IN < - Konc. logori u srbiji za vrijeme 2.svj. rata - >LO
(1/25) > >> :: Odgovori!
Da li su objavljene kakve knjige na tu temu?
Ja sam u hrvatskoj naišao na knjigu »Srpski mit o Jasenovcu« od dr. Josip Pečarić kao svojevrsni odgovor na knjigu dr. Milan Bulajić »Nezavisna Država Hrvatska JASENOVAC - Sistem ustaških logora smrti - Tuđmanov jasenovački mit«
Podnaslov je te knjige »Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima«, te je i to njena ravnopravna tema. Naime, Srbi su iz svoje povijesti posve izbacili činjenice da su u Beogradu za vrijeme Drugog svjetskog rata postojali logori u kojima su masovno ubijani Židovi. Jedan od njih bio je isključivo za Židove - primjer koji ne postoji ni u jednoj drugoj zemlji - iz Beograda je u svibnju 1942. godine javljeno u Njemačku kako je taj grad, kao jedini od svih glavnih gradova, »očišćen od Židova«. U srpskoj (jugoslavenskoj) historiografiji ne spominje se da su u Srbiji za vrijeme rata tiskane antižidovske poštanske marke, da je službenim dokumentom Srpske pravoslavne crkve prijelaz Židova na pravoslavlje zabranjen (istovremeno se nadbiskup Stepinac obratio okružnicom svojim svećenicima da taj postupak bude pojednostavljen, praktički formalan). Ali zato se navodi da je beogradski logor Sajmište bio na teritoriju NDH - pa se sve njegove žrtve pripisuju Hrvatskoj, iako je taj teritorij bio ustupljen i NDH tamo nije imala nikakve ingerencije. Taj logor nije do dana današnjega obilježen bilo kakvom spomen oznakom, a Srbi su toliko u svijetu nametnuli svoju »istinu« da čak ni u Izraelu, gdje u velikom memorijalnom muzeju inače postoje popisani svi logori gdje su stradali Židovi, nema spomena o logorima u Srbiji.
Književnik i bivši predsjednik SRJ Dobrica Ćosić izrekao je kapitalnu tvrdnju kako je laž najviše pomagala Srbima u njihovoj povijesti (nije ju loše staviti usporedo uz onu istoga ranga dr. Raškovića o Srbima kao ludom narodu). Kako je to izgledalo na primjeru Jasenovca i NDH neka pokažu neke brojke. Četnici su listopada 1942. tvrdili da je ubijenih Srba 600.000, sljedeće godine je brojka narasla na 800.000. Prema Bulajiću od 40.000 Židova koji su živjeli u Hrvatskoj, u Jasenovcu je ubijeno 235.000, a od 19.425 djece tamo je ubijeno 110.273 dječaka (apsurdnost većih brojki je dakako tiskarska pogreška, ali je nevjerojatno da ih nitko nije ispravio). Na istoj stranici knjige Bulajić mahnita i dalje s brojkama pa se poziva na izvještaj jednog SS generala iz travnja 1944. prema kojem su »ustaše ubile 6-7 milijuna Srba«. (Doslovce stoji 6 do 7 milijuna). Uopće ga ne zanima što su američki demografi još 1950. godine izračunali približan broj svih ratnih žrtvi na oko jedan milijun, što je vrlo blizu kasnijim rezultatima srpskog stručnjaka Kočovića i hrvatskog Žerjavića.
ni: e da i ja sam tako nešto čuo da je postojalo?
Koncentracijski logor Banjica osnovan je u srpnju 1941., a zatvoren je u rujnu 1944. na prostoru vojarne Jugoslavenske vojske. Logor je imao dvije sekcije u kojoj je jedna bila u nadležnosti Srpske policije, dok je drugi dio bio u nadležnosti Gestapa. Prvi zatvorenici dovedeni su 9. svibnja 1941..i zatvorenici bili su: Židovi, Romi, protivnici Nedićevog režima, zarobljeni partizani. Banjica je bio sabirni i egzekucijski logor. Mnogi zatvorenici iz Banjice bili su prebačeni u druge koncentracijske i radne logore koje su Nijemci držali pod svojom kontrolom u okupiranoj Europi. Broj žrtava procijenjuje se na između 27.000 do 80.000, no broj nikada neće biti poznat zbog toga što je mnogo dokumentacije bilo uništeno 1943., a i mnoga tijela koja su bila pokopana na području logora bila su prebačena na druga mjesta ili su bila uništena.
Koncentracijski logor Sajmište nalazio se na dijelu Beograda gdje se nalazio sajamski prostor 15.000 m² koji je bio izgrađen 1938., i kojim je tijekom rata upravljao njemački SS.
Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije poslije kratkog rata, Nijemci prvo preuređuju Sajmište u zatvor, a potom 1942. pretvara se u koncentracijski logor. Ovaj logor koristi se za ubijanje: Židova, Roma, zarobljenih partizana i ostalih protivnika režima, uglavnom iz Beograda, koje je srpska vlast uhićivala i slala u logor. Procjenjuje se da je kroz logor prošlo oko 100.000 zatvorenika od kojih su mnogi odvedeni u druge logore po okupiranoj Europi, dok je izravno u logoru ubijeno oko 48.000 zatvorenika. Logor je radio sve do rujna 1944. Broj žrtava odredila je Državna komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača koja je objavila svoj izvještaj br 87 u listopadu 1946.