Da nas nikad ne bi ostalo previse, nego taman koliko moze da se gura...

Nisu ga ni UBILI, ni IZDALI nego PREDALI s namjerom da bude UBIJEN. Znači HTJELI su njegovu smrt. Naime zašto ga sami nisu dali ubiti? Jer nisu imali ovlasti. Sve to jasno piše u Bibliji, u Evanđeljima.







Jesi li sigurna da je poslao Muhameda? I zašto tako misliš?

"Poslao Muhameda" je malo nesrećna konstrukcija.
Ipak, ne možemo da ga negiramo. Ako je Bog objavio deo svog učenja preko Mojsija, a potom preko Isusa Hrista, na osnovu čega možemo da tvrdimo da nije zaokružio učenje preko Muhameda. Naš izbor je da verujemo u Bogočoveka Hrista i na tome se temelji naša vera, kao što je izbor islamista da veruju u Muhamedovo učenje kao i Jevreja u Mojsijevo. Sa kojim pravom možemo da tvrdimo da smo samo mi u pravu, a da oni greše? Rođenjem ili izborom definišemo naš duhovni život. Kada bismo imali dovoljno čestitosti, iskreno srce i stvarnu veru u Boga, razlike u praktikovanju verskih obreda nas ne bi toliko razdvajale koliko bi nas spajala ljubav i vera u istog Boga kome se molimo.
Da li je Bog rekao sve što je imao da kaže i više nam se neće obraćati? Kako bismo reagovali kada bi nam se ponovo obratio kroz usta nekog novog proroka? Da li bismo bili u stanju da prepoznamo i prihvatimo reč božju, ili bismo se kruto držali ukorenjenog, a nesrećnika prognali, ismejali, nipodaštavali, zatvorili u ludnicu ili ubili?

"Poslao Muhameda" jeste malo nesrecna konstrukcija ali mislim da ste svi razumeli sta sam htela da kazem i dreadnot je u podpunosti procitao moje misli na Laslovo pitanje, dakle dobrima nam ostaje da ne poricemo one druge, a losima da poricemo, svako ce sebi odabrati. Ipak postoje knjige koje svedoce o svoj trojici ma kakvo njihovo ucenje bilo i sta nas to ustvari tera da poricemo ono razlicito? Jednom prilikom sam pricala sa jednim Rabinom koji je rodjen kao Srbin iz Bosne i presao Giyur pa mi je on rekao sledece "Danas ustvari ne postoji antisemitizam ili antihriscanstvo vec ANTIRAZLICITOST, znaci ma ko i sta bio ako se po icemu razlikujes od mene vec te ne trpim, a zasto?

@Laslo
Zasto je onda sva krivica pala na Jevrejski narod kao da Rimljani nisu imali nikakve uloge u Njegovom "ubistvu"?  Zasto kada je Isus uhvacen nije ravno odveden Rimljanima (ako Jevreji nisu imali "ovlasti") na "sudjenje"?
Dakle zato se kaze "Ako pitas nisi vernik" jer Biblija ustvari i nema odgovore na sva moguca logicka pitanja. A ko je vernik za njega je to TAKO i nikako drugacije, i nije ni vazno zasto je to tako.

Osuda Jevreja po pitanju Hrista nema nikakvo stvarno religijsko uporište već je političko - finansijsko pitanje. Kada ti treba izgovor da nekoga ubiješ i otmeš mu imovinu, svaki je dobar, a posebno ako je tako osetljiv kao što je pitanje sudbine temelja vere...

