Vijnanamayakosha

Znanje o Sebi

Dragi studenti!!
Bog je čistiji od neba. Sunce, Mjesec i Zvijezde Njegove su oči. On sve prožima poput zraka. Samo kada u potpunosti prepoznamo prirodu čovjekovih Upadhija ili dijelova odjeće, kao što su tijelo, osjetila, um i Buddhi, možemo razumjeti svetu, čistu i beskrajnu Atmu ili božanski princip.

Prepoznaj me kao Kshetragnu – Onoga koji poznaje polja –
U svim Kshetrama – Poljima;
Znanje o Kshetri i njenom Poznavaocu
Uistinu je jedino istinsko znanje.
(Gita, 13. poglavlje, 2. stih)

Cijeli je svijet kombinacija Kshetre i Kshetragne – polja i poznavaoca polja. Kshetra ljudskog tijela nije ništa drugo doli odraz Prakriti ili Prirode. Svi osjetni i neosjetni aspekti univerzuma smješteni su untar ljudskog tijela. Cijeli je univerzum odraz čovjekovog unutarnjeg bića. Nije dovoljno poznavati samo prirodu tijela, uma, osjetila i intelekta. Neovisno o njima postoji i Kshetrajna koji pokreće sva polja. Ako razumijete Kshetrajnu, tada nema potrebe za poznavanjem Kshetre; ali do tog trenutka, Kshetri morate posvećivati dužnu pažnju. Da biste razumjeli Poznavaoca polja, potrebna vam je posebna vrsta znanja. Knjiško, površno, opšte, diskriminativno, iskustveno i praktično znanje – odnose se na inertnu materiju i ovozemaljske stvari i sadrže individualnu pristrasnost. Nijedna od ovh vrsta znanja neće vam pomoći u spoznavanju Sebe. Za rezanje dijamanta potreban je dijamant. Trn se trnom vadi. Kako biste iskusili Sepstvo neophodno vam je znanje o Sebi, Atma-Jnana. Ono što se danas smatra znanjem – Jnana – u materijalnom svijetu nije ništa drugo nego neznanje – Ajnana. Samo je znanje o Sebi istinsko znanje. Bilo da to zovete Atmom ili Jnanom, radi se o jednom te istom. Istinska svjesnost je Jnana. Jnana, Jneeyam i Jnanam, znanje, znano i znalac, predikat, objekat i subjekat – ove trijade ne važe za znanje o Sebi ili Atma-Jnanu.

Ovakve se trijade kao i druge vrste sličnih klasifikacija odnose na razinu uma, dok se znanje o Sebi otkriva tek njegovim poništenjem. Netaknuta tišina koja slijedi uništenje uma sama po sebi predstavlja istinsko znanje. Ovo znanje je sama naša priroda, to nije nešto što tek trebamo postići. Ipak, ono je skriveno umom i njegovim zastranjenjima, baš kao što je ugljen skriven pepelom, kojeg stvara ugljen sam, baš kao što je voda zaklonjena velom mahovine koju je proizvela sama, ili kao što je oko prekriveno mrenom koja izrasta iz njega samog. Uklonite um i znanje o Sebi se otkriva samo.

Ovo se znanje ne može steći putem knjiga ili duhovnih učitelja, niti se može dobiti kao blagoslov od Paramatme – Vrhovne duše. Uistinu, vi ste sami Paramatma, Atma ili Jnana. Sjedenjem u tišini, tihim istraživanjem prirode sveprožimajuće Atme, čut ćete u sebi (vječni i nepromjenjivi glas svoje unutarnje prirode).  Zahvaljujući stalnom spajanju i razdvajanju atoma sve stvari u ovom svijetu podložne su promjeni. Ali, ovaj unutrašnji glas nije samo isti u svim živim bićima, nije samo vječan već i ostaje nepromijenjen ma šta da se dešava. Promjene poput starenja ili promjena koje se dešavaju u promjenama stanja svijesti kao što su hodanje, sanjanje i spavanje, djeluju samo na grubo, suptilno i kauzalno tijelo, ali one ni na koji način ne utiču na unutrašnji glas. Šta je onda ovaj glas? To je božanski unutarnji glas koji proizlazi iz
Atme kao Ja, Ja, Ja – Aham, Aham, Aham. Upravo je Aham izvor mantre Soham koja se bez ikakvog svjesnog napora tokom procesa disanja ponavlja u svima nama te je upravo Aham taj koji se pojavljuje kao Ahamkara kada se poistovjećuje sa tijelom. Ahamkara je ljudski; Aham je božanski. Aham se može ostvariti samo pročišćenjem srca, a nikada proučavanjem spisa ili bivajući učenjakom.
Vi vidite pojavni svijet sve dok ne pređete prag uma. Jednom kada prevaziđete um, nećete imati iskustvo ničega drugog doli Sepstva samog. Dosezanjem mora, rijeka gubi svoju osobnost; njeno ime i oblik postaju jedno s morem. Tako isto poznavalac Brahmana postaje Brahmanom samim.
Kada postoji ćup, i u njemu voda, možete vidjeti odraz sunca u njoj, ali i kada nema ničega, ni vode, ni posude, Sunce je uvijek tu. Slično tome, čak i kada nema nosilaca odraza kao što su tijelo – ćup, vode – um, Sepstvo je uvijek prisutno, čak ni ako ne možemo vidjeti njegov odraz. Ono što je ovdje važno jeste da slika Atme koju dobivate putem tijela i uma nije jednaka izvornoj Atmi. Ona je poput odraza vašeg lica u jezeru u kojemu se vaše lijevo oko prikazuje kao desno i obrnuto. Isto tako, kada putujete vozom, čini vam se da se drveće i planine kreću mimo vas. Ova dva primjera ukazuju na to da sve razlike koje vidite u pojavnom svijetu predstavljaju samo zakrivljenja uma. Da biste shvatili konačnu istinu, morate se izdignuti iznad njega.
Ljudi vjeruju da svaki čovjek ima slobodnu volju. To je potpuno pogrešno. Oni vjeruju da je zbog volje, Sadhane i truda čovjek u stanju postići uspjeh. Takvo vjerovanje proizlazi iz ega i odraz je lažnog osjećanja da su oni pravi vršioci radnje. Uzimte naprimjer Kamu, heroja rata na Kurukshetri u Mahabharati. On je imao sve što je bilo potrebno za pobjedu, moćno oružje, velike fizičke i intelektalne sposobnosti, nepokolebljivu hrabrost, itd. Ali i pored svega toga, bio je poražen ponižavajućom smrću na bojnom polju. Zašto? Zato što mu je nedostajala samo jedna stvar, a to je milost, pomoć i podrška Boga. Stoga je i na polju dostizanja znanja o sebi glupo oslanjati se samo na svoje fizičke, mentalne i intelektualne sposobnosti. Ono što je potrebno jeste prepoznati i njegovati duh jednote u svemu što postoji.
Neosporna je činjenica da su nam danas u velikom broju dostupna mnoga sredstva poput aviona, automobila, kina, televizije, kompjutera, radija i video-rekordera, itd. Ali osnovno pitanje koje se postavlja u vezi s tim jeste: “Ko je korisnik svih ovih pogodnosti?” Nema sumnje da će odgovor na ovo pitanje glasiti “Ja.” Ako postoji “Ja”, sve drugo slijedi samo po sebi. U odsutnosti ovog entiteta, nema ni proizvođača ni korisnika; dakle, nema ni potrebe za proizvodnjom. Tako možemo vidjeti da se sve kreće oko “Ja”. Drugim riječima, ljudi su vrjedniji od svakog blaga na zemlji. Ipak, važno je prepoznati da je čovjek u svojoj suštini božanski. A ova se božanskost ne može iskusiti drugačije osim putem Atma-Jnane ili znanja o Sebi.
Bhakti je najbolje sredstvo za postizanja znanja o Atmi i za dosezanje Atmanande – blaženstva Sepstva. Šta je Bhakti? To je stalna kontemplacija o Sebi. Bhakti i Jnana nisu dvije različite stvari. Bhakti sama po sebi jeste Jnana. A Jnana jeste Bhakti. One su blisko povezane i ovise jedna o drugoj. Ono što povezuje Bhakti i Jnanu jeste Prema – Božanska ljubav. Ovom svetom strunom Ljubavi možete vezati Gospoda samog.
Bhagavad Gita nas bodri: „Uddareth Atmanaa Atmaanam“ – „Uzdigni se vlastitim zalaganjem“. Suprotno ovakvom podsticaju, mnogi smatraju da će im njihovi sinovi, izvođenejm Sraaddha ceremonije, omogućiti odlazak u nebo. Veoma je glupo smatrati da će oni koji imaju sinove doseći rajske planete a da će oni koji nemaju sinove otići u niže svijetove. Dalje, Sraadha ne znači dovesti Brahmina, oprati njegova stopala, obilno ga nahraniti i dobiti njegove blagoslove. Istinsko značenje Sraadhe jeste sa Sraddhom ili vjerom ponuditi Pindu božanskim lotosovim stopalima. A šta je Pinda? Pinda nije loptica riže kako se obično smatra već ljudsko tijelo. Stoga istinska Pindadana znači ponuditi vlastito tijelo, sve svoje fizičke i mentalne sposobnosti i vještine, na oltar služenja Boga, koji se manifestirao u obliku ovog univerzuma.
U jeziku Veda, ljudsko tijelo se također naziva „Tungabhadra“. „Tunga“ znači veoma visok, prostran, velik itd. „Bhadra“ znači dobar, svet, povoljan, blistav itd. Dakle, ova riječ nagovještava da je ljudsko tijelo namijenjeno poduzimanju takvih aktivnosti koje će doprinositi dobrobiti društva. Da biste bili vrijedni ovog imena, trebali biste svoje tijelo i um posvetiti ljubavnom služenju svih bića. U ovom kontekstu, možemo se prisjetiti sveca Thyagaraje, velikog muzičara, koji se dokazao vrijednim svog imena koje doslovno znači – „Kralj odricanja“. Kada mu je kralj Tanjavura poslao veliku količinu dragocjenog nakita i svega što je bilo potrebno za vođenje jednog domaćinstva, on je to odbio skladavši slijedeće stihove: „O, moj dragi ume! Šta je to što pruža istinsku sreću, bogatstvo ili božanska lotosova stopala? Molim te, reci mi istinu.“ Tada je također otpjevao pjesmu Gospodu koja glasi: „O, moj voljeni Rama! Ti želiš da me iskušaš ovim bogatstvom te da time opravdaš svoj odlazak od mene? S objema rukama držao sam čvrsto tvoja stopala. Kako mogu sada napustiti tvoja sveta stopala, moje vječno i najdragocjenije blago, da bih prihvatio ovaj prolazni sjaj zemaljskog bogatstva?“ I tako, baš kao što se Thyagaraja pokazao dostojnim svog imena, vi biste se trebali pokazati dostojnim imena „Tunga-Bhadra“ kojima su sveti spisi obdarili ljudsko tijelo.

