E ovo se meni dogodilo prosle godine...
Imam prijatelja iz Vrsca sa kojim sam u kontaktu vec 3 godina,a koga znam sa nekog chata.Cujemo se,dopisujemo ali se nikada nismo upoznali.Ja sam inace iz Leskovca a studiram u Nisu.Svog decka sam upoznala u Nisu,ali se on posle izvesnog vremena preselio u Pozarevac.On cesto boravi u selu kod svoje babe i dede koje je 30tak km udaljeno od Po.
E sad,prica ide odprilike ovako:
Cujem se ja sa prijateljem iz Vs,prica mi on o curi,kako se zaljubio,itd itd ali da ima problem.Cura je otisla na more,pa kod tetke u goste.Sumnja da se tamo ona pomirila sa bivsim deckom.Da skratim pricu,provalim ja,bivsi decko je drug iz sela u kom odlazi moj decko.
Ispricam ja svom drugu iz Vs sve o liku.
Zamislite samo kada je cura dosla sa mora,a decko je ceka sa svim informacijama o "svaleru"
I da joj je rekao odakle sve to zna,mislim da mu ne bi verovala
Njegova prica koju bi prosuo devojci,otprilike bi bila:Rekla mi je drugarica koju ne znam,inace ona je iz Le,trenutno je u Ni,njen decko je ziveo u Ni,sada je u Po.Ali,njegovi baba i deda zive u selu u kome se ti nasla decka,a njen decko je slucajno drug sa tim tvojim i ti mislis da ja u Vs necu saznati...bla bla bla

Davne jedne godine, koju ne pominjem iz metuzalemskih razloga, bila je jedna subota i 25. januara. Upoznao sam te subote jednu divnu djevojku od 17 godina, iz G(u Bosni), u jednom selu nedaleko od moga. Među nama se dogodila neka čudna privlačnost, nastavili smo da kontaktiramo putem pisama, ali se čitava idila ipak okončala razlazom, prvenstveno zbog udaljenosti. Prestali smo i da se dopisujemo, a meni je pod rebrima ostao jedan bolan ožiljak.
Četiri godine kasnije, opet u januaru, krenem s prijateljem u isto selo na igranku i usput mu kažem: ''Osjećam pod rebrima da ću večeras sresti nekog koga nisam vidio četiri godine i za kim žudim čitavo to vrijeme''. Ispričam mu onda događaj od prije četiri godine, a on će meni: ''Lupetaš, a znam inače da boluješ od potrebe da ti se događaju čuda. Ali, čuda nema i potraži prvo dobro žensko kad tamo dođemo''.

Ušli smo u salu za igranke, u kojoj je još u toku bilo prikazivanje nekog igranog filma. Kako se film privodio kraju, mi smo, provlačeći se kroz gužvu (stajalo se, nije bilo puno mjesta za sjedenje) stigli do nekog dijela sale gje smo se mogli prisloniti uz zid i biti okrenuti čitavom prostoru. Film se završio, upalilo se svjetlo i istom trenutku moj pogled je ostao prikovan na moju D od prije četiri godine! Ništa se u licu promijenila nije osim što je djelovalo zrelije. Ali, snage nisam imao da joj priđem. Noge su mi klecale, mnogo je vremena prošlo i nisam znao u kakvom je ona položaju, s kim je, ima li obaveza prema kome. Stajao sam nijem i uzdrhtao, a odnekle se pojavi njena rođaka, priđe mi kaže: ''Neko tvoj je u sali i čeka da dođeš!''

Poletio sam...ili bar mislio da me neko ponese iznad glava svih onih ljudi u sali. Prišao sam D, prilično smeteno je pozdravio i odmah primijetio da je ojačala, da je nabubrila, da je žena, da nema više one krhkosti od prije četiri godine kada sam morao da vodim računa da je ne slomim ispod jedne vrbe, u snježnoj prtini... kada sam morao da pazim... ''Čitave četiri godine mislim o tebi, čujem mnogo o tebi od drugih ljudi, vidim da te i štampa prati, vidim da si postao poznat. A ja sam ćutala, nisam smjela da ti se javim, misleći da je neko već duboko u tvom životu. Nemam nikoga, kad sam stigla juče ovdje kod rodbine, pitala sam odmah za tebe. Rekli su mi da si i dalje svake subote gost ove sale, ali da te nisu vidjeli ni sa jednom djevojkom, nikada...Zar je moguće?''

''Sve je moguće, srce moje malo!'' I ispričam joj o čemu sam sa prijateljem razgovarao na putu ovamo. Pošle su joj suze na oči. Nismo više ni minuta ostali sali. Otišli smo u svoju prvu veliku noć, od koje mi i danas, nakon velikog niza godina, drhte damari. Trajala je ta naša luda strast nekih četiri mjeseca, na raznim mjestima. I o braku smo razgovarali. Umiješali su se u čitavu stvar njeni roditelji, na veoma ružan i za mene ponižavajući način. Ona je mnogo zavisila od njih i tako je silom konzervativnih zakona otišla za čovjeka koji je petnaest godina od nje bio stariji. I ja sam se iste godine oženio, upravo djevojkom iz istog sela u kojem su nju upoznao. Ne mogu reći da mi je bilo loše u braku (dok je trajao), imam dva krasna sina...ali, D. onu meni suđenu i otetu više nikad nisam našao. A da je bila suđena, bila je. Još sam uvjeren da ću je negdje sresti, sa injem u kosi...