@Ktantonet

Premda si svoja pitanja usmjerila Laslu, potakla su me da odgovorim i ja, jer se osjećam obaveznim, kao vjernik. Nadam se da je to u redu.
Laslo ti je dobro rekao da židovi nisu imali ovlasti nekoga osuditi na smrt, jer su bili pod rimskom vlašću, koja je pridržavala to pravo. Zato su oni morali Isusa prikazati kao državnog neprijatelja, ali ni u tome nisu uspjeli jer Poncije Pilat nije našao " na njemu nikakve krivice" i htio ga je pustiti, ali su oni navaljivali da ga smakne, a usto im je pomogla i okolnost što su rimljani prije Pashe puštali jednog utamničenog, tako da su oslobodili zlikovca a osudili Isusa. Tu leži njihova odgovornost. U tome što su dopustili da bude kažnjen/ubijen nevin čovjek, barem po rimskom zakonu, tj. onome što je Poncije Pilat odlučio. Zašto Isus nije odveden ravno pred rimljane? Čitajući Evanđelja možeš doći do jasne slike. Isus je imao dvostruko suđenje. Jedno pred velikim svećenikom, gdje je ustanovljeno da je on Sin Božji i gdje je po židovskom zakonu zbog toga, hule, zaslužio smrt, no kako ga nisu sami mogli ubiti dolazimo do onoga što sam prije napisao. Nije baš kronološki objašnjeno, no mislim da se može shvatiti, a uostalom, kronološki je opisano u Evanđeljima. Istina je da sad možemo reći da sve ovo opisuju Evanđelja i da se možda sve drugačije dogodilo, no za takav razvoj situacije imamo mnogo izvanbiblijskih dokaza.
" Ako pitaš nisi vjernik" nije kršćanska postavka, jer kršćani su pozvani sve preispitati i upoznati, samo što nam se to stavlja u usta. Isto je i s logičkim pitanjima na koje odgovor mora doći iz razuma, a ne iz Biblije. Nitko ni ne kaže da Biblija ima odgovore na sva pitanja. Za vjernika je " nešto" tako i nikako drugačije, naravno u pitanjima vjere, zato jer je to primio od svojih roditelja i odgajatelja, Crkve, a ona je čuvarica i prenositeljica pravog nauka i " nije važno zašto je tako" jer je utemenjeno na Isusu Kristu i njegovoj nauci i jer, konačno, to sve može sam provjeriti.

Kako koni reče umjesto mene......

I opet vam kažem ne bacajte krivnje na narod Izrailjev jer:
"Da li je verovatno da Hrist, sa svim svojim moćima, nije mogao da predvidi šta mu se sprema i da izbegne strašnu smrt na krstu? Naravno da je znao, ali je bio svestan neumitnog. Najjaču poruku koju je mogao da prenese upravo je preneo na taj način - omogućeno mu je da umre i VASKRSNE! "
Jevreji su samo bili oruđe.

@dreadnot

Imao si dupliranu zadnju poruku pa sam to ispravio.

Mnogi teolozi raspravljali su i još raspravljaju o Isusovom znanju o onome što ga je čekalo, ali se naravno zna da je On smo ispunio nauk koji Mu je namjenio Otac, i da mu je bio " poslušan do smrti na križu". U takvom razmišljanju Izraelski narod, židovi, nisu krivi za njegovu smrt, nego čak zaslužuju priznanje što su ispunili Očev naum, no mislim da ipak treba pogledati i njihovu krivicu zbog toga što njihovo srce nije prepoznalo pravu nauku, onu koja je na SZ -tnoj liniji, a dopunja, ispunja ju. Treba pogledati to što je Isusovo propovijedanje smetalo židovima, točnije određenim smjerovima u židovstvu, zato jer im On nije bio onakav Mesija kakvog su oni čekali i jer ih je upozoravao na zlo koje rade. Istina je da su oni svojim činom omogučili da Isus Krist uskrsne i objavi se kao Sin Božji, no to ne umanjuje njihovu odgovornost i krutost u ovom slučaju. Kad bismo gledali kakvu je netko ulogu imao u povijesti i da je nešto dobro izašlo iz nečijeg zlog čina, mogli bismo opravdati svaki zločin i svakog zločinca. Ali svakog. Je li to pravi put ili treba pogledati i ono što se aktualno naziva " individualna odgovornost", tj. odgovornost svakog pojedinca za svaki zao čin?