Voleo bih da procitate ovo i da iznesete svoje misljenje

„KARTA KREATORA“ I „VISOČKA KARTA“

Kaže se da stvarnost često nadmašuje maštu. Prenosim prijevod jednog teksta iz 2002. godine koji govori o otkriću baškirsog znanstvenika, a koje je različito tradicionalnom shvaćanju ljudske povijesti. Radi se o kamenoj ploči staroj 120 miliona godina s reljefnom kartom uralskog područja - „karti kreatora“, „Daškinom kamenu“. Inače, Republika Baškirija nalazi se u Ruskoj Federaciji, a smještana je na južnom Uralu i Preduralju.
Naime, reljef na megalitskoj ploči T-2 iz tunela Ravne kako ga je opisao prof. dr. Muris Osmanagić u svojem tekstu „Tajne prahistorijskog reljefa“, asocirao me na „kartu kreatora“. Ta „visočka karta“ predstavlja reljefnu kartu današnjeg područja koje označava Bosansku dolinu piramida u čijem se središtu nalazi ušće dviju rijeka, Bosne i Fojnice te sadašnji grad Visoko. Kasnije sam uočila „Goranov kamen“ koji je pronađen na piramidi Sunca, na jednoj srušenoj kući. Pretpostavlja se da se nalazio iznad vrata pričvršćen blatom.
 Jesu li u ikakvoj vezi ta dva područja, ono u Baškiriji i ovo u Visokom? Ono što je sigurno u oba slučaja: zbog načina izrade svojih karata, njihovi stanovnici su letjeli nebeskim prostranstvima. Obzirom da se u Baškiriji spominje nekoliko stotina ovakvih ploča, vidjet ćemo koliko će ih biti pronađeno u Visokom i okolici.


Preneseno iz ruske „Pravde“: http://english.pravda.ru/main/2002/04/30/28149.html

Čini se nemoguće. Znanstvenik Sveučilišta države Baškirije pronašao je neoboriv dokaz postojanja drevne visokorazvijene civilizacije. Radi se o ploči pronađenoj 1999. godine, koja prikazuje regiju, izrađenu nepoznatom tehnologijom. Radi se o stvarnoj reljefnoj karti. Vojska, danas, ima gotovo slične karte. Karta prikazuje građevinske radove: sustav kanala dugačkih oko 12.000 kilometara, brana i moćnih nasipa. Nedaleko kanala, prikazani su romboidni oblici tla, čija je svrha nepoznata. Karta, također, sadrži i određene zapise. Štoviše, brojene zapise. U početku je znanstvenik smatrao da se radi o starom kineskom jeziku. Ipak, ispalo je da su zapisi učinjeni na hijeroglifsko-slogovnom jeziku nepoznatog porijekla. Znanstvenici ga nisu uspjeli pročitati…
„Čim više učim, sve više shvaćam kako ne znam ništa“ – priznao je Alexander Čuvirov, doktor fizike i matematike, profesor Sveučilišta države Baškirije. Naime, Čuvirov je došao do tog uzbudljivog otkrića. Još je 1995. godine, profesor odlučio s Huan Hunom, svojom poslijediplomskom studenticom iz Kine, proučavati hipoteze o mogućim migracijama starog kineskog stanovništva na područje Sibira i Urala. U jednoj ekspediciji u Baškiriju, pronašli su nekoliko stijena izrezbarenih na starom kineskom jeziku. Ti nalazi su potvrdili hipotezu o kineskim migrantima. Podzapisi su pročitani. Uglavnom sadrže informacije o trgovačkim ugovorima, sklapanju braka i prijave smrti.
