Za pocetak bih vam pojasnila pojam zaljubljenosti kako ga nbi mesali sa osecanjem ljubavi 

Zaljubljenost i ljubav su dva različita pojma. Zaljubljenost je osjećaj, vezana je uz hormone, feromone, privlačnost, kemiju, strast, leptiriće u trbuhu, brže kucanje srca. Zaljubljenost je nepredvidljiva, neuhvatljiva, iznenadna. Ljubav je sjajno opisao sv.Pavao u Drugoj poslanici Korinćanima:Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se, nije nepristojna,...

Čovjek koji je zaljubljen koncentriran je na sebe i svoje osjećaje, a najbolje se osjeća ako je u strasnoj vezi s osobom u koju je zaljubljen. Zbog toga će učiniti sve da bude s njom, a često (ne uvijek) i da udovoljava njenim željama, kako bi imao osjećaj sigurnosti da neće nestati, otići iz veze. Ovaj strah samo je donekle svjestan, zaljubljen čovjek u stvari osjeća da bi "i život dao" za osobu u koju je zaljubljen. To je vrijeme kada tijelo treperi, kad srce divlje tuče na pomisao na nju i kad se osjećaju leptirići u trbuhu. Zaljubljenost, za razliku od ljubavi, traži direktan reciprocitet u odnosu: "ako sam ja u stanju učiniti to za nju, zašto nije ona za mene?" Nepostojanje tog reciprociteta donosi bol, a zbog nerazumijevanja razlike između ljubavi i zaljubljenosti ljudi kažu da "ljubav boli" i da su "prave ljubavi tužne". Ljubav nikada nije tužna, ali zaljubljenost jest.

U svakoj zdravoj vezi zaljubljenost nakon nekog vremena prestane. Tek tada smo u stanju vidjeti osobu u koju smo do jučer bili zaljubljeni u pravom svjetlu,

Koliko dugo traje zaljubljenost?


Ko na ovo pitanje zeli odgovoriti, taj treba mnogo truda, vremena i strpljenja uloziti u potrazi za odgovorom. Ted Huston i njegove kolege sa univerziteta u Texas-u su 1981. godine dobili 168 parova spremnih na znastveno proucavanje i posmatranje u vremenskom periodu od 20 godina.
Oni su mogli, takoreci, gledati kako isprva najzaljubljeniji parovi su se najbrze i razdvajali. Jer, sto jaca je zaljubljenost, to vise realni problemi bivaju potisnuti u pozadinu - i onda u svakodnevnici ti problemi postaju bure baruta. Parovi kod kojih zaljubljenost nije bila toliko izrazena, odnosno nije ih cinila slijepim, imali su manje problema. Drugim rijecima: Brakovi sto sklapani su u sedmom nebu, na zemlji su se brzo razdvajali. Suprotno tome brakovi sto su svjesno i promisljeno sklopljeni relativno duze traju.[/b]
Cindy Hazan, sa Cornell univerziteta u New York-u, ispitala je preko 5.000 parova iz 37. razlicitih zemalja. I njeno ispitivanje potvrdilo je gore pomenute navode. Njena istrazivanja su takodje pokazala da zaljubljenost traje vecinom od 18-30 mjeseci.

Biolosko objasnjenje tome: 18-30 mjeseci je sasvim dovoljno vremena da se sretnemo, oplodimo i potomak dobijemo. Nakon toga ne postoji bioloski razlog za vlazne dlanove, luda otkucavanja srca i trncad u stomaku. Ni nakana za produciranje drugog djeteta ne stvara taj koktel poludjelih hormona.[b]

Drugim rijecima: Nakon izvjesnog vremena zaljubljenost nestaje, dolazi navika. A kod te navike parovi odlucuju dali ce da zadju u dublju, drugaciju medjusobnu povezanost, koju zovemo ljubav, - ili ce da se razdvoje, jer im treba novi koktel poludjelih hormona...

Eto toliko od mene samo da navedem da se u potpunosti slazem sa gore navedenim tekstom i da su mi za pisanje pomogli IZVORI net-a POLITIKE itd.... ljubim vas 

Bullshit.

Navika? Zaljubljenost zauvek prestaje? Oplodimo za 18-30 meseci? Jel to ispitivanje vrseno medju Busmanima?

Poludeli hormoni? Oni znaci umiru nakon 18-30 meseci i vise nisu u mogucnosti da polude sa istom osobom?

Totalno se ne slazem da je ovo pravilo. Ljudi se periodicno zaljubljuju u svog partnera iznova i iznova. Bas je to taj momenat koji cini vezu zdravom. Upravo je nezdrava ona veza u kojoj se hormoni vise nikada ne probude i ne polude. Ili sto se u ovom tekstu, naziva : "U svakoj zdravoj vezi zaljubljenost nakon nekog vremena prestane." Ne, nego prestane pa se opet probudi... u svakom slucaju ovaj period koji oni navode je totalno bezvezan podatak.

