Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:49:10
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 3
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Karađorđeva ratna lukavstva  (Pročitano 18583 puta)
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Odbrana Deligrada
Kruševački paša je 16. jula 1806. sa 6.000 vojnika opkolio ovaj grad

Odmah se kraj Luke, brzinom munje, stvorilo nekoliko Turaka. Sa dve rane na desnoj ruci, Luka je prešao u napad: jednog Turčina je raspalio nogom u trbuh, drugog pesnicom po nosu, ali je treći dohvatio uzde njegovog konja. Bez razmišljanja, Luka je skočio s konja i, brzo koliko su ga noge nosile, potrčao ka šumi. U isto vreme počela je da dejstvuje srpska pešadija iz utvrđenja. Zatim je Karađorđe, posle jenjavanja turskog frontalnog napada, komandovao juriš.

Pred veče, oko 18 sati, Turci su odustali. Kulinova smrt ih je potpuno demoralisala. Sulejman-paša je gotovo bio primoran da prekine bitku na Mišaru i da odustane od dalje ofanzive ka Beogradu.

Srpski vojnici, našavši krvavu Lukinu kapu, pomislili su da je poginuo, pa su počeli da ga traže po bojištu da bi ga sahranili kako dolikuje junaku. Žalost za Lukom već se bila nadvila nad Mišarom kad je on, pred samu noć, izašao iz šume, sav krvav, "a Karađorđe i vojvode potrče ljubiti se s njim i pitati ga za junačko zdravlje".

Tako se završio boj na Mišaru u kojem su poginula samo dva ili četiri srpska ustanička vojnika, a Turaka nekoliko hiljada, o čemu svedoči više sačuvanih srpskih i stranih izvora.

Lukavi manevar

Kruševački paša je 16. jula 1806. sa 6.000 vojnika prešao Južnu Moravu ispod Deligrada s namerom da preseče komunikaciju srpskoj vojsci, koja je manevrisala između deligradskih i aleksinačkih utvrđenja, ali je to lukavstvo brzo "pročitao" vojvoda Mladen Milovanović, pa je levom obalom reke zašao Turcima za leđa i primorao ih da se povuku, ostavivši i tri topa...

Saznavši da je odbrana Deligrada oslabljena zbog odlaska Milenka Stojkovića, sa nekoliko hiljada vojnika, u pravcu Poreča, Šašit-paša, koji je na koncentracijskoj prostoriji između Južne Morave i Nišave imao 16.000 vojnika, odlučio je da odmah krene u ofanzivu glavnim operacijskim moravskim pravcem, koji je bio presečen deligradskim utvrđenjima.

Kako glavnina Šašit-pašine vojske nije bila spremna da odmah pođe na Deligrad, on je 13. jula naredio prethodnici - koju je, prema Konstantinu N. Nenadoviću, činilo 4.000 Arnauta - da očisti srpska utvrđenja kod Aleksinca. Malobrojnim srpskim borcima u tim utvrđenjima zapretila je opasnost da budu opkoljeni i uništeni, ali im je Petar Drobnjac ubrzo poslao pomoć od 4.000 vojnika, s Mladenom Milovanovićem na čelu. Uz velike gubitke, neprijatelj se morao povući.

Međutim, svoj poraz u sudaru sa deligradskom vojskom komandant turskih snaga Šašit-paša želeo je da preokrene u pobedu. Stog je od Jusuf-paše, glavnog komandanta turskih snaga angažovanih u "Drugoj ofanzivi" na oslobođeni deo Srbije, zatražio da naredi kruševačkom paši da forsira Južnu Moravu ispod Deligrada i preseče komunikaciju koja duž nje vodi. Želeo je da na taj način onemogući manevrisanje Srba između deligradskih i aleksinačkih utvrđenja i tako oslabi odbranu Deligrada. kruševački paša je 16. jula, sa 6.000 vojnika, pošao na taj zadatak, ali je prethodno, delom snaga, napao Deligrad.

Lukavu Šašit-pašinu nameru brzo je "pročitao" Mladen Milovanović i odlučio da mu uzvrati istom merom, pa, kako navodi hroničar, "ostavi neku čast (deo) vojske u šančevima aleksinačkim, i sa konjicima i većom čašću pešaka pođe levom obalom Morave, Turcima za leđa, koji su na Deligrad napali bili - da ji od glavnog turskog vojinstva odcepi. No Turci kad ovo vide, odstupe od Deligrada i, vraćajući se u svoj glavni stan, izgube mnogo ljudi i tri topa".

U međuvremenu, Šašit-paša je zauzeo srpska utvrđenja kod Aleksinca i glavnim snagama izbio kod deligradskih utvrđenja. Bežanje vojske kruševačkog paše unekoliko je unelo pometnju i među Šašit-pašine vojnike. Nastalu situaciju iskoristio je Petar Dobrnjac koji je jakim ispadom prinudio neprijatelja na odstupanje ka Nišu. Aleksinačka utvrđenja su oslobođenja, ali uz obostrano velike žrtve: poginulo je 1.500 Srba i 1.200 Turaka.

