Od plesa u ringu do fatalnog ugriza   
   
Boks je, kažu, plemenit sport, a najbolji boksači još tijekom karijere postaju svojevrsne legende. Kojega biste izabrali kao najboljeg svih vremena? Kandidata ima puno, a mi predlažemo samo desetoricu   
   
   
Rocky Marcianojedini je svjetski prvak koji je svoju karijeru završio bez poraza, sa skorom 49:0, od čega 43 nokautom   
   
Ljubitelji boksa već se desetljećima spore oko toga tko je najbolji boksač svih vremena. Oni stariji opredijelit će se za Robinsona, Alija ili Marciana, oni mlađi za Tysona ili Durana, no nedvojbeno je da se gotovo uvijek isti boksači spominju kao najbolji, najveći, neponovljivi.

Evo desetorice, po izboru T-Portala, najboljih svih vremena. Naravno, ni ne pomišljamo na to da će se svi složiti s našim izborom, no u tome i jest čar sporta - subjektivnost promišljanja i navijački porivi definitivno su primarni kod svih nas.

Svaki od tih velikana svjetskog boksa bio je individualac s vrlinama kojima se ponosio i manama koje je uspijevao pretvoriti u vrline ili bar u to uvjeriti ljude oko sebe. Upravo zbog toga ti veliki boksači i postajali su nepobjedivi šampioni o kojima se i danas priča. Neki su bili brbljavci, neki su plesali po ringu, a neki su grizli svoje protivnike, ali svi su u svojim najslavnijim danima bili apsolutno nepobjedivi.

Sugar Ray Robinson


   
Čovjek kojega je Muhammad Ali prozvao 'kraljem, učiteljem i idolom' nije mario za to u kojoj težinskoj kategoriji boksa. Kad je ušao u ring, bio je spreman na sve i svakoga, a svoje mečeve najčešće je završavao uspavljivanjem protivnika. Slavni Jake LaMotta poraze je iskusio čak šest puta. Njegovu izjavu: 'Da bi postao šampion, moraš vjerovati u sebe i kad nitko drugi ne vjeruje' i dan danas koriste mnogi kao svoju životnu filozofiju.

Titulu najboljeg na svijetu u welterweight kategoriji nosio je od 1946. do 1951. godine, a potom je boksao u middleweight kategoriji i između 1951. i 1960. godine pet puta osvojio naslov prvaka svijeta. Tijekom karijere je pobijedio 128 puta (84 KO), jednom su suci proglasili borbu bez pobjednika, a samo dvaput je poražen. Zanimljivo, jedan je od rijetkih boksača kojima suci u ringu nikad nisu brojali (ukupno je boksao više od 200 borbi), a samo jednom je osjetio kako to izgleda biti nokautiran (sudac nije imao potrebe brojati!), i to kad ga je istukao Joey Maxim.

Muhammad Ali


   
Svijet je ostao šokiran kad je jedna nepoznati boksač nokautirao legendarnog Sonnyja Listona. Muhammad Ali imao je tada tek 22 godine, a u narednih 21 godinu, koliko mu je trajala karijera, tri puta bio je svjetski prvak u superteškoj kategoriji, pobijedivši baš svakog iole poznatijeg teškaša.

Među njima bili su i Joe Frazier i Ken Norton, velikani svog vremena koji su imali nesreću da žive u Alijevo vrijeme. Ipak, nokaut Georgea Foremana 1974. godine doslovce ga je lansirao u besmrtnost. Taj meč, nazvan Rumble in the Jungle, i dan danas se prepričava kao najveći u povijesti boksa. Kontroverzni boksač, koji je ime Cassius Marcellus Clay promijenio u Muhammad Ali zbog religijskih razloga, bio je najglasniji protivnik rata u Vijetnamu (zbog čega je bio i zatvaran), a boksom se počeo baviti samo zbog osvete. Naime, kad je imao 12 godina, neki lokalni dripac ukrao mu je bicikl...

Ali je boksao ukupno 61 meč (bio je i olimpijski pobjednik 1960), od kojih je pobijedio u 56 (37 KO) i izgubio samo četiri. Posljednji meč boksao je protiv Trevora Berbicka 11. prosinca 1981. godine i izgubio u deset rundi.