Naime, tijekom istraživanja, pronađene su u arhivima generalnog guvernera Ufa zabilješke datirane iz 18. stoljeća. Izvještavaju o 200 neobičnih kamenih ploča, koje su bile smještene u blizini sela Čandar (Chandar), regija Nurimanov. Čuvirov i njegov kolega su odmah zaključili da ploče mogu biti povezane s kineskim migrantima. Arhivi, također, bilježe da su od 17-18. stoljeća, ekspedicije ruskih znanstvenika koje su istraživale uralsku regiju, proučavale 200 bijelih ploča sa znakovima i crtežima, dok je u ranom 20-tom stoljeću, arheolog A. Schmidt, također, vidio neke bijele ploče u Baškiriji. To je potaknulo znanstvenike na istraživanje. U 1998. godini, nakon formiranja tima sastavljenog od svojih studenata, Čuvirov je započeo s radom. Unajmio je helikopter, i prva ekspedicija je preletjela oko mjesta gdje se pretpostavljalo da se nalaze ploče. Ipak, usprkos svim naporima, drevne ploče nisu pronađene. Čuvirov je bio jako zabrinut, a čak je i pomislio da su ploče bile samo lijepa legenda.
 „Sreća se pojavila neočekivano. Tijekom jednog putovanja Čuvirova u selo došao je k njemu Vladimir Krainov, bivši predsjednik lokalnog poljoprivrednog vijeća (naime, arheolog Schmidt bio je jednom u posjetu u kući Krainovog oca) i rekao: „Tražite li neke kamene ploče? Imam neobičnu ploču u svom dvorištu.“ „Isprva, izjavu nisam shvaćao ozbiljno, - kazao je Čuvirov. – Ipak, odlučio sam otići u to dvorište vidjeti je. Pamtim točno taj dan: 21. srpanj 1999. godine. Ispod trijema kuće, ležala je ploča s nekim uleknućima. Ploča je bila tako teška da je zajedno nismo mogli iznijeti. Stoga sam otišao u grad Ufu, zatražiti pomoć.
Unutar tjedan dana, započeo je posao u Čandaru. Nakon što je iskopana ploča, istraživači su iznenađeni njegovom veličinom: visoka je 148 cm, široka 106 cm i debljine 16 cm, a teži najmanje tonu. Vlasnik kuće je napravio posebne drvene valjke, kako bi se ploča izvadila iz otvora. Pronalazak je prozvan „Daškin kamen“ (u čast unuke Alexandra Čuvirova koja se rodila dan ranije) te je prevezen u sveučilište radi ispitivanja. Nakon što je ploča očišćena od zemlje, znanstvenici nisu mogli povjerovati svojim očima… „Na prvi pogled, - kaže Čuvirov, - shvaćao sam da to nije običan komad kamena, već stvarna karta, i to ne jednostavna karta, već trodimenzionalna. Možete i sami vidjeti.“
„Kako smo uspjeli identificirati mjesto? Isprva, nismo mogli zamisliti da je karta tako drevna. Nasreću, reljef današnje Baškirije nije se promijenio tako mnogo tijekom miliona godina. Možemo raspoznati brdo Ufa, dok je kanjon Ufa glavna točka naših dokaza, jer smo proveli geološka proučavanja i pronašli njegove tragove gdje se morao nalaziti prema drevnoj karti. Pomicanje kanjona se dogodilo zbog pomicanja tektonskih ploča s istoka. Grupa ruskih i kineskih stručnjaka iz područja kartografije, fizike, matematike, geologije, kemije i starog kineskog jezika, uspjela je otkriti da ploča precizno obuhvaća kartu područja Urala, s rijekama Belaja (Belaya), Ufimka, Sutolka“ – kazao je Alexander Čuvirov dok je novinarima pokazivao linije na kamenu. „Možete vidjeti kanjon Ufa – procjep zemljine kore, proteže se od grada Ufa do grada Sterlitimak. Na tren, rijeka Uršak prolazi preko kanjona iz prošlosti.“ Karta je napravljena u omjeru 1 : 1.1 km.
Alexander Čuvirov, kao fizičar, ima običaj vjerovati samo rezultatima istraživanja. Ovdje su danas takve činjenice.