Studenti!
Ovaj Ljetnji kurs je vaša zlatna prilika. Ovdje je tako mnogo starijih i istaknutih osoba koje vam svojim iskustvom mogu podariti tako vrijedne informacije. A ove informacije možete iskoristiti za svoju transformaciju samo ako u praksu provedete barem nekoliko stvari od onih koje ste čuli.

Indian Culture and Spirituality 1990

 
Odrecite se obmane o Sebi
– spoznajte svoju istinsku prirodu

Krishna je upozorio Arjunu,
„Odbaci svoju slabost!
Prikupi hrabrost i bori se!
Ova slabost srca koja te je obuzela
Neće te učiniti velikim herojem!“

Utjelovljenja ljubavi,
Šta je bio uzrok Arjuninoj potištenosti? Neznanje. Zbog neznanja on je razvio tjelesnu svjesnost, a zbog svjesnosti o tijelu, postao je zbunjen i slabog uma; izgubio je svu svoju hrabrost i odlučnost te nije bio u stanju postići bilo šta.

Zaslijepljenost i vezanost vode osjećanju tuge
Krishna reče Arjuni, „Dokle god si neodlučan, nećeš moći obaviti ni najmanju stvar. Bit ćeš progonjen tugom. Da li znaš šta je uzrok tvojoj tuzi? Vezanost. Ti si zavaran mislima o svojim ljudima, svojim rođacima, svojim prijateljima. Takav stav posjedovanja izvire iz Neznanja. Vezanost i zaluđenost uvijek ćete činiti malaksalim i uronjenim u bol. To su pravi neprijatelji s kojima se moraš suočiti i pokoriti ih.“
„Dokle god bivaš poljuljan mislima o sebi, svojoj porodici, ljudima, stvarima, možeš biti siguran da ćete prije ili kasnije tuga ophrvati. Moraš svoju svjesnost odmaknuti od misli o svom malom ja i svemu što se tiče mene i moga. Uskladi svoju volju sa božanskom. Putuj od sebičnosti ka nesebičnosti, od vezanosti ka oslobođenju.“
Ovo je učenje, više nego ikad, primjenjivo danas. Sjetite se naprimjer dana kada je školski fotograf došao u vaš razred kako bi načinio sliku svakoga od vas. Kada su slike došle iz laboratorije, vi ste navjerovatnije bili zainteresovani da pronađete onu na kojoj se vi nalazite. Sigurno niste bili baš tako zainteresirani za fotografije drugih. Ili, sjetite se prilike kada bi vam otac sa dugog puta donosio poklone. Sigurno ste bili najzantiželjniji kada je u pitanju bio poklon namijenjen vama. Ovo su primjeri široko rasprostranjene sebičnosti koja posvuda vlada. Ali ovakvu vrstu uskogrudnosti trebali biste ostaviti iza sebe te razviti širokogrudnost i nesebičnost Tada ćete biti spremni za služenje u rukama Boga, doprinoseći dobrobiti cijelog svijeta.

Zaluđenost će uništiti vašu hrabrost i volju
Prije velikog rata koji se opisuje u Giti, Arjuna se boprio na mnogim poljima ali nikada prije nije bio oprhvan takvom tugom i vezanošću. Sada je isti taj Arjuna bio ophrvan tugom shvativši da su protvinci protiv kojih je trebao da se bori njegov vlastiti djed, rođaci i učitelj.
Ovo osjećanje posjedovanja učinilo ga je utučenim. Postajo je žrtvom zaluđenosti; osjećanje „moga“ se uvuklo u njega. Kako je raslo ovo osjećanje, tako se povećavao i osjećaj tuge. Kada je prije toga Krishna otišao u svoju mirovnu misiju na suprotnu stranu, Arjuna ga je obeshrabriovao. On se zalagao za trenutni rat. Pokušavao je ubijediti Krishnu da će Njegova misija biti neuspješna, da će se razgovor pokazati uzaludnim te da samo pobjedonosni rat može vratiti oteto kraljevstvo.
Tada se Arjuna obraćao Krishni slijedećim riječima: „Ova se borba za ono što je ispravno ne može riješiti mirnim sredstvima. Naši neprijatelji nikada neće pristati na uslove tvoje misije. Njihova mržnja i njihova pohlepa se neutažive. Zašto trošiti svoje vrijeme i energiju na njih? Dobro i zlo nikada ne mogu opstojati zajedno; to su dva nepomirljiva principa; nikada se ne mogu udružiti zajedno. Tvoja je misija osuđena na propast.“ U tim je trenucima Arjuna bio veoma hrabar jer pred sobom nije imao svog djeda, učitelja, rođake i mnoge od svoji prijatelja. Prije nego ga je vizija posjedovanja ophrvala u sami suton rata, činilo se da Arjuna ima veoma široke poglede. Ali sada, stojeći na sredini bojnog polja,  njegov se pogled zamrači. Oči mu se zamagliše. Srce mu postade teško a um zbunjen. Ugledavši bliske rođake i prijatelje postrojene na drugoj strani i spremne da se bore s njim, osjeti mučninu. Rekao je, „Krishna, ja se neću boriti!“
Prisjetite se da je Arjuna trebao voditi rat za ispravnost, rat za koji se pripremao godinama. Već je bio na bojnom polju i bitka samo što nije započela. Zar je to bilo vrijeme da se na protivnike gleda kao na svoje rođake? Čuvši Arjunine riječi, Krishnu obuze bijes. „To se zove kukavičluk“  rekao je. „To ti nikako ne pristaje! Tako hrabra osoba poput tebe, koja je uvijek hodala uspravne glave, poput istinskog heroja, čini se da sada pati od straha. Takva osoba ne može biti moj učenik. Rat samo što nije počeo. Završne pripreme za rat traju već tri mjeseca, i sada je vrijeme njegovog ostvarivanja došlo.“
„Da si ovu vrstu oklijevanja pokazao već na početku, sigurno se ne bih primio zadatka da budem tvoj kočijaš. Ali, ti oklijevaš završnom stadiju kada si već sve svoje prijatelje i rođake uvjerio u ispravnost svog cilja te ih nagovorio da ti se pridruže. I sada, kada svi oni stoje okupljeni ovdje, ti odlažeš svoje oružje i sramno se povlačiš. Je li to način na koji se ponaša jedan junak? Ti gaziš istinski duh svoje kraljevske loze čija je zavjetna dužnost štititi čast i ispravnost. Ako se nastaviš ponašati na tako kukavički, slabićki, prestrašeni način, tvoj kukavičluk bit će povod šalama budućih generacija. Primio si ime Arjuna, ali ne živiš dostojno tog imena!“

Neznanje je uzrok svakoj patnji
Koje je značenje imena Arjuna? Ono označava svetost i čistoću. Kada jedna tako plemenita osoba poput Arjune odustane od borbe, i to od borbe za ispravnost, to znači samo jednu stvar, a to je neznanje. Gospod, u poptunosti svjestan prirode ove bolesti, odlučio je iskorijeniti je.
Naa samom početku Gite, Krishna je mogao poučavati principima devocije i posvećenosti dužnosti i nesebičnom djelovanju. Ali Krishna to nije učinio. Zapravo, On je počeo govoriti tek nakon što je dugo vremena slušao Arjunino jadiovanje. Dok je Arjuna govorio, Krishna ga nije prekidao. On je strpljivo čekao da Arjuna izrazi svoju zbunjenost. Konačno Krishna upita, „Arjuna, jesi li završio? Da li si dao oduška svim svojim osjećanjima?“ i tek u tom trenutku Krishna je započeo svoju poduku.
I baš kao što se studenti isprazne nakon pisanja ispita, Arjuna se također ispraznio izrazivši sve svoje nedoumice. Tada mu Krishna reče, „U tebi se začeo taj užasni nedostatak slabosti uma. Ja znam kako to treba liječiti. Ja ću te izliječiti! Neznanje je to koje izaziva takvu zbunjenosr. Ono uzrokuje slabost tvog uma.“ Tada je Krishna počeo uvoditi Arjunu u najvišu mudrost, znanje koje razlikuje istinsko od lažnog sepstva, vječno od prolaznog, osjetljivo od neosjetljivog.
Kada je neko preplavljen bolom i neznanjem, šta treba učiniti kako bi ga se oslobodilo obmane? On je poput pacijenta u velikoj opasnosti. Prvo što liječnik mora poduzeti jeste pobrinuti se da pacijent bude izvan opasnosti. Nakon toga, on se može pozabaviti dugotrajnim liječenjem. Pretpostavimo da je pacijentu ugrožen život. U tom su slučaju, ukoliko najprije pacijentov život nije zbrinut, svi lijekovi izlišni. Kada se nalazi izvan opasnosti, pacijent može prolaziti kroz različite terapeutske procedure. Naprimjer, ako se osoba davi u rijeci, prvo je moramo izvaditi iz vode, položiti je na obalu te joj dati umjetno disanje. Tada možete primijeniti i druge procedure za povrat cirkulacije i prevazilaženje šoka. Ali, sigurno nećete započeti s tim tehnikama dok je osoba još uvijek u vodi i davi se.