Willie Pep


   
Boksački Fred Astaire, a tako je nazvan zbog specifičnog boksačkog 'plesa' tijekom mečeva, učinio je 25. srpnja 1942. godine nešto što nikome prije (a ni poslije) nije uspjelo. Willie Pep je, boksajući s Jackiejem Gravesom, osvojio treću rundu premda nije niti jednom pogodio svog suparnika. Kako? Pep je 'plesao', 'letio' strunjačama izbjegavajući napade Gravesa, a sucima se njegov stil i uspješnost u toj mjeri svidio da su mu podarili jedan jedini bod kojim je pobijedio u trećoj rundi. Te godine postao je i svjetski prvak u featherweight kategoriji.

Pojas prvaka čuvao je punih šest godina, a izgubio ga je od velikog suparnika Sandyja Saddlera. U karijeri je boksao 242 meča, a prvih 63 uvjerljivo je pobijedio. Ukupno, pobijedio je u 230 susreta (65 KO), a izgubio tek 11.

Joe Louis


   
Kad spominjemo Joea Louisa, svakako treba naglasiti da je riječ o najvećem američkom boksačkom heroju svih vremena. U brutalne dvije minute Louisovog boksačkog znanja i siline koje je iskusio Nijemac Max Schmeling 1938. godine (nakon čega je tri tjedna bio u bolnici) američkoj javnosti dao je osjećaj ne samo zadovoljstva, nego i snage, jer bilo je to vrijeme uspona Adolfa Hitlera. Nedugo nakon te borbe Louis je otišao u vojsku i na ratištima bio od 1942. do 1945. godine, prepustivši svoj naslov u superteškoj kategoriji drugim boksačima.

'Smeđi bombarder', kako su ga zvali u Americi, 1937. godine postao je prvi crni svjetski prvak u najtežoj kategoriji pobjedom nad Jamesom Braddockom, čovjekom čudna nadimka Cinderella Man (Cinderella = Pepeljuga). Joe Louis u karijeri je odboksao 71 borbu, ostvarivši pritom 68 pobjeda (54 KO) i samo tri poraza. Dvanaest godina uspješno je branio naslov, pitom pobijedivši u 25 uzastopnih mečeva. Umro je 12. travnja 1981. godine.

Henry Armstrong


   
U povijest svjetskog boksa Armstrong je ušao kao istovremeni osvajač tri titule u tri različite težinske kategorije. Od 1837. do 1939. taj boksač bio je kralj featherweight, lighweight i welterweight kategorija i do danas to nikome više nije uspjelo. S obzirom na današnje specijaliste u kategorijama i rijetkost da jedan boksač tako često mijenja težinu i postiže uspjehe, teško je očekivati da će više itko postići takav glamurozan uspjeh.

Henry Armstrong, poput svakog drugog velikog boksača, imao je svoj osebujni stil boksanja koji se očitovao u neprestanim napadima na suparnika, a u statističari su izračunali da je prosječno tijekom karijere svakog protivnika udario više od 100 puta. Zato je dobio nadimak Hurricane Hank.

U karijeri je boksao 181 meč, a čak 101 je završio prije posljednjeg gonga. Ipak, izgubio je 21 borbu, a devet boksao neodlučeno. Umro je 1988. u 76. godini života, a dvije godine kasnije uvršten je u boksački Hall of Fame.

Sugar Ray Leonard


   
Mnogi ljubitelji boksa Sugara Raya Leonarda smatraju najkompletnijim boksačem svih vremena, koji je svoju vještinu dokazivao na baš svim najboljim suparnicima 80-ih godina prošlog stoljeća. Osjetili su njegove udarce i Marvin Hagler i Thomas Hearns i Roberto Duran, istinske legenda svjetskog boksa, no nisu uspjele nauditi Leonardu.

Leonard je tijekom karijere boksao samo 40 profesionalnih mečeva, no i u tako maloj borbi uspio je zaraditi više od 100 milijuna dolara te, što je posebno zanimljivo, osvojiti šest naslova prvaka u šest različitih težinskih kategorija.

Osim što je 1976. godine osvojio zlatnu olimpijsku medalju, Leonard je u karijeri ostvario 36 pobjeda (25 KO) i tri poraza (jedna borba bila je bez pobjednika), a jedan od tih poraza nanio mu je Duran nakon nevjerojatnog meča u 15 rundi. Tu borbu i dan danas stručnjaci nazivaju najboljom borbom izvan superteške kategorije svih vremena. U uzvratu je Duran predao u osmoj rundi.