U trenucima najžešće borbe, dve prikrivene srpske kolone krenu 22. avgusta napred i napadnu Turke s leđa, čime su ih primorali da se pregrupišu, što je vešto i hrabro iskoristio Petar Dobrnjac...

Posle prvog neuspeha Šašit-paše u odmeravanju snaga s deligradskom vojskom, 16. jula 1806, kao pojačanje turskoj Istočnoj vojsci, u Niš je počeo da pristiže korpus vojnika iz Jedrena.

Napad s leđa

Kada je, potom, Šašit-paša saznao da će srpsku vojsku na Deligradu ubrzo pojačati lično Karađorđe - posle uspešno vođenog boja na Mišaru 13. avgusta, odlučio je da ga preduhitri i odmah pokrene novu ofanzivu dolinom Morave i otvori put ka Beogradu.

Starešine srpske deligradske vojske brzo su procenile nameru neprijatelja. Vojvoda Petar Dobrnjac, kao najodgovorniji komandant Deligrada, sazvao je Ratni savet, na koji je odlučeno da se vojska grupiše u četiri odreda: prvi se nalazio na desnom krilu u Topoljaku, pod komandom Mladena Milovanovića; drugi je bio u Deligradu, kao centar odbrane, pod komandom vojvode Dobrnjca; treći, na levom krilu, komandovao je Stanoje Glavaš, a četvrti je ostao u rezervi, iza glavnog utvrđenja.

Krajem dana, 21. avgusta, uoči samog boja, "kad su Srbi izvešteni da će Turci sutradan napasti, izdvoji se po jedan deo vojske od levoga i desnoga krila, izađe iz logora, pa se jedan deo uputi Moravi i sakrije u šumu, a drugi otide još dalje i zauzme položaje između Banje i Deligrada".

Sutradan, 22. avgusta, u pet sati, turska vojska je bila spremna za napad. Nastupajući iz dva pravca, za sat je izbila na jurišni položaj. Usledile su obostrane topovske i puščane vatre. Srpski vojnici su junački odbijali sve neprijateljeve juriše. Posle nekoliko časova žestokih borbi, komandanti turske vojske su uvideli da centru Srba ne mogu značajnije nauditi, pa su odlučili da pregrupišu snage i promene glavni pravac napada. Izabrali su krilne pozicije, ali ni na taj način nisu postigli veći uspeh, jer "u trenutku najžešće borbe, one dve prikrivene srpske kolone krenu se napred i napadnu Turske s leđa".
Piše: Novica Stevanović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Pripreme za pohod na Beograd
Karađorđe je rešio da napadom u zoru 30. 11. 1806. iznenadi Turke

Turska vojska je zbog iznenadne opasnosti bila primorana da se pregrupiše. Odmah su formirana dva poretka (kolone) čime je oslabljena oštrica udara na glavno deligradsko utvrđenje. Petar Dobrnjac, komandant tog utvrđenja procenjujući da je tada nastao pogodan momenat, ispadom je probio turski glavni šanac, što je neprijatelja dovelo u zabunu.

Turci su, shvativši da su izgubili bitku, jedini izlaz videli u paničnom bekstvu prema svom glavnom stanu kod Aleksinca. "Srbi ih potisnu i odatle, zauzevši 23. avgusta i njihov stan i nekoliko topova, municiju i vojnu blagajnicu".

Usred boja vođenog 3. septembra, poslednjeg i najžešćeg u 1806. vojvoda Milenko je "opazio šta neprijatelj namerava, pa podeli svoju vojsku u dve kolone, te time nagna neprijatelja da promeni položaj. Dok su Turci bili zauzeti promenom položaja, grune Milenko na njih što je jače i veštije mogao, te tu dođe do strašne borbe..."

Boj kod Sokobanje

Uviđajući da Šašit-paša ne može da porazi deligradsku vojsku i na taj način otvori turskoj vojsci put ka unutrašnjosti Srbije moravskim operacijskim pravcem, Ibrahim-paša, rumelijski valija, vrhovni komandant Istočne vojske, odlučio je da preuzme komandu u svoje ruke i pokrene treću ofanzivu na Deligrad. Stoga je, kako je zapisao Milenko M. Vukićević, isplanirao da, s koncentracijske prostorije u sofijskoj kotlini, uputi glavne snage ka izvoru Belog Timoka, preko Ćiprovca i Loma, levo i obilazno od krila srpske deligradske vojske. Trebalo je da na taj način, dolazeći joj s leđa, izmanevriše njenu odbranu. U isto vreme je Šašit-paša, sa pomoćnim snagama, trebalo demonstrativno da napadne srpske glavne snage kod Sokobanje.

Dok je Ibrahim-paša utvrđivao operacijski plan za slom srpske odbrane na glavnom moravskom operacijskom pravcu, Deligradu je, prema istom izvoru, stigao u pomoć i Karađorđe, pošto je 13. avgusta potukao Turke na Mišaru.

