Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Ko su bili, sta su radili i kako su zavrsili Ljoticevci?  (Pročitano 9813 puta)
31. Avg 2004, 14:45:59
Prijatelj foruma
Zvezda u usponu


Zodijak Taurus
Pol Muškarac
Poruke 1737
mob
Nokia N95
29. Avgusta 1941. godine, nekoliko meseci posle osvajanja Jugoslavije, nemaèki vojni komandant za Srbiju je odobrio formiranje civilne administracije pod rukovodstvom generala Milana Nediæa. Shvatajuæi da æe ova nova vlada trebati sredstva za oèuvanje reda i zakona, kao i za borbu protiv komunistièki voðene pobune koja je veæ izbila u zemlji, Nemci su 15. septembra 1941. godine dali dozvolu za formiranje Srpskog pomoænog dobrovoljaèkog korpusa snage pet bataljona. Ove snage su bile pod naredbom ministra predsednika Nediæa i pod komandom pukovnika KOSTE M. MUŠICKOG. Formaciji je odmah pristupilo mnogo dobrovoljaca iz paramilitarne èetnike organizacije i pro-nemaèke organizacije ZBOR Dimitrija Ljotiæa (Mommsen, H. “Serbische Nationale Freiwilligen-Verbande”, u: Gutachten des Institus für Zeitgeschichte, Vol. II Stuttgard: Anstalt Verlag. 1966, str 302).

Ljotiæ, koji je bio dalji roðak Milana Nediæa, bio je zelot i ideolog koji je osnovao pokret Zbor, koji je posle znaèajnog porasta popularnosti bio pod progonom predratne liberalne jugoslovenske vlade. ZBOR je bio srpski nacionalistièki pokret obmove, komletno nezavistan u svom karakteru, i imao je religioznu osnovu. Ljotiæ i njegovi sledbenici su verovali u oèuvanje starih vrednosti i smatrali su ateizam, materijalizam i liberalizam odgovornim za tadašnja stradanja srpskog naroda. To su bila uverenja koja su ga povela u borbu protiv Titovih Partizana. Ljotiæa su njegovi sledbenici duboko poštovali, ali nije bio popularan van svog pokreta zbog njegove nepomirljive nefleksibilnosti koja se ticala njegovih ubeðenja. Dimitrije Ljotiæ je na kraju postao inspektor i glavni politièki oficir dobrovoljaèkih snaga (Neubacher, Hermann “Sonderauftrag Sud-Ost 1940-45” Gottingen: Musterschmidt-Verlag, 1956, str. 154)

Komandant korpusa je na mnogo naèina pre bio politièar nego vojnik. Pukovnik kasnije general-major, Mušicki je bio oficir austro-ugarske armije i aðutant kraljice Marije Karaðorðeviæ i prijatelj Nemaca. On je bio èovek smiren i bezgrešnog karaktera, skoro odvojene naravi. Pored njega je bio kao naèelnik štaba i potpukovnik TATALOVIÆ, takoðe bivši oficir austro-ugarske vojske. Sastav snaga je bio dobar; sastojao se od studenata i na poèetku takoðe od seljaèkih sinova. Mnogi od njih su bili Srbijanci, ali takoðe mnogi su bili pravoslavne vere koji su bili proterani iz Hrvatske zbog svojih pro-srpskih i prema tome anti-hrvatskih ubeðenja. Korpus je dosledno dobro ocenjivan od strane raznih Nemaèkih komandanata pod èijom je komandom bio. (Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht 4 toma. Frankfurt: Bernard und Graefe Verlag, 1961-69. Vol. IV, str. 728-29)