Određen je geološki sastav kamena: sastoji se od tri sloja. Baza je debljine 14 cm, načinjena od najčvršćeg dolomita. Druga razina je vjerojatno najzanimljivija, „napravljena“ od glazure diopsida. Tehnologija njegovog postupka izrade još nije poznata modernoj znanosti. Zapravo, crtež je urezan na toj razini. Dok je treća razina debljine 2 mm, a napravljena je od kalcij porculana koji štiti kartu od vanjskih utjecaja.
 „Treba naglasiti, - kazao je profesor, - da drevni kamenoresci nisu ručno izradili reljef. To je jednostavno nemoguće. Očigledno je da je kamen izrađen pomoću strojeva. Snimke X-zrakama potvrdile su da je ploča neprirodnog porijekla i da je napravljena nekim preciznim instrumentima.
U početku, znanstvenici su pretpostavljali da su stari Kinezi mogli izraditi drevnu kartu, zbog okomitih ucrtavanja na karti. Kao što je poznato, okomita književnost je korištena u starom kineskom jeziku prije 3. stoljeća. Kako bi provjerio svoju pretpostavku, profesor Čuvirov je posjetio Kinesku carsku knjižnicu. Unutar 40 minuta koje je mogao provesti u knjižnici u skladu s dozvolom, istraživao je u nekoliko rijetkih knjiga. Premda ni jedna od njih nije sadržavala tisak sličan onom na ploči. Nakon sastanka sa kolegama iz Hunan sveučilišta, u potpunosti je odustao od verzije o „kineskom tragu“. Znanstvenici su zaključili da porculan koji pokriva ploču nije nikad bio upotrebljavan u Kini. Premda su svi napori dešifriranja zapisa bili bezuspješni, otkriveno je da književnost ima hijeroglifsko-slogovni karakter. Međutim, Čuvirov tvrdi da je dešifrirao jedan simbol na karti: označava geografsku širinu današnjeg grada Ufa.
Što se ploča više proučava, pojavljuje se više zagonetki. Na karti se može vidjeti gigantski sustav navodnjavanja: pokraj rijeka, ondje su dva 500 metara široka sustava kanala, 12 brana, 300-500 metara široka, svaki oko 10 km dugačka i 3 km duboka. Brane su najvjerojatnije pomagale u usmjeravanju vode na obje strane, za vrijeme njihovog stvaranja preko 1 kvadrilijun kubičnih metara zemlje je uklonjen. U usporedbi s ovim sustavom navodnjavanja, kanal Volga-Don izgleda kao ogrebotina na današnjem reljefu. Kao fizičar, Alexander Čuvirov smatra da sada čovječanstvo može izgraditi samo malen dio onog što prikazuje karta. Prema karti, prvotno, rijeka Belaja je imala umjetno riječno korito.
Teško je odrediti čak i približnu starost ploče. Isprava je provedena radio-karbonska analiza, zatim su razine ploče skenirane uranijskim kronometrom, uza sve to istraživanje je pokazivalo različite rezultate i starost ploče je ostala nerazjašnjena. Tijekom ispitivanja kamena, dvije školjke su pronađene na njegovoj površini. Starost jedne - Navicopsina munitus iz porodice Gyrodeidae – je oko 500 miliona godina, a druge - Ecculiomphalus princeps iz pod-obitelji Ecculiomphalinae – je oko 120 miliona godina. Naime, ta godina je prihvaćena kao „radna verzija“. „Karta je vjerojatno napravljena u vrijeme kad su magnetski polovi Zemlje bili smješteni u današnjem području Zemlje Franje Josipa, a to je bilo upravo prije 120 miliona godina, - kaže profesor Čuvirov. – Karta koju imamo prelazi izvan tradicionalne percepcije čovječanstva i trebamo mnogo vremena da to prihvatimo. Upravo se privikavamo na naše čudo. Isprva smo pomislili da je kamen star oko 3000 godina. Premda je starost postepeno rasla, dok nismo identificirali školjke okamenjene u kamenu koje su znatno označile predmete. Iako, tko može garantirati da je školjka bila živa dok se bila urasla u kartu? Kreator karte je vjerojatno koristio okamenjenu iskopinu.