Obavestivši se o situaciji i procenjujući dalje namere neprijatelja, Karađorđe je odlučio da neposredno izvidi pravce napada Turaka, održi Ratni savet blizu Sokobanje i donese odluku o suprotstavljanju Ibrahim-pašinoj posve novoj ofanzivnoj taktici. Odlučio je da, kao svoj odgovor, organizuje odbranu ofanzivnog karaktera.

Prema usvojenom planu, Mladen Milovanović je, sa 6.000 vojnika, trebalo da udari na tursko levo krilo u rejonu Bele Palanke, Milenko Stojković, takođe sa 6.000 ljudi, trebalo je da levim krilom u rejonu Knjaževca posedne položaje na visovima između Gradišta i Belgračika, a Karađorđe, sa 18.000 boraca, da drži sredinu poretka u rejonu planine Kunovače. Rezerva u aleksinačkim utvrđenjima, jačine 4.600 vojnika, imala je zadatak da spreči nastupanje Turaka iz pravca Niša.

U isto vreme Stanoje Glavaš sa oko 2.500 pešaka i 500 konjanika, ofanzivno je delovao u dubljoj neprijateljskoj pozadini, u rejonu Prokuplja, što je bila garancija da će Karađorđev plan uspeti.

Prema više izvora, Šašit-paša je krajem avgusta, sa 20.000 vojnika i 14 topova, napao srpski centar odbrane kod Sokobanje. Ibrahim-paša, sa 55.000 Turaka, otpočeo je 3. septembra nastupanje obilazno od Deligrada ka Belom Timoku. Ali, njegove napadne formacije ubrzo su napali srpski vojnici. Zbog prohodnosti zemljišta, Ibrahim-paša je artiljeriju skoncentrisao na levom krilu, prema srpskim snagama pod komandom Mladena Milovanovića. U neravnopravnoj borbi, u punom zamahu u napadu, srpsko desno krilo je brzo popustilo.

Ali, na suprotnom krilu, "Milenko je, opazivši šta neprijatelj namerava (?), podelio svoju vojsku u dve kolone, pa se s jednom kretaše k desnom, a drugom k levom krilu, te time nagna neprijatelja da promeni položaj. Dok su Turci bili zauzeti promenom položaja, grune Milenko na njih, što je jače i veštije mogao, te tu dođe do strašne bore. Turci se ne mogaše više održati... Na celoj ubojnoj liniji borilo se do mraka, a silna topovska i puščana vatra trajala je do duboko u noć. Izjutra ne vidosmo nijednog Turčina".

Zbog neusaglašenih akcija turskih snaga u napadu, i taktike premoći (lukavstva) srpske vojske, Ibrahim-paša je ubrzo prekinuo ofanzivu i otpočeo s Karađorđem pregovore o primirju.

Izdavši i poslednja naređenja komandantima grupa za napad na Beograd u zoru na praznik Bajram, Karađorđe je odlučio da se konsultuje sa bimbašom Kondom, koji je dobro poznavao tursko obezbeđenje na bedemima grada. Konda je, zapravo, dve godine bio komandant turske karaule kod Sava-kapije i predložio je srpskom voždu mesto i način upada u Beograd. I više od toga: ponudio je da se sa nekoliko vojnika, krišom, prebaci preko polisada u grad i da s unutrašnje strane otvori Sava-kapiju...

Beograd, 22. novembar 1806. godine.
Prema Karađorđevoj zapovesti, 24 topa, sa položaja na Tašmajdanu, Vračaru i nedaleko od Save, najavila su artiljerijsku pripremu za početak operacije za oslobođenje grada.

Razmišljajući na koji način da suprotstavi svojih 18.000 ljudi i 24 topa snagama od 16.000 neprijateljevih vojnika, naoružanih sa 280 topova, Karađorđe je rešio da prepadom, u vreme kad se Turci najmanje nadaju, najzad oslobodi Beograd.

Prepad na Bajram

Odlučio je da to bude 30. novembar, u zoru, dok Turci praznuju Kurban-bajram, kada, po običaju, odlaze na počinak. Zbog toga je formirao četiri grupe: vojvode Stanoje Glavaš i Vule Ilić, sa 4.000 vojnika, u dve napadne kolone, trebalo je da napadnu iz pravca Vidin-kapije; vojvoda Vasa Čarapić, sa 8.000 boraca, u tri kolone, trebalo je da napadne Stambol-kapiju; knez Sima Marković, sa 4.000 ljudi, u de kolone - Varoš-kapiju i Karađorđe, s vojvodom Milojem i 2.000 vojnika - Sava-kapiju.

Zatim je precizirao vreme kada će se sve grupe prikrasti jurišnim položajima, pa u jurišu prebaciti preko šanca i palisada i upasti u grad. Trebalo je da se, zatim, iskupe kod Deli-konaka, čime bi bila završena prva faza oslobađanja Beograda - ostala bi još tvrđava.
Piše: Novica Stevanović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Pogibija Vase Čarapića
Slavni vojvoda poginuo na Stambol-kapiji prilikom oslobađanja Beograda 1806. godine

Kada je izdao poslednja naređenja komandantima formiranih grupa, Karađorđe je odlučio da se konsultuje sa bimbašom Kondom, koji je dobro poznavao tursko obezbeđenje na bedemima grada. Tom prilikom je bimbaša ponudio da se, sa nekoliko vojnika, krišom, prebaci preko palisada u grad i da s unutrašnje strane otvori Sava-kapiju.