Snage Mušickog su same sebe smatrale za Srpski Dobrovoljaèki Korpus (S.D.K.), ali Nemci su ih oslovljavali samo kao Srpski Dobrovoljaèki Odred (gore pomenuto str. 728-29). Ljudstvo je nosilo zeleno-maslinastu uniformu ili, u sluèaju oficira, uniformu bivših jugoslovenskih oružanih snaga, sa krstom Sv. Ðorða na desnoj strani grudi (Militarbefehlshaber Serbien, ABT Ia Nr. 23/43 geh, 27.08.1943, u nacionalnoj arhivi i službi dosijea; kolekcija zaplenjene neprijateljske dokumentacije; mikrokopija T-313). Rang ili oznake èinova su iz praktiènih razloga preuzete od stare kraljevske jugoslovenske vojske. Oružje je bilo mešovito; osim nemaèkog oružja kojim su bili naoružani, korišæene su i strane puške i mitraljezi – naroèito oni koji su bili ratni plen od poražene jugoslovenske vojske. Takoðe su razlièitoj meri korišæeni i minobacaèi i laka artiljerija. (Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht, str. 728-29)

Do 15. februara 1942. godine Korpus je dostigao snagu od 172 oficira i 3 513 vojnika, što je bilo veoma blizu planirane velièine od pet bataljona (NASD T-501, rolna 248, okvir 864). Èim bi sastavne jedinice brojèano ojaèale, one bi bile odmah slane u anti-partizanske operacije protiv Titovih snaga u centralnoj i severnoj Srbiji. 1942. partizani su pretrpeli veoma mnogo poraza pa je Tito izveo taktièko povlaèenje na sever Bosne. Tokom 1942. godine nemaèke okupacione trupe i razlièite teritorijalne formacije u Srbiji, meðu kojima su bile i dobrovoljaèke snage, bile su angažovane u zaštiti industrijskih resursa i èuvanju komunikacionih linija. Odigralo se još nekoliko znaèajnih akcija, ali gubici su bili laki.

Dosledna odanost i predana služba Dobrovoljaèkih snaga prouzrokovala je da Nemci 01. januara 1943. i formalno priznaju dobrovoljce kao i da im službeno promene naziv u SERBISCHE FREIWILLIGEN-KORPS (Srpske Dobrovoljaèke Snage). Ovo formalno priznanje ih je dovelo pod èvrstu nemaèku kontrolu i svaki od SDK bataljona je bio potèinjen bataljonskoj pripadnosti jednoj od nemaèkih divizija u Srbiji zbog taktièke uposlenosti kao i zbog snabdevanja i disciplinskih stvari (Kommandierender General und Befehlshaber in Serbien, Ia Nr. 10/43, 4.1.1943. u NASD T-501, rolna 248, okvir 001124)

Partizani su u meðuvremenu narasli u armiju znaèajne snage i tokom 1943. opet su bili aktivni širom Srbije. Ova obnovljena aktivnost komunista je zabrinula odgovorne nemaèke komandante, pošto su okupacione snage smanjene tokom mirnih meseci 1942. godine. Milan Nediæ je takoðe bio svestan ovog problema i zato je odluèio da poseti Adolfa Hitlera u Obersalzbergu u nadi da æe pronaæi rešenje. Njihov susret se odigrao 15. septembra 1943. i Nediæu je uspelo da dobije Firerovu saglasnost za pojaèanje SDK sa još pet dodatnih bataljona, dok je još pet trebalo da bude formirano kada okolnosti to dozvole (Mommsen, H. “Serbische Nationale Freiwilligen-Verbande”, 1966 str. 307). Ove mere su sprovedene, i do 20. oktobra 1943. svaki od pet bataljona je postao puk snage dva bataljona. Ovako priznanje je bilo zasnovano na tome da je SDK “pokazao primerno ponašanje u borbi protiv komunistièkih partizana” (Militarbefehlshaber Sudost, ABT. Ia/Nr. 1105/43 geh., 20.10.1943 u: NASD T-501, rolna 253, okvir 000586-87). Obuka za pet novih bataljona se obavila u dodeljenim garnizonima: SDK 1. puk u Valjevu, 2. puk u Kragujevcu, 3. puk u Šapcu, 4. puk u Smederevu, 5. puk u Kruševcu, dok je dobrovoljaèki Štab ostao u Beogradu.