The Cure for Ignorance
Krishna je dakle Arjuni ubrizgao snažnu injekciju hrabrosti kako bi ga spasio utapanja u tuzi i malodušnosti. Njegova prva pomoć sastojala se u tome da pouči Arjunu razlici između istinskog sepstva i osobnog sepstva. Rekao je, „Arjuna, dokle god si preplavljen strahom i brigom, nećeš biti u stanju ništa postići. Budi hrabar! Znaj da si Atma, ne ovo tijelo; tada ćeš biti neustrašiv. Ja ti mogu pomoći da postigneš velike stvari, ali samo ako svoje djelovanje utemeljiš na istinskom znanju i ostaneš neuznemiren.“ U tom se trenutku Krishna smiješio dok je Arjuna još uvijek naricao.
Onaj koji se uvijek smiješi je Bog. Onaj koji plače jeste čovjek. Krishna je istinsko sepstvo, Arjuna je lažno. Jedan je otjelovljenje mudrosti a drugi je ispunjen neznanjem. Krishna reče, „Volio bih ti objasniti neke stvari koje su veoma važne. Mi se u ovom trenutku ponašamo na različite načine. Ja se smiješim dok ti plačeš. Ali, mi bismo mogli biti slični; ili ja mogu postati kao ti ili bi ti mogao postati kao ja. Ako bih ja postao kao ti, tada bih bio slaboga uma. Ali, to je nemoguće! Slabost nikada ne može prodrijeti u mene s druge strane, ako ti postaneš kao ja, tada bi me trebao slijediti te činiti onako kako ja kažem.“ Tada Arjuna reče, „Swami, učinit ću tačno kako kažeš. Slijedit ću svaku tvoju zapovijest!“ Pruživši mu dovoljno ohrabrenja i snagu svrhovitosti, krishna je pomogao Arjuni da povrati svoju odlućnost. Od te tačke pa nadalje, Arjuna se predao borbi slijedeći upute koje mu ja davao Gospod sam.
Krishna je svoj nauk mudrosti započeo sa nekim važnim istinama koje se odnose na tijelo i um. Rekao je, „Arjuna, ti misliš da su ovi ljudi tvoji rođaci i prijatelji. Ali šta se misli pod rođakom ili prijateljem? Da li se to odnosi na tijelo ili na unutrašnjeg stanovnika tijela? Tijela su samo mjehurići vode; ona dođu i prođu. Svi rođaci i prijatelji za koje si tako vezan, svi su oni postojali prije, u brojnim životima. A da li su tada bili tvoji rođaci i prijatelji? Ne. Ti si i sam postojao toliko mnogo puta prije, baš kao i ja. Tijelo, um i intelekt su samo omotači. Oni su poput odjeće koju nosiš; mijenjaš ih s vremena na vrijeme. Oni su samo instrumenti. Zašto se vezati za ove stvari, zanositi se njima a zatim patiti uz toliko mnogo boli i žalosti!“
„Obavljaj svoju dužnost! Bit ćeš obasut svakom čašću koja ti pripada kao princu. Ali na bojnom polju ne smije biti mjesta bilo kakvom osjećanju slabosti ili posrnulosti. Hrabra borba za očuvanje ispravnosti i povlačenje u slabosti dvije su potpuno različite stvari. Razmahivati se strašljivošću na bojnom polju ne dolikuje jednom junaku. Tvoj cilj je pravedan i došao si da se boriš. Zato, bori se!“ Ovim riječima Krishna je izliječio Arjuninu potištenost te mu pomogao da nađe snagu i hrabrost. Kada je Krishna završio svoju poučavanje na bojnom polju, Arjuna je povratio svoje plemenite ideale te se sa obnovljenom hrabrošću suočio sa nadolazećom bitkom.

Rat između sebičnosti i nesebičnosti
Ovo polje na kojem je trebao da se odvije rat, historijski je bilo poznato kao sveto mjesto na kojem su se vršile žrtve i drugi sveti obredi. Ali u isto vrijeme, bilo je to i mjesto na kojem je dinastija koja je izrodila stotinu zlih sinova činila svoja opaka djela. Stoga je polje bilo i sveto i iskvareno zlom. To polje simbolizira ljudsko tijelo.
Kada se tek rodi, tijelo je čisto i neukaljano; tada nije žrtva niti jednog od šest čovjekovih neprijatelja: želje, ljutnje, pohlepe, strasti, ponosa i ljubomore. Tek rođena beba je prirodno sretna. Ma ko da je posmatra, lopov ili kralj, beba je sretna. Ona se smije i smiješi svakome ko joj priđe, bez obzira na to da li je osoba prišla da je poljubi ili da je istuče. Kako je malo dijete čisto, njegovo tijelo se može opisati kao polje ispravnosti. Kako tijelo raste, ono počinje skupljate loše osobine poput ljubomore, mržnje, vezanosti, pohlepe, sebičnosti. Kako se ove negativne osobine gomilaju, tijelo postaje sve prljavijim. Stoga se tijelo može smatrati i čistim i prljavim. I dobro i zlo  su zarobljeni u vašem srcu.
Nečiste osobine povezane su sa osjećanjem 'ja' i 'moje', sa posesivnom tendencijom. Unutrašnje značenje rata između sila dobra i zla, sa petoricom Pandava i Krishnom na jednoj strani, i 100 zločestih Kaurava na drugoj, jeste unutrašnji rat koji se odvija u svakom pojedincu, potpuno otvoreni rat između dobrog i lošeg, ispravnosti i nemoralnosti, sebičnosti i nesebičnosti. Kaurave su oni koji prisvajau stvari koje im ne pripadaju. Oni predstavlju posesivnu prirodu. Oni tijelo smatraju svojim istinskim sepstvom. Ako posmatrate ljude sa mentalitetom Kaurava, tj. one sa posesivnim stavovima, naći ćete da se oni identificiraju sa svojim tijelom i osjetilima. Veliki rat između Pandava i Kaurava trajao je samo 18 dana, ali rat između sila dobra i zla u vama traje cijeli život. Njemu nema kraja. Ova se bitka odvija na polju vašeg vlastitog tijela.  Na taj način Krishna je Arjuni objasnio nešto od dubljeg značenja rata.

Foresight & Compassion - Qualities Found in a Pure Heart
Možda se pitate zašto je Gita dana Arjuni. Među Pandavama, neki od braće, poput najstarijeg, Dharmaraje, koji je bio sami stub vrlije, mogli bi se smatrati kao duhovno kvalificiranijim od Arjune. Zašto Gita nije bila dana Darmaraji koji je bio poznat po svojoj izuzetnoj moralnoj snazi? Ili, ako bismo u obzir uzimali fizičku spremnost, Bhima, koji je bio najsnažniji, sigurno bi bi kvalificiran za podučavanje. Krishna je mogao dati Gitu Bhimi, ali nije. Zašto nije? Zašto ju je dao samo Arjuni? Morate razummjeti unutarnje značenje ovoga.
Dharmaraja je bio otjelovljenje ispravnosti, ali on nije posjedovao sposobnost gledanja u budućnost.
Dharmaraja was the embodiment of righteousness, but he did not have foresight. He did not think about the future consequences of his actions. Only after events had already occurred, did he think about their consequences and feel sorry for what he had done. He had hindsight but not foresight. If you take Bhima, he, of course, had great physical strength, but he did not have much intelligence. He was able to uproot a tree, but he was lacking in discrimination. Arjuna, on the other hand, had foresight. For example, Arjuna told Krishna, “I would rather be dead than fight against these people. It will mean so much suffering later on, even if we win the war.”
In contrast to Arjuna’s anguish about all the suffering that would be brought on by this war, Dharmaraja was quite ready to get on with the battle, although later he felt deeply depressed about all the killing when the war was over. Years earlier, Dharmaraja had been pulled into a royal game of dice, in which he lost everything, including his wealth, his kingdom, and even his wife. Afterwards, he was filled with great anguish and remorse. Whenever a person without discrimination and foresight is called upon to make a decision while in the midst of difficult circumstances, he invariably regrets his actions later on. This was also the nature of King Dasaratha, who was the father of Rama, the divine incarnation 5000 years earlier. King Dasaratha lacked foresight and discrimination.
Early in his reign, Dasaratha had to fight a war to defend and preserve righteousness. In this war he took his young queen, Kaikeyi, with him. Kaikeyi had been a princess in a warrior kingdom and had been well schooled in the art of warfare. It was Kaikeyi, in fact, who taught Rama archery and some of the methods of waging war. When Dasaratha was fighting during the war, one of the wheels of his chariot started coming off. Kaikeyi used her finger to keep the wheel from separating itself from the axle. In so doing, she saved Dasaratha’s life, as well as her own.
After having achieved victory, King Dasaratha noticed that her hand was bleeding profusely. Seeing her plight, he was so overwhelmed with infatuation and so pleased with her courage and sacrifice that he told her, “Kaikeyi, you can ask for two boons. Ask for anything that you wish, and I shall do all in my power to grant them to you!” He granted the boons in gratitude for her heroic act in saving their lives. But his infatuation with her blinded him to her weak-mindedness, He did not specify what kind of boons she should ask for nor when they should take effect. He blindly granted the promise of boons without thinking of any of the possible consequences.
Kaikeyi waited until the time when Dasaratha decided to hand over the kingdom to Rama. At that point, Kaikeyi asked for Rama to be banished to the forest, and for her son, Bharatha, to be put on the throne instead. Then Dasaratha felt desperately sorry for having granted the boons without any preconditions. But it was too late to retract them, and the resulting grief brought on his death.
We know that Krishna had a great deal of affection for Arjuna, but is that the reason he taught the Gita to Arjuna and not to one of the other brothers? No. Krishna looked at all the consequences, all the implications, and found Arjuna alone qualified to receive the Gita from him. Arjuna foresaw what was going to happen after the war, and therefore declared that he did not want to fight, because the consequences would be very bad. He was not feeling sorry after the war was over, but before. That attitude of feeling sorry before taking action, instead of afterwards, can only be found in a pure heart. Arjuna certainly had such a pure and sacred heart and that is why Krishna was so fond of him.

