Pismo roditeljima...
Dragi mama i tata

Otkako sam dosla u Zagreb studirati, sam se ulijenila u pisanju i zao mi je da vam nisam vec i prije pisala. Imam puno novosti. Predlazem vam, da lijepo sjednete prije nego nastavite s citanjem. Ne smijete citati dok ne sjednete, u redu?
Ovdje mi je lijepo. Fraktura lubanje koju sam imala, kad sam skocila kroz prozor sobe, jer je izbio pozar, se je zacijelila. Samo sam dva tjedna bila u bolnici i sada vec dobro vidim, glavobolje imam samo povremeno. Sreca, da je moj skok kroz prozor vidio dezurni na obliznjoj benzinskoj pumpi i odmah je pozvao lijecnike i vatrogasce.
Bio je vrlo ljubazan i posjetio me je u bolnici. Po povratku iz bolnice nisam imala kamo otici (soba je bila potpuno izgorila), pa me je pozvao k sebi. To je vrlo prijatna soba, iako je u podrumu. On je vrlo dobar momak i nas dvoje smo se ubrzo zaljubili i planiramo vjencanje. Datuma jos nismo odredili, iako bi vjencanje bilo prije nego se bude vidjelo, da sam trudna. Da dragi roditelji, trudna sam.
Znam koliko zelite, da imate unuke i njima darujete istu paznju i ljubav kao sto ste je meni, kad sam bila dijete. Datum vjencanja jos nismo odredili, jer nismo mogli obaviti predzenidbene krvne pretrage radi nekakve infekcije, koju ima moj dragi, pa sam je i ja dobila od njega.
Znam, da cete mojeg momka primiti u obitelj s otvorenim rukama. Iako nije skolovan, je vrlo ambiciozan. Unatoc tome, da nije bijelac i da je muslimanske vjere znam, da vasa uvijek izrazena strpljivost nece dozvoliti, da bi vam to smetalo.
Eto, sada, kad ste saznali sve te novosti, mogu vas utjesiti, da nije bilo nikakvog pozara, frakture lubanje, nisam bila u bolnici, niti nisam noseca, niti imam aids, niti momka uopce.
Istina je, da sam pala na ispitu iz matematike i fizike i morat cu ponavljati godinu. zeljela sam samo, da bi cinjenice vidjeli u pravom svjetlu.

Vasa draga kci.