SDK je tukao partizane sa velikom hrabrošæu tokom proleæa i leta 1941. godine, uèestvujuæi u brojnim velikim operacijama pored još brojnih Nemaca i bugarskih snaga. 21. avgusta 1944. tih pet pukova SDK je naraslo u snagu od 9 886 oficira i vojnika (Militarbefehlshaber Sudost, Ia Nr. 5737/44 geh. 21.08.1944 u NASD T-311, rolna 194, okvir 000974), i od svog osnivanja pa do septembra 1944. pretrpeli su gubitke od 700 poginulih i 1800 ranjenih u borbi (NASD T-311, rolna 194, okvir 000444-45). Ali tada je nemaèki front na Balkanu poèeo da kolapsira. Rumunija je promenila stranu 23. avgusta 1944, a Bugarska ju je sledila dve nedelje kasnije. Crvena Armija je prešla preko ove dve zemlje i uskoro je poèela da preti istoènim granicama Jugoslavije. Nemci nisu imali drugog izbora nego da narede trenutno povlaèenje svih snaga iz Grèke i Srbije, u nadi da æe uspostaviti stabilan front duž reka Drine i Save u tadašnjoj jugoistoènoj Hrvatskoj.

Èim su se Crvena Armija i Titove partizanske snage poèele približavati Beogradu tokom ranog Oktobra, general-major Kosta Mušicki je naredio da se formira taktièka borbena grupa èiji je zadatak bio da se drži otvorenom linija povlaèenja izmeðu Beograda i Sremske Mitrovice. Velika borba se razvila u ovom kraju u nekoliko narednih nedelja, i obe strane su podnele teške gubitke. Žrtve koje je podneo SDK nisu bile uzaludne, pošto je veæini nemaèkih snaga iz beogradskog okruženja uspelo da se povuèe ka severu (Armee gruppe Felber – Mil. Befh. sudost – Ia Nr. 7399/44 geh. 7.10.1944. u: NASD T-501, rolna 257, okvir 000188)

Teške borbe poèetkom oktobra na severu i zapadno od Beograda skupo su koštale SDK. Do 14. Oktobra preostalo je svega 4 000 ljudi u linijskim bataljonima i general-potpukovnik Winter, operativni oficir glavnokomandujuæeg za jugoistok (OB Sudost), zatražio je od OKW u Berlinu da prebaci ostatke dobrovoljaca van borbene zone radi regrupisanja za dalju uposlenost. General Winter je imao visoko mišljenje o SDK i nije želeo da ih vidi potpuno uništene pre nego što bi mogli da povrate snagu (NASD T-311, rolna 194, okvir 000444-45). Plan za prebacivanje je bio odobren i SDK je zapoèeo sa prebacivanjem u Austriju, u okolinu Graca.

U meðuvremenu velike promene su se odigrale u Berlinu gde koje su imale uticaja na mnoge strane dobrovoljce koji su se borili sa nemaèkim snagama. To je bila ponovna podela službe po etnièkim grupama, i srpski dobrovoljci su se sada našli pod komandom Waffen-SS. Nareðenje za ovaj transfer je datirano 9. novembra 1944, ali formalno nije bilo sprovedeno sve do 27. novembra 1944. U to vreme SDK se sastojao od štaba Korpusa, pet pukova od kojih je svaki bio sastavljen od tri bataljona, signalne èete, planinske jedinice za snabdevanje i odeljenja za vezu sa Nemcima – bar je takav sastav bio na papiru (OKH, Genstoh/org. abt. Nr. II/47133/44 g.Kdos.,27.11.1944 u: NASD T-78, rolna 432, okvir 6404254; Klietmann K-G: “Die Waffen-SS: Eine Dokumentation” Osnabruck: Verlag “Der Freiwillige”, 1965 str. 383-384).

Važno je naznaèiti da je u to vreme odnos SDK sa Waffen SS bio èisto službeni, ali nikada organizaciono. Dobrovoljaèke trupe nikada nisu nosile uniformu Waffen- SS, i pod sumnjom je da li je njihov odnos ikada bio iznad proste razmene ogranièene kolièine dokumenata. Situacija sa SDK je bila sasvim ista sa XV kozaèkim konjièkim korpusom, koji je u otprilike isto vreme takoðe preuzet u Waffen-SS (Verheye, Pierre C.T., pismo autoru datirano 18. septembra 1980. godine).