U zoru, pola sata pre početka opšteg napada, Konda je s Uzun-Mirkom i petoricom hrabrih dobrovoljaca, u najvećoj tišini, krenuo ka cilju. Za njim je odmah pošao Miloje sa 150, a na izvesnom odstojanju i Karađorđe sa 2.000 boraca. Konda je dobro poznavao deo zida utvrđenja između Sava-kapije i Varoš-kapije, jer je u službi kod Turaka bio komandir jedne od karaula upravo na tom potezu. Nije mu bio problem da se neopaženo prebaci preko šanca i zida i uputi ka Varoš-kapiji.

Međutim, primetila ga je turska patrola. Vođa patrole odmah je upitao ko je, a Konda je mrzovoljno odgovorio, na turskom jeziku, da su to momci Uzun-bega i nastavio svojim putem.

Kad je patrola zamakla, Konda je naglo skrenuo i pošao ka unutrašnjoj strani Sava-kapije. Dvojicu stražara, koji su stajali pored nje, Konda je jataganom iznenada napao i ubio, pa je počeo da obija katanac na kapiji. Zatim je, uz pomoć Uzun-Mirka, otvorio Sava-kapiju. Čuvši buku, stražari su iz stražarnice samoinicijativno istrčali i pucali iz pušaka. Konda je sa svojom grupom prihvatio borbu.

Borba za tvrđavu

U bespoštednoj borbi na život i smrt poginuli su svi turski vojnici. Konda je zadobio četiri a Uzun-Mirko dve rane. Osim njih, samo je još jedan vojnik dobrovoljac (Mladen) ostao na nogama. Poginula su četiri hrabra borca: Nikola Sremac, koji je dovršio obijanje katanca i otvorio kapiju, knez Sima, seiz Dragić i Nikola Stambolija.

Na pucnjavu iz pušaka utrčala je kroz kapiju Milojeva grupa, sa Krstom iz Novog Pazara, Lugonjom i 150 vojnika. Ubrzo je stigao i Karađorđe sa ostalim vojnicima, koji su, preko šanca i palisada, uskakali u grad. Za to vreme većina Turaka u gradu, nakon slavljenja noći Bajrama, mirno je spavala. Oni koji su bili budni mislili su da pucnjava potiče od njihovih vojnika veseljaka.

Karađorđe se potom uputio ka Varoš-kapiji, na koju je upravo nasrtao knez Sima sa svojom grupom. Neki Turci, koji su bili prisebniji, pucali su na Karađorđevu grupu vojnika iz pušaka isturenih kroz prozore. Međutim, on je brzo savladao Turke kod Varoš-kapije i omogućio ulazak u grad grupi kneza Sime. Tako je jugozapadni deo grada bio u srpskim rukama. U isto vreme, Stanoje Glavaš i Vule Ilić prodrli su preko šanca i palisada iz pravca Vidin-kapije.

Vojvoda Vasa Čarapić, krećući se sa svojom grupom vodovodom, prodro je brzo preko gradskog bedema, desno od Stambol-kapije, i pošao ka Vidin-kapiji. Pri tom je smrtno pogođen u predelu krsta, na što je ljutito rekao:
"Gle, izede me pas, zakon mu... Ne bojte se! Eno peva Čamdžija!"

Potom su vojnici preneli Vasu Čarapića u Karađorđev šator na Tašmajdanu gde je ubrzo izdahnuo.

U to vreme kod Varoš-kapije je banuo i Karađorđe. Čuvši Kondu i Uzun-Mirka kako dovikuju knezu Simi: "Napred te, napred, evo nas Turcima s leđa!" i na drugoj strani Čamdžiju kako peva, uzviknuo je iz sveg glasa:

"E, sverova Milisav, po duši ga! Juriš, junaci, i mi da ne budemo poslednji!"

Na te uzvike Karađorđeve, Kondine i Uzun-Mirkove, vojnici iz knez-Simine grupe trkom su stigli do bedema s obe strane Varoš-kapije, pa su uz njihovu pomoć pregazili Turke kod stražare do same kapije i rasterali one iz obližnjih kuća koje su bile posebno podešene za upornu odbranu. U međuvremenu, u grad su prodrli i vojnici Stanoja Glavaša i Vula Ilića iz pravca Vidin-kapije. Kada je tako zauzela sve gradske kapije i ceo bedem, kojim je grad bio opasan, kao i sve topove koji su bili na anjemu, srpskoj vojsci je bilo lako da zauzme grad.

U svanuće su grmeli turski topovi sa zidina tvrđave. Turci izvan zidina, u gradu, bežali su ka gornjem i donjem delu tvrđave, a mnogi su se zatvorili u kuće. No, kako su srpski vojnici pristizali, tako su Turci bežali. osvajanje grada do zidina tvrđave potrajalo je do 10 sati. Poginulo je oko 50 Srba, među kojima i hrabri vojvoda Čarapić, koga je Karađorđe mnogo cenio i ljudski ožalio. Poginuli Srbi sahranjeni su na Vračaru, na padini Mokroluškog potoka.