Zaljubljenost prestaje, ljubav dolazi..to i vrapci vec znaju 

Ako navika dodje umesto ljubavi, batali.

To o cemu ti draga moja pricas se zove ljubav jer dok smo zaljubljeni mi ne rasmisljamo objektivno ,idealizujemo,vrti nam se u glavi  i u stomaku kad vidimo osobu leptirici nam igraju u glavi a sto se seksa tice, nikad dosta ...To je kao recimo "manijacna faza " kod bipolarnih bolesnika...Zato je nemoguce da celog zivota traje i srecom jer da nije tako nikad osobu nebi mogli da volimo promisljeno zbog onoga sto ona stvarno jeste i zbog onoga sto smo mi sa njom ...
E sad za one koji se pitaju:

 Zašto ostajemo s nekim kada više nismo zaljubljeni? Moguća su dva razloga.

Prvi, rjeđi, jest istinska ljubav. U razdoblju zaljubljenosti dokazali smo se jedno drugom kao osobe koje cijene potrebe onog drugog. Ako zaista volim, njene sam potrebe (ne želje, to nije isto) integrirao u svoje biće kao svoje potrebe i nastojim jednakim žarom ispuniti i njene i svoje potrebe. No da bih to mogao, da bih mogao istinski voljeti, moram razumijeti nju i njene potrebe. Zato je ljubav na prvi pogled nemoguća. Važno je istaći da mi njene potrebe nisu bitnije ni manje bitne od mojih, već su potpuno ravnopravne. Kako ne mogu ispuniti odjednom sve svoje potrebe (a sad su i njene postale moje), ispunjavam ih redom na način da je razina zadovoljstva nas oboje (a ne samo jednog od nas dvoje) maksimalna moguća. Opet naglašavam - ne vodim računa samo o njenom, već i o svom zadovoljstvu.

Drugi, češći razlog zašto ljudi ostaju zajedno jest kompleksan skup psiholoških igara u kojima jedno drugom ne ispunjavaju potrebe, već kompenziraju frustracije nastale najčešće davno, u ranom djetinjstvu. To se zove psihološka simbioza. Rezultat takvih igara je osjećaj frustriranosti i zarobljenosti u vezi, ali se obije osobe ne usuđuju izaći iz veze zbog raznih razloga - osjećaja odgovornosti, krivice, pritiska okoline, straha od usamljenosti itd. Formalno i izvana gledano, par koji se istinski voli i par koji je u simbiozi ponašaju se isto.

Razlika je u unutrašnjem osjećaju: Ljudi koji se vole i koji su dostigli istinski intiman odnos svjesni su da je svatko od njih odgovoran za svoju sreću, ali da im je ljepše da budu zajedno. Ljudi koji su u simbiozi osjećaju se nesretnima, osjećaju da su "zarobljeni" u vezi i jedno drugo okrivljavaju za nesreću i loše osjećaje.

ps .dobar deo teksta je sa net-a

Nisam zaljubljiva, kod mene je zaljubljenost trajala po 15 dana.

verovatno je da si jako sigurna u sebe i jaka osoba pa ti "pomoc " muskarca nije potrebna ....to je ok ...
mozda jos uvek nisi naisla na pravog partnera  ili da kazem muzjaka ...

A kako se zove kada nema idealizacije partnera,kada postanemo svesni svih njegovih mana,i kada nam cak neke smetaju,a mi i dalje zelimo da budemo sa tom osobom? Pritom sve se desava u kratkom vremenskom roku,od npr 3 meseca.Ljubav ili zaljubljenost?

malo detaljnije bice nam lakse da razumemo ....
ili jos bolje izmeri za i protiv i postavi sama sebi pitanje ....
zbog cega sam sa tom osobom?

Osoba koju sam pomenula ima mnogo lepih osobina,pre svega je dobar covek,ali ima jednu veliku manu...opsesivnu ljubomoru. Tesko je meriti za i protiv... Ako bih gledala sve njegove lepe osobine,onda bi definitivno moj odgovor bio,zelim da budem sa njim...ali,s obzirom da nam njegova preterana ljubomora pravi mnogo problema u vezi,razmisljam kako bi to izgledalo u nekoj buducnosti.Vrlo je opterecujuce biti stalno u strahu da neko ne pomisli svasta kada npr odete na najobicniju kafu sa prijteljicom. Sta bi bilo da smo u braku? Zato i razmisljam,da li ja njega volim,jer sam itekako svesna problema koji imamo,a zelim ga i dalje pored sebe,ili sam samo zaljubljena... 

ako ti njegova ljubomora smeta sad kako ce biti kasnije ...ja licno smatram da je opseivno ljubomorna osoba jako nesigurna i nebih mogla podneti krize slicne tvojima zato dobro razmisli ...Zbog cega si sa njim ?
DALI zelis da gradis svoju licnost svoju buducnost da ga volis zbog toga sto  postala od kako si sa njim  ili da lecis njegove strahove i frustracije...