Tokom pokreta na sever SDK je zadesila tragedija koja je osakatila moguænost voðstva jedinice u nadolazeæim mesecima. Izmeðu 30. i 40. oficira SDK je uhvaæeno u Zagrebu od hrvatskih ustaša i likvidirano. Ustaše su ih smatrale za opasne neprijatelje hrvatske države i ovo je bio ustaški odgovor na nemaèku grešku da od njih dobiju dozvolu za prelazak ovih Srba preko njihove teritorije. Svaki Srbin koji je podržavao pan-slovenski koncept “Velike Srbije”, kao što su Ljotiæ i njegovi sledbenici bio je po definiciji neprijatelj Nezavisne države Hrvatske.
(Tomaševiæ Jozo, “The Chetniks”, Stanford, Stanford University Press, 1975. str 445).

Na putu do okoline Graca planovi su se izmenili i SDK je umesto toga bio poslat u nemaèku bazu u Slovenj Gradecu, u Sloveniji blizu austrijske granice. Ovde se jedinica pregrupisala i dobila nareðenja da produži ka Istri, gde je dodeljena anti-partizanskim i sigurnosnim snagama nemaèkog HSSuPF Trst, SS grupenführer v. generalleutnant der Polizei Odilo Globocniku, sa zadatkom da pomogne u èuvanju železnièke pruge na trasi Logatec-Postojna-Pivka-Rijeka. Prvi puk je bio stacioniran u okolini Postojne, drugi puk u Pivki, treæi puk u Muèici, èetvrti puk u Ilirskoj Bistrici i peti puk u Premu. Tokom logorovanja u tom periodu, SDK je pored svojih 3 000 preživelih i sposobnih boraca bio ojaèan sa nešto osloboðenih srpskih ratnih zarobljenika, èetnicima i èlanovima Srpske državne straže koji su bili evakuisani u Istru. Ovi novi dodaci su podigli snagu jedinice na otprilike 8 000 vojnika (Petelin Stanko “Osvoboditev slovenskega Primorja” Nova gorica, 1966, str.25-43).

Istra ili još taènije Jadransko priobalje na severu i istoèno od Trsta, bila je dom
10 000 Partizana koji su pripadali Titovom 9. korpusu. Ovi Partizani su Nemcima bili stalan problem zbog teškog pošumljenog i planinskog podruèja što je komunistima pružalo odliènu zaštitu i spreèavalo da pokušaji njihovog uništenja budu uspešni krajem 1944. godine. Ovaj 9. partizanski korpus je uspostavio svoje jako sedište na severoistoku od Gorice i tako stalno ometao putni i železnièki saobraæaj u kraju, zbog èega su Nemci bili prinuðeni da uspostave komandu korpusa u Gorici pod komandom generala planinskih jedinica Kveblerom (LXXXXVII. Armeskorps z.b.V.) i da dovedu kao pojaèanje brojne nove jedinice kao što su 188. rezervna planinska divizija i 237. pešadijska divizija (Schmidt-Richberg, Erich “Der Endkamp auf dem Balkan” Heidelberg: Scharnhorst Buchkameradeschaft, 1955. str 116-117)
Jednom kada je pojaèanje stiglo, operacije protiv 9. partizanskog korpusa su brzo otpoèele – u skoro svima od njih uèešæa je uzeo SDK. Od 19. Decembra pa do kraja meseca, veliko okruživanje i operacija èišæenja je bila pokrenuta iz garnizonskih gradova Gorice, Idrije, Postojne i Snežane sa ciljem eliminisanja partizanskog uporišta u Trnovskim planinama. Uèestvovalo je skoro 5 000 ljudi, ukljuèujuæi i 500 od SDK 1. puka iz Postojne, 10. SS Policai Regimente, italijanske R.S.I. trupe i Slovenske domobrane (slovenaèka milicija koja se borila na nemaèkoj strani). Kao što je to èesto bio sluèaj, trupe iz obruèa su bile isuviše raširene i partizani su uspeli da se povuku kroz linije i pobegnu (Petelin Stanko, Osvoboditev slovenskega Primorja” str 80-83)