Predstojalo je oslobađanje i beogradske tvrđave.
Odmah posle zauzimanja dela Beograda (grada), Karađorđe je preduzeo mere da se zarobljenici smeste u džamije i naredio kapetanu Radiču da pripremi "topovsku vatrenu liniju" za artiljerijski napad na Turke koji su na zidinama tvrđave.

Na samo 600 - 900 metara, polukružno između Save i Dunava oko beogradske tvrđave, kapetan Radič je za jednu noć postavio i ukopao topove i otpočeo artiljerijski napad na utvrde. Osam dana je trajala neprestana artiljerijska vatra, od koje turski vojnici nisu mogli ni glavu da pomole. Njihovi komandanti Alija Gušanac i Sulejman-paša, koji su se osećali sigurnim unutar zidina tvrđave, nisu pomišljali na predaju. "Kako im doskočiti, a da mi pri tom nepotrebno ne ginu ljudi?" - razmišljao je Karađorđe. I, 7. decembra, našao je rešenje.

Saznavši da je Turcima nestala hrana i da će pokušati da se snabdeju iz Zemuna, Karađorđe je naredio vojvodi Vulu Iliću da se noću, sa 100 vojnika i pet topova, lađama spusti niz Savu i posedne položaje na dunavskoj adi.

Sutradan, ne znajući za taj Karađorđev manevar, Turci su krenuli lađama preko Save u Zemun. Presreli su ih vojnici Vula Ilića sa ade, pa se zbog iznenadnog napada neprijatelj morao povući neobavljenog posla sa više mrtvih vojnika.

Gušanac se predao

Videći da je u klopci, Gušanac je 10. decembra ponudio predaju, s tim da mu Karađorđe dozvoli da sa vojskom ode niz Dunav u Vidin. Karađorđe je to odbio, tražeći bezuslovnu predaju. Dao mu je 24 sata za odgovor. Kad je vreme isteklo, a odgovora nije bilo, naredio je opšti artiljerijski napad.

Zbog snažne artiljerijske vatre sa Kalemegdana i ostrva, koja je naročito bila efikasna sa sadašnjeg Ratnog ostrva, Gušanac je morao postupiti prema Karađorđevim zahtevima. Tako je turski komandant sa 800 vojnika, strpanih u osam lađa, krenuo 17. decembra niz Dunav. Kod Poreča ga je sačekao Milenko Stojković, ali je brza dunavska voda išla Turcima na ruku, tako da su se lako dohvatili Vidina. Turke koji su vodili Gušančeve konje srpski vojnici su usput sačekali u zasedi.

Beograd je, mesec dana posle gušanca, napustio i Sulejman-paša i umakao ka Nišu, ali nije imao ratne sreće da sačuva glavu na ramenima.
Piše: Novica Stevanović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Prodor u Sandžak
Karađorđe je sredinom 1809. zauzeo Novu Varoš

Prepad glasom: "Pobegoše Turci!" Dok je pećki Numan-paša zadovoljno trljao ruke opkolivši, sredinom maja 1809. godine, Karađorđa na Sjeničkoj visoravni, iznenada je, s leđa i na turskom jeziku, začuo povike: "Pobegoše Turci! Pobegoše Turci!" Opštu pometnju i rasulo u redovima svoje vojske, koji su namah nastali, Numan-paša nije mogao da spreči...

Bitka za Sjenicu

Želeći da onemogući Karađorđev prodor u Crnu Goru, jer je sa 8.000 vojnika i 10 topova bio preduzeo ofanzivu i već zauzeo Sjenicu, pećki Numan-paša je, sredinom maja 1809. mobilisao 20.000 vojnika i, ratobora i osvetoljubiv, pošao Voždu u susret.

U to vreme Karađorđe se nalazio kod Nove Varoši, koju je, posle kraće artiljerijske pripreme, na juriš zauzeo. Tom prilikom je, kako beleži Konstantin N. Nenadović, poginulo 600 Turaka. U gradu je, zatim, kao posadu, ostavio 600 Srba i odmah se vratio na povoljnije položaje, u Sjenicu, da bi odatle nastavio prodor u susret Crnogorcima.

Saznavši da mu je za leđima pećki Numan-paša, Karađorđe je naumio da ga se oslobodi i nastavi prodor ka Nikšiću i Prijepolju. Karađorđe se, potom, iznenada sreo sa Numan-pašom na Sjeničkoj visoravni, tačnije na Suvodolu. Turska konjica se odmah razvila i pošla da ga opkoli a srpski vožd je pripremio topove za dejstvo i pešadiju ustrojio u kare.