Što može biti svrha karte? To je vjerojatno najinteresantnija stvar. Građa nalaza iz Baškirije je već istražena u Povijesnom kartografskom centru u Visconsinu, SAD (Centre of Historical Cartography in Visconsin, USA). Amerikanci su bili iznenađeni. Prema njima,  takva trodimenzionalna karta može imati samo jednu svrhu – navigacijsku, stoga može biti izrađena samo putem mjerenja iz zraka. Povrh toga, sada je u SAD-u vršen rad na stvaranju trodimenzionalne karte kao što je ova. Iako, Amerikanci namjeravaju završiti rad tek do 2010. godine. Pitanje je da bi se kompletirala takva trodimenzionalna karta, je li nužno raditi na tako mnogo figura. „Pokušajte mapirati barem planinu! – kaže Čuvirov. – Tehnologija prikupljanja takvih karata zahtijeva super-moćne kompjutere i mjerenje iz zraka iz shuttle-a.“ Dakle, tko je onda napravio ovu kartu? Čuvirov je oprezan dok govori o nepoznatim kartografima: „Ne volim govoriti o nekim NLO-ima i izvanzemaljcima. Naprosto autora karte jednostavno nazovimo – kreator.“
Izgleda da onaj tko je živio i gradio u to vrijeme da je koristio samo sredstva zračnog transporta: nema cesta na karti. Ili su, vjerojatno, koristili vodene putove. Također postoji mišljenje da autori drevne karte uopće nisu živjeli ondje, već samo pripremali ovo područje za naseljavanje zbog odvodnjavanja zemlje. Ovo se čini najvjerojatnijom verzijom, iako se ništa za sada ne može tvrditi. Zašto ne pretpostaviti da su autori pripadali civilizaciji koja je postojala ranije?
Posljednja istraživanja karte donose jednu senzaciju za drugom. Sada, su znanstvenici uvjereni da je karta samo fragment velike karte Zemlje. Prema jednoj hipotezi, bilo je ukupno 348 komada kao što je ovaj. Drugi komadi mogu biti vjerojatno negdje u blizini. Na rubu Čandara, znanstvenici su uzeli preko 400 uzoraka tla i pronašli da je cijela karta bila najvjerojatnije smještena u tjesnacu planine Sokol (Soklinaya Mountin, Falcon Mountin). Premda je tijekom glacijalne epohe komadana na dijelove. Ali, ako znanstvenici uspiju sastaviti „mozaik“, karta bi trebala imati približnu veličinu od 340 x 340 m. Nakon proučavanja arhivske građe, Čuvirov je utvrdio približno mjesto gdje mogu biti smještena 4 komada: jedan može biti smješten ispod jedne kuću u Čandaru, drugi – ispod kuće trgovca Khasanova, treća – ispod jednog od seoskih kupališta, četvrta – ispod luka mosta lokalne uskotračne željeznice.
U međuvremenu, baškirski znanstvenici odaslali su informaciju o njihovom otkriću različitim znanstvenim centrima po svijetu; već su na nekoliko međunarodnih kongresa iznijeli izvještaje o toj temi: karta građevinskih radova nepoznate civilizacije Južnog Urala.
Otkriće baškirskih znanstvenika nema slične usporedbe. Osim jednog izuzetka. Dok je istraživanje bilo na vrhuncu, mali kamen – kalcedonij – stigao je do stola profesora Čuvirova, sadržavajući sličan reljef. Vjerojatno je netko, tko je vidio ploču, želio kopirati reljef. Premda, tko i zašto?

19.02.2008.
Tatjana Sučec, Hrvatska



Foto-galerija „karte kreatora: http://www.bibliotecapleyades.net/esp_map_creator.htm
Karte spomenutih područja: http://www.fosar-bludorf.com/ural/