Sledeæa kampanja organizovana protiv 9. partizanskog korpusa u kojoj je uèestvovao SDK odigrala se tokom prvih nekoliko dana marta 1945 i njena šifra je bila “Ruebzahl”. Dve borbene grupe su bile formirane za udar protiv partizanskih koncentracija blizu grada Lokve. Prva grupa se zvala ZUSCHNEID i sastojala se od tri SS policijska bataljona, elemenata 1. slovenaèkog domobranskog jurišnog puka, dva bataljona SDK i jednog kavkaskog bataljona, sa ukupnom snagom od
5 000 ljudi. Druga grupa KOSTERMANN, sastojala se od dva bataljona nemaèke 730. pešadijske regimente (710. pešadijska divizija), policijske èete i nešto inženjeraca, sa ukupnom snagom od 2 500 ljudi. Napadne snage su gurale napred sa južnog i zapadnog pravca i ovog puta operacija je bila uspešna. Partizani su pretrpeli umerene gubitke i njihova koncentracija je bila slomljena i rasturena ka severoistoku (vidi gore str 94-97).

Ali kada su Partizani bili razbijeni, oni nisu ostajali rastureni, pa su Nemci bili prisiljeni da izvedu dodatnu operaciju izmeðu 19. marta i 7. aprila 1945. što se pokazalo kao konaèna operacija protiv Titovog 9. korpusa. Èetiri borbene grupe su bile organizovane duž granice podruèja koje su sada zauzimali partizani, sa zadatkom da uvuku 9. korpus u borbu tako što æe bukvalno da napreduju svi zajedno prema centru i tako da smanje velièinu podruèja pod njihovom kontrolom. Ovo je bio standardni nemaèki metod èišæenja partizanski-inficiranih podruèja i ova taktika se nikada znaèajnije nije menjala tokom rata. Na Zapadu uzduž linije Idrija-Reka-Grahovo-Podbrdo, borbena grupa “BLANK” se sastojala od glavnih elemenata 10. i 15. SS Polizei Regimente, II/1 SDK puka, II/4 SDK puka, 21. SS policijska èeta, SS policijska èeta “SCHMIDT” i artiljerijske baterije LXXXXVII armijskog korpusa. Ovim snagama su se 4. aprila pridružili 2. i 3. SDK pukovi kao i 500 ljudi iz èetnièkog 502. lièkog korpusa. Druga borbena grupa, pod komandom policijskog majora Dr. Dippelhofera, sastojala se od ljubljanske SS NCO škole, slovenaèkih domobrana, èetnika i 1 200 ljudi iz ruske ROA jedinice. Ova grupa je upotrebljena na jugoistoku duž linije Idrija-Škofja Loka. Severna jurišna grupa, sa 4 500 ljudi koji su pripadali 13., 17., i 28. SS Polizei Regimenti, bila je formirana uzduž puta izmeðu Podbrda i Škofje Loke, dok su specijalne jurišne snage iz 14. Ukrajinske SS divizije bile koncentrisane uzduž severnoistoène granice oblasti.

Ovaj kraj je okružen planinama, gusto pošumljen i tokom Marta još uvek pod dubokim snegom. Kada su sišle sa puteva koji su okruživali ovo podruèje, napadaèke snage su se suoèile sa ekstremno teškim terenom koji je ogranièavao njihovo napredovanje na nekoliko kilometara dnevno, ogranièavajuæi kontakt sa susednim jedinicama, i u mnogome spreèavajuæi doturanje svežih zaliha i teškog naoružanja. Veoma brzo su se u liniji napredovanja stvorile pukotine, kroz koje je glavna snaga 9. partizanskog korpusa uspela da pobegne. I pored toga što je voðeno nekoliko manjih okršaja, i gubitaka koje su pretrpele obe strane, opšti rezultat operacije je bio razoèaravajuæi. (vidi gore, str. 112-170).