Zaokupljen mišlju da se što pre obrčauna s Karađorđem i njegovom nevelikom vojskom, Numan-paša nije ni primetio srpsku konjicu, pod komandom vojvode Vula Ilića, koji je, izviđajući, bio odmakao ispred Karađorđa i pritajio se u šumi. Dok se komandant turske vojske bavio opkoljavanjem 5.000 srpskih vojnika i njihovog vrhovnog komandanta, unapred se radujući lakoj i brzoj pobedi, iznenada mu je silovito, udario s leđa vojvoda Vule Ilić, koji je, da bi još više zbunio Turke, vikao iz sveg glasa na turskom jeziku: "Pobegoše Turci! Pobegoše Turci!", unoseći i time zabunu i pometnju u redove neprijateljeve vojske.

Trenutak zabune neprijatelja iskoristio je Karađorđe, koji je razvio vojsku za napad. Numan-paša, ne znajući šta se sve zbilo i ne mogavši da obuzda vojnike, komandovao je odstupanje, što je doprinelo još većim gubicima. Poginulo je oko 3.000 Turaka, a Srba - 70. Numan-paša se povukao ka Novom Pazaru.

Karađorđe je produžio ofanzivu ka Crnoj Gori, i to u dva pravca: onim prema Nikšiću, prodrli su vojvoda Vujica Vulićević i Čolak-Ante Simenović i susreli se s crnogorskom vojskom; a drugi je vodio preko Kolašina, put Vasojevića i Kukutinaca, tgde je u žestokom boju poginulo 1.000 vojnika paše Skopljaka i 30 Srba i Crnogoraca. u tom boju poginuo je i čuveni crnogorski junak Jovan Šibalija, koga je vladika Petar Petrović Njegoš bio poslao u susret Karađorđu.

Lukavi serasker Rušid-paša, komandant 30.000 carskih vojnika, početkom septembra 1810. prvi put je primenio obilazni manevar u boju kod Jasike, ali je Karađorđe prozreo njegove namere i glavninu vojske izvukao na pripremljene položaje u Varvarinskom polju...
U nameri da izmanevriše jaku srpsku deligradsku odbranu na moravskom operacijskom pravcu, serasker Rušid-paša je naumio da sa 30.000 vojnika iz Niša, preko Kruševca, dođe do Zapadne Morave. Trebalo je da forsira reku kod sela Jasike i da njenom levom obalom nastavi prodor u Šumadiju i dalje - ka Beogradu.

Procenjujući seraskerove namere, Karađorđe je poseo mostobran na levoj obali Zapadne Morave, dobro se utvrdio i odatle pružao grčevit otpor. Znajući da je kod Deligrada, radi obmanjivanja, ostavio samo neznatne snage i da mu je glavnina skoncentrisana kod Jasike, srpski vožd je predviđao da će mu ovde, za odlučujući boj s mnogobrojnim neprijateljem, biti potrebna pomoć.

Odlučivši da k sebi pozove vojvodu Petra Dobrnjca, Vožd mu je pisao: "Da dođeš sa celim narodom što je kod tebe, ili da skloniš (nagovoriš, prim.autora) Ruse da oni pošalju koje odeljenje od svoje vojske. Ili jedno, ili drugo! A brže bolje na konje! Jer kad propadne sve amo, šta će nam onda Kladovo pomoći. Ne čekaj druga pisma, nego odma čas pre polazi pa potrči i dalju i noću. Sad do toga stoji sve!"

Pomoć 3.000 Rusa

Sedam dana je Rušid-paša bezuspešno pokušavao da jakim frontalnim napadima forsira Moravu kod sela Jasika (nedaleko od srpskih utvrđenja i položaja u Varvarinskom polju) i potisne Karađorđa ka unutrašnjosti Šumadije. Na kraju se dosetio da i tu primeni taktički princip - obilazni manevar, upućujući vojnike uzvodno od Jasike da pređu Moravu, napadnu srpske borce s leđa i onemoguće im povlačenje ka Varvarinu.

Međutim, Karađorđe je već bio doneo odluku da, kao sledeću odbrambenu liniju, posedne ranije pripremljene položaje u Varvarinskom polju, koje leži odmah na izlazu iz tesnaca (puta) niz obale Zapadne Morave. U isto vreme kad je Rušid-paša uputio deo vojske u obilazni napad, Karađorđu su u pomoć stigli ruski vojnici, koje je odmah uključio u borbu za zaštitu organizovanog povlačenja Srba ka Varvarinu.
Piše: Novica Stevanović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Administrator
Capo di tutti capi


Underpromise; overdeliver.

Zodijak Gemini
Pol Muškarac
Poruke Odustao od brojanja
Zastava 44°49′N - 20°29′E
mob
Apple iPhone 6s
Gladni frajkori
I kao austrougarski plaćenik, Karađorđe bio surov i domišljat vojnik

Srpski vojnici su se, koristeći obe obale reke, povukli u Varvarinsko polje, u koje je već bio stigao Veljko Petrović sa 3.000 Rusa, kojima je komandovao pukovnik Orurk.

Sagledavajući moguće posledice sukoba s jakim neprijateljem u Varvarinskom polju, srpske vojvode - kojih je bilo 18, a među njima Mladen Milovanović, Milan Obrenović, Stanoje Glavaš i pukovnik Orurk - savetovali su Karađorđa:
"Gospodaru! Mi te svi molimo da se na stranu ukloniš iz ovoga boja, jer je mnoštvo Turaka a nas malo, pa ako nas Turci razbiju i mi izginemo, narod će se opet oko tebe skupiti i ti ćeš naći druge vojvode i zemlju održati. Ali ako bi nas s tobom Turci razbili i ti poginuo, onda nema se oko koga narod skupljati, sve bi prslo i propalo".