The Transformation from Kinsman or Friend to Disciple
In those days people lived much longer than they do today. At the time of the great war, Krishna and Arjuna were already quite advanced in years, by today’s standards. For over 70 years, Krishna and Arjuna had been inseparably together. Although they were together for so many years, at no time during all those years did Krishna teach the Gita to Arjuna. Why was this so? During all those years Arjuna treated Krishna as his brother-in-law and his close friend. Krishna did not teach the Gita to Arjuna as long as Arjuna was living with body-consciousness. The moment Arjuna surrendered and accepted discipleship, then Krishna became his teacher and Arjuna became Krishna’s student. Only after this act of surrender on the part of Arjuna did Krishna teach him the Gita. This means that if you really want to acquire spiritual knowledge from another, you have to relate to that person as disciple to spiritual teacher, before the transfer of knowledge can flow freely. In the ancient scriptures there is a similar story of a great teacher. At that time there was no greater teacher than he. But he sent his own son to another teacher to attain spiritual knowledge. The father himself would not teach his son. He took this step be cause he knew that as long as the son considered him the father, the boy would not relate to him fully as the teacher, and therefore, the boy would not have been properly instructed In the highest wisdom. This was also the situation with Krishna and Arjuna. As long as the relationship of brother-in-law existed between them, Arjuna could not receive knowledge from Krishna. But once this feeling of brothers-in-law left his heart and the feeling of being in the presence of the supreme divinity entered Arjuna’s heart, then Arjuna was able to learn from Krishna.
After Arjuna had surrendered completely and developed the feeling that Krishna was divine, he said to Krishna:

Tvameva mata cha pita tvameva
Tvameva bandhusha sakha tvameva
Tvameva vidya dravinam tvameva
Tvameva sarvam mama deva deva

You are my mother, You are my father,
You are my nearest kin, You are my dearest friend,
You are my wisdom, You are my treasure,
You are my everything, You are my Lord, Oh Lord of Lords.

It was then that Krishna accepted him as a disciple. At that point Krishna said, “You do my work. Do everything for me and I shall take care of you.” The most important thing that Krishna did was to free Arjuna from the feeling of body-consciousness. So long as body-consciousness persists, regardless of what path you follow, whether it is the path of selfless service or the path of devotion or the path of inner inquiry, you will not be able to practice the required disciplines that will lead you to the goal. Body-consciousness and the attachments resulting from it will constantly pollute your heart. Without emptying the heart of Its dross, it is not possible to fill it up with sacred feelings. If a tumbler is full of water, how can you fill it with milk? You first have to empty the water. Krishna said, “Arjuna, you are full, of body-consciousness. First you must completely rid yourself of this. Only then will I be able to fill your heart with sacred thoughts.”

Be Courageous, Be Fearless, Be Discriminating
Krishna’s teachings were aimed at freeing Arjuna of his infatuations, and the grief and sorrow which resulted from them. The two most important steps in this process are surrender and elimination of body-consciousness. Once Arjuna’s body-consciousness was gone, Krishna was ready to reveal to Arjuna the highest spiritual teaching, that of self-knowledge. With that, Krishna awakened Arjuna out of his sleep of ignorance. He said, “There are a number of reasons for your sorrow but the most fundamental one is your ignorance. You have been unaware of your true nature and therefore you have become overwhelmed with grief. But now you have cried out for God. You have cried out for righteousness. You have cried out for me. When you cry for me, I will take care of you and give you everything you need.”
You all cry for so many different things, but do you cry out for God? Do you shed tears when there is a decline of righteousness? When you do, the Lord will establish himself in your heart, teach you his highest wisdom, and make you an instrument in his mission. For this, you must have courage and inner strength. Krishna told Arjuna, “You should never have any kind of weak-heartedness. It is only after you remove such weakness from your heart that the divine power will enter and reside in your heart. If you do not have courage, even sheep will frighten you, not to speak of evil-minded men. You must have the capacity to face all circumstances. If you run away in fear, even monkeys will attack you. But, if you have a stick and stand your ground, the monkeys will not come near you. Whatever the circumstance, face it squarely and do not show your back. Then will you be able to achieve what you set out to do.”
The essence of this teaching is, “Be courageous! Be fearless!” Courage is the primary instrument for achieving any kind of success. You need to have more courage and more determination. But you should not have blind and foolish courage. Courage must be accompanied by discrimination; only then will success be assured.
Reference: Sai Baba Gita, fifteenth chapter,
Compiled and Edited by Al Drucker

Četiri F-a

Postoje četiri F-a koja morate držati na umu:

1. Follow the Master – Slijedi učitelja
2. Face the Devil – Suoči se sa đavolom
3. Fight to the End – Bori se do kraja
4. Finish the Game – Završi  igru.

Slijediti učitelja znači slijediti Dharmu. Suočiti se sa đavolom znači prevazići iskušenja koja vas salijeću kada pokušavate zaraditi Arthu ili bogatstvo ili život u komforu. Bori se do kraja znači bori se bez prestanka; vodi rat protiv šest neprijatelja koji su predvođeni Kamom ili požudom. I konačno, završi igru znači, nemoj prestati dok ne dosegneš konačni cilj a to je Moksha ili oslobođenje od neznanja i varke. Četiri F-a su od ključne važnosti za postizanje četiri Purusharthe – Dharma, Artha, Kama i Moksha.
Ja ću uvijek biti uz vas, gdjegod da se nalazite, štitit ću vas i voditi. Koračajte naprijed bez ikakvog straha.
Izvornik: Sathya Sai Speaks X, Četiri F’s

Glas Okeana

Tragalac treba biti veoma pažljiv kada su u pitanju njegova stanovišta, stvari koje nastoji da vizualizira te stvari za koje čezne da na njih baci svoj pogled. Jer, Drishti (vizija) je ta koja određuje vezanost, patnju, strast itd. Vi ste najplemenitije biće koje je dosada stvoreno te stoga morate razviti pogled koji ne vidi visoko i nisko, koji sve vidi natopljeno božanskim, i samim tim, ne kao različito od drugog. Sankara je izjavio, „Ispunite svoj pogled jnanom;  tako će se sve što vidite pojaviti u svojoj pravoj svjetlosti kao Brahman.“
Takva vizija se naziva božanskom, nadnaravnom, nadosjetilnom i posebnom. Svako tijelo koje vidite ispred sebe jeste ogledalo kojem, smao ako otvorite oči, možete ugledati sliku Boga. Bog u vama je u svakome od njih također. Nemojte misliti da su drugi drugačiji, oni su vi, smao u mnogo različitih ogledala. Svijet je ispunjen vašim rođacima i prijateljima; svi su oni iskrice istog plamena.
Sathya Sai Speaks VII, pogl. 17

 
Bhagavat gita Ki Jai

moja omilena knjiga   

nova verzija teksta (bez englenštine)  ...

Vijnanamayakosha

Znanje o Sebi

Dragi studenti!!
Bog je čistiji od neba. Sunce, Mjesec i Zvijezde Njegove su oči. On sve prožima poput zraka. Samo kada u potpunosti prepoznamo prirodu čovjekovih Upadhija ili dijelova odjeće, kao što su tijelo, osjetila, um i Buddhi, možemo razumjeti svetu, čistu i beskrajnu Atmu ili božanski princip.

Prepoznaj me kao Kshetragnu – Onoga koji poznaje polja –
U svim Kshetrama – Poljima;
Znanje o Kshetri i njenom Poznavaocu
Uistinu je jedino istinsko znanje.
(Gita, 13. poglavlje, 2. stih)

Cijeli je svijet kombinacija Kshetre i Kshetragne – polja i poznavaoca polja. Kshetra ljudskog tijela nije ništa drugo doli odraz Prakriti ili Prirode. Svi osjetni i neosjetni aspekti univerzuma smješteni su untar ljudskog tijela. Cijeli je univerzum odraz čovjekovog unutarnjeg bića. Nije dovoljno poznavati samo prirodu tijela, uma, osjetila i intelekta. Neovisno o njima postoji i Kshetrajna koji pokreće sva polja. Ako razumijete Kshetrajnu, tada nema potrebe za poznavanjem Kshetre; ali do tog trenutka, Kshetri morate posvećivati dužnu pažnju. Da biste razumjeli Poznavaoca polja, potrebna vam je posebna vrsta znanja. Knjiško, površno, opšte, diskriminativno, iskustveno i praktično znanje – odnose se na inertnu materiju i ovozemaljske stvari i sadrže individualnu pristrasnost. Nijedna od ovh vrsta znanja neće vam pomoći u spoznavanju Sebe. Za rezanje dijamanta potreban je dijamant. Trn se trnom vadi. Kako biste iskusili Sepstvo neophodno vam je znanje o Sebi, Atma-Jnana. Ono što se danas smatra znanjem – Jnana – u materijalnom svijetu nije ništa drugo nego neznanje – Ajnana. Samo je znanje o Sebi istinsko znanje. Bilo da to zovete Atmom ili Jnanom, radi se o jednom te istom. Istinska svjesnost je Jnana. Jnana, Jneeyam i Jnanam, znanje, znano i znalac, predikat, objekat i subjekat – ove trijade ne važe za znanje o Sebi ili Atma-Jnanu.