27. marta 1945. godine, general Damjanoviæ je zamenio generala Mušickog na mestu komandanta Srpskog dobrovoljaèkog korpusa i tada je SDK postao komponenta Jugoslovenske vojske u otadžbini Draže Mihailoviæa (što je bilo formalno ime èetnièkih snaga), i pored toga što je Korpus još uvek bio sastavni deo HSSuPF Trst pod komandom SS Gruppenführera Globocnika (Tomaševiæ Jozo “The Chetniks” 1975. str 449). Da li su ove promene uticale na odnos SDK sa Waffen SS je nepoznato, ali sumnjivo je da je tako bilo. Ubrzo posle toga, Hermann Neubacher, Hitlerov specijalni politièki predstavnik za Balkan, posetio je Dimitrija Ljotiæa u Trstu da bi raspravio sa njime o Nemaèkim strahovima o tome šta æe se desiti kada SDK i èetnièke snage u Istri doðu u kontakt sa britanskim i amerièkim jedinicama koje su se oèekivale da krenu u tom pravcu iz Italije. Ljotiæ je uverio Neubachera u odanost SDK i da njegovi ljudi smatraju da bi bilo neèasno da èak razmatraju moguænost podizanja njihovog oružja protiv Wehrmachta, pošto su Nemci bili ti koji su ih snabdeli tim naoružanjem (Neubacher, Hermann “Sonderauftrag Sudost 1940-1945”. Gottingen, Musterschmidt-Verlag, 1956. str 192).

U medjuvremenu, Titova 4. armija je napredovala severno duž obalskog puta od Novog iz Hrvatske, vršeæi veliku pretnju Istri i Trstu. Zbog toga je komanda nemaèke armije grupe E odmah izdala nareðenja svima iz centralne i zapadne Slovenije, t.j. LXXXXVII armijskom korpusu da stvori parametar oko luèkog grada Rijeke u nadi da blokira dalje napredovanje na zapad 4. partizanske armije. Poèetkom aprila 1945. godine 237. pešadijska divizija je brzo prebaèena u tu oblast i za nekoliko dana bile su uspostavljene odbrambene pozicije na oko 20 km istoèno i severno od tog grada.

4. partizanska armija otpoèela je svoj napad na Rijeku oko 20. aprila 1945. sa 13., 19., i 43. partizanskom divizijom. I pored toga što je bila brojèano slabija, nemaèka 237. pešadijska divizija je pružila èvrst otpor i održala je svoje pozicije. General Kuebler je naredio 188. rezervnoj planinskoj diviziji da odmah krene u napad na partizanske koncentracije u blizini aerodroma Grobnik, 15 km severoistoèno od grada. Da bi podržali ovaj napad, 2.,3. i 4. puk SDK su krenuli iz okoline Postojne. Ali ovi pukovi SDK su stigli isuviše kasno i nikad nisu ostvarili kontakt sa nemaèkom 188. planinskom divizijom. Napad na aerodrom je bio neuspešan i tokom 23. aprila generalu Kuebleru je bilo jasno da su njegove snage u opasnosti od potpunog okruženja. Kueblerova procena je bila sasvim ispravna, jer je 22. aprila štab Titove 4. divizije naredio boèni pokret da bi se zaobišla Rijeka. Dok je LXXXXVII korpus i dalje bio pod pritiskom tri partizanske divizije, partizanska 20. divizija je došla iz Ogulina zajedno sa još jednom dodatnom brigadom, tri tenkovska bataljona i dva artiljerijska bataljona. Ove snage su krenule ka severu, zaobišle nemaèke odbrambene položaje, i napredovale ka Trstu preko Ilirske Bistrice sa namerom da se spoje sa 9. partizanskim korpusom koji je napredovao južno ka Trstu (Strugar Vlado “Jugoslavija 1941-1945” Beograd, vojnoizdavaèki zavod, 1969, str 329-330; Erich Schmidt-Richberg “Der Endkampf auf dem Balkan” Heidelberg Scahrnorst Buchkameradenschaft, 1955, str. 132-135; Stanko Petelin “Osvoboditev slovenskega Primorja” Nova Gorica, 1965, str 173-175).

