Pričajući o svojim dubokim emocionalnim problemima, na pitanje «Kako se osjećaš?» ljudi često znaju odgovoriti: «Kao da me nema». Znamo koji su osnovni osjećaji: radost, ljutnja, tuga, ljubav, strah. Tu su zatim i  sram, ljubomora, krivnja i tako dalje. Osjećaj kao-da-me-nema nije na toj listi. Nije niti na jednoj listi. Nema ga. A, opet, često je tu, ljudi ga izgovaraju, osjećaju se upravo tako kako kažu – kao da ih nema. To pomanjkanje doživljaja samoga sebe, taj misteriozni osjećaj nepostojanja je epicentar mnogih emocionalnih problema.

Početak nestajanja

Mnogi roditelji svoju djecu odgajaju ne poštujući njihov svijet. Osim fizičkog nasilja, tu su i razni oblici psihičkog nasilja koje je toliko uobičajeno da se često smatra normalnim i zdravim odgojnim mjerama. Ignoriraje, zanemarivanje ili posramljivanje dječjih osjećaja je klasika. Još je gore kada dijete dobiva kontradiktorne poruke – da se netko kao brine za njega, a zapravo se ne brine. Da mu je stalo, a zapravo mu nije stalo. Roditelj može hraniti dijete, voditi ga u vrtić ili u školu, pružiti mu u materijalnom smislu sve, hvaliti se njihovim uspjesima. Ali, ako se ne može uživjeti u ono što dijete progovara svojim izrazom lica i pogledom, to znači da ga ne poznaje. Dijete tisuću puta može čuti volim te, ali ako to čuje od oca koji je stalno odsutan ili od majke koja to izgovara usput, kao frazu ili kao nagradu za odličnu ocjenu, taj doživljaj ljubavi ostaje prazan. Iz takvog roditeljskog ponašanja lako se može izvući zaključak da je «uvijek nešto drugo važnije od mene» ili da «zaslužujem pažnju samo ako sam dobar», što nisu baš neke poticajne životne poruke. Dijete koje nema roditeljsko zrcalo koje reflektira njegove osjećaje i doživljaje ne dobiva dozvolu da bude takvo kakvo jeste, ne prizna mu se njegovo ultimativno pravo, pravo na postojanje.

U odrasloj dobi, naviknuti na stanje nema me, možemo razviti različite obrambene mehanizme i životne navike koje to stanje podržavaju i hrane. Možemo jurcati uokolo pretrpavajući se poslom i obavezama. Možemo graditi površne prijateljske odnose izbjegavajući dublje upoznavanje. Možemo se stalno skrivati, biti nevidljivi ili pak izuzetno opterećeni time što o nama misle drugi. Kada nemamo dovoljno stabilan doživljaj samih sebe, onda imamo snažnu potrebu za potvrdom od drugih. Kada se iznutra osjećaamo kao-da-nas-nema, onda tražimo da nas ima na krivim mjestima: u tuđim pogledima, mišljenjima, pohvalama. Kada je naša slika o sebi toliko ovisna o drugima, osjećamo se krhkima i nemoćnima da upravljamo svojim vlastitim životima.

Izmišljanje ljubavi

Kako bi preživjelo emotivnu odvojenost i neprepoznavanje od strane svojih najbližih, kako bi preživjelo osjećaj nepostojanja, dijete gradi iluzije odnosa. Osjećaj kao-da-me-nema, da bi bio podnošljiv, mora nečim biti popunjen. Nepostojanje se mora pretvoriti u neki blik postojanja. Zato dijete fantazira o ljubavi, idealizira, obogotvoruje. Isto nam se (u većoj ili manjoj mjeri) događa i kao odraslima. Iluzije postaju kalup, okvir za emocije kojih zapravo nema. Tipičan rezultat ovakvih emotivnih punjenja/pražnjenja je zaljubljivanje u krivu osobu, u osobu čije kvalitete moramo izmišljati da bismo održali privid ljubavi. U toj prividnoj ljubavi nas s vremenom ima sve manje i manje, skupljamo se, blijedimo, nestajemo kako bi se, vođeni nesvjesnim emotivnim porukama, vratili u svoje početno kao-da-me-nema stanje. Logika tu najčešće ne pomaže. Racionalno gledano, možemo biti potpuno svjesni da nas taj, «krivi partner» loše tretira, da nas ne razumije i da to sve skupa ne vodi nikud, a da i dalje ostajemo u tome. Jer, kada podsvjesni um bira između duboko usađenih emotivnih potreba i logike, emotivne potrebe će skoro uvijek biti jače.