Ovakve se trijade kao i druge vrste sličnih klasifikacija odnose na razinu uma, dok se znanje o Sebi otkriva tek njegovim poništenjem. Netaknuta tišina koja slijedi uništenje uma sama po sebi predstavlja istinsko znanje. Ovo znanje je sama naša priroda, to nije nešto što tek trebamo postići. Ipak, ono je skriveno umom i njegovim zastranjenjima, baš kao što je ugljen skriven pepelom, kojeg stvara ugljen sam, baš kao što je voda zaklonjena velom mahovine koju je proizvela sama, ili kao što je oko prekriveno mrenom koja izrasta iz njega samog. Uklonite um i znanje o Sebi se otkriva samo.

Ovo se znanje ne može steći putem knjiga ili duhovnih učitelja, niti se može dobiti kao blagoslov od Paramatme – Vrhovne duše. Uistinu, vi ste sami Paramatma, Atma ili Jnana. Sjedenjem u tišini, tihim istraživanjem prirode sveprožimajuće Atme, čut ćete u sebi (vječni i nepromjenjivi glas svoje unutarnje prirode).  Zahvaljujući stalnom spajanju i razdvajanju atoma sve stvari u ovom svijetu podložne su promjeni. Ali, ovaj unutrašnji glas nije samo isti u svim živim bićima, nije samo vječan već i ostaje nepromijenjen ma šta da se dešava. Promjene poput starenja ili promjena koje se dešavaju u promjenama stanja svijesti kao što su hodanje, sanjanje i spavanje, djeluju samo na grubo, suptilno i kauzalno tijelo, ali one ni na koji način ne utiču na unutrašnji glas. Šta je onda ovaj glas? To je božanski unutarnji glas koji proizlazi iz
Atme kao Ja, Ja, Ja – Aham, Aham, Aham. Upravo je Aham izvor mantre Soham koja se bez ikakvog svjesnog napora tokom procesa disanja ponavlja u svima nama te je upravo Aham taj koji se pojavljuje kao Ahamkara kada se poistovjećuje sa tijelom. Ahamkara je ljudski; Aham je božanski. Aham se može ostvariti samo pročišćenjem srca, a nikada proučavanjem spisa ili bivajući učenjakom.
Vi vidite pojavni svijet sve dok ne pređete prag uma. Jednom kada prevaziđete um, nećete imati iskustvo ničega drugog doli Sepstva samog. Dosezanjem mora, rijeka gubi svoju osobnost; njeno ime i oblik postaju jedno s morem. Tako isto poznavalac Brahmana postaje Brahmanom samim.
Kada postoji ćup, i u njemu voda, možete vidjeti odraz sunca u njoj, ali i kada nema ničega, ni vode, ni posude, Sunce je uvijek tu. Slično tome, čak i kada nema nosilaca odraza kao što su tijelo – ćup, vode – um, Sepstvo je uvijek prisutno, čak ni ako ne možemo vidjeti njegov odraz. Ono što je ovdje važno jeste da slika Atme koju dobivate putem tijela i uma nije jednaka izvornoj Atmi. Ona je poput odraza vašeg lica u jezeru u kojemu se vaše lijevo oko prikazuje kao desno i obrnuto. Isto tako, kada putujete vozom, čini vam se da se drveće i planine kreću mimo vas. Ova dva primjera ukazuju na to da sve razlike koje vidite u pojavnom svijetu predstavljaju samo zakrivljenja uma. Da biste shvatili konačnu istinu, morate se izdignuti iznad njega.
Ljudi vjeruju da svaki čovjek ima slobodnu volju. To je potpuno pogrešno. Oni vjeruju da je zbog volje, Sadhane i truda čovjek u stanju postići uspjeh. Takvo vjerovanje proizlazi iz ega i odraz je lažnog osjećanja da su oni pravi vršioci radnje. Uzimte naprimjer Kamu, heroja rata na Kurukshetri u Mahabharati. On je imao sve što je bilo potrebno za pobjedu, moćno oružje, velike fizičke i intelektalne sposobnosti, nepokolebljivu hrabrost, itd. Ali i pored svega toga, bio je poražen ponižavajućom smrću na bojnom polju. Zašto? Zato što mu je nedostajala samo jedna stvar, a to je milost, pomoć i podrška Boga. Stoga je i na polju dostizanja znanja o sebi glupo oslanjati se samo na svoje fizičke, mentalne i intelektualne sposobnosti. Ono što je potrebno jeste prepoznati i njegovati duh jednote u svemu što postoji.
Neosporna je činjenica da su nam danas u velikom broju dostupna mnoga sredstva poput aviona, automobila, kina, televizije, kompjutera, radija i video-rekordera, itd. Ali osnovno pitanje koje se postavlja u vezi s tim jeste: “Ko je korisnik svih ovih pogodnosti?” Nema sumnje da će odgovor na ovo pitanje glasiti “Ja.” Ako postoji “Ja”, sve drugo slijedi samo po sebi. U odsutnosti ovog entiteta, nema ni proizvođača ni korisnika; dakle, nema ni potrebe za proizvodnjom. Tako možemo vidjeti da se sve kreće oko “Ja”. Drugim riječima, ljudi su vrjedniji od svakog blaga na zemlji. Ipak, važno je prepoznati da je čovjek u svojoj suštini božanski. A ova se božanskost ne može iskusiti drugačije osim putem Atma-Jnane ili znanja o Sebi.
Bhakti je najbolje sredstvo za postizanja znanja o Atmi i za dosezanje Atmanande – blaženstva Sepstva. Šta je Bhakti? To je stalna kontemplacija o Sebi. Bhakti i Jnana nisu dvije različite stvari. Bhakti sama po sebi jeste Jnana. A Jnana jeste Bhakti. One su blisko povezane i ovise jedna o drugoj. Ono što povezuje Bhakti i Jnanu jeste Prema – Božanska ljubav. Ovom svetom strunom Ljubavi možete vezati Gospoda samog.
Bhagavad Gita nas bodri: „Uddareth Atmanaa Atmaanam“ – „Uzdigni se vlastitim zalaganjem“. Suprotno ovakvom podsticaju, mnogi smatraju da će im njihovi sinovi, izvođenejm Sraaddha ceremonije, omogućiti odlazak u nebo. Veoma je glupo smatrati da će oni koji imaju sinove doseći rajske planete a da će oni koji nemaju sinove otići u niže svijetove. Dalje, Sraadha ne znači dovesti Brahmina, oprati njegova stopala, obilno ga nahraniti i dobiti njegove blagoslove. Istinsko značenje Sraadhe jeste sa Sraddhom ili vjerom ponuditi Pindu božanskim lotosovim stopalima. A šta je Pinda? Pinda nije loptica riže kako se obično smatra već ljudsko tijelo. Stoga istinska Pindadana znači ponuditi vlastito tijelo, sve svoje fizičke i mentalne sposobnosti i vještine, na oltar služenja Boga, koji se manifestirao u obliku ovog univerzuma.
U jeziku Veda, ljudsko tijelo se također naziva „Tungabhadra“. „Tunga“ znači veoma visok, prostran, velik itd. „Bhadra“ znači dobar, svet, povoljan, blistav itd. Dakle, ova riječ nagovještava da je ljudsko tijelo namijenjeno poduzimanju takvih aktivnosti koje će doprinositi dobrobiti društva. Da biste bili vrijedni ovog imena, trebali biste svoje tijelo i um posvetiti ljubavnom služenju svih bića. U ovom kontekstu, možemo se prisjetiti sveca Thyagaraje, velikog muzičara, koji se dokazao vrijednim svog imena koje doslovno znači – „Kralj odricanja“. Kada mu je kralj Tanjavura poslao veliku količinu dragocjenog nakita i svega što je bilo potrebno za vođenje jednog domaćinstva, on je to odbio skladavši slijedeće stihove: „O, moj dragi ume! Šta je to što pruža istinsku sreću, bogatstvo ili božanska lotosova stopala? Molim te, reci mi istinu.“ Tada je također otpjevao pjesmu Gospodu koja glasi: „O, moj voljeni Rama! Ti želiš da me iskušaš ovim bogatstvom te da time opravdaš svoj odlazak od mene? S objema rukama držao sam čvrsto tvoja stopala. Kako mogu sada napustiti tvoja sveta stopala, moje vječno i najdragocjenije blago, da bih prihvatio ovaj prolazni sjaj zemaljskog bogatstva?“ I tako, baš kao što se Thyagaraja pokazao dostojnim svog imena, vi biste se trebali pokazati dostojnim imena „Tunga-Bhadra“ kojima su sveti spisi obdarili ljudsko tijelo.

Studenti!
Ovaj Ljetnji kurs je vaša zlatna prilika. Ovdje je tako mnogo starijih i istaknutih osoba koje vam svojim iskustvom mogu podariti tako vrijedne informacije. A ove informacije možete iskoristiti za svoju transformaciju samo ako u praksu provedete barem nekoliko stvari od onih koje ste čuli.