Kako se bitka za Rijeku kretala ka svom neizbežnom završetku 2., 3. i 4. puk SDK su bili poslati u Ljubljanu i prebaèeni pod komandu SS Obergruppenführer Roesnera, HSSuPF za Karintiju, koji je bio naimenovan za komandanta kružnog podruèja armijske grupe E. Roesnerov zadatak je bio da otvori i drži otvorenim putne i železnièke pravce u severnoj Sloveniji kako bi se armijske grupe povukle sa severa Hrvatske ka Austriji. 1. i 5. puk SDK su ostali pod komandom Globocnika, koji je u meðuvremenu prebacio svoj šatb iz Trsta u Udine preko reke Isonzo u Italiji. Znaèi ovaj transfer je podelio SDK u dve grupe: prva grupa je bila u centralnoj Sloveniji pod Roesnerom i kretala se prema austrijskoj granici, dok je druga grupa bila u krajnjem zapadnom delu Slovenije pod komandom Globocnika i kretala se ka Italiji (Schmidt-Richberg Erich “Der Endkampf auf dem Balkan” str. 139-140).

Otprilike u ovo vreme, 22. aprila 1945. godine, Neubacher je poslednji put posetio Ljotiæa. Potpuni kolaps nemaèkih snaga na Balkanu i u Italiji bio je ne samo pitanje Nedelja, veæ ako ne i pitanje dana – zato je Neubacher želeo da zna Ljotiæeve planove za povlaèenje i predaju SDK. Sledeæeg dana, tokom pomraèine, Ljotiæ je svojim automobilom propao kroz rupu na mostu koja je nastala posle bombardovanja saveznièkih aviona. Tom priliko je polomio vrat i ubrzo umro (Neubacher Hermann “Sonderauftrag Sudost 1940. – 1945.” str.192)

29. aprila 1945. godine, kada su se Titove snage približile tršæanskom podruèju, general Damjanoviæ je izdao nareðenje da 1. i 5. puk preðu u Italiju. Tamo se 5. maja u gradu Palmanova (oko 60 km severozapadno od Trsta) izmeðu 2 400 i
2 800 srpskih dobrovoljaca predalo Britancima. (Tomaševiæ Jozo “The Chetniks”, str 451-452).

Vojnici iz ostala tri puka iskusili su manje naklonjenu sudbinu. Oni su iz okoline Ljubljane prešli u Austriju i predali se Britancima kod Unterbergena na reci Dravi 12. maja 1945. godine 20 dana kasnije, tih 2 418 ljudi je izruèeno Titovim partizanima . Neki od njih su odmah pogubljeni u Koèevskim šumama, dok su ostali zajedno sa 10 000 slovenaèkih domobrana odvedeni u zloglasni logor Sveti Vid, blizu Ljubljane. Zatim posle vremena torture ovi ljudi su streljani.

Grupa koja se predala u Italiji prebaèena je u logor kod Munstera u Nemaèkoj, gde su bili i osloboðeni jula 1947. godine. Ovi ljudi su zatim otišli u razne zemlje širom sveta, ukljuèujuæi i SAD. Generala Mušickog su uhapsili saveznici i vratili u komunistièku Jugoslaviju. Pogubljen je 1946. godine kao rezultat suðenja za neke “ratne zloèine” na kome su izreèene i smrtne presude Draži Mihailoviæu i mnogim drugima (Precla John i S. Guldescu “Operation Slaughterhouse” Dorrance, USA, 1970, str 275).

