu sve pare i poš'ljem ga kući, pa mu sutra, kad se istrezni, vratim novce. Inače, rakiju nikad nisam prodavao, niti ću. Ovo što pečem toliko vrsta, to radim iz nekog svog hobija. Ponudim ljudima čašicu- dve da probaju, a valja imati i kad' ti neko dođe u goste, objašnjava Subić svoju filozofiju o alkoholu.

- Čovek je humanitarac, peče rakiju da bi je drugi pili, u šali prokomentarisa Petar Gaborov, jedan od osnivača Koviljske rakijade. Bilo je to '84. godine, pošto je moj pokojni otac zdravo vol'o rakiju, a tad se u prodavnicama svašta prodavalo. Kupio sam kazan i 500 kila jabuka i vidim "operacija" uspela. Odmah zatim stig'o i dud, ajd' da probam i sa njim - mada, kad je moj otac kadgod pek'o dudovaču, ona nije bila na dobrom glasu zato što su je držali na 18- 19 gradi da bi izvukli što više. Međutim, ja je drž'o na 24 grada, i ne lezi vraže ona uspe. I tako je to išlo iz godine u godinu, već sam pek'o i petnaestak vrsti od breskve, narandže, dunje, lubenice...

Kad jedne godine ja i Sava Graorac odlučismo da razvrstamo rakiju i da probamo svaku da pogodimo od čega je. Kad 'oćeš, prvih osam pogodismo, već devetu nismo mogli razaznati, a nije ni čudo jer je za "dijagnozu" trebalo popit od svake bar dve čašice. Tako nam na um padne da bi mogli organizovati takmičenje na kome bi svi domaćini iz Kovilja, ali i iz drugih mesta, izneli rakije od svakojakog voća, pa i povrća. Naša ideja je naišla na dobar odziv i evo sada je već peta rakijada za redom, a pojavljuju se takmičari iz raznih krajeva Srbije.


 Pobednici

Na ovogodišnjoj Koviljskoj rakijadi prvo mesto i zlatnu medalju za kvalitet osvojio je Novosađanin Miloš Ninković čija je kruškovača dobila najbolje ocene. Drugo mesto pripalo je kajsijevači koju je proizveo Žarko Plavšić iz Kovilja, a trće dudovači koja je ispečena u Koviljskom manastiru.
 
 
 

Vremenom smo ovu našu ideju proširivali sa željom da postane prava turistička atrakcija i čini mi se da smo u tome uspeli. Ove godine čak imamo i jednog učesnike iz Lučana, a težak zadatak je i pred ocenjivačkom komisijom, sastavljenom od vrsnih stručnjaka iz nekoliko fabrika alkoholnih pića i profesora sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, jer treba oceniti 41 rakiju, ističe Gaborov.

Rakijada još zapravo nije bila ni počela, a već je bilo "degustatora" koji su zaplitali jezikom, pravili osmice, a jedan, "najnakvašeniji" od njih, platio je danak "cugu" i toploj rakiji, koja samo što je prokapala iz kazana, tako što se stropoštao ispod jedne tezge i tu "odspavao" naredna tri sata. Kako je program odmicao "topla" je sve veći broj Koviljčana i njihovih gostiju "uzimala pod svoje", pa su obližnja stabla vrlo brzo postajala ugodan naslon i jedina čvrsta veza sa planetom Zemljom.

Bez obzira što se čika Pera Subić svojski trudio da "obolele" izleči vanredno dobro pripremljenom ribljom čorbom, sa sigurnošću možemo reći da je broj onih koji su razgovetno i bez buke u glavi čuli imena pobednika, bio "zabrinjavajuće" mali. Baš se nešto pitamo zbog čega, kada je ozvučenje perfektno funkcionisalo.
Autor: konzervativna :

> Odgovori
^ Povratak na viši nivo