Indijska kultura i duhovnost 1990

 
Odrecite se obmane o Sebi
– spoznajte svoju istinsku prirodu

Krishna je upozorio Arjunu,
„Odbaci svoju slabost!
Prikupi hrabrost i bori se!
Ova slabost srca koja te je obuzela
Neće te učiniti velikim herojem!“

Utjelovljenja ljubavi,
Šta je bio uzrok Arjuninoj potištenosti? Neznanje. Zbog neznanja on je razvio tjelesnu svjesnost, a zbog svjesnosti o tijelu, postao je zbunjen i slabog uma; izgubio je svu svoju hrabrost i odlučnost te nije bio u stanju postići bilo šta.

Zaslijepljenost i vezanost vode osjećanju tuge
Krishna reče Arjuni, „Dokle god si neodlučan, nećeš moći obaviti ni najmanju stvar. Bit ćeš progonjen tugom. Da li znaš šta je uzrok tvojoj tuzi? Vezanost. Ti si zavaran mislima o svojim ljudima, svojim rođacima, svojim prijateljima. Takav stav posjedovanja izvire iz Neznanja. Vezanost i zaluđenost uvijek ćete činiti malaksalim i uronjenim u bol. To su pravi neprijatelji s kojima se moraš suočiti i pokoriti ih.“
„Dokle god bivaš poljuljan mislima o sebi, svojoj porodici, ljudima, stvarima, možeš biti siguran da ćete prije ili kasnije tuga ophrvati. Moraš svoju svjesnost odmaknuti od misli o svom malom ja i svemu što se tiče mene i moga. Uskladi svoju volju sa božanskom. Putuj od sebičnosti ka nesebičnosti, od vezanosti ka oslobođenju.“
Ovo je učenje, više nego ikad, primjenjivo danas. Sjetite se naprimjer dana kada je školski fotograf došao u vaš razred kako bi načinio sliku svakoga od vas. Kada su slike došle iz laboratorije, vi ste navjerovatnije bili zainteresovani da pronađete onu na kojoj se vi nalazite. Sigurno niste bili baš tako zainteresirani za fotografije drugih. Ili, sjetite se prilike kada bi vam otac sa dugog puta donosio poklone. Sigurno ste bili najzantiželjniji kada je u pitanju bio poklon namijenjen vama. Ovo su primjeri široko rasprostranjene sebičnosti koja posvuda vlada. Ali ovakvu vrstu uskogrudnosti trebali biste ostaviti iza sebe te razviti širokogrudnost i nesebičnost Tada ćete biti spremni za služenje u rukama Boga, doprinoseći dobrobiti cijelog svijeta.

Zaluđenost će uništiti vašu hrabrost i volju
Prije velikog rata koji se opisuje u Giti, Arjuna se boprio na mnogim poljima ali nikada prije nije bio oprhvan takvom tugom i vezanošću. Sada je isti taj Arjuna bio ophrvan tugom shvativši da su protvinci protiv kojih je trebao da se bori njegov vlastiti djed, rođaci i učitelj.
Ovo osjećanje posjedovanja učinilo ga je utučenim. Postajo je žrtvom zaluđenosti; osjećanje „moga“ se uvuklo u njega. Kako je raslo ovo osjećanje, tako se povećavao i osjećaj tuge. Kada je prije toga Krishna otišao u svoju mirovnu misiju na suprotnu stranu, Arjuna ga je obeshrabriovao. On se zalagao za trenutni rat. Pokušavao je ubijediti Krishnu da će Njegova misija biti neuspješna, da će se razgovor pokazati uzaludnim te da samo pobjedonosni rat može vratiti oteto kraljevstvo.
Tada se Arjuna obraćao Krishni slijedećim riječima: „Ova se borba za ono što je ispravno ne može riješiti mirnim sredstvima. Naši neprijatelji nikada neće pristati na uslove tvoje misije. Njihova mržnja i njihova pohlepa se neutažive. Zašto trošiti svoje vrijeme i energiju na njih? Dobro i zlo nikada ne mogu opstojati zajedno; to su dva nepomirljiva principa; nikada se ne mogu udružiti zajedno. Tvoja je misija osuđena na propast.“ U tim je trenucima Arjuna bio veoma hrabar jer pred sobom nije imao svog djeda, učitelja, rođake i mnoge od svoji prijatelja. Prije nego ga je vizija posjedovanja ophrvala u sami suton rata, činilo se da Arjuna ima veoma široke poglede. Ali sada, stojeći na sredini bojnog polja,  njegov se pogled zamrači. Oči mu se zamagliše. Srce mu postade teško a um zbunjen. Ugledavši bliske rođake i prijatelje postrojene na drugoj strani i spremne da se bore s njim, osjeti mučninu. Rekao je, „Krishna, ja se neću boriti!“
Prisjetite se da je Arjuna trebao voditi rat za ispravnost, rat za koji se pripremao godinama. Već je bio na bojnom polju i bitka samo što nije započela. Zar je to bilo vrijeme da se na protivnike gleda kao na svoje rođake? Čuvši Arjunine riječi, Krishnu obuze bijes. „To se zove kukavičluk“  rekao je. „To ti nikako ne pristaje! Tako hrabra osoba poput tebe, koja je uvijek hodala uspravne glave, poput istinskog heroja, čini se da sada pati od straha. Takva osoba ne može biti moj učenik. Rat samo što nije počeo. Završne pripreme za rat traju već tri mjeseca, i sada je vrijeme njegovog ostvarivanja došlo.“
„Da si ovu vrstu oklijevanja pokazao već na početku, sigurno se ne bih primio zadatka da budem tvoj kočijaš. Ali, ti oklijevaš završnom stadiju kada si već sve svoje prijatelje i rođake uvjerio u ispravnost svog cilja te ih nagovorio da ti se pridruže. I sada, kada svi oni stoje okupljeni ovdje, ti odlažeš svoje oružje i sramno se povlačiš. Je li to način na koji se ponaša jedan junak? Ti gaziš istinski duh svoje kraljevske loze čija je zavjetna dužnost štititi čast i ispravnost. Ako se nastaviš ponašati na tako kukavički, slabićki, prestrašeni način, tvoj kukavičluk bit će povod šalama budućih generacija. Primio si ime Arjuna, ali ne živiš dostojno tog imena!“

Neznanje je uzrok svakoj patnji
Koje je značenje imena Arjuna? Ono označava svetost i čistoću. Kada jedna tako plemenita osoba poput Arjune odustane od borbe, i to od borbe za ispravnost, to znači samo jednu stvar, a to je neznanje. Gospod, u poptunosti svjestan prirode ove bolesti, odlučio je iskorijeniti je.
Naa samom početku Gite, Krishna je mogao poučavati principima devocije i posvećenosti dužnosti i nesebičnom djelovanju. Ali Krishna to nije učinio. Zapravo, On je počeo govoriti tek nakon što je dugo vremena slušao Arjunino jadiovanje. Dok je Arjuna govorio, Krishna ga nije prekidao. On je strpljivo čekao da Arjuna izrazi svoju zbunjenost. Konačno Krishna upita, „Arjuna, jesi li završio? Da li si dao oduška svim svojim osjećanjima?“. I tek u tom trenutku Krishna je započeo svoju poduku.
I baš kao što se studenti isprazne nakon pisanja ispita, Arjuna se također ispraznio izrazivši sve svoje nedoumice. Tada mu Krishna reče, „U tebi se začeo taj užasni nedostatak slabosti uma. Ja znam kako to treba liječiti. Ja ću te izliječiti! Neznanje je to koje izaziva takvu zbunjenosr. Ono uzrokuje slabost tvog uma.“ Tada je Krishna počeo uvoditi Arjunu u najvišu mudrost, znanje koje razlikuje istinsko od lažnog sepstva, vječno od prolaznog, osjetljivo od neosjetljivog.
Kada je neko preplavljen bolom i neznanjem, šta treba učiniti kako bi ga se oslobodilo obmane? On je poput pacijenta u velikoj opasnosti. Prvo što liječnik mora poduzeti jeste pobrinuti se da pacijent bude izvan opasnosti. Nakon toga, on se može pozabaviti dugotrajnim liječenjem. Pretpostavimo da je pacijentu ugrožen život. U tom su slučaju, ukoliko najprije pacijentov život nije zbrinut, svi lijekovi izlišni. Kada se nalazi izvan opasnosti, pacijent može prolaziti kroz različite terapeutske procedure. Naprimjer, ako se osoba davi u rijeci, prvo je moramo izvaditi iz vode, položiti je na obalu te joj dati umjetno disanje. Tada možete primijeniti i druge procedure za povrat cirkulacije i prevazilaženje šoka. Ali, sigurno nećete započeti s tim tehnikama dok je osoba još uvijek u vodi i davi se.