Napisao N.L. De Zeng IV
Preuzeto iz SIEGRUNEN magazina
Prevod DEAR
IP sačuvana
social share
Everything that has a beginning has an end. Smile
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Hronicar svakodnevice


Republika Srpska

Zodijak Sagittarius
Pol Muškarac
Poruke 995
Zastava
mob
Nokia N95
Sve u svemu: Ljotic i Nedic Fasisti tj. Izdajice
IP sačuvana
social share
Kome pravda leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.
Pogledaj profil GTalk Skype
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Poznata licnost


Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 2771
Da dodam jos na ovaj gore komentar: sramota za nas narod i za pravu kraljevu gardu.
IP sačuvana
social share
Nije bitno sta imas, bitno je koliko dajes.
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Tko lezi ne bezi

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 120
Zastava Београд
mob
Samsung i3
Citat
ZBOR je bio srpski nacionalisticki pokret obmove


Ispravka, puno ime pokreta je bilo JNP ZBOR tj. Jugoslovenski Nacionalni Pokret ZBOR.Pokret se zalagao za stvaranje jedne nacije, tj ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu Jugoslovensku naciju.Tako da naziv "srpski nacionalisticki" ne stoji.

Jos nesto.Za vreme rata pokret Zbor se borio protiv Komunista i komunizma tako da mi nije jasno zbog cega su izdajice.Da nije mozda trebao da pristupi Komunistima?
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Hronicar svakodnevice


Zodijak
Pol
Poruke 954
Издајице и колаборационисти су зато што су сарађивали са окупатором, то је бар више него очигледно. Они горњи подаци из немачких архива ми делују ко да су мало "профилтрирани" од стране комуниста и некако ми неки делови изазивају симпатије преам Збору јер им се замерају погрешне ствари. Можда грешим али то је мој утисак.

И потпуно је погрешно сматрати да је неко исправан само зато што се борио против комуниста, па маклар и по цену сарадње са окупатором. Највеће зло које може да задеси један народ је да се међусобно убијаја из идеолошких разлога, поготово када се то чини уз благослов окупатора који дивља то твојој земљи, уништава и израбљује твој народ. Љотићевци су били сувише слаби да би могли да силом угуше комунистичку револуцију, а са друге стране је потпуно логично да када издајници и немачки послушници прогањају комунисте, народ из револта у почне те исте комунисте да симпатише. Значи имамо комунисте који се боре (или бар веома успешно стварају привид борбе) против окупатора, четнике који су прилично неодлучни и резервисани и као такви не успевају да се у народу наметну као доминантни ослободилачки покрет и у свему томе имамо једну омражену колаборационистичку власт која не бира средства у борми против комуниста. Све то је допринело да српски народ направи кобну грешку и да падне у педесетогодишње комунистичко ропство.

Међутим, љотићевци се нису обрачунавали само са комунистима, него су се следбеници тог мрачног, про-фашистичког покрета, у складу са својом идеологијом, обрачунавали са свима који не мисле као они. Ево и доказа:




Лични секретар Димитрија Љотића Зоран Вуковић обавештава Специјалну полицију које равногорце у Београду треба ухапсити.




Три дана касније, Вуковић исто писмо шаље и Гестапоу. Главни штаб Димитрија Љотића основао је "Сектор Ц", специјално одељење за цинкарење равногораца. Овако су љотићевци хиљаде равногораца упутили на Бањицу, а потом у Јајинце, где су стрељани. Ово су два од безброј оваквих документа из Архиве БДР-а, односно Гестапоа, која се налази у Архиву града Београда.
IP sačuvana
social share
 
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Tko lezi ne bezi

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 120
Zastava Београд
mob
Samsung i3
Citat: Радикал
Издајице и колаборационисти су зато што су сарађивали са окупатором, то је бар више него очигледно. Они горњи подаци из немачких архива ми делују ко да су мало "профилтрирани" од стране комуниста и некако ми неки делови изазивају симпатије преам Збору јер им се замерају погрешне ствари. Можда грешим али то је мој утисак.


A zasto bi komunisti prikazivalji Ljoticevce u boljem svetlu, kada su oni bili najveci ideoloski neprijatelji.Njihova medjusobna netrpeljivost datira jos mnogo pre pocetka rata.Logicnije bi bilo da im komunisti dopisu i ono sto se nije desilo.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil WWW
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.091 sec za 19 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.