Na to im je Karađorđe odgovorio:
"Koje kude, vidim da je velika turska sila, i dopisa je tako. Al će vojska misliti da se bojim Turaka pa će se poplašiti, i onda može zlo biti."

Boj s Rušid-pašom

Na kraju, Vožd je popustio. formiravši borbeni poredak za doček vojske Rušid-pašine na Varvarinskom polju. Karađorđe se povukao malo unazad i popeo na obližnje brdašce, odakle je imao dobar pregled bojišta.

Rušid-paša je veoma oprezno nastupao uskim puteljkom uz Moravu. Bio je, kako navodi Konstantin Nenadović, van sebe od sreće kad je izašao iz tesnaca i pred sobom ugledao Varvarinsko polje. Svojim starešinama je rekao:
"Sve se tužiste na Srbe da se ne možete s njima nigde u polje da desite. Eto vam polja, eto vam Srba! Da se pokažete da li ste vredni da jedete carski hleb".

Prvi juriš neprijatelja bio je silovit. Srbi su dopustili Turcima da se približe na domet pušaka, a zatim su otvorili plotunsku vatru.

Karađorđe nije mogao da odoli a da se ne umeša u boj, računajući da će iznenaditi Turke. "Ene, po duši ji turskoj", rekao je i sjurio se niz padinu. Zbog iznenadne pojave nove opasnosti Turci su se povukli.

Od 5. do 10. septembra 1810. Rušid-paša je bezuspešno napadao položaje dobro utvrđenih srpskih i ruskih vojnika. Videći da su mu napadi jalovi i da trpi gubitke, a bojeći se i goreg - da mu ubrzo Karađorđe zatvori odstupnicu ka Jasiki - odlučio je da se 15. septembra povuče ka Nišu.

Na početku 1787. sa nepunih dvadeset godina, Karađorđe je prebegao ispred turskog zuluma preko Save i, kao mnogi mladi Srbi iz Beogradskog pašaluka i Bosne, stupio u svojstvu dobrovoljaca u Austrijsku vojsku. Kao pripadnik frajkora dva puta je, u periodu od dva meseca, učestvovao u austrijskim pokušajima da na prepad zauzmu Beograd. A onda su ga vetrovi rata iz Srema poneli na sever Italije, gde je ratovao za interese bečkog dvora. Ovo je epizoda iz tog perioda njegovog burnog života...

Karađorđev komandant pukovnik Mihailo Mihaljević, koga su Srbi nazivali Vuleta, brzo je uvideo da je ovaj visoki i okretni, otresiti i hrabri mladić, prirodno obdaren za vojnika, jer je hitro i lako ovladao vojnim veštinama. Zbog toga mu je još u Sremu dao čin kaplara. Sa tim, početnim, vojnim činom odmarširao je u severnu Italiju, gde se Austrija čerupala s Napoleonom.

Komandujući desetinom vojnika stajaće vojske, borio se vešto i hrabro, mudro i odvažno, pa su ga austrijske vojne vlasti, nedugo zatim, unapredile u stražmeštara.

Izgledalo je da za Đorđa Petrovića u danonoćnim borbama s neprijateljem nema nerešenih zadataka. Ipak, jedan je bio na pomolu. Glad!

Poznat i kao vrlo odgovoran starešina, Karađorđe nije mogao da dozvoli da mu vojnici gladuju. Rat se bio otegao, a iz pozadine hrane za vojsku na položajima nije bilo već nekoliko dana. Hranu, koju italijanska vojska u povlačenju nije mogla da ponese, ili uništi, seljaci su dobro sakrivali. Ni visoke cene, koje su austrijski vojnici bili spremni da plate, nisu kod seljaka mogle da izazovu milost.

Znajući da od njega vojnici s pravom očekuju da nešto preduzme, Karađorđe se obratio pukovniku Mihaljeviću s molbom da mu dozvoli da zađe u obližnja sela i pokuša da nabavi bar nešto hrane. Ubrzo je, sa zemljakom Milutinom Garašaninom, formirao jedinicu od četrdesetak dobrovoljaca i zašao u obližnje selo: putem je razmišljao o tome na koji način da, bez primene sile, iskamči štogod hrane za vojsku i konje. Pokušaće lepim rečima, na uljudan način. Zato je i poveo vojnike koji su dobro govorili italijanski. Ali je krenulo bez uspeha...

Vešt i hrabar

Seljaci su odmahivali glavama, mlatarali rukama i galamili da im je njihova vojska sve pokupila, ili uništila prilikom povlačenja. Karađorđe im je zatim ponudio više novca. No, uzalud i to. Potom je počeo da preti da će im kuće zapaliti. Začudo, ni to nije pomoglo. A onda se Karađorđe - piše hroničar Konstantin N. Nenadović - "dosetio, pa stao njihovu decu vatati, govoreći im: kad ništa za ranu ne date, to mi i čovečje meso jedemo, pa ćemo vašu decu klati i jesti".