Lijek za neznanje
Krishna je dakle Arjuni ubrizgao snažnu injekciju hrabrosti kako bi ga spasio utapanja u tuzi i malodušnosti. Njegova prva pomoć sastojala se u tome da pouči Arjunu razlici između istinskog sepstva i osobnog sepstva. Rekao je, „Arjuna, dokle god si preplavljen strahom i brigom, nećeš biti u stanju ništa postići. Budi hrabar! Znaj da si Atma, ne ovo tijelo; tada ćeš biti neustrašiv. Ja ti mogu pomoći da postigneš velike stvari, ali samo ako svoje djelovanje utemeljiš na istinskom znanju i ostaneš neuznemiren.“ U tom se trenutku Krishna smiješio dok je Arjuna još uvijek naricao.
Onaj koji se uvijek smiješi je Bog. Onaj koji plače jeste čovjek. Krishna je istinsko sepstvo, Arjuna je lažno. Jedan je otjelovljenje mudrosti a drugi je ispunjen neznanjem. Krishna reče, „Volio bih ti objasniti neke stvari koje su veoma važne. Mi se u ovom trenutku ponašamo na različite načine. Ja se smiješim dok ti plačeš. Ali, mi bismo mogli biti slični; ili ja mogu postati kao ti ili bi ti mogao postati kao ja. Ako bih ja postao kao ti, tada bih bio slaboga uma. Ali, to je nemoguće! Slabost nikada ne može prodrijeti u mene s druge strane, ako ti postaneš kao ja, tada bi me trebao slijediti te činiti onako kako ja kažem.“ Tada Arjuna reče, „Swami, učinit ću tačno kako kažeš. Slijedit ću svaku tvoju zapovijest!“ Pruživši mu dovoljno ohrabrenja i snagu svrhovitosti, krishna je pomogao Arjuni da povrati svoju odlućnost. Od te tačke pa nadalje, Arjuna se predao borbi slijedeći upute koje mu ja davao Gospod sam.
Krishna je svoj nauk mudrosti započeo sa nekim važnim istinama koje se odnose na tijelo i um. Rekao je, „Arjuna, ti misliš da su ovi ljudi tvoji rođaci i prijatelji. Ali šta se misli pod rođakom ili prijateljem? Da li se to odnosi na tijelo ili na unutrašnjeg stanovnika tijela? Tijela su samo mjehurići vode; ona dođu i prođu. Svi rođaci i prijatelji za koje si tako vezan, svi su oni postojali prije, u brojnim životima. A da li su tada bili tvoji rođaci i prijatelji? Ne. Ti si i sam postojao toliko mnogo puta prije, baš kao i ja. Tijelo, um i intelekt su samo omotači. Oni su poput odjeće koju nosiš; mijenjaš ih s vremena na vrijeme. Oni su samo instrumenti. Zašto se vezati za ove stvari, zanositi se njima a zatim patiti uz toliko mnogo boli i žalosti!“
„Obavljaj svoju dužnost! Bit ćeš obasut svakom čašću koja ti pripada kao princu. Ali na bojnom polju ne smije biti mjesta bilo kakvom osjećanju slabosti ili posrnulosti. Hrabra borba za očuvanje ispravnosti i povlačenje u slabosti dvije su potpuno različite stvari. Razmahivati se strašljivošću na bojnom polju ne dolikuje jednom junaku. Tvoj cilj je pravedan i došao si da se boriš. Zato, bori se!“ Ovim riječima Krishna je izliječio Arjuninu potištenost te mu pomogao da nađe snagu i hrabrost. Kada je Krishna završio svoju poučavanje na bojnom polju, Arjuna je povratio svoje plemenite ideale te se sa obnovljenom hrabrošću suočio sa nadolazećom bitkom.

Rat između sebičnosti i nesebičnosti
Ovo polje na kojem je trebao da se odvije rat, historijski je bilo poznato kao sveto mjesto na kojem su se vršile žrtve i drugi sveti obredi. Ali u isto vrijeme, bilo je to i mjesto na kojem je dinastija koja je izrodila stotinu zlih sinova činila svoja opaka djela. Stoga je polje bilo i sveto i iskvareno zlom. To polje simbolizira ljudsko tijelo.
Kada se tek rodi, tijelo je čisto i neukaljano; tada nije žrtva niti jednog od šest čovjekovih neprijatelja: želje, ljutnje, pohlepe, strasti, ponosa i ljubomore. Tek rođena beba je prirodno sretna. Ma ko da je posmatra, lopov ili kralj, beba je sretna. Ona se smije i smiješi svakome ko joj priđe, bez obzira na to da li je osoba prišla da je poljubi ili da je istuče. Kako je malo dijete čisto, njegovo tijelo se može opisati kao polje ispravnosti. Kako tijelo raste, ono počinje skupljate loše osobine poput ljubomore, mržnje, vezanosti, pohlepe, sebičnosti. Kako se ove negativne osobine gomilaju, tijelo postaje sve prljavijim. Stoga se tijelo može smatrati i čistim i prljavim. I dobro i zlo  su zarobljeni u vašem srcu.
Nečiste osobine povezane su sa osjećanjem 'ja' i 'moje', sa posesivnom tendencijom. Unutrašnje značenje rata između sila dobra i zla, sa petoricom Pandava i Krishnom na jednoj strani, i 100 zločestih Kaurava na drugoj, jeste unutrašnji rat koji se odvija u svakom pojedincu, potpuno otvoreni rat između dobrog i lošeg, ispravnosti i nemoralnosti, sebičnosti i nesebičnosti. Kaurave su oni koji prisvajau stvari koje im ne pripadaju. Oni predstavlju posesivnu prirodu. Oni tijelo smatraju svojim istinskim sepstvom. Ako posmatrate ljude sa mentalitetom Kaurava, tj. one sa posesivnim stavovima, naći ćete da se oni identificiraju sa svojim tijelom i osjetilima. Veliki rat između Pandava i Kaurava trajao je samo 18 dana, ali rat između sila dobra i zla u vama traje cijeli život. Njemu nema kraja. Ova se bitka odvija na polju vašeg vlastitog tijela.  Na taj način Krishna je Arjuni objasnio nešto od dubljeg značenja rata.

Predviđanje i Samilost – Kvaliteti koji se nalaze u čistom srcu
Možda se pitate zašto je Gita dana Arjuni. Među Pandavama, neki od braće, poput najstarijeg, Dharmaraje, koji je bio sami stub vrlije, mogli bi se smatrati kao duhovno kvalificiranijim od Arjune. Zašto Gita nije bila dana Darmaraji koji je bio poznat po svojoj izuzetnoj moralnoj snazi? Ili, ako bismo u obzir uzimali fizičku spremnost, Bhima, koji je bio najsnažniji, sigurno bi bi kvalificiran za podučavanje. Krishna je mogao dati Gitu Bhimi, ali nije. Zašto nije? Zašto ju je dao samo Arjuni? Morate razummjeti unutarnje značenje ovoga.
Dharmaraja je bio otjelovljenje ispravnosti, ali on nije posjedovao sposobnost gledanja u budućnost. Nije razmišljao o budućim posljedicama svojih djelovanja. Tek nakon što bu se događaji već zbili, on je razmišljao o posljedicama i bilo mu je žao zbog onoga što je uradio. Gledao je unatrag, a ne unaprijed. Ako uzmete Bimu, on je naravno imao veliku fizičku snagu, ali nije imao dovoljno razumjevanja. Mogao je da iščupa drvo iz korijena, ali mu je nedostajala sposobnost razlučivanja. Arjuna je, sa druge strane, imao sposobnost predviđanja. Na primjer, Arjuna je rekao Krišni, «Radije ću biti mrtav nego da se borim protiv ovih ljudi. To će kasnije donijeti mnogo patnje, čak i ako mi pobjedimo».
Nasuprot Arjuninoj boli zbog svih patnji koje će rat donijeti, Dharmaraja je bio sasvim spreman da se upusti u bitku, mada bi kasnije osjećao duboko potišten zbog ubijanja nakon što je rat završen. Nekoliko godina ranije, Dharmaraja je uvučen u kraljevsku kockarsku igru, u kojoj je izgubio sve, uključujući svoje bogatstvo, kraljevstvo, čak i svoju ženu. Nakon toga, bio je ispunjen velikom bolom i kajanjem. Kad god je osoba bez sposobnosti rasuđivanja i predviđanja pozvana da donese odluku u teškim okolnostima, ona će kasnije stalno žaliti zbog svojih djelovanja. To je takođe bila priroda kralja Dasarathe, koji je bio Ramin otac, božanske inkarnacije 5000 godina ranije. Kralju Dasarathi nedostajala je sposobnost predviđanja i razlučivanja.
Ranije je u svom kraljevstvu Dasaratha je morao da vodi rat za odbranu i očuvanje ispravnosti. U taj rat on je poveo sa sobom svoju mladu kraljicu, Kaikeyi. Kaikeyi je bila princeza u ratničkom kraljevstvu i bila je dobro obučena u umjeću ratovanja. Zapravo je Kaikeyi bila ta koja je Ramu naučila vještinama streljaštva i nekim metodama vođenja rata. Kada se Dasaratha borio tokom rata, jedan od točkova njegove kočije je počeo kliziti iz osovine. Kaikeyi je upotrijebila svoj prst da spriječi odvajanje točka od osovine. Dok je to radila, ona je spasila kako Dasharatin život, tako i svoj. 
Nakon što je izvojevao pobjedu, kralj Dasaratha je primjetio da njena ruka obilno krvari. Vidjevši njeno stanje, on je bio zaslijepljen i tako zadovoljan njenom hrabrošću i žrtvom da joj je rekao: “Kaikeyi, možeš tražiti ispunjenje dvije želje. Zatraži bilo šta što želiš, i ja ću uraditi sve što je u mojoj moći da ti to ispunim!” On joj je poklonio ispunjenje želja kao znak zahvalnosti za njeno herojsko djelo prilikom spašavanja njihovih života. Ali njegova zaljubljenost ga je načinila slijepim na njenu slaboumnost, on nije prezizirao koju vrstu nagrada ona može tražiti niti kada će te nagrade imati efekte. On je slijepo obećao za nagrade bez razmišljanja o bilo kakvim mogućim posljedicama.
Kaikeyi je čekala sve do trenutka kada je Dasaratha odlučio da prepusti kraljevstvo Rami. Tada ona zatraži da se Rama protjera u šumu, a da njen sin, Bharatha, bude postavljen na tron umjesto njega. Tada je Dasaratha postao očajan jer je obećao nagrade bez ikakvog razmišljanja o posljedicama. Ali, bilo je prekasno da ih povuče, i žalost zbog tih posljedica ga je odvela u smrt.
Znamo da je Krishna bio veoma privržen Arjuni, ali da li je to razlog što je njega a ne nekog od ostale braće podučavao Giti? Ne. Krishna je posmatrao sve posljedice i sve implikacije, i zaključio da je jedino Arjuna kvalificiran da od njega primi Gitu. Arjuna je predvidio šta će se dogoditi nakon rata te je objavio da ne želi da se bori, jer bi posljedice mogle biti veoma teške. Nije osjećao tugu nakon što je rat prošao, već prije nego je počeo. Samo u čistom srcu se može pronaći to žaljenje prije nego što se nešto uradi, umjesto poslije  toga. Arjuna je svakako imao takvo čisto i sveto srce i zbog toga mu je Krishna bio toliko naklonjen.

