ma ja danasdan pozelim da mi se to desi..

blago vama..

da, blago im bas..

ste vi izbosne

kolko se poznajem, mislim da nisam 

Dovoljno da znam u svakom trenutku kako bih postupio

pa uglavnom realno sagledavam svoje mogucnosti. znam sta mogu a sta ne

 
  Ali ponekad ipak ima iznenadjenja zar ne???

Evo jednog starijeg tekstića na temu kojeg sam pronašao u gotovo zaboravljenom i prašinom prekrivenom fajlu.

Upoznati samog sebe!

Zašto upoznati samog sebe?
Zato jer sebe jedino i možemo upoznati.
Kako to?
Ponajprije zato jer smo sebi uvijek dostupni, u svakoj mogućoj situaciji, što sa drugima nije slučaj.
Upoznavajući druge, nikada nam neće ti drugi biti dostupni 24 sata dnevno.
Ako bi i bili, opet nam nisu dostupne njihove misli.
Možemo ih upoznati samo kroz pojedine segmente.
Nekima je i to dovoljno da kažu, kako nekoga dobro poznaju.
Ma koliko nam netko bio drag, uvijek postoji stanovita sumnja u iskrenost misli, osjećaja, izjava, ponašanja, djelovanja i drugih nepoznanica.
Upoznavanjem samog sebe sve su te prepreke uklonjene.
Sami sebi ne možemo lagati iz jednostavnog razloga što to nema nikakve svrhe.
Možemo možda na trenutak staviti po strani neka razmišljanja, ako nam nisu baš ugodna, ali ona prije ili kasnije dolaze na red. To je ono kada se kaže, da netko laže sam sebi.
To naprosto nije istina.
Radi se samo o tome, da nam se pojedini događaji ne sviđaju, pa ih potiskujemo iz sjećanja, ali potiskivanje je svjesna radnja, nad kojom imamo punu kontrolu svijesti. 
Mi živimo u carstvu (misli se na nedodirljivost) svojih misli i ideja, koji puta i fantazija, pretresajući im sadržaj po miloj volji.
Ni najveći psiholozi, psihijatri, hipnotizeri, čitači misli, niti bilo tko drugi ne može imati tako sjajan uvid u našu misaonu nutrinu kao mi sami. Zašto da se onda to ne iskoristi.

Dec. 2002.    S.M.Budjoni