Na Karađorđev mig vojnici su se razleteli po selu i počeli da hvataju decu koja su se zatekla ispred kuća. Videći da će mu lukavstvo uroditi plodom, stražemštar je požurivao svoje vojnike. Seljaci, užasnuti namerom čudnih vojnika, počeli su da preklinju Karađorđa da odustane od sulude namere, a za uzvrat će mu odmah doneti sve što se od njih traži, pa i znatno više.

Za tili čas otvorila su se podzemna skloništa, iz kojih su seljaci donosili hranu, dovodili stoku. Slično je Karađorđe postupao i u drugim selima. I s istim uspehom. Zahvaljujući njegovom lukavstvu, vojnici puka Mihaljevića ubrzo su zaboravili na glad, pa se lakše i ratovalo.
Piše: Novica Stevanović
IP sačuvana
social share
Pobednik, pre svega.

Napomena: Moje privatne poruke, icq, msn, yim, google talk i mail ne sluze za pruzanje tehnicke podrske ili odgovaranje na pitanja korisnika. Za sva pitanja postoji adekvatan deo foruma. Pronadjite ga! Takve privatne poruke cu jednostavno ignorisati!
Preporuke za clanove: Procitajte najcesce postavljana pitanja!
Pogledaj profil WWW GTalk Twitter Facebook
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Molima Vas da mi posaljete podatke o Stevanu Zivkovicu - Nisliji
i njegovu sliku ako moze
Unapred zahvalan Mile Gagic iz Raznja
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Clan u razvoju


VREME I MOJE PRAVO

Zodijak
Pol Muškarac
Poruke 40
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.1
mob
Nokia 8800
Postovanoi Moderatoru ako dopustite
Najvece ratno lukavstvo je bezanija iz srbije kad je bijo najpotrebniji !
A rest se zna to im je u krvi njegov sin knjaz Aleksandar daje da se ubije knjaz mihajlo
Kralj petar  Ucestvuje u ubistvu Aleksandra Obrenovica  Kralj Aleksandar Karadjordjevic Rusi Drzavu srbiju  i otvara put nasim mukama do dana i sve to da bi vladali a mi ih slavimo .Nesumnjivo puno toga su ucinili ali realno gledajuci stvorenu drzavu Kraljevinu dadose dzaba  i kao i zacetnik dinastije kad je bilo gusto bobegose iz zemlje da bi ih danas opet slavili ljudi koji meni se cini istoriju uce iz feljtona ilustrovane politike .Pa kralje petar je toliko voljenu himnu po dolasku na vlas silom hteo da promeni samo zato sto je obrenovicevska a narod nedade.Imatoga puno ali nije mozda ni lepo da ja sad nekom drzim cas istorije ,To je mala misao koju sam zeleo sa vama da podelim
IP sačuvana
social share
]][ftp][/ftp]
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija

Zodijak
Pol
Poruke 86
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 6.0
Ti momentii se posmatraju odvojeno, tj. otvori temu o odnosima dve srpske dinastije i njihovom ukupnom politickom ucinku - sigurno ce biti zanimljiva
Ovde se razmatraju takticko-operativna dejstva u toku I srpskog ustanka i sl.
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Yea babe!!

Zodijak Leo
Pol Muškarac
Poruke 90
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.01
mob
Nokia n70
Samo moram dodati da je Karadjordje sve hteo nasilnim putem,za razliku od njegovog naslednika Milosa Obrenovica koji je sve radio kao diplomata.
IP sačuvana
social share
Luka Smiley
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Ucesnik diskusija


Yea babe!!

Zodijak Leo
Pol Muškarac
Poruke 90
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Opera 9.01
mob
Nokia n70
Postovanoi Moderatoru ako dopustite
Najvece ratno lukavstvo je bezanija iz srbije kad je bijo najpotrebniji !
A rest se zna to im je u krvi njegov sin knjaz Aleksandar daje da se ubije knjaz mihajlo
Kralj petar  Ucestvuje u ubistvu Aleksandra Obrenovica  Kralj Aleksandar Karadjordjevic Rusi Drzavu srbiju  i otvara put nasim mukama do dana i sve to da bi vladali a mi ih slavimo .Nesumnjivo puno toga su ucinili ali realno gledajuci stvorenu drzavu Kraljevinu dadose dzaba  i kao i zacetnik dinastije kad je bilo gusto bobegose iz zemlje da bi ih danas opet slavili ljudi koji meni se cini istoriju uce iz feljtona ilustrovane politike .Pa kralje petar je toliko voljenu himnu po dolasku na vlas silom hteo da promeni samo zato sto je obrenovicevska a narod nedade.Imatoga puno ali nije mozda ni lepo da ja sad nekom drzim cas istorije ,To je mala misao koju sam zeleo sa vama da podelim

                 Tako je. Svaka cast    Smile Smile Smile Smile Smile
IP sačuvana
social share
Luka Smiley
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 3
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 11:49:10
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.115 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.