Preobražaj od rođaka ili prijatelja do sljedbenika
U tadašnje vrijeme ljudi su živjeli mnogo duže nego danas. U vrijeme velikog rata, Krishna i Arjuna su već bili u godinama, prema današnjim standardima. Krishna i Arjuna su bili nerazdvojni više od 70 godina. Iako su proveli zajedno tako mnogo godina, nikada do tada Krishna nije Arjunu podučavao Giti. Zbog čega? Tokom svih tih godina Arjuna je smatrao Krishnu svojim zetom i bliskim prijateljem. Krishna nije podučavao Arjunu Giti sve dok je Arjuna živio poistovjećujući se sa tjelom. Onog trenutka kada se Arjuna predao i prihvatio nauk, tada je Krishna postao njegov učitelj i Arjuna postaje Krishnin učenik. Samo nakon ovog čina predaje dijela Arjune Krishna ga je podučavao Giti. To znači da ako zaista želite steći duhovno znanje od nekog drugog, morate se odnositi prema toj osobi kao učenik prema duhovnom učitelju, prije nego što bi prenošenje znanja moglo slobodno da teče. U drevnim spisima postoji slična priča o jednom velikom učitelju. U to vrijeme nije bilo većeg učitelja od njega. Ali on je poslao svog sina na duhovni nauk drugom učitelju. Sam otac neće podučavati svog sina. On je poduzeo ovaj korak jer je znao da sve dok ga sin posmatra kao oca, dječak mu se neće u potpunosti obraćati kao prema učitelju, te se stoga dječak ne bi pravilno poučavao o vrhunskoj mudrosti. Tako je bilo i sa Krishnom i Arjunom. Sve dok je postojao odnos zeta i šuraka među njima, Arjuna nije mogo primati znanje od Krishne. Ali jednom kada je taj osjećaj prema zetu napustio njegovo srce a ispunio ga osjećaj prisutnosti vrhovnog božanstva, Arjuna je bio sposoban da uči od Krishne.
Nakon što se Arjuna potpuno predao i razvio osjećaj da je Krishna božanstvo, rekao mu je:

Tvameva mata cha pita tvameva
Tvameva bandhusha sakha tvameva
Tvameva vidya dravinam tvameva
Tvameva sarvam mama deva deva

Ti si moja majka, Ti si moj otac,
Ti si moj najbliži rodjak, Ti si moj najdraži prijatelj,
Ti si moja mudrost, Ti si moje blago
Ti si mi sve, Ti si moj Gospod, o Gospode Gospoda.

Tada ga je Krishna prihvatio za svog učenika. Tada je Krishna rekao, “Ti radi moj posao. Radi sve za mene i ja ću se brinuti za tebe.” Najvažnije što je Krishna učinio za Arjunu jeste da ga je oslobodio osjećanja poistovjećenosti sa tijelom. Sve dok postoji osjećanje poistovjećenosti sa tijelom, bez obzira na stazu koju slijedite, bez obzira da li je to staza nesebičnog služenja ili staza odanosti ili staza unutarnjeg ispitivanja, nećete moći prakticirati zahtjevane discipline koje će vas dovesti do cilja.   you will not be able to practice the required disciplines that will lead you to the goal. Svijestnost o tome da ste tijelo i vezanosti koje rezultiraju će vam stalno zagađivati srce. Ako iz srca ne izbacite sve nečistoća, nećete ga moći ispuniti svetim osjećanjima. Ako je pehar pun vode, kako u njega možete sipati mlijeko? Prvo morate prosuti vodu. Krishna je rekao, “Arjuna, ti si pun svojesnosti o tijelu. Prvo se moraš sasvim osloboditi od toga. Tek tada ću ja moći da napunim tvoje srce svetim mislima.”

Budi hrabar, budi neustrašiv, imaj spospobnost razlučivanja
Krishnino učenje imalo je za cilj da oslobodi Arjunu od njegovih zaslijepljenosti, kao i od bola i tuge koje se javljaju kao rezultat. Dva najvažnija koraka u procesu predaje su predaja i oslobađanje od tjelesne svjesnosti. Jednom kada je Arjuna svijesnost o tijelu nestala, Krishna je bio spreman da mu otkrije najviše duhovno učenje, ono o samospoznaji. Time je Krishna probudio Arjunu iz sna neznanja. On je rekao, “Postoji mnogo razloga za tvoju tugu ali je osnovni razlog tvoje neznanje. Ti si bio nesvjestan svoje prave prirode i stoga si preplavljen bolom. Ali sada si vapio za Bogom. Vapio si za ispravnošću. Vapio si za mnom. Kada zavapiš za mnom, ja ću se pobrinuti za tebe i daću ti sve što ti je potrebno.”
Vi svi vapite za tako mnog različitih stvari, ali da li vapite za Bogom? Da li lijete suze kada ispravnost opada? Kada to činite, Gospod će postati stanovnik vašeg srca, učiće vas vrhunskoj mudrosti, i učiniće od vas instrument svoje misije. Za to morate imati hrabrost i unutanju snagu. Krishna je rekao Arjuni, “Ne smiješ nikada u svom srcu imati slabosti. Tek kada ukloniš slabosti iz svog srca božanska snaga će ući u njega i boraviti u njemu. Ako nemaš hrabrosti, čak i ovce ćeš se plašiti, a kamo li neće zli ljudi. Moraš imati sposobnost da se suočiš sa svim okolnostima. Ako u strahu bježiš, i majmuni će te napadati. Ali, ako uzmeš štap i čvrsto staneš ispred njih, majmuni ti neće prići blizu. Kakva god da je situacija, suoči se sa njom izravno, i ne pokazuj leđa. Tek tada ćeš moći da dostigneš ono za šta si pripremljen.”
Bit ovog učenja je, “Budi hrabar! Budi neustrašiv!” Hrabrost je osnovni instrument za dostizanje bilo koje vrste uspjeha. Treba da imaš više hrabrosti i više sposobnosti razlučivanja. Ali ne treba da imaš slijepu i budalastu hrabrost. Hrabrost mora biti u društvu sa razlučivanjem; jedino tada će uspijeh biti zagarantovan.
Izvornik: Sai Baba Gita, petnaesto poglavlje,
 Sabrao i uredio Al Drucker

Četiri F-a

Postoje četiri F-a koja morate držati na umu:

1. Follow the Master – Slijedi učitelja
2. Face the Devil – Suoči se sa đavolom
3. Fight to the End – Bori se do kraja
4. Finish the Game – Završi  igru.

Slijediti učitelja znači slijediti Dharmu. Suočiti se sa đavolom znači prevazići iskušenja koja vas salijeću kada pokušavate zaraditi Arthu ili bogatstvo ili život u komforu. Bori se do kraja znači bori se bez prestanka; vodi rat protiv šest neprijatelja koji su predvođeni Kamom ili požudom. I konačno, završi igru znači, nemoj prestati dok ne dosegneš konačni cilj a to je Moksha ili oslobođenje od neznanja i varke. Četiri F-a su od ključne važnosti za postizanje četiri Purusharthe – Dharma, Artha, Kama i Moksha.
Ja ću uvijek biti uz vas, gdjegod da se nalazite, štitit ću vas i voditi. Koračajte naprijed bez ikakvog straha.
Izvornik: Sathya Sai Speaks X, Četiri F’s

Glas Okeana

Tragalac treba biti veoma pažljiv kada su u pitanju njegova stanovišta, stvari koje nastoji da vizualizira te stvari za koje čezne da na njih baci svoj pogled. Jer, Drishti (vizija) je ta koja određuje vezanost, patnju, strast itd. Vi ste najplemenitije biće koje je dosada stvoreno te stoga morate razviti pogled koji ne vidi visoko i nisko, koji sve vidi natopljeno božanskim, i samim tim, ne kao različito od drugog. Sankara je izjavio, „Ispunite svoj pogled jnanom;  tako će se sve što vidite pojaviti u svojoj pravoj svjetlosti kao Brahman.“
Takva vizija se naziva božanskom, nadnaravnom, nadosjetilnom i posebnom. Svako tijelo koje vidite ispred sebe jeste ogledalo kojem, smao ako otvorite oči, možete ugledati sliku Boga. Bog u vama je u svakome od njih također. Nemojte misliti da su drugi drugačiji, oni su vi, smao u mnogo različitih ogledala. Svijet je ispunjen vašim rođacima i prijateljima; svi su oni iskrice istog plamena.
Sathya Sai Speaks VII, pogl. 17

zavrsi igru, to mi se ne svidja, igra ne sme zavrseti. Posto pricas o moksa, valjda mislis o oslobodjene od materijalno postojanje, ali sta posle, igra ne mora prestati. Igracu si ja sa Bog, onako oslobodjena   

 I ja volim Bhagavat gita , samo dosta davno sam citao. 

Pa naravno, ona stalno ide samo u ruki veliki ratnika.....kao Arjuna