Benny Leonard


   
Benjamin Leiner, Židov iz New Yorka, svoje pravo ime promijenio je u 'umjetničko' Benny Leonard i pod tim imenom postao je vjerojatno najveći boksač u najnižoj kategoriji svih vremena. Profesionalac je postao davne 1911. sa samo 15 godina, a svjetski prvak već šest godina kasnije. Pojas najboljeg na svijetu branio je punih sedam i pol godina, što nikome ni prije ni poslije njega nije uspjelo u toj kategoriji.

Njegove borbe izvjestitelji su često opisivali boksačkim baletom zbog lakoće pokreta u ringu i munjevitih napada. Od svibnja 1912. do 1932. godine nije izgubio niti jednu borbu ne računamo li diskvalifikaciju 1922, a od 212 borbi izgubio je njih samo pet.

Rocky Marciano


   
Jedini nepobijeđeni profesionalni prvak svijeta je Rocky Marciano, a snaga njegovih udaraca i danas je sinonim za završni udarac (knock-out) u meču. Karijeru je završio s nedostižnim skorom 49:0, a naslov svjetskog prvaka superteške kategorije obranio je šest puta. Niti jedna od njegovih prvih 14 borbi nije otišla dalje od pete runde, pa stoga i ne čudi da samo šest borbi nije završio KO-om suparnika.

Do prvih pobjeda u svijetu boksa nikad nije ni pomišljao da će tako zarađivati za život. Marciano je s 18 mjeseci prebolio pneumoniju, što ga je dodatno osnažilo. Dvaput je s neuspjehom polagao vozački ispit za vozača kamiona, a nakon 'treće sreće' zaposlio se u tvrtki Brockton Ice and Coal. Nijedan posao nije uspio zadržati dulje vrijeme i poznat je da je radije zavodio djevojke u Brocktonu nego radio. Poginuo je u nesreći malog aviona 31. kolovoza 1969. u 46. godini života.

Opis Rockyja Mariana najbolje je dao novinar Red Smith, dobitnik Pulitzerove nagrade: 'Rocky nije mogao boksati poput (Genea) Tunneyja i vjerojatno nije tako snažno udarao kao (Joe) Louis, ali nečim je izazivao ogroman respekt protivnika. On je bio najtvrđi, najjači i najkompletniji čovjek koji je ikad nosio boksačke rukavice. U njegovom rječniku strah nije postojao, a bol nije imala nikakvo značenje.'

Roberto Duran


   
Tijekom sedamdesetih godina prošlog stoljeća Duran je bio strah i trepet svjetskog boksa. Divljim pogledom i furioznim stilom boksanja u lakoj kategoriji doslovce je terorizirao izazivače i suparnike, a od 1972. do 1979. godine bio je doslovce nezaustavljiv. Iz tih slavnih vremena datira i njegov nadimak Manos de Piedra ili Hands of Stone (Kamene šake), a osvajao je titule i tri kategorije.

Roberto Duran jedini je boksač u povijesti koje je boksao u pet dekada, pritom boksavši 120 mečeva protiv svih najboljih boksača svoga vremena. Duranovi navijači najviše pamte borbe protiv Estebana De Jesusa, Davea y Moorea i Sugar Ray Leonarda. Do 2002. godine (tad je imao 51. godinu!) taj panamski boksač ostvario je skor 104:16 (69 KO).

Mike Tyson


   
Epitet najkontroverznijeg boksača današnjice nedvojbeno pripada Mikeu Tysonu, a problemi koji nemaju veze s ringom najvjerojatnije su udaljili Tysona od naslova najboljeg boksača svih vremena. Između 1986. i 1989. bio je poput elementarne nepogode, s nevjerojatnom lakoćom uništavao je svakog boksača koji mu se suprotstavio. S navršenih 20 godina postao je najmlađi svjetski prvak u superteškoj kategoriji u povijesti boksa (nokautirao Trevora Berbicka u studenome 1986. godine), a pod njegovim naletima doslovce su padali i velikani poput Michaela Spinksa i Larryja Holmesa.

No, poraz od malo poznatog Bustera Douglasa 1990. godine, što mnogi smatraju namještenom borbom, Tysonu je posve promijenio život i nakon toga više nikad nije stigao na sam vrh svijeta (istina, pobijedio je Bruna 1996. godine). Umjesto u ringu i pod reflektorima svjetske boksačke javnosti Iron Mike završio je u zatvoru zbog silovanja, potom mu je zabranjeno bavljenje boksom jer je Evanderu Holyfieldu odgrizao komad uha, a broj privođenja i tužbi predug je za nabrajanje.
   
   
Neven Miladin