Povratak sebi

Naravno, to ne znači da smo u cijeloj toj priči nemoćni i da nas kroz život vodi isključivo prst sudbine koji izvire iz tame naše podsvjesti. Emotivni kalup koji punimo iluzijama o ljubavi je poput čaše. Čaša asocira na vodu, ali ako je prazna, ne može nam pomoći pri gašenju žeđi. Slično je i s izmišljanjem ljubavi. Odnos s nekom osobom nas može asocirati na kvalitetu, a da kvalitete zapravo nema. Asocijacije nastaju u glavi u kojoj, kroz tkanje svojih misli, možemo svašta povezati ili odfantazirati, ali ne i osjetiti. Lako će um skrojiti iluziju ljubavi ako nam ona očajnički treba. Ali, ako želimo kvalitetno proživjeti ovaj život, ako želimo biti prisutni u sebi, a ne lutati kroz prostor i vrijeme poput sjene ili duha (kao-da-nas-nema), ono na što trebamo obratiti pažnju je «čaša». Taj emotivni kalup koji nas drži u iluzijama odnosa je ključ za razumijevanje sebe i svojih osjećaja, a samim time i za stvarno, autentično otvaranje drugima. Samo ako nas ima možemo se veseliti, tugovati, upoznavati druge ljude i ostvarivati svoje snove. Samo ako nas ima možemo jedini prostor i vrijeme za koji znamo i koji nazivamo svojim životom živjeti onako kako to zaista želimo.

Tomica Šćavina
Izvor

Jedan od boljih detalja iz serije "Ono kao ljubav"...



Cuvena pesma Nene Ivosevic... jedan od najboljih glasova bivse Jugoslavije, koje se danas ljudi ni ne secaju, o kojoj se jako malo informacija uopste i moze naci... ali eto pevala je "Kao da me nema" i "Pisi mi (makar najvece lazi)" ...

Neki moj utisak je da se ta vrsta praznine desava kada malo izmestimo svoj pogled i kada makar na kratko prestanemo biti sami centar svog sveta... kad nam nesto drugo ili neko drugi zaokupi misli toliko da razmisljanje o sebi bude na nekom drugom, trecem mestu...

carske pesme carske!

kao da me nema tu , tonem sve do dna , i kao da mi nestaje tlo po nogama -jel to ta pesma 


licno mislim da taj period naidje coveku kad se previse zatvori u sebe , kad je njegova komunikacija svedena na minimum , kad neko ne moze da nadje izlaz iz svog problema pa se povlaci u sebe , ne kontaktira sa ljudima...

najbolje sam izlazila na kraj sa emocijama kad sam okupila svoje prijateljice i sve izbacila iz sebe i onda odlazila da u klubovima igram dok ne bude odeca prilepljena od znoja ....

Toplo letnje vece, svuda kestenova cvet
gledam oko sebe, glasan i veseo svet
igraju se deca, neko zuri domu svom
a ja samo krijem tugu u srcu svom

Ref.
Kao da me nema jer si otisao ti
sve sto meni treba s tobom odlazi
bolje da se nikad nismo pogledali mi
kad je tako lako da se ruse sni

Kao da me nema jer si otisao ti
sve sto meni treba s tobom odlazi
sve sto silno volim s tobom odlazi

nikad cula 

vanna
Ovo nije sreca, oslobodi me
volim te i mrzim
sto mi sve to treba
jedno je kad ljubav uzme godine
a to i nije bila ljubav
sto je najgore od svega

Sad lazem pred svima
po cijele dane lazem
zali Boze sto te znam
i sad u sobi punoj dima
jos skidam te sa sebe
Po cijelu noc i dan

Ref.
I kao da me nema tu
tonem sve do dna
i kao da mi nestaje
tlo pod nogama

I kao da mi tijelo gori
zovem u pomoc
a ponovo bi dala sve
za jednu jedinu noc

Ne vjerujem nikom tko bi nocima
zvijezdama po meni davao imena
a srce gleda stvari drugim ocima
Jos u tebi vidim,
sve ono cega nema

Sad lazem pred svima
po cijele dane lazem
zali Boze sto te znam
i sad u sobi punoj dima
jos skidam te sa sebe
po cijelu noc i dan