Овак филм нема шта да тражи поред Рана. За разлику од Клипа Ране имају поруку коју су многи схватили како су схватили, имао је једини логични крај... овде је све промашено и глума и начин снимања и ликови...
Уметница ауторка је покушала се због контраверзних сцена чује за њу, као уметност фестивали курац палац...
Бар да је ова мала показала сису, ако нисте приметили све голишаво је изгледа одрадила дублерка. А оне пластичне курчине мора да су позајмили из Српског филма.
I reach my peak, I can't speak, call my nigga Chic, tell him that my will is weak. I'm sick of niggas lyin', I'm sick of bitches hawkin' matter of fact, I'm sick of talkin'.
Napravih grešku i pogledah film. Jao koju količinu besa sad osećam. Čovekoliki izgovor za ljudsko biće u obliku mlade umetnice napravi film sa porukom. E sad ne bih da moje shvatanje njene poruke ljudi generalizuju, ali to glasi ovako: Rodi majka iskompleksiranog idiota- maloumnika, a onda dune u nečiju pištaljku, ne bi li tog budućeg umetnika primili na akademiju, i ne bi li nas isti častio ovakvim ili sličnim sr. . . njem. A sve to pod velom umetnosti. E sad odmah će da se javi gomila kulturnih dušebrižnika koji će mi reći da sam zatucana konzerva i umetnički ćorav i gluv. Jesam gospodo i jedno i drugo ako su stvari slične ovom filmu umetnost. Ako jesu onda lepo dajte onog pornićara Slobodana Stankovića za predsednika Sanu i da uživamo. P. S. Možda ne bi bilo loše da umetnički „biser” za sledeći sličan film angažuje svoju ćerku
I reach my peak, I can't speak, call my nigga Chic, tell him that my will is weak. I'm sick of niggas lyin', I'm sick of bitches hawkin' matter of fact, I'm sick of talkin'.